REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3512/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice, i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević, Bradamante, Pavković i Perhat Smiljanić j.t.d. u Rijeci, protiv tuženika PLODINE ZAGREB d.o.o., OIB 83038608025, Zagreb, Koledinečka ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-324/2023-18 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-324/2023-18 od 24. lipnja 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-324/2023-18 od 24. lipnja 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot u Zagrebu poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1264/2022 od 28. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 9.176,54 EUR sa zateznim kamatama od 10. travnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naknaditi joj troškove ovršnog postupka u iznosu od 222,54 EUR sa zateznim kamatama od 28. listopada 2022. do isplate po istoj stopi te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 963,99 EUR sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude u točkama I., II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 450,72 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 9.176,54 EUR s osnove preostalog neplaćenog dijela odvjetničke nagrade na temelju računa br. 12/P1/1.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da su odvjetnice CL (tužiteljica) i ŠL s tuženikom **.**.2016. sklopile Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je ugovoreno da će one zastupati tuženika u poduzimanju potrebnih radnji pred nadležnim tijelima radi uknjižbe tuženikovog suvlasništva u zemljišnoj knjizi na nekretnini u Zagrebu, u Koledinečkoj ulici; da je Ugovorom odvjetnička nagrada procijenjena na iznos od 300.000,00 kn, uvećano za PDV, pri čemu je ugovoreno da će odvjetnice po izvršenom ugovorenom poslu tuženiku dostaviti obračun odvjetničke nagrade u skladu s odvjetničkom Tarifom, koji može biti manji ili veći od procijenjene nagrade te da je ugovoreni posao izvršen kad se stranci dostavi pravomoćno rješenje o uknjižbi prava vlasništva, a povrh predujma koji će odvjetnice obračunati, svaka u polovici ugovorenog iznosa od 100.000,00 kn po sklapanju Ugovora, a da će preostali iznos tuženik podmiriti u roku od osam dana po završetku ugovorenog posla na temelju specifikacije izvršenih radnji. Utvrdio je nespornom i činjenicu da je ugovoreni posao izvršen jer je rješenjem nadležnog zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-30891/2018 od 23. ožujka 2022. tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine na način da je na njoj uspostavljeno etažno vlasništvo.

8. Utvrdio je spornim osnovanost utužene tražbine s obzirom na tuženikove tvrdnje da obračun odvjetničke nagrade nije izvršen sukladno Ugovoru jer stranke nisu ugovorile vrijednost predmeta spora prema kojem je tužiteljica vršila obračun, kao i da je obračun izvršen protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22; dalje: Tarifa) te da je tuženik izvršenim plaćanjima u cijelosti podmirio dužnu naknadu odvjetničkih usluga tužiteljici.

9. Na temelju uvida u specifikaciju računa prvostupanjski sud je utvrdio da ukupan iznos odvjetničke nagrade iznosi 410.625,00 kn pri čemu je obračun vršen primjenom vrijednosti predmeta spora od 5.000.000,00 kn kao vrijednosti nekretnine koja je bila predmet uknjižbe u zemljišnoj knjizi. Uzimajući u obzir nespornu uplatu iznosa od 240.000,00 kn, izvršenu na način da je svakoj od odvjetnica uplaćen iznos od 120.000,00 kn, utvrdio je sud da je tom specifikacijom obračuna preostali iznos odvjetničke nagrade od 170.352,00 kn, temeljem koje je tužiteljica predmetnim računom obračunala polovicu tog iznosa (85.312,52 kn), uvećanu za PDV što iznosi 106.640,62 kn. Uzimajući u obzir daljnje plaćanje tužiteljici na temelju predmetnog računa u iznosu od 37.500,00 kn, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica potražuje daljnji neplaćeni iznos od 69.140,62 kn / 9.176,54 EUR.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je odredba o opisanom načinu obračuna odvjetničke nagrade u Ugovoru jasna zbog čega ju primjenom odredbe članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) valja primijeniti onako kako glasi, da je odredbom članka 18. stavaka 1. i 4. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) predviđeno da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, koja se objavljuje u Narodnim novinama te da iz priloženih isprava o poduzetim radnjama i prepiske stranaka elektroničkom poštom, proizlazi da su odvjetnice poduzele radnje koje su predmet spora.

11. Međutim, ocijenio je kako tuženik osnovano prigovara da obračun odvjetničkih radnji za koje tužiteljica potražuje plaćanje nije u cijelosti izvršen sukladno odredbama Tarife kako je Ugovorom predviđeno. Prvostupanjski sud uz primjenu obračuna u skladu s Tarifom utvrđuje da tužiteljici pripada ukupan iznos od 29.462,50 bodova, a koji se odnosi na radnje poduzete u postupku pred Centrom za restrukturiranje i prodaju (dalje: CERP) i to sastava dva podneska po 5000 bodova i dva podneska po 2500 bodova, zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 5000 bodova, Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o načinu korištenja nekretnine u suvlasništvu i međusobnim pravima i obvezama, svaki po 200 bodova, sastava Diobnog ugovora u visini od 6250 bodova, prijedloga za uknjižbu u visini od 1562,50 bodova, pribave isprava u arhivi grada Zagreba u visini od 250 bodova i postupak pred katastrom u visini od 1000 bodova. S obzirom na utvrđenu vrijednost odvjetničkih usluga od 29.462,50 bodova i mjerodavnu vrijednost boda od 10,00 kn prema Tbr. 50. Tarife, prvostupanjski sud utvrđuje da nagrada iznosi ukupno 294.625,00 kn, od kojeg iznosa valja oduzeti plaćeno po predujmu objema odvjetnicima u iznosu od 240.000,00 kn, nakon čega ostaje iznos od 54.625,00 kn odvjetničke nagrade koji valja podijeliti na svaku od odvjetnica, što daje iznos od 27.312,50 kn, a koji uvećan za PDV od 25% iznosi 34.140,62 kn. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tuženik platio daljnji iznos od 37.500,00 kn na temelju predmetnog računa, prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljica neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa.

12. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se podnesak od 5. listopada 2016. ne može podvesti pod Tbr. 20/2 Tarife jer da po ocjeni suda tužiteljica tim podneskom samo dostavlja dokumentaciju nadležnom tijelu zbog čega je nagradu za taj podnesak odmjerio prema Tbr. 20/3 Tarife u visini od 2500 bodova. Ističe da tim podneskom nije samo dostavila dokumentaciju upravnom tijelu, već je uz svaku dostavljenu ispravu iznijela činjenice bitne za donošenje odluke u upravnom postupku i uredila petit zahtjeva zbog čega se nagrada za sastav tog podneska ima odmjeriti prema Tbr. 20/2 Tarife. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio i nagradu za sastav podneska od 14. ožujka 2017. prema Tbr. 20/3 Tarife zaključivši da tim podneskom tužiteljica specificira zahtjev određivanjem nekretnine glede koje se traži donošenje rješenja o procijenjenim nekretninama posljedično čemu mu je za sastav tog podneska također priznata nagrada prema Tbr. 20/3 Tarife. Navodi da je upravo taj podnesak sukus cijelog postupka pred CERP-om te iznosi svoje shvaćanje da se podnesak kojim se specificira ili konačno postavlja zahtjev u upravnom postupku podvodi pod podnesak kojim se pokreće upravni postupak, koji je taksativno naveden u Tbr. 20/1 Tarife te se boduje po punoj Tarifi sukladno Tbr. 20/2 Tarife. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud nagradu za sastav Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o načinu korištenja obračuna pogrešno obračunao primjenom Tbr. 29/ Tarife. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u Međuvlasničkom ugovoru nisu navedene odredbe o vrijednosti ugovora budući da je njegovom odredbom članka 8. ugovoreno da ugovorne stranke suglasno utvrđuju da su vrijednosti nekretnina koje ugovorne stranke stječu temeljem tog Ugovora istovjetne vrijednostima nekretnine koje su stranke posjedovale, odnosno bile vlasnice prije sklapanja tog Ugovora. Stoga smatra da je taj ugovor procjenjiv ugovor te da se u tom slučaju on ne boduje prema Tbr. 29/2 Tarife, već prema Tbr. 29/1 Tarife, bez obzira radi li se o taksativno navedenim ugovorima u Tbr. 29/2 Tarife. U odnosu na Ugovor o načinu korištenja nekretnine u suvlasništvu navodi da on ne spada u taksativno nabrojene ugovore u Tbr. 29/2 Tarife budući da se radi o simbiozi Ugovora o načinu korištenja i Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega smatra da ga je trebalo bodovati prema Tbr. 29/1 Tarife. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužiteljica sastavila dva primjerka ugovora o načinu korištenja te da je obračun koji je navela u specifikaciji povoljniji za tuženika, nego da se sastav tih procjenjivih ugovora bodovao sukladno Tbr 29. Tarife.

13. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik svojim uplatama u cijelosti podmirio dužnu naknadu. Navodi da je prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrdio da je tužiteljica pogrešno obračunala naknadu za odvjetničku uslugu.

14. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, dok tužiteljica svojim žalbenim navodima ne ukazuje na neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužiteljica nije uspješno osporila prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno nagradu za sastav podnesaka od 5. listopada 2016. i 14. ožujka 2017., koje je radnje tužiteljica poduzela u upravnom postupku pred CERP-om, odmjerio prema Tbr. 20/3 Tarife, a ne prema Tbr. 20/1 Tarife, kako to tužiteljica ukazuje u žalbi.

17. Naime, prema Tbr. 20/1 Tarife za sastav zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, podnesaka s činjeničnim navodima, obrazloženih prijedloga i prijedloga za izvršenje rješenja, sve u neprocjenjivim predmetima, odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Prema Tbr. 20/2 u svim procjenjivim predmetima, kao npr. porezne prijave na osnovi podataka iz knjiga koje je obveznik poreza dužan voditi, obrazloženi podnesci u poreznim, carinskim i deviznim predmetima, u postupku izvlaštenja, u postupku pribavljanja lokacijske i građevinske dozvole, u postupcima iz stambenih odnosa, u postupku naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i u drugim upravnim postupcima, odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7/1, dok osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. Prema Tbr. 20/3 Tarife za sastav ostalih podnesaka odvjetniku pripada 50% nagrade iz t. 1. i 2. tog tarifnog broja.

18. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju radilo o procjenjivim predmetima jer je za obračun odvjetničkih usluga valjalo uzeti upravo vrijednost imovine glede koje se u tom upravnom postupku tražilo donošenje rješenja o procijenjenim nekretninama u temeljni kapital u postupku pretvorbe, čija je naznačena vrijednost iznosila 5.000.000,00 kn, a koju ocjenu prvostupanjskog suda tužiteljica niti ne osporava svojim žalbenim navodima. Također, pravilno je ocijenio da je podneskom od 5. listopada 2016. tužiteljica, nakon što je podneskom od 5. svibnja 2016. podnijela zahtjev za pokretanje postupka donošenja rješenja o procijenjenim nekretninama, samo dostavila dokumentaciju u vidu geodetskog elaborata, građevinske dozvole i elaborata o procjeni, slijedom čega se ne radi o jednom od taksativno navedenih podnesaka iz Tbr. 20/1 Tarife. Stoga je pravilno nagradu za sastav tog podneska odmjerio prema Tbr. 20/3 Tarife, ocijenivši taj podnesak kao „ostali podnesak“ za čiji sastav odvjetniku pripada nagrada u visini od 2500 bodova. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je tim podneskom uz dostavu te dokumentacije iznijela činjenice bitne za donošenje odluke i uredila petit zahtjeva. To iz razloga jer je tužiteljica u tom podnesku samo ukratko navela sadržaj dostavljenih isprava, a koji sadržaj proizlazi iz samih tih dostavljenih isprava te je samo ponovila petit svog zahtjeva koji je već postavljen u prijedlogu za donošenje rješenja o procijenjenim nekretninama od 5. svibnja 2016. Stoga je pravilno prvostupanjski sud nagradu za sastav tog podneska odmjerio prema Tbr. 20/3 Tarife.

19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud trošak sastava podneska od 14. ožujka 2017. također odmjerio prema Tbr. 20/3 Tarife. To iz razloga jer su tim podneskom odvjetnice, ovdje tužiteljica i ŠL na zahtjev nadležnog tijela specificirale zahtjev određivanjem nekretnine za koju traže donošenje rješenja o procijenjenim nekretninama, a posljedično čemu takav podnesak ne predstavlja podnesak kojim se upravni postupak pokreće, niti podnesak koji sadrži činjenične navode ili pak obrazloženje predloženog specificiranog zahtjeva. Stoga je i taj podnesak prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao „ostali podnesak“ u smislu Tbr. 20/3 Tarife za čiji sastav odvjetniku pripada nagrada u visini od 2500 bodova.

20. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud nagradu za sastav Međuvlasničkog ugovora za provedbu etažnog elaborata i Ugovora o načinu korištenja nekretnine u suvlasništvu i međusobnim pravima i obvezama odmjerio prema Tbr. 29/2 Tarife.

21. Prema Tbr. 29/1 Tarife za sastavljanje ugovora odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7/1 Tarife, uvećana za 25%. Međutim prema Tbr. 29/2 Tarife za sastavljanje isprava o pravnim poslovima koji nisu procjenjivi, i to ortački ugovori, ugovori o zajedničkoj gradnji, ugovori o načinu korištenja i održavanja zgrade, ugovori o pretvaranju idealnog suvlasništva u etažno vlasništvo na zgradama, ugovori o diobi imovine nakon razvoda braka, ugovori o doživotnom uzdržavanju, ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života i sl., ako je u ugovoru naznačena vrijednost ugovora, odvjetniku pripada nagrada iz točke 1., a ako u ugovoru nije naznačena vrijednost ugovora, nagrada od 200 bodova.

22. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u Međuvlasničkom ugovoru za provedbu etažnog elaborata, suvlasnici idealnih dijelova suvlasništva, tuženik i društvo Chromos Agro d.o.o. pretvaraju svoje idealno suvlasništvo u etažno vlasništvo, a potom na nekretnini u etažnom vlasništvu koja se sada sastoji od posebnih etažnih i zajedničkih dijelova, daljnjim ugovorom nastoje urediti svoje odnose glede korištenja i održavanja zajedničkih dijelova u suvlasništvu, nije naznačena vrijednost nijednog od tih ugovora. Stoga je pravilno nagradu za sastav svakog od tih ugovora odmjerio prema Tbr. 29/3 Tarife u visini od 200 bodova.

23. Pri tome tužiteljica u žalbi neosnovano ukazuje na odredbu članka 8. Međuvlasničkog ugovora budući da tom odredbom nije naznačena vrijednost tog ugovora, kako to ona neosnovano ukazuje u žalbi. Naime, tom odredbom je ugovoreno da ugovorne stranke suglasno utvrđuju da su vrijednosti nekretnina koje ugovorne stranke „stječu“ temeljem tog ugovora, istovjetne vrijednostima nekretnina koje su stranke posjedovale, odnosno bile vlasnice prije sklapanja tog ugovora, jer se taj Ugovor sklapa upravo radi uređenje imovinsko-pravnih odnosa između ugovornih stranaka, odnosno radi provedbe etažiranja sukladno etažnom elaboratu br. VG-09/18 od 1. ožujka 2018. pa da shodno tome niti jedna ugovorna stranka tim ugovorom ne stječe ništa više no što je imala prije zaključenja tog Ugovora. Međutim, na takav način u toj ugovornoj odredbi nije naznačena vrijednost tog Ugovora, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

24. Prvostupanjski sud je pravilno i nagradu za sastav Ugovora o načinu korištenja nekretnine u suvlasništvu također pravilno odmjerio prema Tbr. 29/3 Tarife u visini od 200 bodova. Tužiteljica neosnovano u žalbi ukazuje da je nagrada koju je ona tražila za sastav tog ugovora u iznosu od 750 bodova, obračunom te nagrade po Tbr. 34. Tarife na način da je 15 sati koliko joj je o po njenoj tvrdnji bilo potrebno za sastav tog ugovora pomnožila s 25 bodova za svaki sat, uvećano za 100% po Tbr. 37/1 Tarife. To iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o sastavu Ugovora predviđenog Tbr 29/2 Tarife, pri čemu nagrada ovisi o tome je li vrijednost u ugovoru naznačena ili nije. Stoga nema mjesta primjeni Tbr. 34. Tarife jer se ne radi o poslu glede kojeg se nagrada obračunava po utrošenom satu. Međutim, neovisno o tome obračun po satu ne bi bio ni povoljniji za tuženika, kako to ukazuje tužiteljica, jer naznačenih 15 satu uz primjenu 25 bodova po satu iznosi 375 bodova, što je više nego što iznosi obračun te nagrade po Tbr. 29/2 Tarife (200 bodova). Također, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim povišenje te tarifne stavke u smislu Tbr. 37/1 Tarife pravilno zaključivši da za uređivanje odnosa suvlasnika glede korištenja zajedničkih dijelova nekretnine nije bilo potrebno stručno ili specijalističko znanje odvjetnika, te da se ne radi o osobito složenom predmetu ili posebnoj odgovornosti za obavljeni rad Stoga je pravilno prvostupanjski sud nagradu za sastav tog ugovora također odmjerio prema Tbr. 29/2 Tarife u visini od 200 bodova, a ne u visini od 750 bodova, kao je to potraživala tužiteljica.

25. Nisu relevantni žalbeni navodi tužiteljice da su sastavljena dva primjerka tog ugovora. To iz razloga jer ona tužbenim zahtjevom traži između ostalog nagradu za radnju sastava samo jednog nacrta tog ugovora, koji je u konačnici i sklopljen između stranaka, a što proizlazi iz njenog podneska od 2. svibnja 2023. (list 57. -62. spisa) i specifikacije obračuna obavljenih radnji na str. 7. spisa.

26. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno obračunao sve navedene radnje tužiteljice te je uzevši u obzir nespornu činjenicu tuženikovih djelomičnih uplata utuženog računa, pravilno utvrdio da je tuženik tim svojim uplatama izvršenim do podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio u cijelosti nagradu za izvršene odvjetničke usluge, slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilno ocijenio neosnovanim.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tužiteljica ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZOO-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

28. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke ove presude).

29. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR jer to nije bio trošak potreban za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak