REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-1871/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnice Lane Humljak Gugić, odvjetnice, te zamjenika punomoćnice tuženika Zvonimira Kalebera Skoka, odvjetnika, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 3206592162 sklopljenog dana 28.4.2006. godine u dijelu u kojem se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 47.700,61 eur i zakonsku zateznu kamatu na iznose kako slijedi:

- 46,36 eur od 01. kolovoza 2006.g. do isplate,

- 46,36 eur od 01. rujna 2006.g. do isplate,

- 46,36 eur od 01. listopada 2006.g. do isplate,

- 106,44 eur od 01. studenog 2006.g. do isplate,

- 106,44 eur od 01. prosinca 2006.g. do isplate,

- 106,44 eur od 01. siječnja 2007.g. do isplate,

- 106,44 eur od 01. veljače 2007.g. do isplate,

- 106,44 eur od 01. ožujka 2007.g. do isplate,

- 165,43 eur od 01. travnja 2007.g. do isplate,

- 200,39 eur od 01. svibnja 2007.g. do isplate,

- 200,39 eur od 01. lipnja 2007.g. do isplate,

- 200,39 eur od 01. srpnja 2007.g. do isplate,

- 240,62 eur od 01. kolovoza 2007.g. do isplate,

- 240,62 eur od 01. rujna 2007.g. do isplate,

- 240,62 eur od 01. listopada 2007.g. do isplate,

- 336,86 eur od 01. studenog 2007.g. do isplate,

- 336,86 eur od 01. prosinca 2007.g. do isplate,

- 336,86 eur od 01. siječnja 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. veljače 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. ožujka 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. travnja 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. svibnja 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. lipnja 2008.g. do isplate,

- 352,31 eur od 01. srpnja 2008.g. do isplate,

- 421,40 eur od 01. kolovoza 2008.g. do isplate,

- 421,40 eur od 01. rujna 2008.g. do isplate,

- 421,40 eur od 01. listopada 2008.g. do isplate,

- 486,93 eur od 01. studenog 2008.g. do isplate,

- 486,93 eur od 01. prosinca 2008.g. do isplate,

- 536,23 eur od 01. siječnja 2009.g. do isplate,

- 536,23 eur od 01. veljače 2009.g. do isplate,

- 536,23 eur od 01. ožujka 2009.g. do isplate,

- 536,23 eur od 01. travnja 2009.g. do isplate,

- 537,71 eur od 30. travnja 2009.g. do isplate,

- 537,71 eur od 01. lipnja 2009.g. do isplate,

- 537,71 eur od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 31. srpnja 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 31. kolovoza 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 30. rujna 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 31. listopada 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 30. studenog 2009.g. do isplate,

- 536,27 eur od 31. prosinca 2009.g. do isplate,

- 526,83 eur od 01. veljače 2010.g. do isplate,

- 526,83 eur od 01. ožujka 2010.g. do isplate,

- 526,83 eur od 31. ožujka 2010.g. do isplate,

- 451,70 eur od 30. travnja 2010.g. do isplate,

- 451,70 eur od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

- 451,70 eur od 30. lipnja 2010.g. do isplate,

- 459,16 eur od 31. srpnja 2010.g. do isplate,

- 459,16 eur od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

- 459,16 eur od 30. rujna 2010.g. do isplate,

- 479,53 eur od 02. studenog 2010.g. do isplate,

- 479,53 eur od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 01. kolovoza 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- 479,53 eur od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. ožujka 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 01. listopada 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 02. travnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 01. srpnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. rujna 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 31. listopada 2013.g. do isplate,

- 527,58 eur od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- 9.562,34 eur od 19. prosinca 2013.g. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.161,52 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preko iznosa dosuđenih u toč. II. izreke presude.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.325,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 28. travnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 365.000,00 EUR obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s ugovorenim rokom otplate od 10 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 6,5%. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Tužitelj se poziva na Zakon o potrošačkom kreditiranju i Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetna, te da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos koji otpada na razliku preplaćenih kamata u iznosu koji će utvrditi stalni sudski vještak.

2. Podneskom od 03. listopada 2024. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te uz utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, zatražio i isplatu iznosa od 51.862,13 eur, sve sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj Ugovor o kreditu nije sklopio u svojstvu potrošača jer je uzeo kredit u svojstvu obrtnika za projektno financiranje, odnosno za kupnju poslovnog prostora, iz čega slijedi da se radi o poduzetničkom kreditu. Nadalje, tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te se tužitelj nema pravo pozivati na presudu iz kolektivnog spora iz razloga što je predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu sklopio u valuti EUR, kao obrtnik unutar svoje poslovne djelatnosti, gdje je kamatna stopa bila promjenjiva sukladno fiksnim i promjenjivim parametrima. Ističe prigovor zastare, a u odnosu na kamatnu stopu navodi kako je iz Ugovora razvidno kako se kamata sastoji od promjenjivog i fiksnog parametra. Promjenjivi parametar je EURIBOR, koji je na dan sklapanja Ugovora iznosio 2,69 pp pa se prema tome kamatna stopa mijenjala u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju EURIBOR za EUR), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. To nadalje znači da je odredba o kamatnoj stopi jasna, a činidba moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, jer je kamatna stopa bila provjerljiva u svakom trenutku.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o dugoročnom kreditu od 28. travnja 2006. godine, otplatni plan, pregled prometa po kreditu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, izvršen je uvid u potvrdu o kamatnim stopama po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o. te je saslušan navedeni vještak.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Sud je prihvatio preinaku tužbe na način kako je to tužitelj izvršio podneskom od 03. listopada 2024. godine, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a.

7. Među strankama nije sporno da je dana 28. travnja 2006. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti EUR te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 6,5% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja. Iako kamatna stopa u samom Ugovoru o kreditu nije izričito navedena, ona je odrediva, jer je u samom Ugovoru brojčano izraženo koliko iznosi varijabilni dio iste.

8. Sporno je da li je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu bio potrošač i da li se na njega primjenjuju odredbe zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužitelj osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

9. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

10. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim.

11. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu od 28. travnja 2006. godine utvrđeno je da se radi o ugovoru za projektno financiranje, koji je sklopio tužitelj kao korisnik kredita s naznakom da se radi o vlasniku trgovačkog obrta, dok je kao namjena kredita u čl. 7. Ugovora navedena kupnja poslovnog prostora.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju predmetni kredit bio potreban za adaptaciju polovice kuće koju je na Ksaveru kupio 2002. godine, a koja je bila namijenjena za stanovanje njegove obitelji. S obzirom da dugi niz godina surađuje sa Zagrebačkom bankom, oni su mu predložili da kredit uzme na obrt, stoga je to tako i učinio, međutim, i danas navedenu nekretninu koristi za stanovanje. Znao je da uzima kredit sa promjenjivom kamatnom stopom, međutim, nitko ga nije upozorio da se kamata može promijeniti u tolikoj mjeri, te je umjesto početnih 6,5% narasla na 9,5%. S obzirom da su mjesečne rate znatno narasle, pokušao je ići u banku i s njima pregovarati, ali su mu rekli da ako ne bude plaćao da će mu ovršiti lokal i stan. Na kraju je plaćao još 7-8 godina i potom prodao lokal u Rijeci te zatvorio predmetni kredit. Prije sklapanja ugovora o kreditu rečeno mu je da će kredit otplaćivati po otplatnom planu koji mu je uručen. Nitko ga u banci nije upoznao sa egzaktnim parametrima i metodama izračuna parametara koji utječu na promjenu kamatne stope. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 2005. ili 2006. godine. Misli da sa Zagrebačkom bankom nije sklapao druge ugovore o kreditu, već je imao mjenice i bankarske garancije. Valjda je pročitao ugovor o kreditu. Sve je bilo usmeno dogovoreno i kada je došao potpisati dobio je hrpu papira, te nije imao vremena sve proučavati, a nije ni stručnjak. Prilikom sklapanja ugovora nije tražio izmjenu neke odredbe ugovora. Rečeno mu je da je kamatna stopa promjenjiva, ali su mu rekli da bi se mogla mijenjati oko 2%, a ne 50%. U banci su rekli da kao namjenu kredita napiše kupnju poslovnog prostora. Nije imao razloga sumnjati jer je puno radio sa Zagrebačkom bankom. Sredstva kredita su isplaćena dijelom njemu, a dijelom osobama koje su radile adaptaciju. Kuću koristi njegova obitelj, a prepisana je u vlasništvu njegove supruge. Od 2019. -2022. godine je na navedenoj adresi bila adresa za poštu Pizzerije koja se nalazila na Trešnjevci. Navedenu nekretninu nikada nije davao u najam ili zakup.

13. Za prosudbu svojstva potrošača prema ustaljenoj praksi Suda Europske unije mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezane uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

14. Iz Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje proizlazi da je namjena Ugovora bila kupnja poslovnog prostora. Iako tužitelj u svom iskazu navodi da primljenim sredstva nije kupio poslovni prostor, već adaptirao kuću u kojoj živi sa svojom obitelji, on tu svoju tvrdnju nije ni na koji drugi način dokazao.

15. Stoga se iz odredbi Ugovora ne može zaključiti da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu da bi ga tužitelj sklopio kao fizička osoba u privatne svrhe.

16. Zbog navedenog se na ovaj odnos ne primjenjuju odredbe zakona koji uređuju zaštitu potrošača i potrošačko kreditiranje.

17. Uz to valja navesti kako se u konkretnom slučaju radi o kreditu u valuti EUR pa stoga ne postoji izravna mogućnost primjene utvrđenja iz odluke broj Revt- 249/14-2 i broj Pž-3129/13 – donesene povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet kojeg spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva – na predmete u kojima je tužitelj s tuženicom zaključio ugovor o kreditu s valutom u EUR. To jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u EUR-u (tako odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-935/2020 od 11. siječnja 2023.g, Rev-4868/19 od 18. lipnja 2024.g., Rev- 4441/19 od 23. siječnja 2024.g. i dr.).

18. Stoga se u konkretnom slučaju za ocjenu pitanja je li riječ o ništetnoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope sadržanoj u čl. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

19. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

20. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

21. Prema odredbi čl. 272. st. 2. ZOO-a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

22. Točno je da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe, ali nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tužitelj, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Tužitelj se već u tužbi pozvao na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

24. Pri tome valja istaći kako nije ništetno niti zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je ništetan način njezine promjene, donosno neodredivost odredbe u tom dijelu.

25. Naime, člankom 2. Ugovora o dugoročnom kreditu određeno je kako je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi EURIBOR (koji je sada 2,69) + 3,81 pp kamatne marže promjenjiva % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

26. Iz navedenog proizlazi da u Ugovoru nije bio određeno definiran parametar promjenjivosti kamatne stope, a koji bi morao biti definiran uz određeni fiksni dio njegova uvećanja, već je bio definiran samo njegov početni iznos.

27. Stoga je tužitelju kao korisniku kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora, zbog čega je sporna odredba iz čl. 2. Ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a).

28. Kao što je već navedeno, u konkretnom slučaju činidba koja se odnosi na promjenjivost stope ugovorne kamate nije određena niti odrediva pa je stoga takva odredba ništetna, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

29. Stoga, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a.

30. U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.). Također, se stranka na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici, što znači da nije nužno isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 749/06-2 od 10. listopada 2006.). Kako je stoga predmetnom presudom odlučeno o ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu, to u konkretnom slučaju zastarni rok nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020.).

31. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuiteta prema početnom (simuliranom) otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 47.700,61 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 355.502,73 kn, a prema fiksnom tečaju za euro iznosi 47.183,42 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuiteta prema početnom (simuliranom) otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 51.862,13 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 388.379,98 kn, a prema fiksnom tečaju za euro iznosi 51.546,86 EUR.

32. Povodom prigovora tuženika proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo kako ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza, a u odnosu na podnesak tuženika od 24. listopada 2024.g. se očituje da je zadatkom za vještačenje bilo određeno da se primijeni ugovorena kamata u visini brojčano izraženog u tom ugovoru, a u čl. 2. Ugovora je navedeno da na dan sklapanja ugovora kamata iznosi EURIBOR (koji je sada 2,69) + 3,81% kamatne marže, te je s obzirom na ugovorne uvjete i zadatak suda izradio nalaz u dvije varijante zbrajanjem navedena dva broja i uzimajući kamatu od 6,50% za cijelo vrijeme trajanja ugovora te u drugoj varijanti uzimajući EURIBOR kako se on kretao kroz vremenski period + 3,81% kamatne marže, te smatra da je pravno pitanje koji od navedenih izračuna se treba uzeti u obzir. S naslova primjene kamatne stope od 6,50% razlika iznosi 47.183,42 eur, a ako se primjenjuje EURIBOR razlika iznosi 51.546,86 eur.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbe ni prigovore na isti, a stalni sudski vještak je obrazložio zbog čega je nalaz izradio u dvije varijante.

34. Međutim, u konkretnom slučaju je prihvaćena prva varijanta iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, u kojem dijelu je izrađen u skladu sa zadatkom suda, odnosno uz primjenu kamatne stope kako je ista brojčano izražena u Ugovoru na dan sklapanja Ugovora i koja je tada bila odrediva (2,69 + 3,81pp). Druga varijanta nalaza i mišljenja izrađena je bez zadatka suda, pa stoga ista nije prihvaćena, a uz to valja navesti kako se ista temelji na dosljednoj primjeni odredbe čl. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu u pogledu određivanja visine kamatne stope, što je kontradiktorno navodima i utvrđenjima o ništetnosti upravo tog dijela odredbe Ugovora.

35. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u dijelu u kojem je isti prihvaćen te je valjalo temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom I, a sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

36. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, obzirom tužitelj nije sa svojim zahtjevom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

38. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 1.000,00 eur, za sastav podneska od 03.04.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. – 1.000,00 eur, za sastav podnesaka od 08.12.2016.g, i 12.09.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 250,00 eur, te za zastupanje na ročištima 17.05.2017.g., 19.10.2017.g., 15.02.2018.g., i 09.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.000,00 eur, što ukupno iznosi 6.500,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 1.625,00 eur ukupno iznosi 8.125,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eur, tako da trošak tužitelja iznosi 8.325,00 eur.

39. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.