Poslovni broj: Usž-2287/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SB, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, Ulica dr. Filipa Potrebice 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-839/2023-8 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-839/2023-8 od 18. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II 560-01/23-01/62, urbroj: 512-2501-23-2 od 3. travnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, klasa: UP/I-560-01/22-01/1960, urbroj: 512M2-76-23-2 od 18. siječnja 2023.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 18. siječnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1992. – 1993 godine.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je u svrhu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, otklanjanja bitnih povreda pravila upravnog postupka i zaštite njegovih prava i interesa bilo nužno provesti dokaz njegovim saslušanjem, koji dokaz je prvostupanjski sud odbio provesti. Smatra da nisu na pravilan način utvrđene aktivnosti koje je obavljao u periodu njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao ni vrijeme provedeno u ratu, koje činjenice su relevantne za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da radnje koje je poduzimao za vrijeme pripadnosti odredima Narodne zaštite ne predstavljaju oružani otpor agresoru. Ističe da stražarenje predstavlja sudjelovanje u obrani jer vojnik držeći stražu na određenom području pokušava spriječiti moguća probijanja neprijatelja u dublje dijelove teritorija koji se štiti, odnosno izravno sudjeluje u otporu agresora. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. – dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a/10. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede pravila postupka. Presuda sadrži obrazloženje u cijelosti u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a/10, pa tako i u odnose na razloge iz kojih prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanja tužitelja, koji je radi utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari saslušan u upravnom postupku, u kojem je prisustvovao i saslušanju svjedoka te na zapisnik izjavio da nema pitanja za svjedoka.

7. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir činjenice utvrđene u sporu kao i relevantne činjenice pravilno utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno odredbi članka 33. ZUS-a/10, te ocijenio zakonitim stajalište tuženika prema kojem tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, jer se aktivnosti koje je tužitelj obavljao (stražarenje) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZoHBDR). Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. istog članka podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanju izravno u svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. U skladu sa dosljednom sudskom praksom tumačenja odredbe članka 3. stavka 2. ZoHBDR-a, imajući na umu iskaze svjedoka, prema kojima je tužitelj naoružan puškom obavljao poslove stražarenja, kao i iskaz tužitelja da je u vojnom uredu u [adresa] zadužio naoružanje (pušku), nakon čega je otvorio pekaru i opskrbljivao kruhom vojsku i policiju sve do operacije „Bljesak“, i ovaj Sud je stava da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u borbenim akcijama u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZoHBDR-a. Iako je tužitelj svojim aktivnostima nedvojbeno dao doprinos tijekom Domovinskog rata, pravilno je u postupku utvrđeno da ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

9. S obzirom na sve naprijed navedeno, navodi žalbe u odnosu na utvrđenje činjenica koje je prema mišljenju tužitelja (radi donošenja zakonite odluke) trebalo utvrditi njegovim ponovnim saslušanjem u upravnom sporu, nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

10. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a/10 jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

11. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić