Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-112/2024-6

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, na temelju prijedloga sudske savjetnice Mateje Dugalija, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tužene FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici ČZ, odvjetnici u [adresa], radi prigovora na rješenje o ovrsi, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tužene i punomoćnice tužene, dana 22. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, poslovni broj Ovrv-7589/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-689/2024 od 31. srpnja 2024., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb naknaditi tuženoj FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog postupka u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku od 22. siječnja 2025. kao dana donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi punomoćnici tužene ČZ, odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak delegacije u iznosu 9,58 eura (devet eura i pedesetiosam centi), u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev punomoćnice tužene za naknadom troška parničnog postupka u iznosu 31,25 eura (tridesetiijedan euro i dvadesetipet centi) i troškova delegacije u iznosu 589,01 eura (petstoosamdesetidevet eura i jedan cent).

O b r a z l o ž e n j e

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marka Bilandžije iz [adresa], poslovni broj Ovrv-7589/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-689/2024 od 31. srpnja 2024., određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga, 99 SPP-TŽ 7095 2024., općenito na imovini tužene FZ, radi namirenja tužiteljeva potraživanja u iznosu 112,19 eura uvećano za zakonske zatezne kamate, koje se odnosi na dospjele premije osiguranja, te naknadu troškova postupka u iznosu 25,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate.

2. Protiv navedenog rješenja tužena je kao ovršenica podnijela pravovremeni prigovor kojim rješenje pobija u cijelosti. Navodi da s ovrhovoditeljem nije nikada sklopila ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju (dalje: ugovor) niti je jasno i nedvosmisleno prihvatila ponudu ovrhovoditelja. Navodi da je dugogodišnja korisnica police dopunskog zdravstvenog osiguranja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO), te je neživotno i nelogično da bi ugovarala drugu policu osiguranja dok još postojeću nije otkazala/raskinula. Nadalje, navodi da nikad nije koristila usluge prema polici čije se plaćanje u ovome predmetu stavlja na teret. Uz ovrhu je zaprimila tek vjerodostojnu ispravu, te je na ovrhovoditelju teret dokaza osnovanosti i visine svojeg navodnog potraživanja. U prigovoru ističe i prigovor zastare.

2.1. Tužena u podnesku od 29. listopada 2024. godine navodi da postupanje tužitelja na način da se naplaćuje prva rata premije osiguranja terećenjem broja odnosno računa za mobilne usluge operatera s kojim ima ugovornu obvezu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu, jer o ovakvom načinu sklapanja tužena nije bila obaviještena, niti upozorena, a takvo postupanje je svakako protuzakonito jer niti zakonom niti općim uvjetima dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja nije predviđen takav način prinudnog sklapanja ugovora. Citirajući zakonsku odredbu navodi da je potrošača potrebno na jasan i razumljiv način obavijestiti o uvjetima plaćanja, pružanja usluge i sl. prije nego potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija odnosno na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom. Bez obzira na činjenicu da tužena ni na koji način nije bila upoznata s činjenicom da bi se prva rata premije uopće mogla naplatiti terećenjem broja i time sklopiti ugovor, takva poslovna praksa je nepoštena. Dvojbeno je i zašto tužitelj preostale rate nije naplatio na isti način. Nadalje, glede plaćanja prve premije osiguranja, tužena navodi da se određeni iznos ne može tek tako teretiti te da je potrebno poslati SMS poruku za takvo terećenje računa, te da se u roku dvije minute dobiva povratna SMS poruka s podacima o referenciji, iznosu naplate transakcije i iznos platne transakcije kao potvrdu plaćanja.

2.2. Tužena tijekom postupka iskazuje da ju je krajem 2022. godine nazvala ženska osoba u ime Croatia osiguranja d.d. i ponudila joj sklapanje ugovora. Navodi da joj je ta osoba nudila svakojake povoljne uvjete oko sklapanja ugovora, ali da joj je rečeno da prvo mora otkazati ugovor sklopljen sa HZZO i o tome ih obavijestiti. Ona taj svoj ugovor nije otkazala, no kroz par mjeseci su joj stigle uplatnice premija osiguranja Croatia osiguranja d.d.. Reagirala je tek kad je dobila rješenje o prisilnoj naplati police osiguranja, na koje rješenje je podnijela prigovor. Nije znala da joj je naplaćena prva rata police osiguranja putem mobilnog operatera A1 s kojim ima sklopljen Ugovor za plaćanje mobilnih računa. Kasnije kada je kontaktirala Croatia osiguranje d.d. rečeno joj je da se tako naplaćuje prva rata polica navedenih ugovora. Obratila se i A1 radi dokaza o naplati prve rate, ali oni ne čuvaju tako dugo račune. Ističe da u navedenom telefonskom razgovoru nije pristala na ponudu za sklapanje navedenog ugovora, a niti je to učinila pismeno. U razgovoru nije bilo spomenuto na koji način bi se uplaćivale rate navedene police ako bi došlo do sklapanja ugovora. Navodi da joj iznos računa za mobitel bio oko 60,00 kuna, te da bi zasigurno primijetila da joj je s računa naplaćena prva rata police. Nije bila svjesna obveze plaćanja računa koje joj je dostavio tužitelj jer je smatrala da bi ratu trebala platiti tek ako bi prihvatila ponudu za sklapanje ugovora.

2.3. Nadalje ukazuje da tužitelj u podnesku navodi da dostavlja potpisanu pristupnicu iako istu nije priložio u spisu jer je nema; smatra da je ugovor prestao po sili zakona 16. ožujka 2024. godine, dok je tužitelj u spisu priložio otvorene stavke sa mjesečnim ratama do 16. siječnja 2025.; u čl. 4. točka 7. Općih uvjeta tužitelja kod sklapanja ugovora na daljinu traži se izričiti pristanak stranke prije plaćanja premije kojim ona mora pristati na plaćanje premije prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora. Ukazuje i na to da je navodna uplata izvršena 2. prosinca 2022. godine, a početak osiguranja 16. veljače 2023. godine; kod općih uvjeta teleoperatera A1 piše da se računi za mobilne usluge ne terete automatski, već je potreban voljni moment, npr. slanje SMS poruke i dr.. Navodi da je s obzirom na istaknute prigovore teret dokaza na tužitelju.

2.4. Zaključno, predlaže sudu staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti sve provedene radnje.

3. Tužitelj se podneskom očitovao na prigovor tužene te navodi da je tužitelj sa tuženom sklopio ugovor o višegodišnjem osiguranju posredstvom sredstava daljinske komunikacije koji se smatra sklopljenim plaćanjem same premije. Dostavljena predmetna polica osiguranja sklopljena je putem Telesales agencije, a prva rata premije naplaćena je terećenjem broja, odnosno računa za mobilne usluge operatera s kojim ima ugovornu obvezu. Tužitelj navodi da je nedvojbeno da je polica sklopljena te da dostavlja potpisanu pristupnicu te detalje police iz kojih je razvidno da je OIB tužene istovjetan s gore navedenim. Također, iz Izvoda otvorenih stavaka vidljiva je oznaka utuženih faktura iz kojih proizlazi da je ovršenica zasnovala ugovor o višegodišnjem osiguranju po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]. Predmetni ugovor počeo je teći 16. veljače 2023. godine, te je na samoj polici navedeno da isti traje do otkaza. Kako tužena navedenu policu nije otkazala na način određen Zakonom o obveznim odnosima i Općim uvjetima poslovanja, isti je bio na snazi do zakonskog raskida ugovora, jer premija nije plaćena u roku godine dana od dospjelosti. Dalje navodi da tužena nije dostavila nikakve dokaze o uplatama premije po utuženim policama, pa su stoga njeni navodi da nije u nikakvom dugovanju paušalni su, usmjereni na odugovlačenje i izbjegavanje svoje obveze.

3.1. Očitujući se na prigovor zastare, navodi da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle o dospijeću. Iz Izvatka poslovnih knjiga vidljivo je da je datum dospijeća za prvu utuženu fakturu broj 79-FKT-2023-0092438 police osiguranja broj [broj police osiguranja] bio dana 16. ožujka 2023. godine, te je razvidno da je do dana utuženja 5. srpnja 2024. godine nije protekao zastarni rok od tri godine. Citirajući zakon navodi da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet godina, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

3.2. Zaključno, predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te naložiti tuženiku plaćanje tužiteljeva parničnog troška.

4. Rješenjem suda broj Povrv-180/2024-4 od 26. rujna 2024. sud je stavio izvan snage naznačeno rješenje o ovrsi od 31. srpnja 2024. u cijelosti te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je radi utvrđenja pravnorelevantnih činjenica izveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (str. 8), obračun zateznih kamata za utužene fakture od 2. srpnja 2024. (str. 9-10), obavijest (str. 11-12), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (str. 13-14), račun br. 585/1/2 (str. 15-16), ponudu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (str. 32-33), pregled fakturirane i naplaćene premije po polici – izvadak iz poslovnih knjiga (str. 34-35), pregled otvorenih stavaka premije osiguranja (str. 36), opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja Croatia osiguranje (str. 37-40) u policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (str. 41-42), kopiju zaslona izlista s računala od 2. prosinca 2022. (str. 43), u specifikaciju usluge mPlati (str. 53-54), u uputu za plaćanje premije dopunskog osiguranja HZZO (str. 57), u prethodne informacije za A1 pretplatnike od 26. siječnja 2019. godine (str. 58-59), u dopis HZZO od 29. lipnja 2010. (str. 60), u uvjete izdavanja električnog novca i pružanja platnih usluga korisnicima A1 hrvatska d.o.o. u javnoj pokretnoj i nepokretnoj komunikacijskoj mreži (str. 61-65).

6. Nije sporno da je tužena primila telefonski poziv iz Croatia osiguranja d.d. pri kojem joj je nuđeno sklapanje predmetnog ugovora.

7. Sporno je jesu li utužene tražbine zastarjele.

8. Sporno je i je li tužitelj jasno i razumljivo obavijestio tuženu o uvjetima plaćanja i načinu pružanja usluge, je li došlo do sklapanja ugovora, te duguje li tužena utužene premije osiguranja.

9. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tužitelj ima otvorene stavke za utuženje premije osiguranja prema tuženoj u iznosu 112,19 eura,

- da je tuženu nazvala ženska osoba u ime Croatia osiguranja d.d. i nudila joj sklapanje ugovora,

- da je tuženoj rečeno da prvo treba raskinuti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranjem s HZZO, te o tome obavijestiti tužitelja da bi mogla sklopiti takav ugovor s Croatia osiguranjem d.d.,

- da tijekom telefonskog razgovora nisu pregovarali o načinu plaćanja prve rate ako bi došlo do sklapanja navedenog ugovora,

- da tužena nije usmeno pristala na sklapanje police dopunskog zdravstvenog osiguranja s tužiteljem, da nikad nije potpisala ikakav pristanak na sklapanje navedenog ugovora, te da nije htjela sklapanje ugovora s tužiteljem,

- da tužena ima sklopljenu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja s HZZO od 2010. godine.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (str. 8) sud je utvrdio da je tužitelj na dan 5. srpnja 2024. godine imao otvoreno potraživanje prema tuženoj u iznosu 112,19 eura. Iz obračuna zateznih kamata za utužene fakture od 2. srpnja 2024. (str. 9-10) je vidljiv iznos kamata za svaku pojedinačnu fakturu.

10.1. Uvidom u ponudu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (str. 32-33) i u policu dopunskog zdravstvenog osiguranja br. [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (str. 41-42) utvrđeno je da ponuda glasi na FZ i da početak osiguranja počinje 16. veljače 2023. godine. Uvidom u pregled fakturirane i naplaćene premije po polici – izvadak iz poslovnih knjiga (str. 34-35) utvrđuje se da je 31. siječnja 2023. godine proknjižen iznos od 9,29 eura na ime tužene, te da ostale premije nisu naplaćene. Uvidom u pregled otvorenih stavaka premije osiguranja (str. 36) utvrđeno je da kod tužitelja postoje otvorene stavke premije osiguranja za tuženu od 16. ožujka 2023. do 16. veljače 2024. godine u iznosu 112,19 eura. Uvidom u kopiju zaslona izlista s računala od 2. prosinca 2022. (str. 43) utvrđeno je da je za tuženu ugovoren prilagođeni paket u iznosu 70,00 kn mjesečno, te da u desnom gornjem kutu piše da je plaćeno. Uvidom u dopis HZZO od 29. lipnja 2010. (str. 60) utvrđeno je da za FZ početak osiguranja kod HZZO započeo 29. lipnja 2010. godine po polici osiguranja 09887805, uvidom u uputu za plaćanje premije dopunskog osiguranja HZZO (str. 57) utvrđeno je da je tužena upućena na plaćanje premije osiguranja HZZO- a po polici 09887805 za period od 29. lipnja 2024. do 29. svibnja 2025. godine. Iz specifikacije usluge mPlati (str. 53-54), prethodnih informacije za A1 pretplatnike od 26. siječnja 2019. godine (str. 58-59), uvjeta izdavanja električnog novca i pružanja platnih usluga korisnicima A1 hrvatska d.o.o. u javnoj pokretnoj i nepokretnoj komunikacijskoj mreži (str. 61-65) vidljivi su uvjeti pružanja mobilnih usluga.

11. Cijeneći materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu po tužitelju i tuženiku, sud je istu ocijenio vjerodostojnom s obzirom da se radi o dokumentaciji koju izdaju trgovačka društva u okviru svojih djelatnosti, odnosno, radi se o dokumentaciji čiji sadržaj nije osporen konkretnim razlozima koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost. 12. Sud je cijenio iskaz tužene u kojem detaljno i okolnosno iskazuje o tijeku telefonskog razgovora, o raznim pogodnostima koje su joj ponuđene ako raskine policu dopunskog zdravstvenog osiguranja s HZZO, a sklopi policu s njima, te o daljnjem tijeku koji je doveo do ovog postupka. Navodi da nije htjela sklapanje navedenog ugovora i da je smatrala da isti neće biti sklopljen ako nešto ne potpiše, izričito ne pristane na to ili ne raskine ugovor s HZZO. Sud smatra da je iskaz tužene životan i logičan, te uvjerljiv jer je razumno da ista neće sklapati novu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja za vrijeme trajanja postojećeg ugovora, te da ista nije htjela sklapanje navedenog ugovora već samo poslušati što joj djelatnica tužitelja ima za reći.

13. Razmatrajući prigovor zastare sud je imao u vidu odredbu članka 234. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) koja propisuje da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Iz Izvatka poslovnih knjiga vidljivo je da je datum dospijeća za prvu utuženu fakturu broj 79-FKT-2023-0092438 police osiguranja broj [broj police osiguranja] bio dana 16. ožujka 2023. godine, te je razvidno da do dana utuženja 5. srpnja 2024. godine nije protekao zastarni rok od tri godine.

14. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 19/22; dalje: ZZP) te Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja Croatia osiguranja d.d. (dalje: Opći uvjeti tužitelja) jer je tužena potrošač u smislu odredbe članka 4. stavak 1. točka 21. ZZP.

15. Odredba članka 4. stavak 1. Općih uvjeta tužitelja propisuje da će se ugovor smatrati sklopljenim nakon što se ugovaratelj osiguranja i osiguratelj usuglase oko bitnih sastojaka ugovora, a isti se sklapa:

- potpisivanjem police

- ili plaćanjem premije osiguranja ili prvog obroka premije

- ili prihvatom ponude.

16. Odredba članka 60. stavak 1. točka 8. ZZP propisuje da prije nego što potrošač sklopi ugovor izvan poslovnih prostorija odnosno ugovor na daljinu ili bude obvezan odgovarajućom ponudom, trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o: uvjetima plaćanja, uvjetima isporuke robe ili pružanja usluge, (…).

17. Primjenom odredbe članka 64. ZZP-a teret dokaza u vezi s obvezom obavještavanja iz članka 60. ZZP-a je na trgovcu. Temeljem iste tužitelj nije dokazao da je tužena bila na jasan i razumljiv način obaviještena o načinu plaćanja premija osiguranja, jer i sama tužena navodi da se u telefonskom razgovoru o navedenome nije razgovaralo.

18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima potraživanje prema tuženoj u iznosu 112,19 eura, te da je, sukladno izvadcima iz poslovnih knjiga, naplatio prvu ratu premije osiguranja. Unatoč naplati prve rate premije osiguranja, na strani tužene je izostao voljni element za sklapanje predmetnog ugovora. Tužena nije bila na jasan i razumljiv način obaviještena o uvjetima plaćanja prve premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, nije znala da se navedena polica može sklopiti terećenjem računa za mobilne usluge operatera s kojim ima ugovornu obvezu, odnosno nije imala svijest od tome da bi mogla sklopiti navedeni ugovor plaćanjem premije na način na koji joj je to izvršio tužitelj, a niti je htjela sklopiti navedeni ugovor. Iz navedenog proizlazi da tužitelj i tužena nisu postigli konsenzus glede bitnih sastojaka ugovora jer tužena nije pristala na plaćanje premije, odnosno prve rate kojom bi, sukladno Općim uvjetima tužitelja, bio sklopljen ugovor. Nadalje, tužena je dokazala da već ima sklopljenu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja sa HZZO (str. 57, 60), te je životno i logično da ista neće sklapati novu policu osiguranja za vrijeme trajanja osiguranja kod drugog osiguratelja. Iz navedenog proizlazi da predmetni ugovor nije sklopljen jer nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 4. stavak 1. Općih uvjeta tužitelja, odnosno tužitelj i tužena se nisu usuglasili oko bitnih sastojaka ugovora, te je izostao njen voljni element za sklapanje takvog ugovora. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje ugovora, isti nije niti nastao te ne proizvodi pravne učinke. Posljedično, tužitelj nije ovlašten potraživati naknadu iznosa premije osiguranja.

19. Zaključno, ovako utvrđeno činjenično stanje suprotno je citiranim zakonskim odredbama i odredbama Općih uvjeta tužitelja o sklapanju ugovora o osiguranju te je sud temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te ujedno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I. izreke).

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a koji propisuju da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koju su bili potrebni za vođenje parnice. Razmatrajući troškovnik tužene i vrijednost predmeta spora, a primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; dalje: OT), sud nalazi osnovanim priznati naknadu troška za sastav prigovora od 8. kolovoza 2024. po tbr. 11.1. OT u iznosu 25 bodova, obrazloženog podneska od 29. listopada 2024. po tbr 8.1. OT u iznosu 25 bodova, te trošak pristupa ročištu 29. studenoga 2024. i 22. siječnja 2025. po tbr. 9.1. OT u ukupnom iznosu 50 bodova. Tužena ostvaruje pravo na naknadu troška postupka u vrijednosti 100 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 200 eura što s dodanim PDV-om od 25% iznosi 250,00 eura. Sud je priznao i trošak pristojbe na prigovor u iznosu 10,00 eura i pristojbe na presudu u iznosu 10,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 270,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. stavak 2. ZOO. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude po tbr. 9.3. OT u iznosu 12,50 bodova kao neosnovanim zbog nepristupanja navedenome ročištu.

20.1. Punomoćnica tužene temeljem članka 11. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24; dalje: ZS) podnosi i zahtjev za naknadu putnog troška za pristup ročištima i to: putni trošak za pristup ročištu 29. studenoga 2024. na relaciji [adresa], u iznosu 69,88 eura (65 km x 2 = 130 km x 0,43 (30 % od cijene bezolovnog benzina: 1,43 eura/litra) = 55,90 eura + PDV 25 % = 69,88 eura) i trošak izbivanja iz pisarnice na dan 29. studenoga 2024. u iznosu 187,50 eura (3 sata x 25 bodova x 2,00 eura= 150 eura + PDV= 187, 50 eura). Podnosi i zahtjev za naknadu putnog troška za pristup ročištu 22. siječnja 2025. na relaciji [adresa], u iznosu 73,13 eura (65 km x 2 = 130 km x 0,45 (30 % od cijene bezolovnog benzina: 1,50 eura/litra) = 58, 50 eura + PDV 25 % = 73,13 eura) i trošak izbivanja iz pisarnice na dan 22. siječnja 2025. u iznosu 187,50 eura (3 sata x 25 bodova x 2,00 eura= 150 eura + PDV= 187, 50 eura) što ukupno iznosi 598,59 eura.

20.2. Zahtjev punomoćnice tužene za naknadom troškova delegacije sud je rješenjem djelomično usvojio. Naime, temeljem odredbe članka 11. stavak 3. ZS, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj 31 Su-485/2024-2 od 25. listopada 2024. godine (str. 44) predmetni spis Općinskog suda u Bjelovaru (zaveden u tom sudu pod poslovnim brojem Povrv-180/24), ustupljen je ovom sudu.

20.3. Prema odredbi članka 11. stavak 4. ZS strankama i njihovim punomoćnicima u slučajevima delegacije pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, određenu Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Odredbom stavka 5. istog članka određeno je da će se naknada troškova iz stavka 4. isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

20.4. Sud je opunomoćenici tužene priznao trošak javnog prijevoza prema voznom redu HŽ-a prema kojemu cijena putne karte u jednom smjeru ([adresa]) iznosi 4,79 eura x 2 = 9,58 eura.

20.5. Nadalje, sud je našao neosnovanim zahtjev tužene za naknadu troška izbivanja iz pisarnice za ročište 29. studenoga 2024. i 22. siječnja 2025. u trajanju tri sata, jer odredba članka 11. stavak 4. ZS propisuje da odvjetnik ostvaruje navedena prava za naknadu troška ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Kako je punomoćnica tužene u troškovniku navela da je iz ureda izbivala tri sata, a ne duže od tri sata kako je propisano citiranom odredbom, sud je njen zahtjev za naknadu troška delegacije za izbivanje iz pisarnice našao neosnovanim.

20.6. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe članka 11. stavak 4. i 5. ZS u svezi tbr. 49. OT punomoćnici tužene priznao trošak delegacije koji se odnosi na naknadu troška javnog prijevoza u iznosu 9,58 eura te naložio isplatu na teret državnog proračuna, a u preostalom dijelu od 589,01 eura, koji se odnosi na preostalu naknadu putnog troška i izbivanje iz ureda, odbio zahtjev kao neosnovan.

21. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 22. siječnja 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža, OD Hanžeković & Partneri, Zagreb, Radnička cesta 22

2. Odvjetnica ČZ, [adresa]