REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-59/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Prve Poljanice 15, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru (br. P-DO-63/2023), radi naknade štete, dana 22. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju BP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.650,00 Eura, sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. travnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju BP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 130,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 22. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju BP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi razmjeran dio troškova parničnog postupka u iznosu od 1.837,50 Eura, sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 22. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podneskom od 25. kolovoza 2023. godine, podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tvrdi da je tužitelj inače policijski službenik koji je zaposlen kod Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje u [adresa], te da je u trenutku štetnog događaja obavljao redovne poslove svog radnog mjesta, radeći kao policijski službenik, a u spornom štetnom događaju je zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih je trpio fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, time da mu je za vrijeme trajanja liječenja bila potrebna tuđa njega i pomoć.

3. Tužitelj je naveo da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužitelj smatra kako ima temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu neimovinske štete, a isto tako temeljem čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu imovinske štete.

4. Konkretizirajući tužbeni zahtjev, bez da je u tužbi uopće opisao nastanak štetnog događaja, tužitelj u vezi naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova potražuje 1.000,00 Eura, po kriteriju straha potražuje 800,00 Eura, po kriteriju smanjenja životne aktivnosti potražuje 500,00 Eura, dok u vezi naknade imovinske štete, po osnovi tuđe njege i pomoći, potražuje iznos od 200,00 Eura, odnosno ukupno 2.500,00 Eura, sa zateznim kamatama.

5. U tužbi je tužitelj još naveo da se obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, dana 13. travnja 2023. godine, sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je zastupnik tuženika otklonio dana 17. srpnja 2023. godine, s navodom da nije moguće utvrditi stvarnu štetu i njezinu visinu bez provođenja medicinskog vještačenja. Stoga je tužitelj predložio tužbenim zahtjevom da se tuženu obveže da mu isplati iznos od 2.500,00 Eura ukupno u vezi naknade neimovinske i imovinske štete, sa zatraženom zateznom kamatom.

6. Obzirom da u tužbi nije uopće bio opisan nastanak štete, niti su bile naznačene bar okolnosti slučaja u vezi štete koja je počinjena tužitelju, tužitelj je rješenjem od 29. kolovoza 2023. godine, bio pozvan u tom smislu dopuniti tužbu, pa je tužitelj uz podnesak od 31. kolovoza 2023. godine, dostavio sudu dopunjenu tužbu, kojom je nastanak štetnog događaja opisao navodeći da se štetni događaj zbio dana 24. srpnja 2022. godine, oko 02,45 sati u [adresa] i to na raskrižju ulica BPV i SP, odnosno da je u tom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede, a koje ozljede su opisane u medicinskoj dokumentaciji koja je dostavljena u prilogu tužbe. Tužitelj tvrdi da se štetni događaj dogodio na način da je dana 24. srpnja 2022. godine oko 02,45 sati u [adresa], na raskrižju ulica SP [adresa] BPV i SP tužitelj zajedno sa policijskim službenikom PP i polaznicom Policijske akademije GP, službeno postupao povodom dojave o narušavanju javnog reda i mira i oštećenja vozila od strane CP, te da se DP, unatoč izdanim usmenim naredbama od strane tužitelja i policijskog službenika PP, da se zaustavi i da ustupi osobne podatke o identitetu, oglušio na te naredbe i nastavio udaljavati, kojom prilikom ga je tužitelj zajedno sa policijskom službenikom PP sustigao i prema istome primijenio sredstva prisile, a pri tome je DP prijetio, te pružao otpor prema tužitelju, tako da je tako i došlo do ozljeđivanja tužitelja. Napokon, saslušan u svojstvu stranke, tužitelj je na konkretniji način opisao nastanak štetnog događaja, a koji opis je bio istaknut i u prijavi ozljede na radu dostavljenoj uz tužbu, te pogotovo u optužnici od 12. rujna 2022. godine, dostavljenoj uz tužbu.

7. U pisanom odgovoru na tužbu – podnesku od 19. rujna 2023. godine, tužena je osporila tužbeni zahtjev tužitelja. U tom smislu je navela da je iz ocjene opravdanosti i zakonitosti postupanja Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske od 22. srpnja 2022. godine i izvješća o uporabi sredstava prisile policijskih službenika, bilo razvidno da je tužitelj prilikom korištenja opravdane i zakonite prisile radi sprečavanja bijega osumnjičenog počinitelja kaznenog dijela CP, zadobio ozljede u vidu manje ogrebotine i crvenila lateralo od lijevog oka i to kada je navedeni, svojom lijevom rukom, udario tužitelja u predjelu lijevog oka. Nakon samog opisanog incidenta u Općoj bolnici u Bjelovaru je dr. med. LP, tužitelju dijagnosticirao ozljede u vidu kontuzija očne vjeđe i perokularnog područja, time da je uvidom u presliku prijave na radu od 29. srpnja 2022. godine, te odgovor HZZO od 08. kolovoza 2022. godine, utvrđeno kako je tužitelju - policijskom službeniku, navedena ozljeda priznata, kao ozljeda na radu.

8. Nadalje, iz priložene dokumentacije vezano za kolektivno osiguranje razvidno je da osiguranje ima evidentiranu štetu za podnositelja zahtjeva koja je likvidirana u otklon jer nema trajnog invaliditeta. Također, izvršenim provjerama je utvrđeno da tužitelj putem Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, temeljem police kolektivnog osiguranja djelatnika MUP-a broj 01-0000002064 od 1. srpnja 2022. godine, nije podnio zahtjev za naknadu štete i da je bio upućen na provjeru zdravstvene sposobnosti u Dom zdravlja MUP-a Zagreb, te je prema izvješću o izvršenom sistematskom pregledu djelatnika MUP-a, bilo utvrđeno da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova policijskog službenika.

9. Nadalje, zastupnik tuženika je istakao kako je nadležno državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv okrivljenog CP, te je dana 26. srpnja 2022. godine, doneseno rješenje broj Kis-DO-37/2022-1, kojim je određeno da će se provesti istraga protiv okrivljenog CP zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 3145 st.4. u vezi čst.2 Kaznenog zakona i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139 .st.3. u vezi čl. 2 Kaznenog zakona.

10. Međutim, po tuženiku je sporna visina postavljenog zahtjeva, koju nije bilo moguće utvrditi bez medicinskog vještačenja, pa je tuženik samo predložio predložio da se odbije tužbeni zahtjev, smatrajući i da je previsok tužbeni zahtjev tužitelja i da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete (zbog ovakvog osporavanja tužbenog zahtjeva, bilo je jasno da se ne radi samo i isključivo o osporavanju visine tužbenog zahtjeva – opaska suca).

11. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u dopis HZZO, Područnog ureda Bjelovar od 11.08.2022.g., sa ispunjenim obrascem prijave o ozljedi na radu od 01.08.2022.g. (list 5-9), zahtjev za mirno rješenje spora od 13.04.2023.g. (list 10-11), odgovor ODO Bjelovar o zahtjevu za mirno rješenje spora u formi podneska od 04.07.2023.g. (list 13-14), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-323/2022-1 od 12.09.2022.g. (list 15-18), potvrdu o zahtjevu termina i narudžbi pacijenta (list 19-20), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 21-30, 68-70), Iskaznicu tužitelja za fizikalnu terapiju (list 31-32), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 33-34), dopis PU Bjelovarsko-bilogorske od 03.05.2023.g. (list 47), dopis HOK-Osiguranje d.d. Zagreb od 04.05.2023.g. (list 48), dopise Policijske postaje Bjelovar od 25.05.2023.g. i od 28.07.2022.g. (list 49 i 53-56), dopis načelnika Policijske postaje Bjelovar od 29.07.2022.g. (list 51), izvješće o prikupljenim obavijestima i mišljenjima o okolnostima uporabe sredstava prisile Policijske postaje Bjelovar od 24.07.2022.g. (list 57-59, 60-63), službene zabilješke od 24.07. i od 28.07.2022.g. (list 64,65,66 i 67), dopis Policijske postaje Bjelovar od 12.10.2022. (list 71-72), izvješće o sistematskom pregledu tužitelja od 07.06.2023.g. (list 75-76), dopis HOK osiguranja od 12.01.2023.g. (list 152-153), presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (list 173-197), te medicinskim vještačenjem (list 198- 199), odnosno uvidom u pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Mladena Miškulina od 26.06.2024.g. (list 201-212), dopunsko očitovanje vještaka Mladena Miškulina od 23.08.2024.g. (list 222), ali i sudsku praksu u vidu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž 798/2024-4 od 22.08.2024.g. (list 243-247), sudsku praksu dostavljenu po tužitelju (list 258-278) u vidu presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-500/2023 od 26.04.2024.g. i presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn- 378/2019-55 od 29.03.2022.g.

12. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 159-160) u svojstvu stranke, te uvidom u priloženi ovosudni spis broj K-422/2022.

13. Na zadnjoj održanoj raspravi dana 11. prosinca 2024. godine, utvrđeno je da je tužba tužitelja djelomično povučena podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, smanjenjem tužbenog zahtjeva, obzirom da je od početnog zahtjeva istaknutog u tužbi u iznosu od 2.500,00 Eura ukupno, tužitelj navedenim podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, visinu tužbenog zahtjeva smanjio na ukupan iznos od 1.780,00 Eura, a što bez ikakve dvojbe, predstavlja djelomično povlačenje tužbe u pogledu početno zatražene isplate iznosa od 720,00 Eura (2.500,00 – 1.780,00 = 720,00).

14. Na toj zadnjoj održanoj raspravi, nakon što je sudac dao do znanja prisutnim zastupnicama stranaka da se na tom ročištu treba donijeti procesna odluka o djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja u vezi zatraženog iznosa od 720,00 Eura, obzirom da je od početne tražbine u iznosu od 2.500,00 Eura, tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, nakon izvedenog dokaza vještačenjem, potraživao isplatu u ukupnom iznosu od 1.780,00 Eura, te nakon što se zastupnica tuženika nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe, punomoćnica tužitelja je jednim filozofskim pristupom po principu "možda prođe", izjavila da se u opisanoj situaciji ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, već isključivo o usklađivanju visine tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, što kod ovoga suda i predmetnog suca, nikako ne može proći i ne bi trebalo proći kod niti jednog suda u Republici Hrvatskoj, tim više što je na tu temu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, dao svoje pravno stajalište.

15. Naime, iz sudske prakse i aktualnih pravnih stajališta sudova, jasno proizlazi da se u opisanoj situaciji prilikom koje je tužitelj tražio veći novčani iznos podnesenom tužbom, a koje potraživanje je smanjio nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, jednostavno radi o djelomičnom povlačenju tužbe u vezi te novčane svote koja predstavlja tražbinu koju je tužitelj povukao, konkretiziranjem visine svog konačnog zahtjeva na manji novčani iznos od onog kojeg je potraživao tužbom, pa ne može predmetna odvjetnica tužitelja, kao niti bilo koji drugi odvjetnik u Republici Hrvatskoj provoditi "svoju filozofiju u stilu da se tu ipak ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe" u ovakvoj pravnoj situaciji i pokušati ju nametnuti s uspjehom bilo kojem sudu, pa tako niti Općinskom sudu u Bjelovaru.

16. Obzirom da podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, tužitelj posredstvom odvjetnice nije odustao od novčane tražbine u iznosu od 720,00 Eura (koju je zahtijevao podnesenom tužbom), a koju novčanu tražbinu je ipak povukao, indirektno, tim podneskom, istaknuvši konačni zahtjev u vezi isplate novčanog iznosa od 1.780,00 Eura, kojem djelomičnom povlačenju tužbe od strane tužitelja se tuženik čak nije niti usprotivio (jer se tuženik prije svega nije niti očitovao povodom dopisa suda broj Pn- 59/2023-31 od 02. rujna 2024. godine o navedenom podnesku tužitelja, a na raspravi održanoj 11. prosinca 2024. godine, je izričito posredstvom zastupnice naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe), valjalo je na raspravi održanoj dana 11. prosinca 2024. godine, samo utvrditi da je tužba tužitelja djelomično povučena, podneskom tužitelja od 28. kolovoza 2024. godine, smanjenjem tužbenog zahtjeva.

17. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

18. Konačni tužbeni zahtjev tužitelja je bio osnovan, pa je odlučeno kao u izreci ove odluke.

19. Između stranaka prije svega nije bilo sporno da je tužitelj u svojstvu policijskog službenika, zaposlen kod Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, pretrpio ozljedu za vrijeme rada (koja ozljeda je tužitelju i priznata od strane nadležnog upravnog tijela, kao ozljeda na radu), dana 24. srpnja 2022. godine oko 02:45 sati u [adresa], prilikom obavljanja službenih radnji uporabom sredstava prisile nad CP. Nije sporno niti da je tužitelj u kritičnom događaju, kada je i ozlijeđen od strane CP, zakonito uporabio sredstva prisile nad CP, tim više što na navedeno upućuju i materijalni dokazi, a zastupnica tuženika je ujedno na prvom pripremnom ročištu u ovome predmetu navela da tuženik ne osporava okolnosti nastanka štetnog događaja i činjenicu da je tužitelj u štetnom događaju udaren od strane CP.

20. Između stranaka nije bilo sporno, niti da je nakon navedenog štetnog događaja, zbog činjenica koje su se zbile tijekom tog štetnog događaja, pokrenut kazneni postupak protiv CP pred Općinskim sudom u Bjelovaru i da se taj kazneni postupak vodio pod brojem K-422/2022, odnosno da se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-323/2022-1 od **.**.2022., DP teretio za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, no da je tijekom tog kaznenog postupka, DP počinio samoubojstvu dana 19. prosinca 2022. godine, a zbog čega je uostalom i taj kazneni postupak obustavljen rješenjem broj K- 422/2022-11 od 20. siječnja 2023. godine. Navedeno uostalom proizlazi iz priloženog spisa Općinskog suda u Bjelovaru broj K-422/2022.

21. Između stranaka je prije svega bila sporna visina tužbenog zahtjeva, a kako je zastupnik tužene u završnoj riječi ipak predložio da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, očito je bila sporna i pravna osnova tužbenog zahtjeva, a ne samo visina jer tužena nije tijekom ove parnice, primjerice istakla do koje to visine ne osporava tužbeni zahtjev, što bi bilo logično da se istakne ukoliko je sporna samo i isključivo visina tužbenog zahtjeva. Prema tome, osim visine tužbenog zahtjeva, bila je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja u vezi naknade neimovinske i imovinske štete.

22. Iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu (list 47-48, 152-153), proizlazi da je tužitelj pokušao bezuspješno tijekom mjeseca studenog 2022. godine, kao osigurana osoba kod svog poslodavca, na temelju police kolektivnog osiguranja djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, ishoditi odštetu od Hrvatske osiguravajuće kuće d.o.o. Zagreb, no da je taj zahtjev tužitelja za naknadu štete u vezi štetnog događaja koji se zbio u [adresa], dana 24. srpnja 2022. godine, bio odbijen od strane navedenog osiguravatelja, kao neosnovan (navedeno osiguravajuće društvo za tu svrhu koristi potpuno neprimjerene riječi "otklonjena je obveza" jer se otkloniti može praktički samo neku stvar, a obveza ukoliko postoji se ne može otkloniti, već se ovdje radi o tome da li je osnovan ili ne zahtjev za naknadu štete), stoga što je tužitelj pretrpio samo tjelesne ozljede u štetnom događaju iza kojih nije zaostao trajni invaliditet, sukladno čl. 1.st.2. Okvirnog sporazuma za nabavu usluge kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, a što indirektno upućuje na zaključak da je samo u slučaju nastanka trajnog invaliditeta osiguranih osoba, kao posljedica nekakvog štetnog događaja, bilo moguće realizirati odštetu preko te navedene polica kolektivnog osiguranja djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, te da u ovoj pravnoj situaciji nije bio ispunjen ugovoreni uvjet za realizaciju tužiteljeve odštete, preko navedene police osiguranja kod Hrvatske osiguravajuće kuće d.o.o. Zagreb.

23. Također iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, a radi se o medicinskoj dokumentaciji tužitelja, razvidno je kakve je zapravo ozlijede tužitelj pretrpio u štetnom događaju, a vrstu i objektivnu težinu ozljeda tužitelja u štetnom događaju, odnosno posljedice pretrpljenih ozljeda tužitelja je sud utvrđivao u ovoj parnici posredstvom medicinskog vještaka Mladena Miškulina, a o sadržaju čijeg nalaza će biti riječi nešto kasnije u obrazloženju ove presude.

24. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke naveo da je prilikom pokušaja da spriječi bijeg CP (koja osoba je imala krvave ruke i za koju je policiji prethodno dojavljeno da radi u gradu određene probleme), zadobio jedan udarac od CP i to šakom u glavu, odnosno u predjelu lijevog oka, nakon čega je s kolegom uspio svladati tu osobu i onemogućiti ju u bijegu, odnosno obaviti druge službene radnje. Tužitelj je istakao kako u prvi mah nije osjećao po primitku navedenog udarca, neke posljedice, no nakon nekih dva sata kasnije ga je jako počeo boljeti vrat i tada se javio u bjelovarsku bolnicu na odjel hitne pomoći, te su mu tamo dali infuziju i potom je bio odmah otpušten iz bolnice. Tužitelj je naveo da tegobe sličnog karaktera imao i nadalje, zbog čega je kasnije ponovo otišao u bolnicu, kod liječnika, kod kojeg mu je rečeno da treba nositi Schantzov ovratnik, te je poslije po preporuci liječnika odlazio u dva navrata na fizikalne terapije, a čak mjesec dana nije išao raditi jer je bio na bolovanju. Tužitelj tvrdi da i dan, danas osjeća bolove u vratu, time da je u vezi tuđe pomoći njege istakao da mu je supruga pomagala, kada je bio na bolovanju, oko ustajanja iz kreveta i oko odlazaka do kupatila, te da je oko tjedan dana nosio Schantzov ovratnik.

25. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog medicinskog vještaka, proizlazi da je tužitelju prema medicinskoj dokumentaciji dijagnosticirana: "Kontuzija očne vjeđe i periokularnog područja, Distensio mm paravertebralis colli (istegnuće muskulature vrata), Contusio ocull lat sin", te da se javio u bolnicu radi udarca u lijevo oko i bolova u vratu. Također, iz medicinske dokumentacije tužitelja, vještak je utvrdio da je tužitelju preporučeno mirovanje, analgetici i hladni oblozi, a u slučaju jače bolnosti vrata i pratećih simptoma preporučen mu je Schantzov ovratnik, te kontrola u traumatološkoj ambulanti prema potrebi. Vještak je utvrdio iz medicinske dokumentacije tužitelja, da je tužitelj drugi put došao u hitni odjel bjelovarske bolnice, te se žalio na bolnost i ukočenost vrata, da je tužitelj izvršio RTG snimanje vratne kralježnice i da mu je od staren liječnika ordinirana Ketonal amp. + diazepam amp. + FO 250 ml IV, a s obzirom na pogoršanje stanja, liječnik je zamolio da tužitelj postupi prema ranijim preporukama, tj. nosi Schanzov ovratnik i kod kuće konzumira analgetike (ketoprofen a 100 mg 2x1 tbl, uz diazepam a 2 mg do 3x1 tbl, ali ne duže od 5 dana i da ne konzumira lijek Ketoprofen, na prazan želudac ). Na učinjenoj snimci RTG C kralježnice, kod tužitelja se nije vidjelo bilo kakvih znakova frakture, te je taj nalaz bio uredan. Vještak je također, opisao u svom pisanom nalazu i mišljenju što sve proizlazi iz preostale medicinske dokumentacije tužitelja koja se nalazi u spisu, odnosno što su dijagnosticirali kirurg i neurolog kod kojih je tužitelj bio pregledan, te je konstatirao i da je tužitelj bio ukupno 21 put na fizikalnoj terapiji u bjelovarskoj bolnici u razdoblju od 02. studenog 2022. godine, pa sve do 23. siječnja 2023. godine.

26. Na temelju uvida u osobni zdravstveni karton tužitelja, vještak je utvrdio kako je tužitelj i prije štetnog događaja imao tegobe sa vratom, te da je evidentiran pregled tužitelja u bolnici dana 19. studenog 2004. godine, kada je tužitelja kočio vrat (mijalgija vrata), ali i da je tužitelj na pregledu izvršenom dana 17. studenog 2014. godine, imao tegobe sa vratom jer se žalio na bolove i ograničenu pokretljivost vrata, pa je ponovo 07. srpnja 2021. godine, tužitelj dolazio u bolnicu zbog bolova u vratu, koji su se širili u ruku i rame.

27. Imajući u vidu sve te okolnosti predmetnog slučaja, vještak je zaključio da je tužitelj u štetnom događaju dana 24. srpnja 2022. godine, zadobio ozljedu oka i vratne kralješnice i da se radilo o lakim tjelesnim ozljedama, te je vještak mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja (opisanih anamnestičkim iskazom tužitelja), zadobivenih ozljeda i posljedica, te je naglasio da je tužitelj u cijelosti provodio upute liječnika, premda je vještak utvrdio da nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja, ipak nisu zaostale trajne posljedice.

28. Vještak je zaključio da je u štetnom događaju tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, te da je u daljnjem tijeku vremena, nakon ozljeđivanja, postojao sekundarni strah, jačeg intenziteta i to u trajanju od 3 dana ukupno (ozljeda i dva operativna zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno. U pogledu bolova, vještak je zaključio da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno, te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno.

29. Vezano za tuđu pomoć i njegu, tijekom liječenja, po vještaku je ista bila potrebna tužitelju u periodima:

- od 24. do 27. srpnja 2022. godine u opsegu od 2 sata, dnevno,

- od 28. srpnja do 09. kolovoza 2023. godine u opsegu od 1 sata, dnevno. 30. Navedeni nalaz i mišljenje je vještak dopunio podneskom od 23. kolovoza 2024. godine, na način da je naveo kako je kod tužitelja bilo prisutno samo privremeno smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 1% i to u razdoblju od 24. srpnja 2023. godine, pa sve do 09. kolovoza 2023. godine.

31. Protiv ovakvog pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Miškulina, niti jedna stranka nije imala nekih primjedbi, pa je sud nalaz vještaka u cijelosti prihvatio, kao stručan i objektivan.

32. Sud smatra, a imajući u vidu opisane po vještaku Mladenu Miškulinu, posljedice povreda tužitelja u kritičnom štetnom događaju, neovisno o tome što se radi o lakim povredama, cijeneći opisane okolnosti slučaja, da pretrpljene povrede i posljedice istih svakako, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, tužitelju u smislu čl. 1100. ZOO (i po kriteriju bolova i po kriteriju straha, ali ne i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti koje smanjenje je bilo samo privremenog karaktera kod tužitelja i to u neznatnom opsegu od samo 1% u razdoblju od cca 15-tak dana), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, neovisno od naknade imovinske štete, koji zahtjev za naknadu imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njega je u pogledu pravne osnove, također bio osnovan, zbog opisanih okolnosti konkretnog slučaja.

33. Nadalje, prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva tužitelja, nakon što je u pogledu pravne osnove, nakon prihvaćanja vještačkog nalaza i mišljenja, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen pravno osnovanim, odnosno prilikom dosude opravdano zatraženih novčanih iznosa na ime pravične naknade, sud je svakako morao imati u vidu činjenicu da je Vrhovni sud RH, na sjednicama održanim dana 05. ožujka i 15. lipnja 2020. godine (dakle, znatno prije pokretanja ove parnice), donio pravno shvaćanje (koje je objavljeno na službenim stranicama toga suda), slijedećeg sadržaja:

" Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.".

34. Dakle, imajući u vidu već opisano i prihvaćeno mišljenje medicinskog vještaka Mladena Miškulina, sud je temeljem čl. 1100. ZOO i primjenom navedenog pravnog shvaćanja VSRH u vezi povećanja Orijentacijskih kriterija, odlučujući u granicama konačno istaknutog tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 28. kolovoza 2024. godine, po kriteriju fizičkih bolova, tužitelju priznao ukupan iznos od 1.300,00 Eura (što predstavlja ekvivalent svoti od 9.794,85 kuna u ranije primjenjivoj valuti na području Republike Hrvatske, odnosno u valuti koja se primjenjivala u vrijeme podnošenja predmetne tužbe tužitelja) jer iako tu dosuđenu svotu ne opravdava samo čisti matematički pristup, unatoč u prethodnoj točci ovog obrazloženja navedenim povećanim Orijentacijskim kriterijima VSRH (imajući u vidu broj dana tijekom kojih je tužitelj trpio tjelesne bolove, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Miškulina), svakako ju opravdavaju uz matematički pristup sukladno navedenim povećanim Orijentacijskim kriterijima i sve okolnosti konkretnog slučaja (koje je vještak Miškulin detaljno opisao da proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja i što je već navedeno u točci 25. i 28., ovog obrazloženja), odnosno neugode i nelagode koje je tužitelj trpio i morao trpjeti, kako u vezi relativno učestalih odlazaka raznim liječnicima, odlaska na višednevne fizikalne terapije u trajanju od 21 dana, izloženosti raznim kontrolama i RTG snimanju, tako i u vezi potrebe da miruje i koristi Schantzov ovratnik, doduše u kraćem razdoblju.

35. Analogno tome, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Miškulina je tužitelju po kriteriju straha, priznat preostali zatraženi iznos od 350,00 Eura (jer je tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, svoje novčano potraživanje u vezi naknade neimovinske štete, ograničio na isplatu iznosa od 1.650,00 Eura, a već mu je dosuđena po kriteriju bolova, pravična novčana naknada neimovinske štete od 1.300,00 Eura, pa sud nije niti mogao više od 350,00 Eura, dosuditi tužitelju po kriteriju straha jer bi time prekoračio granice istaknutog zahtjeva tužitelja u vezi naknade neimovinske štete do ukupno zatraženog iznosa od 1.650,00 Eura, a što inače nije dopušteno), što predstavlja ekvivalent svoti od 2.637,07 kuna u ranije važećoj valuti koja je vrijedila u Republici Hrvatskoj na dan podnošenja predmetne tužbe tužitelja, imajući u vidu sve opisane okolnosti slučaja, ali i intenzitet, odnosno dužinu trajanja straha utvrđenog po vještaku Miškulinu, a koji strah nije prouzročio trajnije posljedice i nije trajao prekratko da zbog toga ne bi eventualno opravdavao dosudu pravične novčane naknade, već je trajao punih 23 dana.

36. Na ovaj način je opisano zbog čega je sud udovoljio konačno istaknutom zahtjevu tužitelja u pogledu naknade neimovinske štete u ukupno zatraženom iznosu od 1.650,00 Eura, vodeći računa u smislu čl. 1100. st.2. ZOO, da se odlučujući o visini pravične novčane naknade po ovom kriteriju ne pogoduje težnjama tužitelja koje nisu spojive sa naravi pravične naknade i društvenom svrhom iste, te sud smatra da ta svota svakako predstavlja adekvatnu pravičnu novčanu naknadu po ovom pravnom osnovu, zbog čega je tuženik obvezan isplatiti tužitelju taj novčani iznos sa pripadajućom zateznom kamatom dosuđenom u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana objave ove presude.

37. Glede tražbine tužitelja koja se odnosila na naknadu imovinske štete u pogledu tuđe pomoći i njege, sud je primijenio čl. 1095. ZOO, a koji članak se jedino i može primijeniti u pogledu te vrste novčane tražbine tužitelja.

38. Naime, čl. 1095.st.1. ZOO je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu, dužan je naknaditi mu druge potrebne troškove u vezi liječenja, dok st.2. istoga članka upućuje na trajno povećane potrebe ozlijeđene osobe, a u te druge troškove ili trajno povećane potrebe tužitelja sasvim jasno spada i trošak u vezi tuđe pomoći i njega koju je tužitelju nužno trebao u razdoblju od 17 dana, prema mišljenju vještaka Miškulina, a koje mišljenje je sud u cijelosti prihvatio u vezi intenziteta i dužine trajanja takve pomoći medicinski nestručne osobe koju pomoć je ovom tužitelju pružala njegova supruga (na što jasno upućuje u tom dijelu prihvaćeni kao istiniti iskaz saslušanog tužitelja). Premda trošak za tu pomoć koju doduše po njezinom sadržaju navedeni vještak nije opisao u svom pisanom nalazu, od čega se sastojala, već je na to ukazao tužitelj prilikom saslušanja u svojstvu stranke, nije financijski bio nikome plaćen i nije dakle repariran, bez obzira na tu činjenicu, tužitelju pripada naknada za tu svrhu, a na što bez daljnjega upućuje mnogobrojna sudska praksa koja se bazira na čl. 1095. ZOO, prilikom dosude novčanih iznosa po osnovi naknade imovinske štete, zbog tuđe pomoći i njege.

39. Kako je vještak utvrdio u kojem je opsegu i koliko sati dnevno (ukupno 21 sat u razdoblju od 17 dana) tužitelju trebala tuđa pomoć i njega koju mu je pružala supruga, tužitelju je u pogledu tog potraživanja istaknutom u konačnom zahtjevu u ukupnom iznosu od 130,00 Eura (što predstavlja svotu od 979,48 kuna u ranije važećoj valuti), priznat cijeli taj zatraženi iznos od 130,00 Eura jer to znači da je sud tužitelju za svaki sat tuđe pomoći dosudio 6,19 Eura u vrijeme donošenja ove odluke, a koja ukupna dosuđena svota od 130,00 Eura ili 6,19 Eura po satu tuđe pomoći na dan donošenja ove presude je primjerena, po ocjeni ovoga suda, okolnostima slučaja za ukupno 21 sat pomoći supruge tužitelja. Naime, cijena najjeftinije kobasice na bjelovarskom ovogodišnjem Adventu iznosila je čak 5,00 Eura, a neke kobasice su koštale i više od 10,00 Eura, pa je u tim okolnostima po uvjerenju suda bilo krajnje neumjesno i neprimjereno, ako ne i degradirajuće za tužitelja, dosuđivati tužitelju na dan objave ove presude iznose od po 3,98 Eura ili 4,65 Eura za 1 sat tuđe pomoći – što je bilo ekvivalentno svotama od cca 30,00 kuna, do cca 35,00 kuna za jedan sat tuđe pomoći (a koje svote su se dosuđivale u sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj prije primjene Eura, kao važeće valute i prije povećanja životnih troškova i općenito prije povećanja cijene raznih usluga u Republici Hrvatskoj, do kojeg povećanja je i došlo kao posljedica uvođenja Eura, kao važeće valute u domaći platni promet), imajući u vidu uobičajenu cijenu satnice tuđe pomoći i njege koja se dosuđivala i koja se dosuđuje u sudskoj praksi, a koja cijena satnice objektivno i praktički raste u Republici Hrvatskoj od uvođenja valute Eura na području Republike Hrvatske i objektivnih povećanja troškova života, kako rastu ujedno i cijene raznovrsnih usluga na tržištu rada, pa tako i usluge koju fizička (medicinski nestručna) osoba pruža za pomoć i njegu. Upravo stoga je kod dosude zatražene visine naknade imovinske štete, sud imao u vidu i činjenicu da je po tom osnovu tužitelj, svoj konačni novčani zahtjev, ipak umanjio za iznos od 70,00 Eura, sukladno svoti koju je tražio po tom osnovu, tužbom.

40. Zatezna kamata na dosuđeni iznos od 1.650,00 Eura, po osnovi naknade neimovinske štete je dosuđena tužitelju u smislu čl. 1103. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od 14. travnja 2023. godine, dakle od slijedećeg dana u odnosu na dan kada je tužitelj posredstvom svoje odvjetnice podnio zakonskom zastupniku tuženika, zahtjev za mirno rješenje predmeta spora (list 10-12 spisa) jer je tužitelju šteta po tom osnovu nastala prije toga dana, vodeći računa da je liječenje tužitelja bilo do toga dana već okončano i da je nebitno za to sporedno potraživanje tužitelja, što su tek medicinskim vještačenjem u ovome postupku, utvrđeni bitni parametri od kojih je ovisila visina svote dosuđene pravične naknade tužitelju za neimovinsku štetu u ovome sudskom postupku.

41. U vezi preostalog iznosa od 130,00 Eura, koji je tužitelju dosuđen u pogledu naknade imovinske štete, zatezna kamata je u smislu važeće sudske prakse dosuđena od presuđenja, odnosno od 22. siječnja 2025. godine, s obzirom da je tek od toga dana postalo poznato kolika je imovinska šteta tužitelju nastala, te se u ovom slučaju radilo o naknadi nenovčane materijalne štete.

42. Dakle, odlučujući u granicama konačno istaknutog zahtjeva tužitelja, sukladno podnesku tužitelja od 28. kolovoza 2024. godine, udovoljeno je cijelom konačnom zahtjevu tužitelja u pogledu zatražene novčane tražbine. Međutim, kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška, neovisno o sadržaju zadnje rečenice čl. 154.st.2. ZPP, sud nije mogao zanemariti da je tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2024. godine, ipak indirektno povukao tužbu u vezi do tada zatraženog iznosa od 720,00 Eura, a koja svota predstavlja matematičku razliku između tužbom zatražene isplate iznosa od 2.500,00 Eura (za primijetiti je kako je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora, potraživao od tuženika čak svotu od 3.500,00 Eura, sa zateznom kamatom) i konačnim zahtjevom zatražene isplate iznosa od 1.780,00 Eura, ukupno.

43. Naime, kako se prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje pravno stajalište prihvaćaju niže stupanjski sudovi u opisanoj predmetnoj situaciji radi o indirektnom djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, takvo djelomično povlačenje tužbe se mora svakako honorirati tuženiku iz ove parnice, makar kod utvrđivanja ukupnog uspjeha stranaka u parnici. Zbog toga je odluka o parničnom trošku donesena u smislu čl. 154.st. 1. i 2. ZPP. Naime, nedvojbeno je da je tužitelj nakon sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024. godine, uspio u cijelosti u ovoj parnici i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, pa mu je zbog toga u smislu čl. 154.st.1. ZPP, od sastavljanja tog podneska priznat cjelokupni opravdani parnični trošak.

44. U drugu ruku, tužitelj je do dana sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024. godine, uspio u ovoj parnici samo djelomično, a djelomično je uspio i tuženik, pa je omjer uspjeha stranaka utvrđen do dana sastavljanja podneska tužitelja od 28. kolovoza 2024. godine u smislu čl. 154.st.2. ZPP.

45. Dakle, kako je tužitelj potraživao po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 2.500,00 Eura, predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi, a konačno mu je dosuđen ukupan iznos od 1.780,00 Eura, nema nikakve dileme da je tužitelj do dana 28. kolovoza 2024. godine (kada je sastavljen navedeni podnesak tužitelja, kojim je tužitelj visinu svog novčanog potraživanja ograničio na isplatu iznosa od 1.780,00 Eura), uspio u ovoj parnici sa 71,20% u pogledu visine zahtjeva, dok je analogno tome, tuženikov uspjeh do navedenog datuma u pogledu visine zahtjeva tužitelja, iznosio 28,80 %.

46. Kako je kod utvrđivanja ukupnog uspjeha u parnici sud dužan voditi računa i o uspjehu u pogledu pravne osnove u smislu čl. 154.st.2. ZPP, valja napomenuti da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici u pogledu pravne osnove jer je pravno ocijenjen osnovanim njegov zahtjev i u vezi naknade imovinske štete i u vezi naknade neimovinske štete (sud ne smatra da tužitelj nije uspio u cijelosti sa pravnom osnovom zahtjeva istaknutog na ime naknade neimovinske štete, samo stoga što je početnim zahtjevom i tužbom potraživao naknadu i po kriteriju smanjenja životne aktivnosti – premda je u ovoj parnici utvrđeno da tužitelju nije trajno smanjenja životna aktivnost, te da je bila zanemarivo malo privremeno smanjena i u vezi postotka i dana privremenog smanjenja, obzirom da se naknada neimovinske štete dosuđuje u jedinstvenom iznosu, po različitim kriterijima, pa nisu nastali neki posebni troškovi vještačenjem u ovoj parnici zbog neosnovane tražbine tužitelja po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, a tužitelju je uostalom u konačnici dosuđena zatražena pravična naknada neimovinske štete po kriteriju straha i bolova, te se indirektno predmetno povlačenje tužbe tužitelja u vezi zatražene isplate iznosa od 780,00 Eura, jedino može tuženiku honorirati kroz uspjeh u parnici u vezi visine, ali ne i u vezi pravne osnove), dok je tuženik izgubio u cijelosti ovu parnicu u pogledu pravne osnove, koju osnovu je ipak osporavao jer je i u završnoj riječi, zastupnik tuženika (ali i tijekom postupka), predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, a nije primjerice priznao dio istaknutog novčanog zahtjeva i to ujedno i upućuje na zaključak da nije bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, nego i osnova cjelokupnog potraživanja, a ne samo onog u vezi naknade imovinske štete.

47. Kada se zbroje navedeni utvrđeni uspjesi stranaka u ovoj parnici do dana 28. kolovoza 2024. godine, sud utvrđuje da ukupan uspjeh tužitelja (71,20+100=171,20 : 2 = 85,60) iznosi 85,60 %, dok analogno tome, ukupan uspjeh tuženika do navedenog datuma iznosi u ovoj parnici 14,40 % (28,80+0= 28,80 : 2 = 14,40), a kada se ovi međusobni uspjesi stranaka do navedenog datuma, prebiju kako je to propisano čl. 154.st.2. ZPP, tuženik je dužan tužitelju da navedenog datuma nadoknaditi samo razmjeran dio parničnih troškova od 71,20 % (85,60 – 14,40 = 71,20).

48. Sada je valjalo utvrditi koji su sve bili opravdani parnični troškovi tužitelja, prema troškovniku punomoćnice tužitelja, primjenom važeće Odvjetničke tarife, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

49. Tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura, koja svota mu je priznata i u vezi troška koji je nastao u povodu ove parnice s obzirom da je tužitelj bio dužan prije podnošenja tužbe, sukladno ZPP, podnijeti zastupniku tuženika (nadležnom općinskom državnom odvjetništvu), zahtjev za mirno rješenje spora, dakle za sastav podneska od 13. travnja 2023. godine (list 10-11) je tužitelju priznat iznos od 200,00 Eura. Nadalje, tužitelju je za sastav podneska od 06. listopada 2023. godine (kojim se očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu), priznat iznos od 200,00 Eura, dok mu je za sastav podneska od 22. ožujka 2024. godine (u prilogu kojeg je dostavljen samo osobni zdravstveni karton tužitelja), priznat tužitelju sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, iznos od 50,00 Eura, za sastav podneska od 12. kolovoza 2024. godine (kojim se očitovao o nalazu vještaka), priznat je iznos od 200,00 Eura. Također, tužitelju je za zastupanje po punomoćnici na ročištima održanim dana 01. prosinca 2023. godine, te 07. veljače 2024. godine, priznat ukupan iznos od 400,00 Eura ili 200,00 Eura po zastupanju, pa je do dana sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024. godine, tužitelj imao ukupno navedene opravdane troškove u iznosu od 1.250,00 Eura, time da je na ove troškove valjalo priznati tužitelju i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 312,50 Eura, što daje ukupnu svotu od 1.562,50 Eura.

50. Na računajući daljnji opravdani trošak u vezi financiranja medicinskog vještačenja u ovoj parnici, tužitelj je dakle imao opravdanih troškova u iznosu od 1.562,50 Eura, od čega mu je trebalo sukladno uspjehu u parnici do dana 28. kolovoza 2024. godine, dosuditi razmjeran dio troška od 1.112,50 Eura jer ta svota predstavlja 71,20 % od ukupno opravdanog troška u iznosu od 1.562,50 Eura.

51. Kako je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem bilo nužno za razrješenje predmeta spora, a tužitelj je to predmetno vještačenje financirao sa ukupnim iznosom od 350,00 Eura, valjalo je i taj trošak priznati tužitelju kao opravdan trošak u cijelosti, neovisno o uspjehu stranaka u ovoj parnici, sukladno jednosmjernoj sudskoj praksi po tom pitanju.

52. Nadalje, tužitelju je od dana 28. kolovoza 2024. godine (od kada se njegov uspjeh u parnici svakako može tretirati uspjehom u cijelosti), priznat kao opravdan trošak, trošak za sastav podneska od 28. kolovoza 2024. godine, sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, u iznosu od 50,00 Eura (obzirom da je sud već priznao tužitelju po punoj tarifi naknadu od 200,00 Eura za sastav podneska kojim se tužitelj očitovao o vještačkom pisanom nalazu, a ovim podneskom je tužitelj sasvim nepotrebno ponovno opisivao što je sve vještak utvrdio u svom nalazu, kao da tako nešto tužitelj već nije učinio u podnesku od 12. kolovoza 2024. godine, te je tim podneskom od 28.08.2024.g., tužitelj praktički smanjio visinu svoje novčane tražbine), za sastav podneska od 12. listopada 2024. godine (list 256-257), koji je dostavljen sudu 12. studenog 2024. godine je tužitelju priznat iznos od 50,00 Eura, sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, dok je za zastupanje po punomoćnici na zadnjoj raspravi održanoj dana 11. prosinca 2024. godine, tužitelju priznat iznos od 200,00 Eura. Na ove opravdane troškove u iznosu od 300,00 Eura je valjalo priznati tužitelju i iznos od 75,00 Eura u vezi pripadajućeg poreza.

53. Ovi opravdani troškovi navedeni u točci 52. obrazloženja ove odluke u iznosu od 375,00 Eura, kada se zbroje sa onima iz točke 51., obrazloženja ove odluke u iznosu od 350,00 Eura, daju ukupnu svotu od 725,00 Eura i valjalo ju je u cijelosti priznati tužitelju, te pribrojiti svoti od 1.112,50 Eura, navedenoj u točci 50., obrazloženja ove odluke, zbog čega je tužena obvezana tužitelju nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 1.837,50 Eura, sa zateznom kamatom koja se obračunava sukladno čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana donošenja ove odluke.

54. Valja naglasiti, da tužitelju nije priznat u smislu čl. 155. ZPP, kao opravdan parnični trošak, trošak za sastav podneska od 31. kolovoza 2023. godine, kojim podneskom je tužitelj zapravo samo dostavio sudu, na zahtjev suda, dopunjenu tužbu jer nije tužena dužna snositi tužitelju trošak za sastavljanje podneska u prilogu kojeg punomoćnik tužitelja samo dostavlja dopunjenu tužbu u situaciji kada je početno dostavljena tužba tužitelja bila nepotpuna i nepodobna za postupanje u situaciji kada nije bilo ni površno u tužbi opisano na koji način je zapravo došlo do štetnog događaja.

55. Nadalje, ovom odlukom o trošku nije odlučeno o zahtjevu tužitelja u vezi naknade troška koji se odnosi na zastupanje tužitelja na ročištu na kojem će predmetna presuda biti objavljena jer je u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, potpuno neizvjesna činjenica hoće li odvjetnica tužitelja iz Zagreba osobno ili posredstvom nekog zamjenika u zastupanju, uopće pristupiti na to ročište na kojem će se presuda uručiti prisutnim zastupnicima stranaka, pa će se tek nakon održavanja tog ročišta odlučiti o tom zahtjevu tužitelja, ali i o zahtjevu u vezi pripadajućeg poreza na taj trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, ukoliko za usvajanje tog zahtjeva bude ispunjen zakonski uvjet.

56. Konačno, paušalni i krajnje površni novčani zahtjev tužitelja u vezi naknade troška po osnovi nekakve "Sudske pristojbe na presudu – prema određenju suda", koji je istaknut u troškovniku punomoćnice tužitelja je kao prvo bio u novčanom smislu neodređen, obzirom na čl. 164.st.1. i 2. ZPP jer svaki odvjetnik u Republici Hrvatskoj treba znati koliko iznosi sudska pristojba na presudu (imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja se primjenjuje za tu svrhu i važeće odredbe Zakona o sudskim pristojbama), pa je nedvojbeno moguće da u tom smislu i punomoćnica tužitelja istakne određen zahtjeva u vezi navedene pristojbe, a kao drugo tužitelj je ovu tužbu podnio u svojstvu radnika – zaposlenika tuženika, pa se radi o radnom sporu, a za kakve vrste sporova su svi tužitelji – radnici, oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Shodno tome, takav neodređeni zahtjev tužitelja posredstvom punomoćnice tužitelja, sud nije uopće mogao tretirati kao nekakav opravdan parnični trošak, da bi tuženika mogao obvezati da tužitelju nadoknađuje po tom zatraženom osnovu, bilo kakav novčani iznos.

U Bjelovaru, 22. siječnja 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 23. siječnja 2025. godine, a putem ovoga suda.