REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5326/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. OP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Franku Kotlaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri d.o.o., Zadar, protiv tuženika 1. IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1079/2024-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2440/2019 od 28. ožujka 2024., na sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog 1. – 3. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog 1. – 3. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji UP, ŠP i OP (dalje: tužitelji) podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1079/2024-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2440/2019 od 28. ožujka 2024. u smislu odredbi čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi: "Može li vještak medicinske struke, bez da je s osobom koja je predmet vještačenja ostvario osobni kontakt za života, svoja utvrđenja u pogledu karaktera i poslovne sposobnosti osobe koju vještači temeljiti na analizi iskaza svjedoka koji su saslušani tijekom parničnog postupka?"
1.2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji opširno analiziraju okolnosti konkretnog predmeta te ukazuju na različito shvaćanje o tom pitanju izraženo u odluci Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-900/2018-2 od 19. listopada 2018.
1.3. Predlagatelji su također naveli da su im donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) i to pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava) te pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici poriču sve navode prijedloga i predlažu isti odbaciti, podredno odbiti. Traže naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Odgovor na postavljeno pitanje prije svega ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, a posebice na postojanje liječničke dokumentacije i drugih dokaznih sredstava podobnih za provođenje dokaza vještačenjem, a potom i od (ne) mogućnosti vještaka da ostvari osobni kontakt s osobom čiju sposobnost za rasuđivanje vještači. Međutim, u pitanju se zanemaruje da je u ovom konkretnom slučaju vještak svoj nalaz i mišljenje, kao i opsežnu dopunu u vezi istaknutih prigovora, prije svega utemeljio na raspoloživoj liječničkoj dokumentaciji o zdravstvenom stanju sada pok. primatelja uzdržavanja. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje nije važan za odluku u sporu, kao niti za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
5. Nadalje, predlagatelji navode da su im povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava), te pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Tužitelje se u prijedlogu najviše bave činjenicama i provedenim dokazima, posebno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, međutim iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteno podnijeti reviziju, pa posljedično niti prijedlog za dopuštenje revizije. Napominje se da samo to što sud nije odredio izvođenje dokaza novim liječničkim vještačenjem koje su tužitelji predlagali budući da je ocijenio da je vještak u dopuni nalaza i mišljenja otklonio sve istaknute prigovore tužitelja te nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, samo po sebi ne dovodi do povrede istaknutog temeljnog ustavnog prava. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, detaljno ocjenjivali sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zaključno, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena istaknuta Ustavom zajamčena prava.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnog pitanja koje predlagatelji smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
