Poslovni broj: Gž-713/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice LKT,OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4801/20-14 od 15. siječnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4801/20-14 od 15. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-1714/2020 radi naplate iznosa od 50.000,00 eura i 75.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.500,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1714/2020.

6. Tužiteljica se žalbom poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim osim što citira odredbu čl. 354.st.1. toč.11 ZPP-a određeno ne navodi u čemu bi se ta procesna povreda u konkretnom slučaju sastojala, slijedom čega sukladno čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud u odnosu na tu povredu prvostupanjsku presudu nije ispitivao budući da na istu ne pazi po službenoj dužnosti.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1714/2020 od 16. srpnja 2020. po prijedlogu tuženika, a na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16078/10 od 31. siječnja 2014. kao ovršne isprave određena ovrha na nekretnini tužiteljice radi naplate novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 eura i u iznosu od 75.000,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je rješenjem ovršnog suda tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ).

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16078/10 od 31. siječnja 2014. naloženo ovdje tužiteljici i NK solidarno isplatiti ovdje tuženiku iznos od 50.000,00 eura te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 75.000,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je navedena presuda u odnosu na ovdje tužiteljicu postala pravomoćna i ovršna 14. veljače 2014.

10. Imajući u vidu da je presuda na temelju koje je određena ovrha postala pravomoćna i ovršna u odnosu na ovdje tužiteljicu, prvostupanjski sud zaključuje da je ovrha određena na temelju ovršne isprave pa ujedno cijeneći da je ovdje tuženik vjerovnik iz te ovršne isprave, zaključuje da je tuženik ovlašten tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao dužnice iz te isprave. Stoga, ujedno cijeneći da tužiteljica ničim ne dokazuje da bi tražbina tuženika u odnosu na nju u međuvremenu prestala, odnosno da bi ispunjenje tražbine bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a zbog kojih bi predmetna ovrha bila nedopuštena, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Naime, činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna, potpuna i zakonita, s time da žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

14. Žalbeni navodi tužiteljice kojima se poziva da presuda na temelju koje je određena ovrha nije pravomoćna i ovršna u odnosu na sve stranke parničnog postupka i da je taj postupak još u tijeku, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, u situaciji kada je navedena presuda pravomoćna i ovršna u odnosu na tužiteljicu, okolnost da nije stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti u odnosu na druge stranke parničnog postupka nije od utjecaja na dopuštenost predmetne ovrhe jer je ovdje tuženik kao osoba koja je u ovršnoj ispravi označena kao vjerovnik ovlašten tražiti ovrhu protiv od ovdje tužiteljice kao osobe koja je u ovršnoj ispravi označena kao dužnik.

15. Također, žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost predmetne ovršne isprave te ukazuje na neispunjenost uvjeta za izdavanje potvrde o ovršnosti, nisu od odlučnog značaja, jer tužiteljica ne može s uspjehom u ovom postupku osporavati pravilnost i zakonitost ovršne isprave niti izdane potvrde o ovršnosti.

16. S obzirom na utvrđenje da je predmetnom ovršnom ispravom tužiteljici naloženo da namiri novčanu tražbinu tuženika, to je tuženik ovlašten na temelju te isprave tražiti ovrhu radi namirenja svoje tražbine protiv tužiteljice, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zauzeo pravno shvaćanje da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50.st.1.toč.7. OZ-a za nedopuštenost ovrhe. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50.st.1.toč.9. i 10. OZ-a za nedopuštenost ovrhe, jer tužiteljica niti ne tvrdi, niti dokazuje da bi tražbina tuženika prestala ili da bi njezino ispunjenje bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Budući da tužiteljica žalbenim navodima nije osporila pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka, ovaj sud pozivom na čl. 365. st.2. ZPP-a u tom dijelu presudu prvostupanjskog suda nije ispitivao.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara