REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-49/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Delić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Emil Havkić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1036/2022-3 od 8. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-538/2022-80 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja:
„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od 3. srpnja 2015. o redovitom otkazu ugovora o radu broj 1053-5/2014 sklopljen dana 20. veljače 2014., zaključen za radno mjesto Viši suradnik I/7001,99, Sektor za ekonomske i financijske poslove, Odjel za riznicu /506000100, zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, odnosno zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, zbog čega radni odnos nije prestao.
II. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od 3. srpnja 2015. kojom se tužiteljica opoziva s mjesta Šefa odjela I/8060,01 u Sektoru za ekonomske i financijske poslove, Odjel za riznicu /506000100 i kojom se utvrđuje da je prestao važiti I Dodatak ugovora o radu broj 1053-5/2014 od 20. veljače 2014.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto Šefa odjela I u Sektoru za ekonomske i financijske poslove, Odjel za riznicu sa svim pripadajućim pravima ili posao koji je tomu odgovarajući, u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka od 4.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u visini preko dosuđenog te u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“.
2. Presudom suda drugog stupnja:
„I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-538/2022-
80 od 2. rujna 2022.:
a) u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke,
b) u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je naloženu tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 2.500,00 kuna (sada 331,81 euro)1, sa pripadajućim zateznim kamatama.
II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-538/2022-80 od 2. rujna 2022. u dijelu pod točkom IV. izreke i to u dijelu preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 kuna (sada 331,81 euro) do iznosa od 4.500,00 kuna (sada 597,25 eura), dakle za razliku od 2.000,00 kuna (sada 265,44 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, na način da se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4192/2024-3 od 1. listopada 2024. dopušta se revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1036/2022-3 od 8. svibnja 2024. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama II. izreke te u točki IV. izreke do iznosa od 2.005,00 kn zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li nedopuštenost Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu koju je sud ocijenio temeljem odredaba Zakona o radu automatski ima i posljedicu nedopuštenosti i posebne Odluke Uprave o jednostranom opozivu radnika s rukovodećeg radnog mjesta – koja je utemeljena na Zakonu o obveznim odnosima i Općim aktima poslodavca te Dodatkom ugovora o radu zaključenim s radnikom propisana, odnosno ugovorena kao jednostrana i diskreciona odluka poslodavca?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima odnosno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u navedenim dijelovima te vratiti sudovima predmet na ponovni postupak.
5. U svom odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju i traži trošak odgovora.
6. Revizija nije osnovana.
7. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li nedopuštenost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu ima automatski i posljedicu nedopuštenosti odluke uprave o jednostranom opozivu radnika s rukovodećeg radnog mjesta, odnosno dodatka ugovora o radu.
8. Konkretno, u ovom predmetu jednom odlukom nazvanom odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 3. srpnja 2015. (list 12 - 14 spisa) tužiteljici je otkazan ugovor o radu za radno mjesto viši suradnik I/7001,99 u sektoru za ekonomske i financijske poslove, odjel za riznicu - 506000100, zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, odnosno zbog skrivljenog ponašanja imenovane radnice (pod 1. odluke) te je istovremeno radnica opozvana s mjesta šefa odjela I, sektora za ekonomske i financijske poslove čime se utvrđuje da je time prestao važiti prvi dodatak ugovora o radu broj 1053-5/2014 sklopljen dana 20. veljače 2014. za mjesto šef odjela I/8060,01 u sektoru za ekonomske i financijske poslove, odjel za riznicu 506000100.
9. Za odgovor na postavljeno pitanje prethodno je potrebno analizirati pravnu prirodu dodatka ugovora o radu broj 1053-5/2014 sklopljenog dana 20. veljače 2014. za mjesto šef odjela I/8060,01 u sektoru za ekonomske i financijske poslove, odjel za riznicu 506000100, s koje dužnosti je tužiteljica opozvana. Očigledno, radi se o rukovodećem radnom mjestu na koje je raspoređena tužiteljica, međutim, na radnopravne odnose u vezi tog radnog mjesta prvenstveno primjenjuju se odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR), jer tužiteljica nije član uprave ili izvršni direktor ili osoba koja je prema posebnom zakonu, ovlaštena voditi poslove poslodavca, a na koju se ne primjenjuju odredbe ZR o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini pozivom na odredbu čl. 4. st. 3. i 4. ZR.
10. Dakle, kako je tužiteljica u radnom odnosu, na otkaz njenog ugovora o radu primjenjuju se prvenstveno odredbe ZR a ne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11).
11. Dakle, razlozi za otkaz osnovnog ugovora o radu, koji su nezakoniti, odnose se i na dodatak ugovora, slijedom čega na radnopravni status tužiteljice je potpuno nebitna odluka tužene o opozivu s njenog radnog mjesta jer je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno da se nije ostvario niti jedan od propisanih uvjeta za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 115. ZR.
12. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, pa je zato valjalo pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
13. Odluka o troškovima odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario).
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
