REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4771/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. LA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika OA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-81/2023-2 od 18. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3443/20-23 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

2. Tužitelji na prijedlog za dopuštenje revizije nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio dvanaest pravnih pitanja, no niti jedno od njih nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.2. Većina od naznačenih pitanja svodi se na traženje odgovora u vezi s tim je li drugostupanjski sud u konkretnome slučaju pravilno primijenio određene odredbe ZPP-a, odnosno, tim pitanjima tuženik ukazuje na navodno počinjene bitne povrede odredaba parničnoga postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom, koje se tiču navodnoga prekoračenja tužbenoga zahtjeva i izostavljanja razloga za odluku o djelomičnome prihvaćanju tužbenoga zahtjeva. Prema članku 385.a stavku 1. ZPP revizija se može dopustiti ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali. Drugostupanjski sud u ovome sporu nije razmatrao pitanje je li pravilno primijenio određene odredbe ZPP-a na koje se tuženik pozvao, odnosno, nije izrazio shvaćanje da je suđenje izvan granica tužbenoga zahtjeva dopušteno, ili da je dopušteno izostaviti jasne i proturječne razloge za donošenje presude.

4.3. Ta pitanja uključuju i pogrešno shvaćanje da je drugostupanjski sud pošao od pogrešnoga stava o tome što je činjenična osnova tužbenoga zahtjeva, pa da je zato pogrešno primijenio materijalno pravo.

4.4. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.

5. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnoga prava, treba istaknuti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede toga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Osim što iz spisa predmeta proizlazi da je tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, drugostupanjski je sud u svojoj presudi svoje zaključke podrobno obrazložio i njegova se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zato ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek