REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-458/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-188/2023-2 od 27. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6650/2019-20 od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su utvrđene ništetnima odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka 3. studenoga 2008. u dijelu koji se odnosi na promjenjivost redovne kamatne stope i naloženo je tuženiku da tužitelju plati 234,79 Eur sa zateznim kamatama te mu nadoknadi parnične troškove
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-3343/2023-2 od 24. listopada 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje: „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio na temelju nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenoga pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, - dalje: ZPP).
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je tužitelj revizijom pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi i za isplatu više plaćenoga iznosa po njihovoj osnovi.
8. Tuženik, u odnosu na pitanje koje mu je rješenjem ovoga suda dopušteno, reviziju temelji na razlozima da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe, zbog čega je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev, jer se prema tuženiku, glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kada je istaknut taj novi zahtjev.
Kod navedenih razloga tuženik se poziva na pravno shvaćanje ovog suda zauzeto u odlukama broj: Rev-406/2023-2 od 23. svibnja 2023., Rev-516/2023-2 od 29. kolovoza 2023., Revd-866/2023-2 od 24. svibnja 2023., te Revd-207/2022-2 od 8. veljače 2022.
9. S obzirom na navedeno treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, „...u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Kako je to u odluci ovog suda broj Rev-206/2023-2 od 17. siječnja 2023. šire obrazloženo, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. - 246. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, - dalje: ZOO) ima u našem pravu.
Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.
10. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.
11. Shodno navedenom na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.
12. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
