REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-685/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 398,17 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024.g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplati iznos od 398,17 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 05. veljače 2020.g. do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.083,35 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 162,89 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 24. travnja 2020. godine, tužitelj u bitnome navodi da se dana 25. prosinca 2019.g., oko 15,30 sati, na kolniku Županijske ceste broj 2003, između [adresa] i [adresa], dogodila prometna nezgoda do koje je došlo uslijed izlijetanja divljači (srne) na kolnik, te je tom prilikom GD, upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020108111548, naletio svojim vozilom na srneću divljač koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru, da protiv vozača vozila nije pokrenut prekršajni postupak, a da su na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] pronađeni tragovi dlake divljači, kao i da je u predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu, registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu osiguranika tužitelja nastala materijalna šteta, koju štetu je tužitelj isplatio svom osiguraniku dana 04. veljače 2020.g. u iznosu od iznos od 3.000,00 kn/398,17 EUR-a[1] . Nadalje, tužitelj navodi da budući da se predmetni štetni događaj dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, odnosno osiguranik LOVAČKI SAVEZ MEĐIMURSKE ŽUPANIJE (osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]), a da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, to stoga za štetni događaj odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti, kao i da je u konkretnom slučaju vlasnik divljači osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, a što proizlazi i iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo na području Lovačkog saveza Međimurske županije, pa da je stoga tužitelj stekao pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene štete, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove sukladno Zakonom o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), s obzirom da tuženik odgovara po načelu kauzaliteta, a vezanu za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju. Ujedno, ističe da se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, no da do mirnog rješenja spora nije došlo, pa predlaže da sud donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da ne spori štetni događaj, činjenicu da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku po polici osiguranja automobilskog kaska, te visinu štete nastalu na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja, već spori pasivnu legitimaciju, navodeći da se tužitelj poziva na policu osiguranja koju Hrvatski lovački savez sklapa s tuženikom u ime i za račun svojih članova, međutim da ne navodi o kojoj lovačkoj udruzi bi bilo riječ, a da sve lovačke udruge nisu osiguranici po polici na koju se tužitelj poziva, već samo one udruge koje su pristupile osiguranju i nalaze se na popisu osiguranih udruga. Ujedno, tuženik spori i odgovornost za predmetni štetni događaj, budući da je bitna pretpostavaka odgovornosti osiguranika tuženika pretpostavka provođenja lova sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL), pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod iznesenih navoda, a tuženik je ustrajao kod iznesenih prigovora i navoda.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku službene bilješke MUP-a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj: 211-04/19-O/4566 od 30. prosinca 2019.g. (list 4. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec od 25. prosinca 2019.g. (list 5. spisa), presliku police automobilskog osiguranja cestovnog vozila br. 020108111548 (list 6. spisa), presliku potvrde o plaćanju štete od 04. veljače 2020.g. (list 7. spisa), presliku izvida štete tužitelja (list 8. – 9. spisa), presliku prijave štete (list 10. - 11. spisa), presliku regresnog zahtjeva tužitelja (list 12. - 13. spisa), presliku općih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tužitelja (list 14. - 21. spisa), ispis fotografija (list 22. - 29. spisa), preslike ovjerenih izjava svjedoka ŠD i GD (list 39. - 42. spisa), presliku police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 49. - 51. spisa), dopis Hrvatskog lovačkog saveza (list 59. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 67. - 72. spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede od 08. lipnja 2022.g. s kartama lovišta (list 82. - 86. spisa), dopis Lovačkog društva Fazan Dekanovec od 07. rujna 2022.g. (list 91. spisa), dopis Lovačkog društva Jasteb Domašinec od 20. listopada 2022.g. (list 95. spisa), izvršio je uvid u spis MUP-a, MUP-a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj: 211-04/19-O/4566 (list 60.- 62 spisa), priklopljen ovom spisu, proveo je dokaz saslušanjem svjedokinje ŠD (list 64. – 65. spisa) i svjedoka GD (list 65. – 66. spisa), te je sud proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 105. - 109. i list 126. spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir, temeljem odredbe čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.; dalje: ZPP) navode tuženika iznesene na ročištu za glavnu raspravu dana 20. svibnja 2022.g., da isti spori da je predmetni štetni događaj prouzrokovala divljač, budući da je tuženik isti navod istaknuo tek na predmetnom ročištu za glavnu raspravu, te da je isti bio dužan istaknuti sve činjenice u odgovoru na tužbu sukladno odredbi čl. čl. 461.a st. 2. ZPP-a, što po mišljenju ovog suda, isti nije učinio isključivo svojom krivnjom, budući da se radi o navodu koji je isti mogao istaknuti već u odgovoru na tužbu, a posebice imajući u vidu da je u odgovoru na tužbu navedenu okolnost tuženik učinio nespornom, kao i da je rješenjem ovog suda od 10. srpnja 2020.g. kojim je tuženik bio pozvan na podnošenje pisanog odgovora na tužbu bio upozoren na posljedice propisane odredbom u smislu čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza očevidom i rekonstrukcijom, a na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, obzirom da je na navedenu okolnost, ovaj sud već proveo dokaz prometnim vještačenjem, kojim se po mišljenju ovog suda jedino objektivno i stručno može utvrditi dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost plaćanja utuženog iznosa, prometnog vještačenja na okolnost visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja, te veterinarskog vještačenja, na okolnost da se radi o divljači, budući da se prethodno navedene činjenice nesporne između stranaka, a da se sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a ne dokazuju činjenice koje su stranke priznale, pa bi provođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 8. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 398,17 EUR-a, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, odnosno srne na njegovo vozilo.

9. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, aktivna legitimacija, da se radio o naletu na divljač-srnu, visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja, kao i da je tužitelj isplatio utuženi iznos svojem osiguraniku po polici kasko osiguranja dana 04. veljače 2019. godine, te tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, kako to potražuje tužitelj, već je sporna pasivna legitimacija, te je između stranaka sporna odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

10. Uvidom u presliku službene bilješke MUP-a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj: 211-04/19-O/4566 od 30. prosinca 2019.g. (list 4. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP- a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec od 25. prosinca 2019.g. (list 5. spisa), te uvidom u u spis MUP-a, MUP-a, PU međimurska, Postaja prometne policije Čakovec broj: 211-04/19-O/4566, (list 60.- 62 spisa), priklopljen ovom spisu, ovaj sud je utvrdio da je na županijskoj cesti broj 2003 između [adresa] i [adresa], dakle na mjestu štetnog događaja i to u vrijeme štetnog događaja (25. prosinca 2019.g.), brzina kretanja vozila bila ograničena na 90 km/h, te da na navedenoj dionici nije bilo postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti", da se nepoznata životinja, po izjavi vozača srna, udaljila u nepoznatom smjeru nakon štetnog događaja, kao i da je vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] GD, osiguranik tužitelja alkotestiran, pri čemu je utvrđeno da isti u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.

11. Uvidom u presliku police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 49. - 51. spisa), ovaj sud je utvrdio da je Hrvatski lovački savez, kao ugovaratelj osiguranja s tuženikom kao osigurateljem sklopio ugovor o višegodišnjem osiguranja izvanugovorne odgovornosti imovinske i neimovinske štete koju prouzroči divljač udarom u motorna ili željeznička vozila od 31. prosinca 2018.g. do 31. prosinca 2022.g., te da su osiguranici u navedenom periodu, koji obuhvaća predmetni štetni događaj (25. prosinca 2019.g.) Hrvatski lovački savez i svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, dakle da je tuženik kao osiguratelj svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj u vrijeme štetnog događaja pasivno legitimiran, pa da je stoga istaknuti prigovor pogrešne pasivne legitimacije, neosnovan.

12. Uvidom u dopis Ministarstva poljoprivrede od 08. lipnja 2022.g. s kartama lovišta (list 82. - 86. spisa), ovaj sud je utvrdio da je županijska cesta broj 2003 između [adresa] i [adresa], dakle mjesto štetnog događaja, granica dvaju lovišta, i to sjeveroistočno od županijske cesta broj 2003 od mjesta [adresa] prema mjestu Domašinec ustanovljeno zajedničko otvoreno lovište broj XX/108 – "Dekanovec" kojim gospodari Lovačko društvo "Fazan" Dekanovec, a jugozapadno od županijske ceste broj 2003 od mjesta [adresa] prema mjestu Domašinec ustanovljeno je zajedničko otvoreno lovište broj XX/107 – "Domašinec" kojim gospodari Lovačko društvo "Jastreb" Domašinec, dakle osiguranici tuženika.

13. Iz dopisa Lovačkog društva Fazan Dekanovec od 07. rujna 2022.g. (list 91. spisa) i dopisa Lovačkog društva Jasteb Domašinec od 20. listopada 2022.g. (list 95. spisa), proizlazi da se dana 25. prosinca 2019.g., dakle u vrijeme štetnog događaja na području lovišta broj XX/108 – "Dekanovec" kojim gospodari Lovačko društvo "Fazan" [adresa], i lovištu broj XX/107 – "Domašinec" kojim gospodari Lovačko društvo "Jastreb" Domašinec, nisu provodile lovne aktivnosti.

14. U iskazu danom na ročištu dana 20. svibnja 2022.g., svjedokinja ŠD (list 64. – 65. spisa), je iskazala da su ona i suprug dana 25. prosinca 2019.g. udarili sa svojim vozilom srnu, budući da je ista istrčala na kolnik s lijeve na desnu stranu pa je stoga ista udarila desnu prednju stranu njihovog vozila, da je vozilom upravljao njezin suprug, te kad je ugledao srnu da je naglo zakočio, ali da ju nije uspio izbjeći, a misli da je vozio brzinom od cca 60 km/h, da se nije radilo o naseljenom mjestu, te da se ne sjeća točno brzine kretanja vozila, da se ne sjeća točno na kojem dijelu ceste se dogodilo štetni događaj, međutim da s lijeve strane ceste nema kuća, te da općenito ima drveća, vinograda i polja, pa da nema neke preglednosti, dok se s desne strane ceste nalazi pregledno polje, da je srna pobjegla, te da su pozvali policiju koja je napravila očevid i da su na farovima ostale dlake srne.

15. U iskazu danom na ročištu dana 20. svibnja 2022.g. svjedok GD (list 65.

– 66. spisa), je iskazao da je vozio iz smjera [adresa] prema Domašincu, da je cesta ravna, te da nakon cca 200 metara slijedi blagi zavoj i da je bio već na pola puta, kada je s njegove lijeve strane na kolnik istrčala srna, da je pokušao zakočiti, međutim, da nije uspio izbjeći nalet, odnosno da ju je ugledao tek kad je bila ispred njega pa da zato nije uspio izbjeći nalet, da misli da je vozio brzinom otprilike 60 km/h, kao i da se s lijeve strane ceste na mjestu naleta, nalazio vinograd i drva bagrema, odmah pored ceste.

16. Iskaz osiguranika tužitelja GD i svjedokinje ŠD, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, životne, logične i vjerodostojne, budući da su navedeni iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, kao i nalazom i mišljenjem vještaka provedenim u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako će to nastavno još biti obrazloženo, te da isti nisu osobno zainteresirani za uspjeh stanaka u sporu, obzirom da je GD nesporno naknađena šteta nastala na njegovu vozilu, povodom predmetnog štetnog događaja i to po polici kasko osiguranja koji isti ima sklopljenu s ovdje tužiteljem kao osigurateljem.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića (list 105. - 109. i list 126. spisa), a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da se prometna nezgoda dogodila dana 25. prosinca 2019.g., oko 15:30 sati u srijedu na kolniku županijske ceste ŽC-2003 između naselja Dekanovec i Domašinec, oko 300 metara od posljednje kuće u [adresa] u [adresa], na kojem mjestu je ograničenje brzine 90 km/h, temeljem zakonske odredbe za ceste izvan naselja, da je bio dan, bez oborina, asfalt hrapav, dobar, suh i vidljivost dobra te neosvijetljena cesta, da se mjesto nezgode nalazilo na pravocrtnoj i horizontalnoj dionici kolnika, a s lijeve strane se uz kolnik pruža biciklistička traka koja je rubnom crtom odvojena od kolnika, da je kolnik utopljen u okolni teren tako da se životinja prije nailaska na kolnik nije kretala po kosini, te da se sa sjeverne strane kolnika na udaljenosti oko 2 – 3 metra od biciklističke trake prostire travnata površina obrasla višim raslinjem iza kojeg je tijelo životinje moglo biti zaklonjeno, pa slijedi da je vozač, odnosno osiguranika tužitelja nailazak životinje nedvojbeno mogao uočiti kad se ista nalazila na udaljenosti od oko 7,50 metara od razdjelne crte kolnika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je do predmetne prometne nezgode došlo do djelomičnog čeonog naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja AUDI 80 registarskih oznaka [registarska oznaka], prema iskazu vozača na srneću divljač koja se kretala preko kolnika županijske ceste ŽC-2003 između naselja Dekanovec i Domašinec, koji je horizontalan i pravocrtan, a sastoji se od dvije prometne trake namijenjene za promet u oba smjera, da je do naleta došlo u dnevnim uvjetima vožnje, kao i da ispred mjesta nezgode nije bilo prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“, te da prema nađenim oštećenjima i iskazu vozača slijedi da se životinja u trenutku naleta kretala vozaču od lijeva u desno tj. od sjevera prema jugu, a vozilo se kretalo od zapada prema istoku, da je prema nađenim oštećenjima na vozilu, naletna brzina na srnu iznosila oko 50 km/h, čime je vozač za reakciju imao vrijeme od oko 1,32 sekundi, pa ako se uvaži da je osiguranik tužitelja na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada bi slijedilo da se neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 67 km/h, kao i da bi se nalet u konkretnim okolnostima, mogao izbjeći pri prethodnom kretanju vozila osiguranika tužitelja svim brzinama manjim od 51 km/h.

18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo u srijedu 25. prosinca 2019.g., oko 15:30, na kolniku županijske ceste ŽC-2003 između naselja Dekanovec i Domašinec, oko 300 metara od posljednje kuće u [adresa] u [adresa], gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 90 km/h u skladu s odredbom čl. 54. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19 ; dalje: ZOSPC), te da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač- srnu koja je izletjela na kolnik iz travnate površina obrasla višim raslinjem iza kojeg je tijelo životinje moglo biti zaklonjeno, od lijeva u desno tj. od sjevera prema jugu, a vozilo se kretalo od zapada prema istoku, a koje mjesto štetnog događaja je granica dvaju lovišta, i to sjeveroistočno od županijske cesta broj 2003 od mjesta [adresa] prema mjestu Domašinec ustanovljeno zajedničko otvoreno lovište broj XX/108 – "Dekanovec" kojim gospodari Lovačko društvo "Fazan" Dekanovec, a jugozapadno od županijske ceste broj 2003 od mjesta [adresa] prema mjestu Domašinec ustanovljeno je zajedničko otvoreno lovište broj XX/107 – "Domašinec" kojim gospodari Lovačko društvo "Jastreb" Domašinec, dakle da su na kojem mjestu štetnog događaja lovoovlaštenici osiguranici tuženika, kao i da ispred mjesta nezgode nije bilo prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“. Nadalje, sud je utvrdio da se na mjestu štetnog događaja, dana 25. prosinca 2019.g., dakle u vrijeme štetnog događaja na području lovišta broj XX/108 – "Dekanovec" kojim gospodari Lovačko društvo "Fazan" Dekanovec, i lovištu broj

XX/107 – "Domašinec" kojim gospodari Lovačko društvo "Jastreb" Domašinec, nisu provodile lovne aktivnosti, kao i da je naletna brzina vozila osiguranika tužitelja na divljač-srnu bila daleko manja od najveće zakonom dozvoljene brzine od 90 km/h, te da je osiguranik tužitelja na raspolaganju za izbjegavanje naleta imao vrijeme od samo 1,32 sekundi u kojem nije mogao spriječiti nalet i da isti u trenutku štetnog događaja isti nije imao prisutnosti alkohola u organizmu.

19. Nadalje, budući da je ovaj sud utvrdio da su osiguranici tuženika ovlaštenici prava lova na mjestu predmetnog štetnog događaja, s obzirom da je mjesto štetnog događaja granica dvaju lovišta, to je ovaj sud stajališta da se odštetna odgovornost lovoovlaštenika ima prosuđivati kao objektivna odgovornost. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18. i 32/19.; dalje: ZL) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, dok je odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano da se u u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a, a s obzirom na to da budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:

U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019.g., U-I-2813/2014 od 03. lipnja 2016.g. i broj: U-I- 6264/2014 od 04. ožujka 2015.g., te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Stoga, da bi se oslobodio od odgovornosti za naknadu štete na vozilu nastale od divljači u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a, tuženik je dužan dokazati ili da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, dakle višom silom ili da je šteta nastala isključivo ili bar djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe, neovisno o tome da li se provodio lov divljači u vrijeme štetnog događaja.

20. Dakle, budući da je ovaj sud utvrdio da se osiguranik tužitelja u trenutka nastanka nezgode vozio brzinom dalekom manjom od zakonom dozvoljene brzine kretanja vozila izvan naselja sukladno odredbi čl. 54. st. 1. toč. 3. ZOSPC.a, kao i da isti u trenutku štetnog događaja nije imao prisutnosti alkohola u organizmu, to ovaj sud drži da je isti prilagodio svoju vožnju u smislu odredbe čl. 51. st. 1. ZOSPC-a, čime osiguranik tužitelja, po mišljenju ovog suda, ni na koji način nije doprinijeo nastanku predmetne štete, a koja šteta je nastala naletom divljači- srne na vozilo osiguranika tužitelja na granicu dvaju lovišta kojima gospodare osiguranici tuženika kao lovoovlaštenici, iz kojih lovišta je konkretno srna izletjela na kolnik, te na taj način prouzročila štetni događaj u kojem je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja u utuženom iznosu, te su stoga za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovorni osiguranici tuženika sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

21. Odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22. Slijedom svega navedenog, to je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Glede početka tijeka zakonskih zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je isplatom iznosa od 3.000,00 kn/ 398,17 EUR-a, svom osiguraniku po osnovi štetnog događaja od 25. prosinca 2019.g. stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija), te stoga isti od osobe odgovorne za štetu, odnosno tuženika ima pravo potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na to da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja (štete) sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a stupio u pravnu poziciju oštećenika (njegovog osiguranika), tužiteljeva tražbina prema tuženiku dospjela je u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), a pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata ima od dana kada je tuženik došao u zakašnjenje (čl. 29. st. 1. ZOO-a), odnosno od prvog dana nakon dospjelosti tražbine naknade štete oštećenika prema štetniku.

24. Dakle, tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate čak i za razdoblje prije 05. veljače 2020.g. (s obzirom na to da se radi o štetnom događaju od 25. prosinca 2019.g.), međutim, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), odlučeno je samo o zakonskim zateznim kamatama na isplaćenu glavnicu od 05. veljače 2020.g. do 31. prosinca 2022.g., i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.g. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 398,17 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 10. prosinca 2021.g. u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 5. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 31,25 EUR- a, za zastupanje na ročištu dana 11. ožujka 2022.g. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 20. svibnja 2022.g. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR- a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 03. ožujka 2024.g. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 12. prosinca 2024.g. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 349,77 EUR-a, kao i trošak pristupa ročištu svjedocima GD i ŠD, svakome u iznosu od 59,95 EUR-a, sveukupno 119,90 EUR-a , određen ovosudnim raspravnim rješenjima na ročištu dana 20. svibnja 2022.g. (list 65. - 66. i 130. - 133. spisa). Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.083,35 EUR-a.

26. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

27. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

28. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak pristupa ročištu dana 10. prosinca 2021.g. u zatraženom iznosu od 125,00 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 5. OT-e, trošak pristupa ročištu dana 11. ožujka 2022.g. u zatraženom iznosu od 125,00 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e. Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari ponio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 398,17 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a.

29. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 162,89 EUR-a pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

30. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a

2. tuženiku izravno