REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-99/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Lozo i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-119/2021-4 od 9. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja te je tom presudom odlučeno:
„I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u dijelu točke I izreke u kojem je utvrđeno da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja nedopuštena za iznos od 5.450,58 eura/41.067,36 kuna1.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u preostalom dijelu točke I izreke, te se u tom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba u Krapini poslovni broj Ovr-960/2017 od 04. svibnja 2017. godine na novčanoj tražbini tužitelja nedopuštena.
III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 3 P-45/2018-40 od 27. studenoga 2020. godine u točki II izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 41.900,59 eura/315,700,00 kuna.
Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.286,02 eura, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.985,33 eura, u roku od 15 dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Kraj okolnosti da je vjerovnik Republika Hrvatska provela otpis duga prema tužitelju kao dužniku i rješenje o obustavi ovrhe dostavila tužitelju koji to rješenje nije pobijao žalbom, je li ovlašten drugostupanjski sud utvrditi da navedena radnja vjerovnika ne predstavlja način prestanka obveze odnosno izjavu vjerovnika da ne zahtijeva ispunjenje obveze uz obrazloženje da Zakon o obveznim odnosima ne poznaje otpis duga, iako člankom 203. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima nije propisan formalni oblik za valjanost izjave o otpustu duga?
2. Ako je drugostupanjski sud u svojoj presudi utvrdio da je tuženik proveo sistemski otpis duga i to upravo onog iznosa koji je obuhvaćen presudom suda kojom je oduzeta imovinska korist, predstavlja li daljnje utvrđenje drugostupanjskog suda da time nije došlo do prestanka obveze tuženika jer je otpis duga knjigovodstvena kategorija koju Zakon o obveznim odnosima ne poznaje, očitu proturječnost što presudu čini nezakonitom?
3. Ako je vjerovnik proveo otpis tražbine na temelju odredbi Općeg poreznog zakona koji propisuje zastarni rok u trajanju od šest godina, što je nastupilo u razdoblju između donošenja sudske presude o oduzimanju imovinske koristi i pokretanju postupka prisilne naplate na temelju sudske presude, u kojem se razdoblju promijenio i materijalni propis koji uređuje institut zastare u kaznenom pravu, je li ovlašten sud u ovršnom postupku primjenjivati izmijenjene odredbe kaznenog zakona o zastari?“
za koja ističe da ispunjavaju uvjete dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Istovremeno prijedlogom poziva se i na razloge dopuštenosti iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Iz sadržaja pitanja i prijedloga razvidno je da tužitelj u biti osporava činjenična utvrđenja i primjenu prava na konkretnu činjenične i pravne okolnosti konkretnog spora, te osporava razloge sudova pri čemu ne daje razloge važnosti pitanja koja u prijedlogu postavlja pri čemu valja naglasiti da se razlozima važnosti ne mogu smatrati argumenti kojima se u ovom konkretnom sporu osporavaju utvrđenja i ocjene sudova nižeg stupnja te samo puko citiranje razloga iz procesnih pravila ne može se smatrati razlozima važnosti pitanja u prijedlogu, a sve u smislu odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
7. Tužitelj se u prijedlogu samo poziva na povrede iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a ističući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zabranu retroaktivnosti i pravo na pravnu sigurnost, ali niti u tom dijelu određeno ne naznačuje u čemu bi se u postupanju sudova ili u primjeni materijalnog prava te povrede materijalizirale u konkretnom sporu pa stoga niti taj dio prijedloga nije sastavljen u skladu sa odredbom čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
8. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
