REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-535/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1760/2022-2 od 12. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1984/19 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:
- utvrđeno da je ništetna i bez pravnoga učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu sklopljenoga između parničnih stranaka 24. travnja 2007., u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.585,43 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 20.585,43 CHF platiti u anuitetima i s redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 292,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja;
- utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. ugovora o kreditu sklopljenoga između parničnih stranaka 24. travnja 2007., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 6., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnoga stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete i
- naloženo tuženiku da tužitelju plati 30.347,56 kn sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3080/2023-2 od 24. listopada 2023. zbog pravnoga pitanja: „Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita?“
3. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik revizijom pobija i kako mu je ona dopuštena, samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je neosnovana.
6.1. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi opisanih u točki I. obrazloženja ove presude i za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
6.2. Nižestupanjski su sudovi te zahtjeve ocijenili osnovanima ne umanjujući pritom preplaćene iznose s obzirom na razdoblja kada je zbog pada tečaja CHF i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativna razlika). Drugostupanjski sud je, odgovarajući na tuženikov žalbeni navod s tim u vezi, obrazložio: „Neodlučno je i pitanje manje plaćenih iznosa s osnove tečaja, obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije postavio niti protutužbeni zahtjev, niti istaknuo prigovor radi prebijanja.“.
7.3. Tuženik pak smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.
8. Člankom 323. stavkom 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
9.1. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. donesenoj u proširenom vijeću prema članku 390. stavku 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno u predmetnoj reviziji:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“
9.2. Iz navedenoga proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojega dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnome smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne naravi ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP.
9.3. U tome smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članaka 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
9.4. U ovome predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja tužiteljice na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkama 9.1., 9.2. i 9.3. obrazloženja ove presude. Tuženik u reviziji čak ne navodi o kojem se to konkretnome iznosu radi za koji traži umanjenje svoje obveze prema tužiteljici.
10. Proizlazi, dakle, da su nižestupanjske presude donesene u skladu s izloženim shvaćanjem ovoga suda. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
