REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1871/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene RGF, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-3933/2017. od 26. srpnja 2018., s izmjenom od 20. siječnja 2020., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu RG, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika ĆG, optužene RGF i njezine braniteljice, odvjetnice Jelene Nujić, dana 22. siječnja 2025., objavio je, a dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Optužena RGF OIB: [osobni identifikacijski broj], kći R i Ć rođene L, rođena **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, djelatnica, sa završenom SSS, udana, bez djece, zaposlena u trgovačkom društvu "Metal produkt" d.o.o., s plaćom od 1.300,00 eura, suprug zaposlen, s plaćom od 1.000,00 eura, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana, nekažnjavana

k r i v a  j e

što je

- u vremenskom razdoblju od 20. studenog 2008. do 14. kolovoza 2013., u nakani pribavljanja nepripadne materijalne koristi velike vrijednosti, kao zaposlenica trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. na radnom mjestu voditelja Službe uvoza i izvoza i voditelja maloprodaje, te stoga ovlaštena za korištenje dviju poslovnih kreditnih kartica navedenog trgovačkog društva koje su joj po nalogu direktora istog trgovačkog društva bile povjerene i to VISA Business kartica, izdana od strane Erste Card Club d.o.o. broj: 4084898831021520 i Master Card kartica izdana od strane Raiffeisen Bank Austria d.d., broj: 5474454623825853, a zadužena za iste kreditne kartice kako bi ih koristila radi plaćanja usluga u korist navedenog trgovačkog društva, iste koristila radi kupnje robe za svoje osobne potrebe te plaćanja usluga za svoje osobne potrebe koje je plaćala putem Internet bankarstva i to u iznosu od 306.003,10 kune, na koji način je oštetila trgovačko društvo "Camelot" d.o.o.

- d a k l e, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari i imovinsko pravo koji su joj povjereni na radu, a vrijednost pronevjerene stvari i imovinskog prava je velika,

- čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano po članku 233. stavcima 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.

II Na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11. optužena RGF se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA)

MJESECA

III Na temelju članka 57. KZ/11. optuženoj RGF se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je optužena RGF osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako optužena RGF u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te da na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. u roku od 2 (dvije) godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. iz [adresa] isplati iznos od 306.003,10 kuna/40.613,60 eura, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 nalaže se optuženoj RGF da u roku od 2 (dvije) godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da oštećenom trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. iz [adresa] isplati iznos od 306.003,10 kuna/40.613,60 eura.

V Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optužena RGF u roku od 2 (dvije) godine ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

VI Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. iz [adresa], djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 306.003,10 kn/ 40.613,60 eura, te se nalaže optuženoj RGF navedeni iznos isplatiti oštećenom trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se oštećeno trgovačko društvo s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnični postupak.

VII Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optužena RGF je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka vezi iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, te na ime vještačenja za financije, računovodstvo i poreze u iznosu od 9.866,85 kuna/1.309,56 eura, odnosno sveukupno 1.409,56 eura, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, te trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu, djelomično izmijenjenu 20. siječnja 2020. protiv optužene RGF zbog kaznenog djela iz članka 233. stavaka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 29. studenog 2023. broj Kž- 168/2020-3 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, s uputom da se u ponovljenom postupku ponovno ispitaju svjedoci LG, GG, ĆGF ČG i LGF na okolnost utvrđenja načina zaprimanja računa u oštećeno trgovačko društvo te postupanje s računima po poslovnim karticama koje uključuje kontrolu i podmirenje tih računa kao i je li sporna Visa Business kartica broj 4084898831021520 važeća ili stornirana.

2. Stranke su se na raspravi suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. ZKP/08.

3. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik ĆG je na raspravi 3. srpnja 2024. postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 336.541,80 kuna/44.666,77 eura koji se odnosi na naknadu štete za trgovačko društvo Camelot d.o.o.

4. Optužena RGF u ponovljenom postupku pozvana da se očituje o optužbi izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret kao i da ne priznaje postavljeni imovinskopravni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to: ugovor o radu na neodređeno vrijeme na listu 4 spisa, odluka o otkazu ugovora o radu na listu 5 spisa, radna knjižica na listu 6-9 spisa, ugovor o vođenju računovodstva na listu 10-11 spisa, zadužnica na listu 12 spisa, dopis Raiffeisen banke na listu 13 spisa, dokumentacija za Visa bussines karticu na listu 14-17 spisa, dopis TD Dobit na listu 18-20 spisa, izvaci i otvorene stavke o troškovima na listovima 21-165 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra na listu 168-171 spisa, ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga na listu 182-188 spisa, izvod otvorenih stavki na listu 189-276 spisa, ispis sms komunikacije na listu 282-293 spisa porezno rješenje na listu 293-299 spisa, zapisnici o obavljenom financijskom nadzoru na listovima 300-331 spisa, dokumentacija Erste card kluba na listu 566-599 spisa, te dopis od 1. lipnja 2020. sa prilozima na listu 627-629 spisa, dokumentacija Erste Card Club od 19. ožujka 2024. s lista 671 i s listova 675-676 spisa, izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2011. broj P-1614/09-40 te presude istog suda od 25. listopada 2011. broj P-2160/09-31 (list 647-662 i 668-683), dokumentacija trgovačkog društva 4th Dimension (list 694-861 spisa).

5.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka ZG od 29. ožujka 2018. list 397-399 spisa i od 29. travnja 2019. list 545-546 spisa, te GG od 29. ožujka 2018. list 400-403 spisa te od 29. travnja 2019. list 544-545 spisa, LG od 27. travnja 2018. list 416-420 spisa te od 9. rujna 2019. list 563 do 564 spisa, ĆGF od 27. travnja 2018. list 410-414 spisa, te 5. studenog 2019. list 606-607 spisa, GGF od 2. prosinca 2019. list 608-609 spisa, DG od 20. siječnja 2020. list 615-616 spisa i ĐG od 20. siječnja 2020. list 615 spisa i OG od 20. veljače 2020. list 619-620 spisa.

5.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka LG (list 665-667 spisa) i ĆGF od 11. ožujka 2024. (list 667-668), zapisnik o ispitivanju svjedokinje GG od 3. srpnja 2024. (list 640-641), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČGF od 27. rujna 2024. (list 644-645) te zapisnik o ispitivanju svjedoka MG od 17. listopada 2024. (list 689-690).

5.3. Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 11. srpnja 2018. list 424-459 spisa te dopuna od 29. travnja 2019. list 544 spisa.

5.4. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE i PE za optuženu RGF.

6. U svojoj obrani u ponovljenom postupku, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena RGF je navela, kao što je već i ranije rekla, počela je raditi u maloprodaji, pa onda kada je otišao DG preuzela je dio njegovog posla, a ona je preuzela velik dio posla koji je uključivao veleprodaju, primke, carinu, vodila je komercijaliste, obračune različite, poslove vezano za zapošljavanje, uvoz-izvoz, carinjenje i niz drugih poslova koje je obavljala. Njezina plaća je bila oko 5.500,00 kuna, a od poslodavca bi dobila dio na ruke, na crno. Može reći da je to bilo jako puno posla, ona je to rekla LG te ga zatražila nekakvu nadoknadu jer nije mogla toliko poslova obavljati, a ujedno se i obim posla povećavao. Misli da on u nekom trenutku nije imao više načina kako bi izvlačio novac iz firme time da se radilo o stipendijama za fiktivnu djecu, a dosta je potrošio i na druge načine kao npr. njima je plaćao prijevoz u gotovini, studentske ugovore i putne naloge tako da firma to nije mogla više financijski podnijeti. LG i ona su se usmeno dogovorili da će ona dobiti dvije službene kartice, bile su to prvo Master, a naknadno Visa. On je te zahtjeve potpisao, te je njihov dogovor bio takav, a s obzirom da joj nije mogao dati onu nadoknadu koju je tražila, da može mjesečno potrošiti za svoje osobne potrebe oko 5 do 6 tisuća kuna mjesečno. Sve to na neki način je pokrivalo njezin obim posla budući da je radila od jutra do sutra te joj je bilo jako naporno obavljati taj posao jer se sve svodilo na to da ona odrađuje pa i onda kada bi poslodavci otišli 3 mjeseca na godišnji. Točno je da su se održavali operativni sastanci ali na njima bi bila prisutna knjigovođa tu i tamo. Njoj je GG dala 1000 i 1200 konto kartice dobavljača, ali je i poslodavac odnosno LG imao uvid u te kartice pa bi on svaki put označio što bi trebalo platiti kao npr. porez ali i kartičare. Mora reći kako je LG imao i token pa je jako dobro u bilo kojem trenutku mogao vidjeti što je sve plaćeno ili neplaćeno. Mora reći kako su uredi bili pod video kamerama, a računalo je bilo certificirano. Zbog svega toga njoj nije uopće jasno pa čak joj je i suludo zbog čega sada njezin bivši poslodavca LG nju tuži i opovrgava postojanje njihovog dogovora oko ove osobne potrošnje. Naime, ona je na ime te osobne potrošnje znala trošiti u Konzumu dakle radilo bi se o špeceraju, DM-u, možda bi si kupila koju torbu, otprilike do 5 do 6 tisuća mjesečno, koji put bi to bilo i manje, ne bi svaki put potrošila sav taj dogovoreni iznos. Osim toga, na te kartice su se kupovale i druge stvari za poslovanje pa tako i stolice, stolovi za LG ili bi se registrirao automobil. ovaj dogovor kao što je već i rekla je bio upravo zato jer LG više nije mogao dizati gotovi novac, varalo se na carini, npr. dolazila je roba bez markica, krivotvoreni su ugovori i računi, dakle bilo je svakakvog nezakonitog poslovanja. Mora pojasniti da je njihov osobni dogovor bio negdje dvije godine kada je ona počela raditi u društvu Camelot d.o.o. Nema saznanja da bi gospođa NG imala saznanja o tome. Ona sve ovo skupa nije prijavila jer doista nije mislila da će se ovako nešto sada dogoditi. Možda je bila preempatična u cijeloj situaciji, a možda naivna. Njoj, kao što je već i rekla, doista je suludo da bi netko sada nakon svega tužio za korištenje službenih kartica oko kojih je doista postojao dogovor. Ali mora reći da su drugi zaposlenici nakon što su prestali raditi u firmi prošli kao ona jer ih je LG tužio pa tako DG, njegovu suprugu ĐG, a isto tako zna za gospođu MG koja je imala problema. Ona je negdje u veljači 2013. već najavljivala svoj otkaz koji je slijedio u kolovozu 2013., ali je nakon toga i dalje nastavila dolaziti povremeno u firmu kako bi pomogla novim zaposlenicima uvesti ih u posao. Što se tiče kartica ona je kartice vratila možda mjesec ili dva nakon svog otkaza u kolovozu 2013., ali ne zna da li ih je tada koristila. Obzirom da je ona dala otkaz, odrekla se zapravo otpremnine, jer na kraju formalno su oni njoj dali otkaz, a inače su nešto pričali kako bi nakon svog otkaza mogla prijaviti se na burzu i tražiti novce od burze. Dakle ona bi rekla da prilikom njezinog odlaska iz firme nije bilo nekih problema i da sve ovo što je uslijedilo je bilo iznenađenje. Što se tiče ove dvije kartice već je rekla da ih je vratila gospođi GG, za što ona njoj nije dala nikakvu potvrdu i ne zna što je učinila s tim karticama i ne zna da li ih je poslije netko koristio.

6.1. Na posebno pitanje braniteljice odgovorila je da je ona LG bila desna ruka i bili su poslovno jako bliski, a njemu se obraćala sa "Vi". Što se tiče ove osobne potrošnje koju je imala, a za koju je LG znao on bi njoj uvijek rekao da će on to riješiti sa knjigovotkinjom, nakon što bi nju knjigovotkinja pitala za tu osobnu potrošnju. LG nikad nije komentirao da je previše potrošila. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorila je da kada bi stizala pošta u trgovačko društvo Camelot d.o.o., da li tajnica ili gospođa GG bi pokupile poštu, među kojima bi bili izvaci iz kartičara te bi to sve otvorile i urudžbirale, a iz tih izvadaka se jasno mogla vidjeti specifikacija zaduženih osoba po imenu i prezimenu, to su bili LG, njegova supruga, ona, a koji put i GG, te bi se onda te kartice odnijele knjigovotkinji koja bi ih knjižila. No kad je se pita je li ona donosila u firmu račune kojima bi kupovala za svoju osobnu potrošnju, odgovorila je da nije nosila te račune, jer joj je od strane LG rečeno da to nije potrebno, možda koji put i je donijela, iako ona zna da bi trebala donijeti te račune. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorila je da ne zna je li LG bio upoznat s tim izvacima, misli da je morao biti upoznat. Na daljnje pitanje braniteljice odgovorila je da je knjigovotkinja ČGF dolazila dva puta tjedno u društvo Camelot d.o.o., a znali bi joj se nositi papiri doma ako bi bila bolesna. Gospođa ČGF bi zajedno sa LG rješavala pitanje završnog računa koji se morao podnositi. S optuženom LG nikada nije komentirao završne račune.

7. U svojoj obrani 20. veljače 2020. optužena RGF je navela da se u trgovačkom društvu "Camelot" zaposlila tijekom 2006. ili 2007. kao trgovac na prodajnom mjestu u King Crossu. Zbog zatvaranja tog prodajnog mjesta i dobro poznavanja engleskog jezika, prebačena je na prodajno mjestu u Sheratonu. Tada je počela ukazivati na druge mogućnosti lakšeg i efikasnijeg poslovanja društva, ali je istovremeno i dobila ponudu za odlazak na novo radno mjesto, jer se u Hrvatskoj otvarao GAP. Stoga je gospodinu LG ukazala na mogućnost svog odlaska, a on ju je zamolio da ostane jer im je još bila potrebna, smatrao je da ima dovoljno znanja da radi kao voditelj maloprodaje, nakon čega je i prešla raditi u sjedište firme. Posao joj se sastojao od izrade primki, kalkulacija, rasporeda pa i zamjene trgovaca, kontroliranja deklaracija, markica, pomaganja prilikom dolaska inspekcije koja je bila često itd. U to vrijeme je DG radio kao voditelj uvoza i izvoza te veleprodaje, pa kako je odlučio otići ju je pomalo uvodio i u te poslove, tako da je uz svoj dotadašnji posao počela voditi i njegove poslove. Uz to je radila i izvještaje za direktora, carinjenja robe, kontakte sa kupcima, vodila je komercijaliste. Tako se protekom vremena posao nagomilao, zbog čega je direktoru skrenula pažnju da ne može više za iste novce raditi taj daleko veći obujam posla, a plaća joj je do tada bila 5.500,00 kuna na račun, a nešto je dobivala i na ruke. Tada se dogovorila sa LG, a na njegov prijedlog, da će joj on na njezino ime izvaditi kreditne kartice i da će kao naknadu za taj povećani obujam posla moći kartice koristiti u privatne svrhe, za iznos od 5.000,00 do 6.000,00 kuna mjesečno jer je smatrao da joj to pripada s obzirom da je bila marljiv radnik i to je trebalo platiti. Objasnio joj je da je to lakši način na koji će joj moći isplaćivati veću plaću. Optužena je napomenula da je cijeli prostor društva bio pokriven nadzornim kamerama koje su sve ovo i snimile. Tada je pitala direktora što će biti kada ju knjigovotkinja bude pitala vezano za te troškove, na što joj je on rekao da je on to riješio s knjigovodstvom i kada ju je doista u nekoliko navrata knjigovotkinja pitala vezano uz te troškove, uputila ju je na LG. One su sa direktorom LG imale tjedne sastanke o poslovnim planovima za idući tjedan, tada su i printali sve podatke o neplatišama, on je sam obilježavao što sve mora platiti, a to se odnosilo i na te troškove optužene za koje je smatrao da ih treba podmiriti. Naime, LG je određivao prioritete plaćanja, a optužena je u to vrijeme vršila 90% plaćanja sa certificiranom karticom koju je imala. Stoga joj je danas apsolutno nevjerojatno da nakon toliko godina LG može reći da se oni ovo nisu dogovorili. Ona je već, nije znala koja po broju zaposlenica, koju je tužio ili pokušao tužiti. Među njima je došlo do razdora uslijed odluke optužene da ode, a što se tiče supruge LG, ona nije bila puno prisutna u firmi jer je imala bolesno dijete, ali i kada je dolazila je imala raznih prigovora, na neki način je po procjeni optužene vršila mobing. Optužena nije znala je li supruga LG znala za njihov dogovor, ali je očito uslijed promjene knjigovodstva (po ne zna koji put) doznala za to njezino trošenje. Kako je pritisak postajao sve veći, a optužena više nije niti imala godine kao kada je počela raditi, imala je i dva spontana pobačaja, otišla je iz firme, a sa svim tim okolnostima je upoznat i punomoćnik oštećenika jer je sastavljao izjavu kojom se odrekla otpremnine. Dodatno je pojasnila da je sa LG vrlo blisko surađivala, da mu je bila desna ruka i sve poslove koje je trebalo odraditi kada je on bio na putu, a često je putovao, upravo je ona obavljala. Na tjednoj bazi su s LG surađivale i kolegica GG i svi komercijalisti, na sastanke je dolazila i ČGF, a često su LG i optužena imali sastanak i na samo, po dva puta tjedno kada su razgovarali o poslovanju za koje drugi nisu imali saznanja. Što se tiče priljeva sredstava na račun društva, on je ovisio o dobu godine, te je ljetno i božićno vrijeme bilo sa većim priljevom, kretao se između pola milijuna do milijun i pol kuna uplata od prodaje robe, mjesečno. Optužena je navela i da je LG znao da ona ima obje ove kartice, on je i podnio zahtjeve da mu te kartice budu izdane, te se ovaj njihov dogovor koji je postojao između nje i LG odnosio na obje kartice. U odnosu na zahtjev za izdavanje kartice, optužena je navela da je moguće da je njezin rukopis na tom zahtjevu, dok se ispod imena AG nalazi njezin potpis, ispod imena LG je njegov potpisa, kao i potpis ĆGF pri čemu optužena poriče da bi njezin rukopis bio igdje osim potpisa, moguće da je to ispunjavala GG jer su one imale sličan rukopis. Token je jedini imao gospodin ĆGF, a za knjigovotkinju nije znala je li ona imala token ili certificiranu karticu. Porekla je da bi imala [adresa elektroničke pošte], a vjerojatno je pristup tom mailu imao LG jer je on jedini imao njima zaposlenicima ovlaštenje otvoriti mailove. Po optuženoj se podrazumijeva da je LG imao uvid od 2008. do 2013. u izvatke o učinjenim troškovima po karticama, ti računi su dolazili jer se radilo o zajedničkom računu na trgovačko društvo "Camelot", ali koji je u sebi sadržavao pojedinačne troškove osobe na koju je kartica glasila, optužena je zapravo tek tijekom postupka doznala da je i ĆGF imala karticu na svoje ime. Ponekad, a kada bi optužena bila na godišnjem odmoru ili bolovanju je i sam LG plaćao troškove, a što je trebao platiti je mogao doznati iz programa u kojem je bila lista za plaćanje i kojem programu je on imao pristup kao i svi ostali, a na tim listama su se nalazili i ovi troškovi učinjeni po karticama. Dodatno je još navela da je knjigovotkinja dolazila dva puta tjedno u društvo po dokumentaciju za knjiženje a ako bi bila spriječena bi joj dokumentaciju slali na kućnu adresu, prilikom tih dolazaka je ona imala sastanke sa direktorom, optužena nije bila prisutna svim njihovim razgovorima, ali kada bi bila prisutna zna da su razgovarali o prioritetima u plaćanja, PDV-u, plaćama i slično, nije znala je li knjigovotkinja ukazivala direktoru na nekakvu neurednu dokumentaciju za knjiženje. Optužena nije razmišljala što će biti i kako sa tim njezinim dogovorom sa LG kojeg nisu stavili na papir, a smatra da kada sada gleda je bila naivna, mlada i u potpunosti mu je vjerovala, bila mu je desna ruka, međutim kada je vidjela kakve se nepravilnosti događaju u firmi, što prema državi što prema radnicima, odlučila je otići neovisno o novcima, iako su ju pokušali zadržati i sa većom plaćom jer je vođenje firme bilo na njoj, oni jednostavno nisu znali voditi firmu. Porekla je da bi sa ČGF imala prijateljski odnos iako su, s obzirom da je ona često dolazila u firmu, razvile jedan bliskiji poslovni odnos, ali nisu bile bliske prijateljice. Koliko se mogla sjetiti, otkaz je dala u veljači 2013., ali s obzirom da je vodila većinu poslova je zamoljena da ostane još nekoliko mjeseci tako da je fizički otišla u kolovozu 2013. i kada je i fizički prestala raditi je vratila ove dvije kartice, ali i certificiranu karticu za plaćanje računa. Međutim, kolega MG koji je i dalje ostao raditi u "Camelotu sistemu" joj je rekao da su kartice koje je vratila oni u firmi i dalje koristili na njezino ime. Porekla je da bi navodi u odluci o otkazu ugovora o radu bili točni jer je poslodavca zamolila da napišu da joj daju otkaz da bi se mogla prijaviti na burzu, a nije dobila nikakvu otpremninu jer je bio uvjet da piše da su oni njoj dali otkaz da se odrekne prava na otpremninu. GG je optužena vratila i ove dvije kartice i certificiranu karticu za plaćanje, tada je ona nešto napisala, a optužena potpisala, iako nema primjerak toga jer joj ga nisu dala niti je ona tražila. Optužena je navela i da su troškovi po karticama varirali od mjeseca do mjeseca jer nije svaki mjesec imala istu potrebu za troškovima, jedan mjesec je potrošila 1.000,00 kuna, a drugi možda 8.000,000 kuna, a nekada nije imala niti vremena uz posao to potrošiti. Točno je da za učinjene troškove nije prilagala račune, ali je to nešto za što je pitala LG pa mu čak i rekla da ga knjigovotkinja upozorava da za te troškove moraju postojati R1 računi, ali je on njoj uvijek isto odgovarao da će on to riješiti s knjigovodstvom. Nije se mogla očitovati kada je zadnji put koristila jednu od ove dvije kartice, međutim redovito je radila do kolovoza 2013., ali je dolazila pomagati u društvo, pomagala im je i telefonski do kraja te 2013., a misli da je zadnju plaću dobila u rujnu 2013. Neovisno o razlozima zbog kojih je dala otkaz im je nastavila pomagati s obzirom na vrijeme koje je tamo odradila, a na burzu se prijavila negdje u listopadu 2013., dok je na HZZO-u HZMO-u odjavljena u kolovozu 2013. Za LGF misli da je otišla nakon završnog računa za 2012., u veljači 2013. Nikada ju iz "Camelota" nisu suočili sa ovim troškovima i da bilo kakvih nepravilnosti, nikada ju za to nisu pitali, a za sms poruke na listovima 282-293 spisa je optužena navela da se ne može očitovati je li to komunikacija između nje i LG.

8. S obzirom na ovakvu obranu optužene ZGF, u ovom kaznenom postupku nije bilo sporno da je optuženica u razdoblju od 20. studenog 2008. do 14. kolovoza 2013., kao zaposlenica trgovačkog društva Camelot d.o.o. bila na radnom mjestu voditelja Službe uvoza i izvoza i voditelja maloprodaje. Također, nije bilo sporno niti da je optužena DGF koristila dvije poslovne kreditne kartice navedenog trgovačkog društva i to VISA Business kartica izdanu od strane Erste Card Club d.o.o. broj 4084898831021520 i Master Card karticu izdanu od strane Raiffeisen Bank Austria d.d., broj 5474454623825853 radi kupnje robe i plaćanja usluga za svoje osobne potrebe putem Internet bankarstva, i to u iznosu od 306.003,10 kune.

9. Kao spornim u ovom postupku je bilo pitanje je li optužena DGF imala ovlaštenje direktora da koristi dvije poslovne kreditne kartice trgovačkog društva Camelot d.o.o. i to VISA Business kartica izdanu od strane Erste Card Club d.o.o. broj: 4084898831021520 i Mastercard karticu izdanu od strane Raiffeisen Bank Austria d.d., broj 5474454623825853 i to radi kupnje robe i plaćanja usluga za osobne potrebe ili ih je ipak optuženica smjela koristiti samo radi plaćanja usluga u korist trgovačkog društva "Camelot" d.o.o.

10. Tijekom ponovljenog postupka sud je ispitao svjedoka LG te svjedoke ĆGF, LGF, DG, GG ranije CG te MG, te je pribavljena dokumentacije Erste Card Club i ostala, sve na okolnost utvrđenja načina zaprimanja računa u oštećeno trgovačko društvo te postupanje s računima po poslovnim karticama koje uključuje kontrolu i podmirenje tih računa, ali i postupanja s računima po poslovnim karticama koje uključuje kontrolu i podmirenje tih računa kao i je li sporna Visa Business kartica broj 4084898831021520 važeća ili stornirana.

11. Iz iskaza svjedoka LG u ponovljenom postupku sa zapisnika od 11. ožujka 2024. proizlazi da je on i dalje direktor trgovačkog društva Camelot d.o.o. koje od 1996. posluje na adresi u [adresa]. Društvo se nalazi na prvom katu. Pošta koju je društvo zaprimalo je uvijek dolazila na adresu sjedišta firme te je navedenu poštu isključivo primala optuženica. Već je i ranije iskazivao kako su u navedeno vrijeme imali bolesno dijete te je supruga brinula o njemu, dok je optužnica bila osoba od povjerenja kojoj su prepustili mnoga zaduženja u firmi, a jedno od njih su plaćanje računa jer je imala autorizaciju. Druga osoba koja je za plaćanje računa bila zadužena bila je LGF te su računi koji su stizali u firmu bili odneseni LGF ili bi ona s obzirom da je učestalo dolazila u firmu, barem dva puta tjedno, preuzimala te račune. Kada govori o računima koje je zaprimala optuženica, to su bili ulazni računi te izvodi kartičara. Način na koji su računi zaprimani u njegovo društvo, a koje je objasnio, a to je da ih je zaprimala optuženica te eventualno i LGF, su nakon toga od strane LGF bili proknjižavani. To se radilo na način da se koristio program 4 D One kojeg imaju cijelo vrijeme u trgovačkom društvu, a taj program nije koristio on, već optuženica, LGF, GG te neki komercijalisti. Da bi se koristio program svatko je imao svoju šifru. Kad ga se pita vezano za drugi način zaprimanja pošte može reći da su u inkriminirano vrijeme, a i danas imaju isti e-mail, a [adresa elektroničke pošte], a koliko on zna na taj e-mail nisu stizali niti računi niti izvodi. To je bio njegov službeni mail s kojim je on službeno komunicirao s klijentima. Dalje navodi kako osim knjigovotkinje on je vršio plaćanja plaća na način da bi to obavljao preko portala RBA, preko Internet bankarstva nakon što bi se podaci uploadali, a knjigovotkinja bi ih uploadala, on bi autorizirao plaćanje plaća.

11.1. Na pitanje braniteljice optuženice odgovorio je da je on imao token za RBA Internet bankarstvo, ali ne i za Erste Card Club. Nije koristio navedeni program 4 D One, a niti je imao za njega šifru. Ništa nije od pošte odnosno računa stizalo na njegovu kućnu adresu već isključivo kako je rekao dolazilo je na adresu sjedišta firme. Ne sjeća se da bi bilo što posebno dogovarao s bankama da bi stizalo putem e-maila. Može reći da nije točno da bi on dogovarao sa svojim radnicima bilo kakvu nagradu na ime isplate plaća kako je to rekao svjedok DG, a dovoljno govori i to što je vođen i parnični postupak protiv njega u kojem nije uspio. Nije podnio kaznenu prijavu protiv svjedoka DG. Dalje pojašnjava da gospodin MG nije uopće radio u firmi Camelot, već u Camelot Sistemi, te može reći da nikakvo plaćanje nije vršeno s računa niti jedne firme na račun MG. Nije točno da bi ikada kompenzirao dio osobnog dohotka MG. Supruga MG je radila u firmi Camelot d.o.o. kao prodavačica, ali ne zna u kojem razdoblju odnosno u trgovini Sheraton koju su zatvorili. Ne sjeća se je li bilo kakvih problema sa suprugom MG, koliko se sjeća bilo je problema s cijelim dućanom. Kod njega je bio zaposlen TG, koji je radio u caffe baru, a bio je zaposlen u firmi Camelot d.o.o.. Ne sjeća se razdoblja kada je to bilo. Njemu je knjigovotkinja sve godine predočila poreznu prijavu pri tome misli na razdoblje od 2007. do 2013. jer je to bila njezina obveza, a oni su to proanalizirali, to znači da je bio obaviješten o prometu, troškovima te ostvarenoj zaradi. Nisu imali redovnu obvezu da ga knjigovotkinja na kraju svakog mjeseca obavještava o stanju sa knjigovodstvom, pokušavali su se vidjeti, ali to bi bilo tu i tamo. Zbog svega toga su se i na kraju razišli. Njega je knjigovotkinja upozoravala ako bi bilo problemi s računima, odnosno ako ne bi bili "zaklamani računi na izvacima", to znači ako bi se pojavili određeni troškovi na karticama radnika ili isplate iz materijalne blagajne, ona je njega o tome obavještavala te direktno komunicirala s radnicima koji ne bi isplatio taj trošak. Nije s optuženicom o tome razgovarao jer nije znao da postoje određeni troškovi na karticama. Dalje objašnjava kako firma Camelot d.o.o. je imala dva računa, to bili računi jedanaestica i petnaestica, a kojima je imao pristup on te LGF, time da pojašnjava da je računu jedanaestici imala pristup i optuženica. Dalje pojašnjava kad radnik iz njihove firme odlazi iz društva on se mora razdužiti te tom prilikom vraća mobitel, kompjuter te kartice koje je koristio te potpisuje potvrdu, a tu potvrdu je u inkriminirano vrijeme optuženici izdala GG. Optuženica je vratila Mastercard karticu dok ovu drugu karticu Visa Business karticu nije vratila jer oni nisu ni znali da je ima. Dalje navodi kako se nalazio na Kubi kada nije mogao koristiti American Express karticu, a imao je problema i sa Mastercard karticom zbog čega se pojavila ideja da podnesu supruga i on zahtjev za Visa karticu kako bi mogli je koristiti na Kubi, oko toga su se čuli s optuženicom te zna da je banka poslala formulare koje su potpisali supruga i on, a nisu znali da bi se ujedno nadopisala i optuženica. Formulari su ispunjavani u Hrvatskoj, a optuženica ih je ispunjene poslala poštom. GG, dalje pojašnjava to je CG je koristila Mastercard Business karticu. Kada ga se pita kako je moguće da u ovih 5 godina inkriminiranog razdoblja nije uočio da bi ostali neplaćeni računi na ime optuženice, a vezani za korištenje ovih kartica, odgovorio je da se sve to događalo zajedno sa LGF, njih dvije su to skrivale i može reći da se radilo o organiziranom kriminalu. Nije točno da bi preko službenog računa Camelot d.o.o. bila plaćana bilo kakva kupnja mobitela, laptopa za neposlovne svrhe.

11.2. Na posebno pitanje optuženice je li moguće da je netko drugi osim njega zaprimao poštu, odgovorio je da je njena glavna zadaća bila pokupiti poštu, a naravno tu poštu je znala zaprimati GG ranije CG to je počela raditi nakon što je promaknuta u administratoricu. GG, CG je vjerojatno urudžbirala poštu. Visa Business kartica je napravljena isključivo za njega i njegovu suprugu jer su putovali u Kubu te nije bilo potrebe da se bilo kome drugome odobri Visa Business kartica. Točno je, a s obzirom da je on imao token da je mogao vidjeti stanje na Mastercard odnosno Internet RBA bankarstvu, ali s tim tokenom nije mogao vidjeti stanje na Visa Business kartici. On je na RBA Internet bankarstvu mogao vidjeti sve uplate koje su stizale, odnosno sva plaćanja uključujući i kartičara, a to bi značilo i uplate po Visa Business kartici. Međutim ono što bi se vidjelo, radilo se samo i cifri, on nije imao specifikaciju na što bi se to plaćanje odnosilo. U tim troškovima se jedino moglo vidjeti kao što je već i ranije rekao, iznos plaćanja kao i banka putem koje je to izvršeno, a što se tiče specifikacije tog računa, izvodi su stizali LGF.

11.3. Na posebno zastupnice optužbe, a s obzirom da je danas iskazao kako su i supruga i on imali token, odgovorio je da je točno da je tako rekao, a nakon toga mu se predočava dio njegovog iskaza sa zapisnika o ispitivanju od 9. rujna 2019. s lista 564 spisa, zadnji odlomak koji počinje riječima "Token ili kartica za račune je fizički bili kod optužene, a drugi token kod ČGF. Ja sam također imao svoj token, dakle bilo ih je ukupno 3", odgovorio je da su zapravo bila tri tokena, ali nije se mogao odmah sjetiti.

12. Iz iskaza svjedoka LG od 27. travnja 2018. proizlazi da je od 1992. godine direktor i suvlasnik TD Camelot d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Suvlasnik je ovog trgovačkog društva zajedno sa svojom suprugom ĆGF. Ovo trgovačko društvo bavi se uvozom i distribucijom kubanskih cigara i to za područje Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Napominje se kako trgovačko društvo posjeduje četiri prodavaonice, i to tri na području Republike Hrvatske te jednu u Republici Sloveniji. Trenutno je u trgovačkom društvu zaposleno 23 djelatnika, međutim, može se reći da broj zaposlenih varira, dok je u sjedištu zaposleno pet osoba. U vremenu od 2007. do 2013. godine u sjedištu trgovačkog društva bila je zaposlena RGF, koja je radila na radnom mjestu kontrolora prodaje, odnosno može se reći da je ona mijenjala njega obavljajući poslove urudžbiranja kompletne ulazne dokumentacije, uključujući i pristigle račune. Komunicirala je s knjigovodstvenim servisom u vezi tog dijela posla, kontrolirala je komercijaliste koji su, kao djelatnici ovog trgovačkog društva, obavljali poslove u svim dijelovima Hrvatske, obavljala je poslove regulative oko uvoza i izvoza robe, a što je uključivalo carinske i špediterske poslove. Na poseban upit navodi da je u to vrijeme RGF bila jedina osoba koja je obavljala te vrste poslova. Kako je upravo optužena kontrolirala kompletnu prodaju trgovačkog društva, obavljala je i poslove voditelja maloprodaje. Na poseban upit navodi se kako se vrlo rijetko događalo da bi njezin dio posla obavljao netko drugi, obzirom da se ne radi o takvom obimu posla da bi ju netko zaista i trebao mijenjati, odnosno to se događalo vrlo rijetko, tek ponekad kad bi bila na godišnjem odmoru. Tek 2013. godine djelatnica GG preuzela je poslove voditelja maloprodaje i posao u tajništvu. U vezi obavljanja svojih poslova u trgovačkom društvu Camelot, RGF bila je u posjedu dviju kreditnih kartica ovog trgovačkog društva, i to Visa Business kartice, međutim broja kartice se ne sjeća, kao i MasterCard kartice Raiffeisen banke d.d., čijeg se broja također ne može sjetiti. Ističe se da je on RGF osobno ovlastio za korištenje MasterCard kartice Raiffeisen banke, odnosno pojašnjava da joj je bila povjerena na način da bi ga svaki put kada bi ju trebala koristiti o tome i obavijestila kako bi joj to i odobrio, jer bi u tom slučaju znao o kakvim se troškovima koje je trebalo podmiriti radilo. Na istoj kartici bio je naznačen naziv trgovačkog društva Camelot d.o.o., te ju je imenovana bila ovlaštena koristiti uz prethodno odobrenje, samo za troškove koji su se odnosili na poslovanje trgovačkog društva. Njegovo viđenje stvari u to vrijeme bilo je da predmetnu karticu RGF uopće ne koristi jer joj je ista kartica predana samo za iznimne slučajeve, a kako ga ona nikada nije niti pitala niti obavijestila da bi joj ista kartica trebala radi plaćanja nekih obveza trgovačkog društva, smatrao je kako ju nije niti koristila. To zaista nije niti provjeravao, obzirom na to da su on i supruga bili okupirani bolešću djeteta, a uz to je bio okupiran i poslovanjem trgovačkog društva, tako da RGF u tom smislu nije niti provjeravao, jer je bio uvjeren da istu kreditnu karticu uopće nije ni koristila. Optuženica je, naime, raspolagala svim financijskim sredstvima trgovačkog društva, pa se u spis prilaže i zadužnica od 9. srpnja 2008. godine kojom se imenovana zadužuje za RBA Smart Card te kojom se ovlašćuje za plaćanje računa koji glase na TD Camelot d.o.o., a što je zapravo bilo financijski daleko značajnije za trgovačko društvo nego što je to bilo korištenje MasterCard kartice Raiffeisen banke d.d., koju je optužena imala kod sebe. Kako je LG često odlazio na poslovna putovanja na Kubu te je imao problema s plaćanjem troškova smještaja, optužena mu je predložila da trgovačko društvo ishodi i Visa Business karticu, što je i učinio. Optužena je ispunila zahtjev za ishođenje iste kartice, preuzela ju je i držala kod sebe. Također je rekla da će predmetnu karticu, kao i MasterCard karticu, držati kod sebe za “rezervu”, odnosno za korištenje u iznimnim situacijama, odnosno iznimno plaćanje roba i usluga za trgovačko društvo. U vremenskom razdoblju kada je optužena obavljala ove poslove u trgovačkom društvu, knjigovodstvo je vodio obrt LGF i to u vremenu od 2005. do 2013. godine, a kako se često događalo da su se “u transportu” gubili računi koji su pristizali na adresu trgovačkog društva, dogovoreno je s knjigovodstvenim obrtom da LGF dva puta tjedno dolazi u sjedište trgovačkog društva radi knjiženja predmetnih računa. Na licu mjesta je knjižila ulazne i izlazne račune te uvozne kalkulacije. Gospoda LGF je kontrolirala i sve njihove porezne obveze kao i kontrolu gotovinskog prometa i maloprodaje i veleprodaje. Poznato mu je da su u tom vremenskom razdoblju uredno knjiženi računi Diners kartice i American kartice, međutim u istom razdoblju niti jedan račun načinjen s ove dvije sporne kartice Visa Buissines kartice i Master Card kartice nikada nisu bili knjiženi. Napomenuo je da niti izvodi kartičnih kuća koji se odnose na sporne kartice nisu bili urudžbirani, a niti ulazni računi, a niti proknjiženi u računovodstvu kada su došli kod gospode LGF. Gospoda LGF je također inzistirala da svaki trošak koji je učinjen mora biti popraćen originalnim računom i slipom u slučaju kada se to plaćalo kreditnom karticom. Tijekom 2013. godine došlo je do nekih propusta u radu optužene, a isto tako i knjigovodstvenog obrta pa ih je i upozorio na takav pogrešan način rada. Također, te godine je Hrvatska ušla u Europsku uniju pa je došlo do promjena u carinskom sustavu pa se i iz tog razloga na neki način njezino radno mjesto gasilo uslijed čega su zajednički odlučili kako RGF više ne bi bila zaposlena u njegovom trgovačkom društvu. Napomenuo je i da je tada došlo do propusta iz razloga što je bilo propuštena kontrola uplate gotovine terenskog komercijaliste u iznosu od oko 30.000,00 kuna, a što je u ovom slučaju bio okidač za odlazak RGF iz trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. U tom trenutku on zaista nije znao za trošak koji je optužena napravila uporabom upravo ovih dviju spornih reditnih kartica jer gospođa LGF iste račune nije niti knjižila već ih je evidentirala kroz nekakve temeljnice, a koje troškove bi na kraju godine samo odbila od dobiti temeljem njegove osobne potrošnje. Prilikom odlaska iz trgovačkog društva RGF je vratila Master Card karticu trgovačkog društva obzirom je i prema njihovim evidencijama bila zadužena za nju, međutim, kako to nije bilo zavedeno u njihove evidencije, nije vratila Visa Buissnes kreditnu karticu već ju je zadržala za sebe. Nakon što je otišla iz trgovačkog društva evidentirano je da je čak i nakon toga istu karticu koristila u dva navrata, a što je otkrio njihov tadašnji novi knjigovodstveni servis odnosno gospođa ZG, odnosno njezina djelatnica te ga je nakon toga gospođa ZG upitala što ćemo s troškovima koji su napravljeni na Visa Buissnes kreditnu karticu te je tek tada otkrio trošak koji je optužena napravila korištenjem upravo te kartice. Otkrio je da ne posjeduju niti jedan račun za troškove koji su u inkriminiranom vremenskom razdoblju, bili učinjeni upravo uporabom ovih dviju kreditnih kartica. Kada je od dviju spornih kartičnih kuća zatražio izvatke iz kojeg su bili vidljivi svi učinjeni troškovi zaključio je da je bilo bezbroj računa upravo na ime optužene kao i da su se ti računi odnosili na robu i usluge opće potrošnje koju su bili za osobnu uporabu upravo za optuženu. Može reći da je ovim putem čak uplaćivala internetske igrice koje je koristila na svojem mobilnom uređaju. Sve ovo je otkriveno otprilike tri ili četiri mjeseca od njezinog odlaska, nakon čega je kontaktirao s imenovanom više puta kada mu je obećavala da će predmetni iznos novca vratiti, međutim, isto se nikada nije dogodilo, prestala se javljati na njegove pozive te nikada nije uplatila predmetni iznos. Na poseban upit naveo je da se radi o sveukupnom trošku iznosa od 336.541,87 kuna, a u kojem iznosu i potražuje imovinsko pravni zahtjev kao direktor trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. i to upravo od optužene RGF. Smatra da je upravo kontroling odnosno knjigovodstveni servis je morao uočiti da račun nije urudžbiran redovnim putem u firmi i da nije evidentiran u program u knjigu ulaznih računa, ali su ispravni iznosi prebačeni na temeljnice. Na poseban upit naveo je kako su svu priležeću dokumentaciju u spisu dostavili upravo on i njegova supruga, a to je i ujedno jedina dokumentacija koju imaju u svezi kaznene prijave podnesene protiv optužene. U svezi navedenog ne posjeduju nikakvu drugu dokumentaciju.

13. Svjedok LG na raspravi od 9. rujna 2019. naveo je da je optuženica u TD Camelot, kojeg je on direktor i suvlasnik, bila zaposlena od 2007. do 2013. Isprva je radila kao prodavač u King Crossu, a potom je napredovala kao voditelj maloprodaje a potom voditelj prodaje i uvoza. Svoj posao je obavljala odgovorno i dobro pa je zato i napredovala, bila im je u društvu osoba od povjerenja, posebno jer su u to vrijeme imali jako bolesno dijete, pa je optuženica i preuzela na sebe jako puno posla. 2013. je kvaliteta njezinog rada bila sve lošija, nije bilo niti potrebe za njezinim radnim mjestom, tako da je radila samo administraciju a nakon nekog vremena su se i razišli. U isto to vrijeme su promijenili i knjigovodstvo kojeg je počela voditi ZG. Promjenom knjigovodstva, novo knjigovodstvo je utvrdilo da postoje troškovi za koje oni do tada nisu znali, i kada su malo dublje ušli u analizu troškova po master card-u su utvrdili da postoji oko 300.000 kuna troškova kroz nekoliko godina koje novce si je priskrbila optuženica kupujući stvari za sebe. Za te troškove nije bio priložen nit jedan račun, nije bio niti evidentiran niti iskazan u knjigovodstvu. Pravilo u firmi je bilo, a za njega je znala i optužena da se ne autorizirani računi ne priznaju i da ih plaća onaj tko ih je napravio. Staro knjigovodstvo ih je o takvim troškovima uvijek obavještavalo osim u slučaju optužene, koja je ujedno i svakodnevno preuzimala poštu pa tako i račune kartičnih kuća zbog čega oni nisu imali na uvid kako su troškovi nastali. Oni su inače mala firma, on je u to vrijeme dosta bio na putu, a supruga se bavila djetetom pa knjigovodstvo koje su imali angažirano nisu posebno kontrolirali. Da optužena posjeduje i Visa biznis karticu nisu niti znali dok nije došla obavijest o troškovima po toj kartici, već nakon što je optuženica kod njih prestala raditi. Naime, za Master card karticu su znali i ona ju je zajedno sa ostalom dokumentacijom i ključevima uredno razdužila kod tajnice GG prije nego li je otišla iz firme. Da optužena tu karticu posjeduje nije znala niti GG, nego su za nju doznali tek kada su vidjeli troškove nastale po toj kartici. On je nakon svega nazvao optuženu na što mu je ona rekla da će sve troškove srediti i nakon toga među njima više nije bio komunikacije. Smatra da optužena nije mogla sve ovo sama učiniti odnosno da se to nije moglo toliko dugo raditi da nije bio knjigovodstva koje je te troškove skrivalo. Osim što su oštećeni za troškove nastale po kartici oštećeni su i jer je taj iznos prikazan kao dobit, odnosno porezno nepriznati troškovi, odnosno pojašnjava radi se o troškovima koji se stavljaju na temeljnice kao nepoznati troškovi i za njih umanjila dobit društva i oni su prikazani kao njegovi osobni troškovi, pa je to dobit koja njemu nije isplaćena.

13.1. Kada mu je na traženje ODO Zagreb predočen zahtjev za izdavanje Visa Biznis kartice na listu 14-16 spisa naveo je da je taj zahtjev vjerojatno ispunjavala optužena, on to ne može tvrditi ali se na stranici 15 ispod njegovog imena i prezimena nalazi njegov potpis, a na stranici 16 je potpis njegove supruge.

13.2. Na posebno pitanje ODO Zagreb naveo je da su Visa Biznis karticu imali smo njegova supruga i on dok su optuženoj odobrili dodatnu karticu Mastercard da ju ima za svaki slučaj ako treba platiti nekakve troškove mimo njega i supruge. Dakle, odobrili su joj da ima tu Mastercard i prije nego li je po njoj činila troškove ih je o tome trebala obavijestiti što je i bio slučaj s jednim ručkom na Vinistri i jednim osiguranjem. Da ima Visa biznis karticu doznali su tek kada su vidjeli troškove nakon njezinog odlaska, a kada ga se s obzirom na potpise njega i supruge na zahtjevu pita kako to da se oni nalaze na zahtjevu gdje je i ime optužene naveo je da se svatko mora potpisati za karticu na njegovo ime, a koliko se sjeća kada su supruga i on potpisivali zahtjev za njihove kartice, optužena tamo nije bila upisana i mogla je naknadno upisati svoje podatke jer se na zahtjevu može upisati kasnije bilo što. On smatra da bi bilo logično da su supruga i on upisani na jednom papiru, jedan pored drugoga, jer zahtjev ima predviđena dva mjesta za dvije kartice. Kako se može vidjeti supruga i on su svaki na jednom papiru, a optužena na papiru gdje je njegovo ime, pa zato smatra da ako im je nosila odvojene papire na potpis da je prije predaje zahtjeva dodala i svoje ime. Koliko se sjeća odnosno čini mu se da su prije dobili Mastercard a potom Visa biznis karticu. Naime, njima je Visa kartica bila bitna zbog čestih putovanja zbog posla na Kubu gdje su se mogle koristiti samo Visa i Mastercard, i ako se pogledaju troškovi u tom vremenskom razdoblju njega i supruge, to će biti zanemarivo u odnosu na ukupne troškove, možda neki hotel i slično.

13.3. Kada mu se predočava zadužnica na listu 12 spisa, naveo je da tu jest njegovoj potpis i takav dokument su radili za Mastercard nakon što ju je optužena zaprimila. Da su znali da ima i Visa karticu bila bi sačinjena ista takva zadužnica.

13.4. Na daljnje posebno pitanje naveo je da se znalo dogoditi, ali je to bio zanemariv broj da Visa biznis karticu upotrijebi za privatni trošak a onda je računovodstvo njega teretilo za taj osobni trošak, koji se odbijao od njegove dobiti. Međutim za osobne troškove on je koristio American karticu, ali i za privatne i za poslovne troškove je morao prilagati račune samo što je za privatni trošak postojala ta napomena pa se onda u računovodstvu to tako i provodilo. Na daljnje posebno pitanje naveo je da je plaćanja svih računa firme pa tako i za troškove po karticama vršila RGF i to preko Raiffeisen banke Internet bankarstvom ali ne zna preko tokena ili kartice za računalo pri čemu je optužena imala punu autorizaciju, dakle i za plaćanje i za autorizaciju plaćanja za što je on dao nalog u Raiffeisen banci. Osim nje takvo ovlaštenje za plaćanje je imao samo on pa je on u slučaju njene odsutnosti osobno vršio plaćanje takvih troškova. Nije imao saznanja da bi ona ovu karticu za plaćanje davala nekim drugim osobama. On je od strane tadašnje knjigovotkinje JG bio obaviješten za neke druge djelatnike s obzirom da ima još jednu firmu Camelot sistemi gdje više djelatnika raspolaže karticama da postoje troškovi za koje nisu priloženi računi a na to je upozoravali njega kako bi se računi dostavili pri čemu se onda njemu privatni trošak odbijao od dobiti a drugi djelatnici su se pozivali da privatni trošak sami nadoknade. Za optuženu ga nikada nije upozorila da takvi troškovi postoje. Ne može sa sigurnošću reći ali vjerojatno je bilo situacija u kojima ga je knjigovotkinja upozoravala da se neki privatni trošak ne može priznavati kao trošak firme. On nikada u ovom razdoblju nije vidio obračun troškova po Visa kartici i Mastercardu niti je njega ikada LGF upozorila da postoje troškovi na ime okrivljenice, jer da ih je vidio i jedan obračun sigurno bi reagirao na troškove na ime optužene. Naime, kako je rekao ona je preuzimala svu poštu, te su se ti obračuni dostavljali knjigovodstvu, a kada se LGF požalila da se računi gube, počeli su dolaziti direktno na njezinu adresu jer je ona to tražila. Nakon što je preuzimanje pošte preuzela GG uočila je da im dolaze samo obračuni nastalih troškova po American kartici dok za Visa biznis i Mastercard obračuni troškova nisu dolazili. Na daljnje posebno pitanje naveo je da su vjerojatno u vrijeme dok je optužena radila imali sistem nagrađivanja radnika, ali sve preko računa ništa u gotovini ili u nekim proizvodima. Mastercard karticu su imali supruga i on, a misli da je zahtjev za karticom optuženoj išao naknadno. Sve vezano uz ovo što je o načinu plaćanja troškova iskazao vrijedi iza Mastercard. Što se tiče razloga i vremena odlaska optužene i otkaza knjigovotkinji LGF naveo je da su one obje kontrolirale komercijaliste na način da kada su komercijalisti dio robe prodali u gotovini su morali u roku od 24 sata uplatiti taj novac na račun društva, sa specifikacijom na što se novac odnosi. One su to jako loše radile i bilo je čudnih situacija pa su na kraju neki komercijalisti bili i ovršeni. To je bio razlog zbog kojeg je ČGF odlučila raskinuti suradnju a kako je na kraju optužena radila samo te poslove i to nezadovoljavajuće, oni su se međusobno razišli. Što se tiče izvoda po prometu po računu ČGF je kao knjigovotikinja imala pristup obojim računima jer su imali račun za "normalno poslovanje" i račun koji je služio samo za isplatu plaća radnicima, ona je čak mogla po ovlasti vršiti plaćanja sa računa za plaće. Taj račun za plaće je bio da drugi djelatnici ne znaju međusobne plaće te su pristup njemu imali samo on i LGF. On je mogao vršiti uvid u promet po računu svakodnevno ali to nije činio jer mu je bilo bitno samo stanje i je li ono bilo dovoljno da se podmiruju tekuće obaveze. Sa okrivljenicom je se svakodnevno dogovarao koje račune će koji dan i kako plaćati. Računovotkinja je za račun za plaće imala ovlast za pregled unos i autorizaciju, a za drugi račun samo za pregled i unos, a preko tokena, dok optužena nije imala pristup računu za plaće već je imala sve tri ovlasti na drugom računu. Na daljnje posebno pitanje naveo je da je u jednom momentu uočio da u računi za Mastercard veći od očekivanih i tražio je objašnjenje za to, ali nije nikada dobio odgovor, poslovi su jednostavno tekli dalje, a optužena mu je rekla da će za to pribaviti podatke od banke ali se nikada vezano uz to nije ništa dogodilo. Supruga i on imaju i inače i privatne kreditne kartice i mjesečno im na kućnu adresu dolazi obračun za potrošnju po karticama, a nije tražio na uvid takve obračune za poslovne kartice jer je imao knjigovodstvo od povjerenja i u firmi osobu od povjerenja, jednostavno ne može sve sam raditi. Na daljnje posebno pitanje naveo je da je godišnja izvješće sačinjavala LGF i uvijek je plan bio da se draft tog završnog izvješća dobije do prosinca da bi se do travnja kada je krajnji rok za predaju moglo proći kroz izvješće i troškove. Međutim, to se obično nije stiglo proanalizirati jer je sve bilo na knap, pa su se izvješća predala a znalo je biti da će se troškovi naknadno pregledati, što se zbog tekućih poslova nakon predaje više nije činilo. Zadužnica sa ista 12 spisa je poslana na naplatu ali do današnjeg dana niti kuna po njoj se nije uspjela naplatiti.

13.5. Na posebno pitanje braniteljice optuženice navela je da ne zna koji je bio trenutak kada su se obavijesti o troškovima i računi počeli slati na adresu računovodstva. Izvodi nisu dolazili putem meila na službenu adresu firme. Token ili kartica za račune je fizički bili kod optužene, a drugi token kod ČGF. On je također imao svoj token, dakle bilo ih je ukupno tri. Njegov token je imao njegov elektronički potpis. Ne može reći kojom dinamikom se viđao s knjigovotkinjom ali ona je u pravilu jednom tjedno trebala dolaziti kod njih u firmu jedno vrijeme je kod njih i vršila knjiženja. Na daljnje posebno pitanje naveo je da danas može reći da je s obzirom na razdoblje u kojem nije gledao u troškove po karticama od 5 godina bio recimo aljkav i naivan. Njemu nije poznato zašto bi LGF pokrivala optuženu, to morate nju pitati. Može potvrditi da je u razdoblju od 2008. do 2013. bilo nadzora porezne uprave ali nije utvrđeno ništa posebno može ako treba dostaviti i izvješće. Nisu tražili nikakvo opravdanje za ove troškove koje je na početku spomenuo kako su knjiženi. Također je bila i porezna inspekcija iako moguće da je to bilo prije ovog razdoblja. Nije točno da bi postojao porezni dug s osnova PDV-a jer je firma uredna u plaćanju poreza.

13.6. Na posebno pitanje optuženice naveo je da se ne sjeća kolika je bila njezina plaća dok je radila u firmi.

13.7. Na posebno pitanje suca naveo je da je predložio da uzmu i ovu Visa Biznis karticu a kada mu se predočava dio iskaza od 27. travnja 2018. stranica 4. vezano uz to naveo je da je točno da je zbog "rezerve" optužena predložila da uzmu Visa karticu ako recimo Mastercard ne bi radio, jer jednom nije mogao platiti pa je skoro zatvoren na Kubi, međutim, nije točno da bi rekao da je Visa biznis karticu držala kod sebe jer nije niti znao da ju ima, da je potpisala bi zadužnicu kao za Mastercard pa ne zna kako je to na taj način ušlo u zapisnik.

14. Iz iskaza svjedokinje ĆGF u ponovljenom postupku sa zapisnika od 11. ožujka 2024. proizlazi da je zajedno sa svojim suprugom suvlasnica trgovačkog društva Camelot d.o.o. koje je osnovano 1992. Ono što ona zna je da je optuženica bila njegova desna ruka i osoba od povjerenja. Ona malo zna o poslovanju te firme jer je kako je i ranije iskazivala brinula o bolesnom djetetu, a inače je majka troje djece. Ono što može reći da je optuženica primala poštu, a tu poštu je nosila LGF u knjigovodstvo, a njih dvije su međusobno komunicirale oko te preuzete pošte kao i zaprimljenih računa.

14.1. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da je ponekad bila prisutna kada bi knjigovotkinja dolazila u [adresa], u firmu. Oni i dan danas u firmi imaju pravilo da svaki račun mora biti zaklaman. To zaklaman znači priključen izvodu od kartičara i na to ih je upozoravala. Ona ne zna tko je imao Visa Business karticu, ona nije podnosila zahtjev za izdavanjem te kartice. Nije puno kontaktirala s optuženicom. Nju optuženica nije trebala informirati o poslovanju ili o računima, jer ona nije bila aktivno operativno zadužena u firmi s obzirom na dijete. Zna da je jedno vrijeme GG bila zadužena za preuzimanje pošte, a nakon nje optuženica time da su jedno vrijeme to radile istovremene odnosno zaprimale pošte. Izvodi odnosno bančini izvodu nisu njoj stizali na službeni mail [adresa elektroničke pošte], dakle sve je stizalo papirnato, a kao što je rekla poštu nije ona zaprimala. Nju knjigovotkinja nije obavještavala o prijavama poreza iako bi to možda bilo za očekivati, ali kao što je rekla nije bila puno u firmi. Ona nije pregledavala račune od firme odnosno nije se previše bavila poslovanjem, a s obzirom na razloge koje je već ranije iskazala.

14.2. Na posebno pitanje optuženice je li netko osim nje još zaprimao poštu, odgovorila je da je već ranije odgovarala, a dalje kad je se pita tko je ŠG i je li ona mogla možda isto zaprimati poštu, odgovorila je da ona zapravo ne zna kad je ona radila i u koje vrijeme, ali je zaprimala poštu. Ne može odgovoriti na pitanje protiv koliko osoba bi ona podnijela pritužbu vezano za poslovanje u firmi.

15. Iz iskaza svjedokinje ĆGF od 27. travnja 2018. proizlazi da je od 1992. suvlasnik i direktor u trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. u [adresa], i to zajedno sa suprugom ŽG. U inkriminirano vrijeme od 2007. do 2013. formalno je bila direktor ovog trgovačkog društva, međutim, faktički je sve te poslove obavljao samo njezin suprug. U to vrijeme nije bila striktno upućena u poslove koje je obavijala RGF može reći da je imenovana bila desna ruka njezinom suprugu obzirom da je on često bio na putu pa je ona obavijala poslove vezane za uvoz i izvoz robe, kontrolirala je rad komercijalista, maloprodaje i veleprodaje, odnosno imala je uvid u cjelokupno poslovanje trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. Pojasnila je da se ona u to vrijeme više bavila poslovanjem trgovačkog društva, odnosno sestrinske firme društva "Camelot-sistemi" d.o.o. kao i njihove troje djece, od kojih je jedno dijete u to vrijeme bilo ozbiljnije bolesno. Rekla bi da je upravo optužena bila osoba sa najvišim ingerencijama u trgovačkom društvu jer je vodila računa o financijama odnosno vršila je sva plaćanja roba i usluga za trgovačko društvo a imala je pristup svim računima ovog trgovačkog društva. Poznato joj je da se koristila dvjema karticama koje su glasila na njezino osobno ime i prezime kao i na ime trgovačkog društva "Camelot" d.o.o., a radilo se o VISA BUSINESS kartici i Mastercard kartici RBA. Sigurna je da je na istim karticama otisnuto ime i prezime optužene ali ne zna da li je na istima otisnut i naziv trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. Nije joj poznato, a pretpostavlja da joj njezin suprug nije osobno predao Mastercard karticu RBA banke, ali misli da je to napravio netko od administracije po nalogu njezinog supruga. Na poseban upit na koji način je optužena došla u posjed kreditne kartice ovog trgovačkog društva VISA BUSINESS kartice nije joj poznato. Pretpostavlja da je istu karticu čak sama ishodovala i preuzela. Nema nikakvog traga da bi optužena VISA BUSINESS karticu preuzela u trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. Pojasnila bi da u failu optužene nema nikakvog traga da je ona zaista sebe zadužila za korištenje predmetne kartice Visa business. Pretpostavlja da je predmetna kreditna kartica u trgovačko društvo, a nakon što ju je imenovana ishodila, u trgovačko društvo stigla postom. Poznato joj je da je trgovačko društvo "Camelot" d.o.o. funkcioniralo na način da se račun koji je pristigao, morao i urudžbirati, nakon čega je isti račun išao na knjigovodstvenu obradu. Točnije knjigovotkinja ČGF je dva puta tjedno dolazila u trgovačko društvo kako bi u sjedištu društva knjižila veli dio zaprimljenih računa. Svaki račun je osnova za plaćanje, mora biti popraćen prilozima te parafiran od strane RGF te tek nakon toga ga knjigovotkinja proknjiži. Na poseban upit navela je da su ona i njezin suprug imali apsolutno povjerenje u okrivljeni te su smatrali da i ukoliko bi došlo do nepravilnosti u poslovanju da bi ih o tome obavijestio knjigovodstveni servis, međutim, kako se to u inkriminiranom vremenu nikada nije dogodilo, nikada nisu niti posumnjali da bi se nešto ovakvo dogodilo bez njihovog znanja. Smatra da je u ovakvu situaciju obzirom da troškovi koji su bili učinjeni predmetnim karticama nisu bili predočeni, bila uključena i ČGF koja je za njihovo trgovačko društvo obavljala knjigovodstvo obzirom da joj je bilo poznato da računi nisu bili knjiženi iako su bili plaćeni. U slučaju da predmetni računi nisu bili plaćeni, sigurno bi bili upozoreni od strane kartičnih kuća odnosno zatražili bi povrat kreditnih kartica. Kako je njezin suprug bio nezadovoljan radom RGF obzirom se radi o dosta "nagloj i neugodnoj osobi" pa se na takav način ponašala i prema kupcima i dobavljačima i drugim djelatnicima u društvu, a obzirom je Hrvatska ušla u Europsku uniju pa su se promijenili propisi oko carinskih obveza, njezina uloga se iz tog osnova u trgovačkom društvu "gasila", njezin radni odnos nije prestao Ugovorom o prestanku radnog odnosa. Prilikom odlaska iz trgovačkog društva optužena je vratila samo Mastercard karticu RBA za koju je prema svojem failu i imala potpisano zaduženje, međutim, nije vratila i Visa business karticu koju je u više navrata koristila nakon svojeg odlaska te su ti računi pristigli u sjedište trgovačkog društva te dati njihovom novom knjigovodstvenom servisu na knjiženje i tek tada je nova knjigovotkinja ZG, odnosno njena djelatnica uočila da je došao račun za učinjene troškove na ime osobe koja više ne radi u trgovačkom društvu. Zbog toga su od banke tražili kopiju izlista svih računa učinjenih sa ove dvije sporne kreditne kartice te su tek tada uočili da je imenovana misli u vremenu od 2009. do 2013. sa istim kreditnim karticama učinila veliki trošak za osobnu upotrebu. Sigurna je da većina troškova koje je učinila korištenjem ovih dviju kartica nisu bili za trgovačko društvo "Camelot" d.o.o. već je većina toga bila za njezinu osobu uporabu. Na poseban upit navela je da je knjigovodstveni servis Đurđe Gradski prilikom pregleda dokumentacije koja prileži spisu do iznosa od 336.541.87 kuna došao na način da su zbrojili upravo sve troškove koje je optužena napravila za osobne potrebe. Poznato joj je da je u kolovozu 2013. napravila troška u iznosu od oko 30.000,00 kuna. Na poseban upit navela je da se radi o sveukupnom trošku od 336.541,87 kuna u kojem iznosu je optuženica napravila troška za svoje osobne potrebe pa u tom iznosu kao direktor trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. potražuje imovinskopravni zahtjev protiv optužene RGF. Na poseban upit navela je da nakon odlaska RGF iz njihovog trgovačkog društva, a iako je znala za svu opisanu situaciju nije nikada komunicirala već je to činio njezin suprug.

16. Iz iskaza svjedokinje ĆGF od 5. studenog 2019. proizlazi da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedok. Ona je sa svojim suprugom suvlasnica TD Camelot, a optuženica je bila njihova desna ruka, odnosno desna ruka njezinog supruga koji je ujedno i direktor firme, a u vrijeme kada se sve ovo odvijalo ona je zapravo bila malo prisutna u društvu jer je njoj u to vrijeme dijete bio bolesno. Stoga je zapravo suprug vodio posao a optužena mu je bila osoba od povjerenja i bila je upoznata sa svim što se u firmi događalo. Počela je raditi kao prodavač, pa kao tajnica, da bi joj potom povjerili vođenje poslova tako da je bila zadužena za plaćanja, za praćenje poslova i kako je rekla vođenje poslova, kontrolirala je komercijaliste koji su radili na terenu. U jednom trenutku su primijetili da nivo kontrole koji je optuženica imala više nije dostatan jer je propustila uplatiti ili iskontrolirati gotovinske uplate komercijalista koji su radili na terenu. Osim toga, ulaskom RH u EU je prestala na neki način potreba za njezinim radnim mjestom zbog čega su oni potpisali ugovor o otkazu s dugim otkaznim rokom kako bi joj na taj način omogućili da pronađe posao. Negdje u isto vrijeme su promijenili i knjigovodstveni servis, a knjigovodstvo im je do tada vodila LGF da bi nakon nje knjigovodstvo preuzela ZG. Novi knjigovodstveni servis je ustanovio da se pojavljuje veći broj otvorenih stavki na kartici na ime RGF i da postoje veliki potrošeni iznosi na kartici za koju nisu niti znali da ju ona posjeduje. Stoga je knjigovodstveni servis izvršio analizu troškova po karticama RGF i došlo se do velikog iznosa koji im nikada nije bio predočen, niti su znali na što su ti iznosi potrošeni. Ono što je bilo također primijećeno je da je određeni iznos potrošen i nakon što je RGF prestala raditi u njihovom trgovačkom društvu.

16.1. Na posebno pitanje ODO Zagreb navela je da su oni ustanovili da je troškove načinila upravo optuženica te su vidjeli da su troškovi plaćani karticom koja je glasila na njezino ime.

16.2. Na posebno pitanje raspravnog suca navele je da ona govori o Visa Kartici za koju oni nisu niti znali da ju optuženica posjeduje i pretežiti troškovi su nastali po toj kartici dok su za Master card znali da ju posjeduje jer je tada bio običaj, a i danas je, da svatko tko dobije karticu na ime firme potpiše zaduženje za tu karticu.

16.3. Na daljnje posebno pitanje ODO Zagreb navela je da su oni od banke tražili ispis troškova sačinjenih po ovim karticama, jer oni za te troškove nisu znali s obzirom da su računi za kartice dolazili knjigovođi pa ih oni nisu imali na uvid. Koliko se može sjetiti pričinjeni trošak po obje kartice je bio oko 350.000 kuna.

16.4. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da se ne može očitovati koliko je točno dolazila u firmu između 2008. do 2013. ali je dolazila. Naime, tada im je jedno dijete bilo ozbiljno bolesno, drugo dijete je bilo vrlo malo, a inače je majka troje djece i tada bila. Na daljnje posebno pitanje navela je da je knjigovotkinja koja im je vodila knjigovodstvo imala obavezu doći u prostore firme, ona se sigurno s njom znala tada sastati ali da je imala neke posebne sastanke nije. Na daljnje posebno pitanje navela je da nije imala nikakve posebne razgovore s knjigovotkinjom kako knjižiti nastale troškove to je bio njezin posao i oni su upravo i angažirali knjigovodstveni servis jer nisu stručnjaci za knjigovodstvo. Što se tiče kartica na ime firme tada pa i danas postoje stroga pravila da svaki radnik koji ima karticu, ali i oni kao vlasnici društva moraju knjigovodstvu uz pričinjeni trošak priložiti i račun. Ako se takav račun ne bi priložio pravilo im je da se za njega tereti radnik, a knjigovotkinja je i radnike, ali i njezinog supruga koji je po tom pitanju dosta nemaran redovito upozoravala i tražila da uz pričinjene troškove po karticama prilažu i račune. Niti ona niti suprug nisu bili upozoreni o postojanju troškova po kartica optužene. Ne može se više sjetiti tko je prekinuo suradnju s knjigovodstvenim servisom da li oni ili LGF ali zna da nisu bili zadovoljni više s njezinim radom jer je dio kontrole koji je na početku iskaza spomenula bio i na knjigovodstvu. Na daljnje posebno pitanje navela je da su isprva obavijesti o učinjenim troškovima po karticama zasigurno dolazili u firmu ali zna da je u jednom trenutku knjigovotkinja tražila da te obavijesti počnu dolaziti njoj direktno na adresu, a kako se ne bi zagubili. Međutim je li ona to tražila njih pa oni banku ili se direktno obratila banci pa je njezin muž dao suglasnost doista ne zna. Na daljnje posebno pitanje navela je da ona osobno nije imala token firme, ali zna da su ga imali njezin suprug, optuženica te LGF. Ne zna da bi se netko koristio tokenom njezinog supruga. Na daljnje posebno pitanje navela je da su porezne kontrole dolazile u firmu ali ne može potvrditi je li to bilo u razdoblju od 2008. do 2013. Ove kontrole su gledale PDV i plaćanje trošarina, a ne sjeća se da bi im ikada bio utvrđen kakav prekršaj. Ne sjeća se je il postojao kakav porezni dug s osnova PDV-a. Na daljnje posebno pitanje navela je da su troškovi nastali po karticama RGF otkriveni nakon što je ona već dobila otkaz u firmi, ali sada više nije sigurna jesu li suprug i ona kontaktirali knjigovotkinju zbog tih neukazanih im troškova nakon što su oni otkriveni.

17. Iz iskaza svjedokinje GG ranije CG u ponovljenom postupku sa zapisnika od 3. srpnja 2024. proizlazi da je radila u društvu Camelot d.o.o. od 2007. do 2013. kako je već i ranije iskazivala, a optuženica je bila pomoćnik direktoru kao i voditeljica veleprodaje, dok je ona započela u društvu raditi kao trgovac, a onda je dalje obavljala uredske poslove. Što se tiče računa koji su bili zaprimani u društvo oni su bili prvo urudžbirani te je naglasila da ih je ona urudžbirala, a potom su slani na paraf te su bili parafirani ovisno o tome na što su se odnosili. Pa je tako za maloprodaju ona parafirala račune, dok je optuženica za veleprodaju, a moguće da je imala još neke druge račune jer je imala odgovorniji posao, time da računi koji nisu imali navedeno mjesto troška su se slali direktno u računovodstvo ili direktoru. Što se tiče kartica može reći da su optuženica i ona imale svaka svoju Mastercard karticu te ona nije znala da postoje neka treća Visa Business kartica, naime ista nije bila niti navedena u sustavu, a to pitanje te treće kartice se pojavilo nakon što je optuženica otišla iz društva odnosno prestala raditi, jer su počeli dolaziti računi na ime te kartice, a oni nisu mogli fizički dokazati na čemu se ti računi temelje jer nisu postojali u društvu originalni računi sa slipom. Ona je u početku bila kriva jer nije mogla razdužiti karticu.

17.1. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da je ona na Mastercard karticu znala potrošiti kada se radilo o službenom putu vezano za nekakav sajam ili je kupovala potrepštine vezano za maloprodaju na primjer kada se otvori dućan u Rijeci pa je tada kupovala papir, na primjer čokoladica za dućan i to je sve bilo u dogovoru sa šefom. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da urudžbirati znači da treba unijeti dokument u računalo u program, zatim navesti mjesto troška, datum zaprimanja, te poslati ga u knjigovodstvo. Ona je radila u programu koji se zvao 4D one. Svatko ima svoju šifru za taj program, a vjerojatno ga je koristio i direktor. Direktor je imao svoj token od banke.

17.2. Na posebno pitanje optuženice može li pojasniti što je bilo navedeno na računu od kartičara, odgovorila je da je bilo navedeno mjesto troška, iznos, a navedeno je da je račun glasio na Camelot, a onda su kartice bile razdvojene po imenima i prezimenima. Ona je išla u kaslić po poštu i preuzimala poštu, a nekad je poštu preuzela i ĐGF tj. optuženica. Na daljnje pitanje optuženice je li na koji drugi način dobivala plaću odgovorila je da nema saznanja da bi na drugi način dobivala plaću.

17.3. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da je ona osobno znala dati optuženici novčani iznos, ako su bili sa računima jednako kao i svima ostalima, ona nije bila jedina. Pojašnjava da na primjer kada bi direktorica dozvolila da netko nešto kupi pa taj netko donese račun na ime onog što je kupio tada bi mogla onda isplatiti gotovinu iz materijalne blagajne.

17.4. Na posebno pitanje svjedoka odgovorila je da se ne sjeća na koji način se postupalo sa izvodima iz kartičara te da li su bili posebni zahtjevi vezano za postupanje s njima odnosno ona ne zna da li je direktorica nešto posebno tražila vezano za postupanje sa izvodima iz kartičara.

17.5. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da koliko se sjeća su računi dolazili jedno mjesečno, a možda i dva puta mjesečno, a to su računi vezani za poslovne kartice i odnose se na maloprodaju i veleprodaju. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da misli da su poslovne kartice imali samo direktor, optuženica i ona, dok ostali zaposlenici nisu imali te poslovne kartice već moguće INA kartice. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je direktor imao vjerojatno Diners i American kartice, a ove ostale su bile Erste Card Club ili možda Raiffeisen. Za sve zaposlenike je dolazio jedan račun koji se odnosio na Erste Card Club karticu, a moguće da je na tom računu bilo razdvojeno po imenima zaposlenika. Kao što je rekla optuženica je imala Mastercard karticu i ne zna za drugu karticu.

17.6. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da zna tko je UG to je kolega iz sestrinske firme Camelot sistemi.

18. Iz iskaza svjedokinje GG ranije CG od 29. ožujka 2018. (list 400- 403 spisa) proizlazi da je u razdoblju od 2007. do 2013. godine bila zaposlena u trgovačkom društvu Camelot d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. Radila je na radnom mjestu prodavača u prodavaonici istog trgovačkog društva, također na adresi u [adresa]. Također je bila zaposlena u maloprodaji, prateći rad prodavaonica, a u uredu je obavljala administrativne poslove, poput urudžbiranja i drugih manjih zadataka. Za vrijeme njezina zaposlenja u ovom trgovačkom društvu ondje je radila i RGF, koja je društvo napustila otprilike pola godine prije nje. Na poseban upit, navela je da je ĐGF bila voditeljica prodaje te je obavljala sve ključne poslove u društvu, uključujući potpisivanje svih relevantnih dokumenata. Bila je desna ruka direktora trgovačkog društva Camelot d.o.o., LG. U istim prostorijama nalazilo se i sjedište trgovačkog društva Camelot sistemi d.o.o., čija je direktorica bila supruga LG, ĆGF.

18.1. Na poseban upit navela je da je u ovom trgovačkom društvu RGF bila voditeljica prodaje te je obavljala sve bitne poslove odnosno bila je potpisnik svih dokumenata te desna ruka direktora ovog trgovačkog društva ŽG. U istim prostorijama bilo je sjedište i trgovačkog društva "Camelot sistemi" d.o.o. Kojeg je bila direktorica supruga ŽG odnosno ĆGF. Može reći da je i direktora ŽG i njegovu suprugu vidala svakodnevno u uredu ovog trgovačkog društva, a sa RGF je cijelo ovo vrijeme sjedila u sobi u kojoj je radila svoje poslove. Na poseban upit navela je da je trgovačko društvo "Camelot" imalo 17 zaposlenih osoba te je imala četiri prodavaonice u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku te jednu prodavaonicu u Ljubljani. Društvo je uvozilo i prodavalo kubanske i dominikanske cigare. Napomenula bi da je u prostorijama sjedišta ovog trgovačkog društva bilo zaposlenih svega nekoliko ljudi i to LG, ona koja je u uredu radila svega nekoliko sati te RGF, dok je tu bilo i još nekoliko ljudi koji su radili za trgovačko društvo "Camelot sistemi" d.o.o. te jedan skladištar. U uredu u kojem je radio direktor ovog trgovačkog društva LG bili su smješteni fileovi odnosno radio se o fasciklima u kojem je bila smještena dokumentacija koja se odnosila na svakog pojedinog djelatnika ovog trgovačkog društva, odnosno u istima su se nalazili osobni podaci svakog zaposlenika, ugovori o radu, otkazi ugovora o radu, dokumentacija vezana za korištenje godišnjih odmora, opomene, izjave kao i sva zaduženja ili razduženja djelatnika. Na poseban upit navela je da se u file RGF nalazilo i njezino zaduženje u odnosu na dvije kreditne kartice ovog trgovačkog društva koje su bile namijenjene u službene svrhe. Pojasnila bi da je RGF po njezinom saznanju bila zadužena samo za jednu MasterCard karticu Raiffeisen bank i zna da joj je tu karticu radi korištenja u poslovne sure predao direktor LG. Dakle, istaknula je da je u fileu koji se odnosio na RGF bilo zabilježeno da je imenovana posjedovala samo MasterCard karticu Raiffeisen banke. Tek nakon što je imenovana dala otkaz u ovom trgovačkom društvu tadašnja služba knjigovodstva ih je upozorila da im stižu računi o navodnim troškovima s osnova Visa kreditne kartice koju je očito koristila RGF, a tada je saznala da se radilo o ovoj kartici na kojoj je bilo upisan i naziv trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. te ime i prezime RGF. Svi ti računi koji su dolazili direktno u ovo trgovačko društvo dolazili su njoj na ruke ili ĐGF. Napomenula je da je primijetila da je imenovana uglavnom svako jutro odlazila po poštu pa može reći da je ona na taj način mogla i utajiti neke od tih računa koji na taj način ne bi došli do nje.

18.2. Ona je iste račune urudžbirala te bi ih predala ili njoj ili direktoru ili službi knjigovodstva. Sve račune koji su se odnosili na troškove maloprodaje ona je pregledavala i parafirala dok je račune koji su se odnosili na druge troškove uglavnom parafirala RGF. Sjeća se da su im dolazili i računi od kartičnih kuća, a koji su dolazili na način da su na njima bili veći popisi troškova međutim ona nije nikada detaljno gledala o kakvim troškovima se radilo pa ne može reći da li se radilo o troškovima za privatne potrebe ili za potrebe trgovačkog društva, međutim kada sada razmišlja o tome može pretpostaviti da je RGF iz te pošte preuzimala račune za koje nije htjela da ih netko vidi. Istaknula je da je ona radila sva plaćanja svih računa i to kako redovnih tako i onih koji su nastali uporabom kreditnih kartica tako da to niti sam direktor nije kontrolirao već je ona te poslove radila samostalno. Kada je RGF otišla iz trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. otkrilo se kako je ista koristila i još jednu kreditnu karticu, a ne samo MasterCard Raiffeisen banke, a i nakon njenog odlaska su stizali računi jer je koristila upravo tu drugu kreditnu karticu, međutim, ne može odgovoriti na pitanje da li je tom karticom imenovana kupovala robu i plaćala usluge za trgovačko društvo ili za svoje osobne potrebe. Njoj nije poznat razlog zbog kojeg je RGF otišla iz ovog trgovačkog društva, međutim i prije njezinog odlaska bilo je naznaka da će otići te je nakon nekog vremena i sama potpisala sporazumni raskid ugovora o radu. Nakon njezinog odlaska poznato joj je da su pregledavali file u kojem su se nalazili podaci o svim kreditnim karticama koje je ovo trgovačko društvo koristilo, međutim Visa business kartica koju je koristila optužena fizički nije postojala nikakva dokumentacija da bi ista bila ishođena od strane ovog trgovačkog društva. Pretpostavlja da ju je RGF kako je imala pravo potpisa i sama ishodila na ime ovog trgovačkog društva te ju tako i koristila. Također, poznato joj je da direktor društva LG nije znao da je optužena koristila Visa business.

18.3. Na poseban upit navela je kako nakon što je RGF otišla iz trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. više tamo nikada nije dolazila. U vrijeme dok je u ovom trgovačkom društvu bila zaposlena optužena knjigovodstvo je vodila LGF, međutim nakon nekog vremena, a obzirom da direktor nije bio zadovoljan radom knjigovodstvenog servisa, knjigovodstvo je radio netko drugi, međutim ne zna više tko je to bio. Sjeća se da je dolazila jedan ili dva puta tjedno u sjedište trgovačkog društva te je preuzimala sve dokumente koje je obrađivala u svojem knjigovodstvenom servisu. Na poseban upit navela je da se ne sjeća da li su u trgovačko društvo stizale opomene zbog neplaćanja računa nastalih temeljem korištenja predmetne kartice. Kada joj se predočavaju računi nastali korištenjem Visa business kartice na ime trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. iz kojih je vidljivo da je istu karticu uglavnom koristila RGF može reći da trgovačko društvo "Camelot" nikada nije poslovno surađivalo sa brojnim trgovačkim društvima i prodavaonicama koji su popisani na istim računima, a isto tako niti sama u vrijeme dok je tamo bila zaposlena nije vidjela ove račune. Napomenula je da je u to vrijeme RGF vrlo često kupovala nove stari, međutim iako pretpostavlja da je bila dobro plaćena za svoj posao, gotovo svakodnevno je imala novu garderobu te se sjeća da je uvijek kupovala i druge predmete za svoju osobnu uporabu. Kada joj se predočavaju izlisti na listu od 189 spisa do 275 spisa, navela je kako joj isti izlisti nisu poznati. Na poseban upit, a kada je se pita da li joj je poznato ime ZG, može reći da je u to vrijeme ta osoba bila nova knjigovotkinja trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. Na poseban upit navela je da kada je RGF odlazila iz trgovačkog društva, razdužila je odnosno vratila MasterCard karticu Raiffeisen banke. Tek nakon što je knjigovodstvo upozorilo na ove propuste RGF, a nakon njezinog odlaska, direktor LG je tek tada istraživao njezino poslovanje. Može reći da je direktor LG imao apsolutno povjerenje u RGF te mu nikada ne bi palo na pamet da bi ona bila u stanju koristiti kreditne kartice mimo potreba trgovačkog društva te je nakon tog otkrića bio u vidnom šoku te je zbog toga bio izuzetno uzrujan.

19. Iz iskaza svjedokinje GG sa zapisnika od 29. travnja 2019. proizlazi da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedok. Ono što može ukratko reći je da zna da se postupak vodi zbog nestalih novaca po kartici. Ona se inače u TD Camelot d.o.o. zaposlila 2007,. kao trgovac da bi nakon nekog vremena počela raditi uredske poslove u vidu uredske dokumentacije, opiranja, kuhanja kave i slično. U obavljanju tog uredskog posla imala je na uvid fajlove djelatnika. To je ono što može u kratko reći, a dalje može odgovarati na pitanja.

19.1. Na posebno pitanje ODO Zagreb navele je da ona bila ta koja je zaprimala račune, uvodila ih u program, te ili dala nekim osobama račune na parafiranje ili sam ih direktno slala knjigovodstvu. Računi su se dostavljali poštom u sandučić društva osim a kako se radilo o preporučenim pošiljkama i tu poštu iz sandučića je uzimala ona ili kolegica ĐGF, ovdje optužena. Kada joj se predočava dio iskaza od 29. ožujka 2018. 3. stranica zapisnika koja započinje riječima "Napomenula bih" a završava riječima … ne bi došlo do mene…" navela je da je to točno. To se odnosi na sve račune koji se odnose na firmu, bilo od poslovnih partnera, banaka, bilo da se radilo o dopisima i slično. Ona je zaprimala i račune koje su ispostavile kartične kuče, imala je na uvid troškove koje je direktor radio po poslovnim karticama ali nikada nije vidjela da bi došao račun Erste card kluba pa zato niti ne zna koji su troškovi nastali tom karticom. Ona bi željela ovdje napomenuti da je tijekom 2013. prolazila postupak potpomognute oplodnje zbog čega nije možda u potpunosti na poslu bila skoncentrirana pa moli da se ta činjenica uzme u obzir vezano za moj iskaz.Na daljnje posebno pitanje navela je da je njoj jedino poznato da je optuženica dužila Master card karticu.

19.2. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da je ona u ovom TD bila zaposlena do 2013. Na daljnje posebno pitanje navela je da direktor nije baš previše pitao niti vodio računa o tome koliko tko troši po karticama, to je više bilo pitanje knjigovodstva, a pa ako bi u knjigovodstvu uočili nešto sumnjivo bi o tome obavijestili direktora, ili ako bi on sam tražio informacije je dobivao na to odgovor. Ona nema točnih saznanja nego samo pretpostavku da je direktor bio u kontaktu s knjigovodstvom. Ne zna je li supruga direktora koristila službenu karticu društva, ona je bila direktorica trgovačkog društva Camelot Sistema. U vrijeme njezinog dolaska u TD optužena i direktor su bili u dobrim odnosima, ona je bila njegova desna ruka, ona je njemu sve odrađivala i imala je njegovo potpuno povjerenje jer inače ne bi bila potpisnik dokumentacije u društvu, ona ne zna ali pretpostavlja da su njih dvoje razgovarali o troškovima društva. Na daljnje posebno pitanje navela je da su oni svi s direktorom održavali tjedne sastanke na kojim a se redovito raspravljalo o tekućem poslovanju društva što se tiče i prometa i troškova a da bi bilo nekakvih nepravilnosti je čula tek nakon što je optuženica otišla iz društva, a ona je još ostala raditi. Nju su iz društva pitali zašto pri odlasku okrivljenice od nje nije uzela karticu, odnosno zašto ju nije razdužila s karticom, a misli da se radilo o Visa kartici, na što je ona odgovorila da nije niti znala da ta kartica postoji, to ju je pitao direktor. Na daljnje posebno pitanje navela je da zna iz priče da je prije njezinog dolaska u društvo također bilo nekih tužbi protiv radnika zbog nedostatka novaca ali ne zna s koje osnove. Sjeća se DG s kojim misli da je društvo vodilo sudski postupak. Kada mi se predočava dio iskaza od 29. ožujka 2018. list 2. posljednji odlomak te nastavak tog odlomka na stranici 3. istog zapisnika navela je da je sve točno osim početka iskaza gdje se navodi da se u njezinom fajlu nalazilo zaduženje za dvije kartice jer to nije točno s obzirom da je upravo u tome i bio problem što u fajlu nije bilo zaduženja za drugu karticu, jer da jeste onda bi ona tražila da ona i tu karticu razduži kada je odlazila iz društva. Tek po obavijesti iz knjigovodstva je ona doznala da je ona bila zadužena za ovu drugu karticu. Kada joj se predočava dalje dio iskaza sa lista 3 spisa 3. odlomak pojašnjava da je njoj direktor osobno rekao da on nije imao saznanja da je optužena koristila ovu Visa business karticu. Na daljnje posebno pitanje navela je da su joj tijekom ispitivanja u ODO predočeni računi i na taj način nastali troškovi po ovoj Visa kartici i može reći da TD Camelot nije poslovalo s tim društvima u kojima su troškovi nastali, te račune nisam vidjela u vrijeme kada je ona radila u društvu. Na daljnje posebno pitanje navela je da se ne sjeća da je ranije u iskazu od 29. ožujka 2018. iskazivala nešto o odjeći okrivljenice u inkriminirano vrijeme. Kada joj se predočava dio iskaza sa stranice 4. prvi odlomak posljednja rečenica navela je da je točno da sam to iskazala, znala je često imati nove torbe ali ne može reći da je to bilo na svakodnevnoj bazi. Na daljnje posebno pitanje navela je da nakon što se sve ovo vezano uz kartice otkrilo direktor je bio u šoku. Nije komentirao ili rekao da bi imao saznanja da se kartica koristila u svrhu u koju je korištena a nakon tog saznanja je bio vidno uzrujan.

19.3. Na dopunsko pitanje braniteljice optužene navela je da direktor nije znao odnosno barem je njoj rekao da nije znao da uopće postoji ova Visa business kartica. Ova kartica je bila izdana na ime TD Camelot ali na ime okrivljenice. Nije joj poznato koliku je plaću imala optuženica. Nema saznanja o tome da bi se dio plaće dobivao "na ruke".

20. Iz iskaza svjedokinje ČGF u ponovljenom postupku sa zapisnika od 27. rujna 2024. proizlazi da je točno da je radila u trgovačkom društvu Camelot pa kada je se pita na koji način su zaprimani računi u oštećeno trgovačko društvo, odgovorila je da je ona zaprimala dokumentaciju nakon što je ona bila urudžbirana, a ta dokumentacija je uključivala i račune, te bi je ona kada bi je primila knjižila te stavila paraf na račune. Što se tiče kartičara sjeća se da su postojale kartice od RBA i American Express. Ona nije zaduživala nikakve kartice, a ne zna odnosno ne sjeća se je li optuženica zaduživala neke kartice. Kao što je rekla kada bi nakon urudžbiranja zaprimila dokumentacija knjižila bi svu dokumentaciju pa i izvode, pa kada bi uočila da nedostaju dokumenti po kojima je izvršeno određeno plaćanje, točnije kada bi nedostajala specifikacija koja se odnosila na te račune, a znalo se dogoditi da nedostaje za Mastercard, a i za American Express zatražila bi tu dokumentacije od osobe koja urudžbira ali i od vlasnika tog računa. Koliko se ona sjeća, ne zna je li nedostajalo specifikacije za optuženicu. Pojašnjava da specifikacija se obično sastojala od par listova na kojima su bili navedeni primatelji kao i troškovi. Ne sjeća se detalja vezano za pitanje je li nekome u firmi bilo posebno odobravano da ima neke kartice koje bi mogao koristiti, prošlo je već 12 godina od toga. Što se tiče kontrole tih računa po poslovnim karticama navodi kao što je rekla da ako nedostaje specifikacija, ona je traži, znalo se dogoditi da je više puta traži da je ne dobije, a u tom slučaju navedeno ostane nepodmireno kao predujam. Dakle, ona kada bi proknjižila određeni račun time bi se stvorila obveza prema tom računu prema kartičnoj kući, a ta obveza se mogla samo zatvoriti uz specifikaciju. Zna da je bio problem u firmi zbog tih specifikacija, jer ih je ona opetovano tražila, ali ih nije dobila. Zna da je te specifikacije tražila i od direktora koji je govorio da bude pribavio, ali to se nije riješilo.

20.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se ne sjeća je li ona optuženicu tražila da dostavi specifikacije. Stoga kada joj se predočava dio njezinog iskaza sa zapisnika od 2. prosinca 2019., 4. odlomak, prva rečenica koja glasi: "Na daljnje posebno pitanje navodim da sam ja direktora LG upozoravala konstantno da postoje otvorena potraživanja za koja nemam podlogu u računima za učinjene troškove, a jesam li ga direktno za RGF upozoravala ne znam, a sjećam se da sam ĐGF konstantno upozoravala da bi fale izvadci, a mislim da sam ju pitala i za račune koji nisu pratili izvatke.", odgovorila je da sad kad sluša svoj dio iskaza odgovara da očigledno je upozoravala ĐGF, ali mora reći da je prošlo 12 godina pa se nije, kao što je rekla, mogla točno sjetiti. Pojašnjava da kada se vrši uplata prema kartičnoj kući na primjer RBA ili American Express tada se zatvori obveza, međutim ako nema specifikacije ta se obveza ne može zatvoriti se to knjiži kao predujam.

20.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika može li jamčiti odnosno apsolutno potvrditi da su zapravo nepokrivene uplate optužene po njezinim karticama bile evidentirane kao tražbina oštećenika na ime RGF, odgovorila je da koliko se ona sjeća, ako bi postojala tražbina na ime RGF ili nekoga drugoga, ona bi izričito to navela kao njezino potraživanje na njezino ime ili nekog drugog na koga glasi. Svakako da je moguća greška, ali ako je greška to onda nije namjerna greška. Na daljnje pitanje opunomoćenika oštećenika je li nepokrivene isplate s kartice optuženice stavljala na teret dobiti vlasnika trgovačkog društva Camelot, odgovorila je da kako to može napraviti, dakle nije to radila.

20.3. Na posebno pitanje braniteljice optuženice što znači na završnom računu taj predujam koji se knjižio odgovorila je da on ostaje u bilanci, u aktivi na jedinici. Također navodi da ako bi postojalo recimo sedam knjiženih predujma da bi se oni u bilanci prikazali zbirno, dok bi u izlistu kartica bili prikazani pojedinačno. Mora pojasniti da ispada kao da se njoj stavljaju riječi od usta, kao da je ona znala za sva nepokrivena potraživanja optuženice ili nekoga drugoga, mora reći da ona to nije mogla znati. Direktor je uvijek vidio završno izvješće prije nego bi isto bilo poslanu u poreznu upravu. Smatra da je direktor znao što znači taj predujam na završnom izvješću, po njezinom izvješću direktor mora znati što je obveza, a što je potraživanje. Ne može se točno sjetiti jesu li oni komentirali svaku stavku iz završnog izvješća. Koliko se sjeća oni smo svake godine zajedno prolazili ta završna izvješća. Ona je na svoju šifru knjižila u programu 4DWand, a to je činila u prostorijama trgovačkog društva. Koliko ona zna svi zaposlenici su imali pristup programu, ali ne zna da li je svatko imao svoju šifru. Na daljnje pitanje braniteljice optuženice odgovorila je da ona nije imala poslovne kartice na svoje ime, ali je imala karticu koja je uključivala punomoć za raspolaganje kojom je mogla skinuti izvode ili imati ovlaštenje kao knjigovođa, pri čemu želi reći nevezano za ovo što sada odgovara na pitanje, da je ona opetovano tražila gospodina LG da joj skine ovlaštenje za trgovačko društvo Camelot Sistemi, a što do danas nije učinjeno, a to ovlaštenje joj omogućuje da ima ulaz u Zagrebačku banku, što ona ne koristi. Nakon što joj se predočava dio njezinog iskaza sa zapisnika od 2. prosinca 2019., list 609, stranica 3, 5. odlomak koji počinje riječima: "Na daljnje posebno pitanje navodim da se ne mogu sjetiti jesam li knjiženjem potraživanja prema pojedinom radniku koji nije dostavio račune kojim je pravdao troškove umanjivala dobit društva Camelot" odgovorila je da je vjerojatno točno što je tada rekla, ali ponavlja prošlo je 12 godina od svega toga, pa ako je rekla vjerojatno je točno.

20.4. Na posebno pitanje svjedoka je li ga ikad direktno ili indirektno pitala da ne može dobiti račune odnosno specifikacije od optužene RGF odgovorila je da se ona ne može točno sjetiti da li se to točno odnosilo za nju, ali zna da ga je opetovano tražila specifikacije za kartičare.

21. Iz iskaza svjedokinje ČGF od 2. prosinca 2019. proizlazi da joj je poznato da je predmet ovog postupka prijava TD u odnosu na RGF vezano uz karticu. Naime, ona je za TD Camelot bila računovođa ne zna točno od kada ali do 31. prosinca 2012. Što se tiče kartica koje je imala RGF navela je da koliko ona zna je ona imala jednu karticu i to Mastercard Raifeisen banke. Ono što je bio njezin posao je bilo proknjižiti račun kartične kuće koji je predstavljao obvezu prema toj kartičnoj kući, a ona je to mogla učiniti samo ako je dobila izvadak s obavijesti o učinjenim troškovima. Ona to nije redovito dobivala i konstantno je od društva tražila da joj te obavijesti o učinjenim troškovima budu dostavljene jer ako takvu obavijest nije dobila nije ju mogla niti proknjižiti. Knjiženjem plaćenog računa prema kartičnoj kući se zatvarala obveza prema kartičnoj kući, a s druge strane ako nije bilo računa prema učinjenim troškovima se otvaralo potraživanje prema osobi koja je prema toj kartici troškove učinila. U odnosu na optuženu RGF navela je da je bilo situacija da obavijest o učinjenim troškovima nisu pratili računi i onda se to knjižilo kao potraživanje prema RGF. Kako je ona većinu vremena knjiženja vršila u prostorijama TD Camelot njima je pomoću njihovog programa bilo vijek dostupan uvid u ta knjiženja i u bilancama koje je ona izrađivala oni su uvijek mogli vidjeti da postoji potraživanje društva prema RGF, a koliko se sjeća ona je na njihovim sastancima redovito upozoravala da joj fale izvaci i računi po tim izvacima. Ona nema saznanja o tome je li od optužene od strane društva naplaćeno to potraživanje koje je knjiženo da postoje od strane društva prema njoj, a naravno govori do trenutka do kada je ona obavljala poslove za ovo društvo.

21.1. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da su se svi izvodi kartičnih kuća ali i ostali dokumenti prvo zaprimali u sjedištu društva u Frankopanskoj 22 provodili su se kroz knjigu pošte i potom njoj u posebno dogovorenu kutiju stavljali radi daljnjeg knjiženja. Ne može reći je li direktor društva LG vidio te izvatke, može samo pretpostaviti da je. Ne može se točno sjetiti koliko često je imala sastanke sa vlasnikom društva, ali sigurno jednom mjesečno možda i češće jer je ona 2 puta tjedno dolazila vršiti knjiženja u prostorije društva pa ih je sve tamo viđala. Na daljnje posebno pitanje navela je da je direktora LG upozoravala konstantno da postoje otvorena potraživanja za koja nema podlogu u računima za učinjene troškove, a je li ga direktno za RGF upozoravala ne zna, a sjeća se da je ĐGF konstantno upozoravala da joj fale izvaci a misli da ju je pitala i za račune koji nisu pratili izvatke. Nikakve konkretne odgovore direktora vezano uz te račune nije dobivala osim što je govorio da će to riješiti. Koliko se sjeća plaćanja računa kartičnim kućama su vršili direktor i ĐGF, odnosno ispravlja svoj navod njih dvoje su mogli vršiti plaćanja, a tko je plaćao ne zna. Koliko zna njih dvoje su imali i token radi mogućnosti plaćanja, a imala ga je i ona. Ona sa direktorom nikada nije imala razgovor na način da bi komentirali iznose mjesečnih računa učinjenih po karticama. Koliko se sjeća na kraju godine je s direktorom prelazila bilancu i tako i stavku potraživanja prema pojedinom radniku ako je ona postojala. Ne može se sjetiti je li on u takvim situacijama komentiralo potraživanja prema pojedinim radnicima. Bankovne kartice prema izvacima koji su do nje dolazili su imali direktor LG i RGF. Ne sjeća se i nema saznanja o tome da bi se netko drugi koristi njihovim karticama. Što je konkretno pisalo i na što su se troškovi odnosili u obavijesti se ne može sjetiti, ali je na jednom izvatku dolazila posebna specifikacija troškova za svakog vlasnika kartice odnosno za sve korisnike kartica. Ne zna tko je plaćao obveze prema državi a te obveze s osnova PDV-a su nastajale svaki mjeseci trebalo ih je tako plaćati. Na daljnje posebno pitanje navela je da je za vrijeme dok je ona vodila knjigovodstvu TD Camelot je bila financijska kontrola, oni su kontrolirali PDV i tražili su jedan mjesečni presjek, njima su bili dostupni svi ulazni računi složeni u jedan registrator a svaki ulazni račun predstavlja obvezu društva. Ne sjeća se je li u vrijeme financijske kontrole s direktorom kontrolirala postojeće otvorene obveze. Ona je bila ta koja je prekinula suradnju s društvom Camelot i obvezala se da će napraviti završni račun za 2012. tako da je za njih radila još do ožujka ili travnja 2013. Može potvrditi da je s direktorom komentirala završne račune, ali što konkretno se ne sjeća. Na daljnje posebno pitanje je li ona oštetila svojim radnjama društvo Camelot navela je da joj to nije jasno kako je moguće jer ona danas još uvijek ima pristup njihovim računima kod Zagrebačke banke koje ovlaštenje sama ne može maknuti, a koje ovlaštenje je tražila da joj se ukine i zbog čega je slala više mailova i ĆGF i LG. Ne sjeća se je li se ĆGF koristila jednom od ovih kartica.

21.2. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika navela je da koliko se sjeća nije tražila da izvaci dolaze direktno na njezinu adresu, a nije tražila da oni dolaze osobno njoj na ruke, niti su dolazili. Kada joj se predočavaju izvaci po kreditnom Mastercard kartici na listovima 71-77 gdje piše na ruke PG navela je da ne zna kako je to moglo ići na njezino ime kada su se svi računi dostavljali na adresu TD, a ako se na tim izvacima ne nalaze ti parafi onda znači ona njih nije proknjižila, a svaki dokument koji je ona dobila na obradu prije je morao proći urudžbiranje u TD Camelot, a što se jasno iz tog računa vidjelo kao npr. što postoje oznake urudžbiranja na listovima 31-32 spisa. Na daljnje posebno pitanje navela je da se ne može sjetiti je li knjiženjem potraživanja prema pojedinom radniku koji nije dostavio račune kojim je pravdao troškove umanjivala dobit društva Camelot. Na daljnje posebno pitanje navela je da je svatko u društvu ima pristup programu za knjiženje, a ona ne bi mogla znati je li netko osim nje vršio kakva knjiženja putem tog programa. Iskreno ne vjeruje da bi to itko u društvu radio. Razlog njezinog odlaska iz TD Camelot nije nikakva direktna komunikacija sa pojedinim radnicima, za to postoje drugi razlozi za koje misli da nije potrebno ovdje iznositi. Ne sjeća se da bi privatno komunicirala s radnicima koji su imali knjižena potraživanja društva prema njima.

21.3. Na posebno pitanje raspravnog suca navela je da misli da je bilo troškova učinjenim po Visa Business kartici, ali toga je bilo nešto vrlo malo, misli da je bilo izvadaka po učinjenim troškovima, ali u vrlo malim iznosima, međutim ne sjeća se na čije ime su te kartice bile.

22. Iz iskaza svjedoka MG u ponovljenom postupku sa zapisnika od 17. listopada 2024. proizlazi da je radio u tvrtki Camelot od 2006. do 6. mjeseca te godine, a onda od 6. mjeseca 2006. u Camelot Sistemima gdje radi i danas u svojstvu informatičkog stručnjaka. Plaću je uvijek primao preko računa te je nikad nije primao u gotovini. Od firme Camelot sistemi zadužio je Visa karticu koju koristi za potrebe poslovanja odnosno samo za potrebe firme. Sjeća se da je optuženica radila u Camelot d.o.o., ali ne zna je li zaduživala nekakve kartice, jer je njegov posao bio drugačiji te nisu komunicirali.

22.1. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorio je da nikada nije kompenzirao svoj osobni dohodak sa dugom koji je imao i ne zna za takav način kompenziranja u firmi budući da je plaću primao preko računa, a što se tiče kartice kada bi nešto kupio vezano za poslovanje firme donio bi račun u knjigovodstvo i to bi se proknjižilo, znao bi kupiti dijelove za potrebe izrade sustava za redomat i slično, ali ne za osobne potrebe. Nikada nije ništa kupovao na svoju karticu u dućanu, na primjer u Konzumu.

22.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika odgovorio je da je često kontaktirao sa LGF vezano za poslovanje. On nije imao problema sa računima koji bi bili vezani za manjkove ili troškove učinjenih na temelju njegove kartice, ali bio je tu neki kolega koji je bio zaboravan pa nije redovno predavao račune, on nije odmah skupio sve račune pa bi sve predao kasnije. Zna da je LGF kada bi se pojavili takvi problemi isprintala specifikaciju troškova i potom od osobe koja je imala određeni dug zatražila da priloži račun kako bi se to saniralo. Na posebno pitanje opunomoćenika je li LGF bila uporna u traženju da se riješi taj dug, odgovorio je da je LGF morala biti uporna jer je morala zatvoriti stanje dugovanja.

23. Iz iskaza svjedoka DG u ponovljenom postupku sa zapisnika od 17. siječnja 2025. proizlazi da, kao što je već i ranije rekao, on bio zaposlen u trgovačkom društvu Camelot od 2000. do 2008., a čini mu se da negdje u razdoblju od 2002. pa nadalje je počeo koristiti službene kartice društva. Bile su to Visa i Mastercard, a misli da je neko vrijeme bio American Express. Te bi službene kartice on bi koristio za plaćanje troškova na putovanju za nekakve poslovne ručkove, dakle za poslovanje firme, ali postojao je dogovor sa poslodavcem odnosno sa LG da može koji put te službene kartice koristiti i za osobnu potrošnju. Dogovor je bio takav da bi on uz najavu poslodavcu obavio određene troškove pa bi tako možda kupio neki zvučnik, a to se događalo nekoliko puta godišnje i on bi potom sve to evidentirao u firmi. Misli da bi otprilike potrošio oko 1000 do 2000 maraka godišnje. Naravno osim takvog dogovora za korištenje službene kartice koji put bi poslodavac dao i u gotovini određeni iznos na ruke, sve je ovisilo o tome koliko je uspješna godina. Njemu se čini da su i drugi zaposlenici koristili službene kartice, sada se može sjetiti IG koji je sigurno imao službene kartice kao i svjedok MG, ali ne zna da li su oni imali dogovor da bi koristili službene kartice za osobnu potrošnju. Točno je da je njega poslodavac odnosno LG tužio kada je prestao raditi u TD Camelot, a radilo se o nekom kompjuteru i zajmu, a u kojem postupku on nije uspio. Dio njegovog posla je u jednom trenutku preuzela i optuženica, a o tome je već iskazivao, a kada ga se pita kakva je bila situacija i odnos optuženice sa poslodavcem te je li ona koristila nekakve službene kartice može reći da je znalo biti puno posla i znalo je koji puta biti napeto bez da sada ulazi u karakter poslodavca, ali ne zna koje bi kartice koristila optuženica.

23.1. Na posebno pitanje braniteljice optuženice odgovorio je da tijekom godine dana u kojem vremenu su ĐGF i on radili istovremeno u firmi je on povremeno prisustvovao na sastancima na kojima bi bio prisutan i njihov poslodavac, a tajnica bi mu obično pripremila određena dospijeća plaćanja prema redovnim dobavljačima i druge poslove, pa bi on imao uvid, osobni uvid u ono što se događalo oko poslovanja, a teme ovih sastanaka on bi nazvao operativnim sastancima, su bili prometi, recimo ĐGF se bavila maloprodajom pa bi onda ona o poslovima s dobavljačima raspravljala, on bi vezano za poslove za ino dobavljačima, rješavala su se pitanja kome naplatiti, koliko naplatiti, realizacije različitih poslova, rekapitulacija cijena po vrstama plaćanja i drugi poslovi. Na daljnje pitanje braniteljice optuženice odgovorio je da bi isplata ove gotovine na ruke o kojoj je pričao ovisila o postotku od naplaćenog prometa, a to bi vrijedilo ne samo za njega već i za komercijaliste te za prodavaonice te bi se isplaćivala svaki mjesec osim kada poslodavac ne bi mogao isplatiti gotovinu. Na daljnje pitanje braniteljice optuženice odgovorio je da misli da knjigovotkinja nije bila prisutna na ovim operativnim sastancima jer za tim ne bi trebalo biti potrebe.

23.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe, a kad mu se predočava dio njegovog iskaza sa zapisnika od 20. siječnja 2020., treći odlomak koji počinje riječima "Navodim da u vrijeme dok sam ja radio u TD sam imao službene kartice društva, a imali su ih i direktori društva i to ĆGF i LG. Ne znam je li još netko od zaposlenika imao službene kartice", odgovorio je da je točno da je danas rekao da su IG i MG imali službene kartice, ali on je sad kad malo bolje razmisli mislio na njih jer su tada radili u Camelot Sistemima u drugoj firmi, a onda je vjerojatno odgovarao na zaposlenika TD Camelot.

23.2.1. Braniteljica je prigovarala iskazu svjedoka i ovakvom načinu ispitivanja koje je selektivno budući da u trećem odjeljku stranice 3, lista 616, je svjedok iskazivao a što mu se predočava: "Na ovakav način koristi karticu možda IG koji je radio na radnom mjestu redomatu odnosno održavao je te uređaje (redomate)", svjedok je odgovorio da ne bi rekao da je drugačije iskazivao jer redomat je uređaj koji pritisnete i dobijete broj, a to se odnosilo na firmu Camelot Sistemi d.o.o.

24. Iz iskaza svjedoka DG od 20. siječnja 2020. proizlazi da mu nije poznato zbog kojeg događaja je pozvan kao svjedok.

24.1. Na posebno pitanje braniteljice optuženice naveo je da je bio zaposlen u TD Camelot i to od 2000. do 2008. godine, a radio je na radnom mjestu voditelja nabave i veleprodaje. Na daljnje posebno pitanje naveo je da ima saznanja da je izvode iz banke za TD Camelot zaprimala tajnica, njih se u razdoblju u kojem je on radio izmijenilo više, a kada je on odlazio na tom mjestu je radila OG. Po njegovim saznanjima direktor društva je imao uvid u te izvatke jer je na taj način pratio obaveze koje je društvo dužno podmirivati. Na daljnje posebno pitanje naveo je da u vrijeme dok je radio u TD je imao službene kartice društva, a imali su ih i direktori društva i to ĆGF i LG. Ne zna je li još netko od zaposlenika imao službene kartice. Može navesti da je KG koristila njegovu American karticu, a druge kartice se koliko on zna nisu na taj način koristile. Na daljnje posebno pitanje naveo je da je optužena preuzela dio njegovih poslova po odlasku iz firme vodila je poslove maloprodaje i komercijale. Dolaskom na njegovo mjesto RGF je preuzela velik dio značajnih poslova za firmu kao npr. poslovanje cigarama i drugom ekskluzivnom robom i na taj način je uz direktore imala najvažniju ulogu u društvu i samim time blisko je surađivala s direktorima i s njima je bila u bliskom kontaktu. Od prilike godinu dana je on s njom radio s njom zajedno. Kroz to vrijeme je u firmu dolazila knjigovotkinja VG i bio je prisutan nekom od sastanaka s njom jer je ona često radila usklađenja, inventure i slično. Ona je u društvo dolazila preuzimati potrebnu dokumentaciju, ulazne i izlazne račune i drugu dokumentaciju potrebnu za vođenje knjigovodstva. Ono čega se on sjeća da je ona ukazivala su usklađivanja inventure jer često popisi robe u dućanima nisu odgovarali stanju i to se znalo usklađivati. Nije mu poznato koje bankovne kartice je imala optužena i nema nikakvih saznanja o tome što se njima kupovalo i na koji način ih je RGF koristila.

24.2. Na posebno pitanje ODO Zagreb naveo je da je on iz firme otišao negdje u lipnju 2008. jer je promijenio posao.

24.3. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika naveo je da su zaposlenicima kartice služile za plaćanje troškova reprezentacije firme ali je u dogovoru s direktorima mogao sipati gorivo u osobni automobil i kupovati neke tehničke uređaje što je bio vid kompenzacije djela plaće, a za to je prije u tu svrhu korištenja kartice tražio usmeno odobrenje direktora.

24.4. Na posebno pitanje raspravnog suca radi razjašnjenja stvari naveo je da nakon što je takav trošak učinjen nije plaćanje istoga trebalo biti posebno još jednom odobreno, o tome koliko se na takav način smije potrošiti nije postojao limit, bili su to nekakvi razumni troškovi, a te troškove je kontrolirala tajnica i knjigovotkinja. Nikada se nije dogodilo da bi bio upozoren na nedopušteno korištenje kartice ili podmirivanje osobnih troškova. Za svaki takav trošak je knjigovodstvu trebao biti priložen i račun. On je inače imao spor s TD Camelot jer je tužen za nevraćanje određenog duga i za nevraćanje jednog računala koje mu je kupljeno kao nagrada ali ne karticom društva da ne bude zablude. On je u oba postupka izgubio odnosno TD Camelot je uspjelo u postupku.

24.5. Na dopunsko pitanje braniteljice optužene naveo je da je ovakav dogovor o korištenju kartice u osobne svrhe postojao dugo 3-5 godina. Pretpostavlja da je direktor vidio obavijesti o troškovima koje bi on na taj način učinio. Što se tiče kupovine na ovakav način on se prvo s direktorom dogovorio što će taj mjesec kupiti i onda bi to tek kupio. O tom njihovom dogovoru su imali saznanja direktor i direktorica te knjigovotkinja jer je to trebalo biti vidljivo na računima koje je predavao. Pretpostavlja da je ovakav način "isplate plaće" postojao jer je poslodavcu tako više odgovaralo jer su svi zaposlenici dobivali dio plaće preko računa dio u gotovini ili dio kupnjom na ovakav način. Na daljnje posebno pitanje naveo je da su komercijalisti ostvarivali pravo na dodatan dio plaće u gotovini temeljem postotka od stvarnog prometa ali ne zna je li još netko imao pravo osim njega na ovakav način koristiti karticu možda IG koji je radio na radnom mjestu redomatu odnosno održavao je te uređaje (redomate). Tijekom njegovog ovakvog načina korištenja kartice nije dobio nikakvo upozorenje ili primjedbu bilo direktora bilo knjigovotkinje. Ne zna ali pretpostavlja da su o tim troškovima direktor i knjigovotkinja razgovarali jer je ona bila ta koja je te račune trebala provesti.

24.6. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika naveo je da ovaj "dodatak" na plaću nije bio sadržan nigdje na obračunu plaće, a nije nikada pitao zašto to nije sadržano na obračunu plaće. Niti ostalim radnicima koji su primali novac u gotovini nisu primali obavijest na obračunu plaće.

24.7. Na dopunsko pitanje braniteljice optužene naveo je da je OG iz društva otišla iste godine kada i on.

25. Iz iskaza svjedoka ZG od 29. ožujka 2018. proizlazi da je od 1990. godine vlasnik knjigovodstvenog ureda "Dobit" d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Od 1. travnja 2013. godine je radila usluge knjigovodstva trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o., a u svezi čega je potpisan ugovor o obavljanju računovodstvenih usluga. Bilo je uobičajeno da kada preuzmemo knjigovodstvo nekog trgovačkog društva da se uvijek pronađu nekakvi makar i manji propusti u poslovanju, a tako je i bilo i sa TD "Camelot" d.o.o., međutim ti propusti su bili vrlo brzo i otklonjeni. U travnju 2014. u TD "Camelot" zatražili su priloge vezane za nastale kartične troškove. Naime, usklađujući kartične troškove utvrdili su da nema priloga odnosno računa koji prate kartični trošak, a od čega su samo djelomično dobili račune koji prate kartični trošak. Naime, njezin knjigovodstveni servis je pokušao uskladiti kartične račune odnosno pronaći iznose za koje nemaju podlogu za knjiženje. Pojasnila je da svaki račun koji je nastao korištenjem kreditne kartice koja je u vlasništvu TD najprije dolazi kroz poštu tog TD. Nakon što takvi računi budu urudžbirani u trgovačkom društvu budu proslijeđeni njima kao knjigovodstvenom servisu. Pojašnjava da korisnik kartice kada napravi bilo kakav trošak račun mora donijeti u trgovačko društvo, pa su upravo stoga kao knjigovodstveni servis usklađivali račune pristigle od kartičnih kuća sa računima za svaki pojedini trošak koji je naveden na računu kako bi utvrdili vjerodostojnost isprave odnosno troškova nastalih po računima. Ukoliko se ovakva kreditna kartica na ime TD koristi u privatne svrhe tada ona nije upotrijebljena za poslovanje TD već se radi o dohotku osobe koja ju koristi. Naime, utvrdili su da se ovakvo usklađivanje nije radilo od 2009., a iako su oni knjigovodstvo ovog TD preuzeli u travnju 2013. Upravo zbog svega navedenog direktor TD je posumnjao da je kreditna kartica ili da su kreditne kartice bile korištene u privatne svrhe. Također, primijetio je da se radi o računima velike vrijednosti. Može reći da se radilo o iznosu 336.541,55 kuna. Upravo računi koji su se odnosili na korištenje kartice RGF su bili ti za koje nisu imali priloge. Na poseban upit je navela da bi temeljnica u konkretnom slučaju bila osnova za evidentiranje u poslovnim knjigama društva, a u ovom slučaju bi to bili računi koje kao knjigovodstveni servis nisu imali te su te račune tražili od direktora TD, međutim, ne može se sada sjetiti da li je dobila neki od tih računa. Međutim, u spis je priložila izvod otvorenih stavki na dan 18. travnja 2014. te može reći da se isti izvod odnosi upravo na troškove bez temeljnice odnosno računa koje je napravila upravo RGF. Međutim, ne može reći s kojeg osnova je ona napravila te troškove, odnosno da li ih je koristila u osobne svrhe ili u svrhe poslovanja trgovačkog društva. Pretpostavlja da je AG neke od računa tek naknadno predala direktoru LG, za koje misli da ih je imenovani i predao njezinom knjigovodstvenom servisu. Na poseban upit navela je da joj nije poznato sa koliko kreditnih kartica trgovačkog društva je raspolagala RGF. Pojasnila je da knjigovodstveni servis u stvari "slaže" račune pristigle od kartičnih kuća sa svakim pojedinačnim računom zaprimljenim u trenutku plaćanja robe ili usluga koji je učinio korisnik kartice dok TD zapravo plaća predmetne troškove. Ukoliko se računi pristigli od kartičnih kuća u cijelosti ne mogu opravdati dokumentom odnosno računom, to se izdvaja i o tome se obavještava direktor TD, a kako je to bilo i u ovom konkretnom slučaju. Upravo na takav način su i došli do predmetnog troška koji nije bio "pokriven" računima, a radi se o iznosu od 336.541,55 kuna. Upravo na ovakav način su se i plaćali predmetni računi pristigli od strane kartičnih kuća jer se očito nisu tražili prilozi odnosno predmetni računi već se samo isti račun plaćao kartičnim kućama. Rekla bi da je ovo TD dobro poslovalo, a vjeruje da i sada dobro posluje, a kako se nije radilo o upadljivo visokim mjesečnim računima od strane kartične kuće, pretpostavlja kako direktor nije primijetio nikakva značajna odstupanja, pa je te račune samo i plaćao, a bez provjere o kakvim troškovima se radilo. Pretpostavlja da je optužena znala za ovakve propuste jer misli da ju je direktor na to i upozorio. Knjigovodstvo ovog TD je vodila do 31. prosinca 2016. godine te sada ne može reći da li su do tada pristigli svi zatraženi računi.

26. Iz iskaza svjedoka ZG od 29. travnja 2019. (list 545-546 spisa) proizlazi da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedok. Ona je vlasnica knjigovodstvenog ureda Dobit d.o.o. koje je 1. travnja 2013. preuzelo vođenje knjigovodstva za TD Camelot d.o.o. i oni smo za njih knjigovodstvo vodili do 2015. izrađujući završni račun za 2013. utvrđeno je da su plaćani izdani računi kartičnih kuća koji nisu bili knjiženi jer nisu imali podlogu u računima kada su se plaćali nastali troškovi. Prilikom izrade tog završnog računa rade se usklade s kupcima i dobavljačima te su oni utvrdili da su izvršena plaćanja, ali nisu imali niti račune kartičnih kuća - ulazne račune. Njih su na uvid dobili tek po traženju radi usklade salda, ali nisu dobili troškove koji bi pravdali iznose na računima kartičnih kuća. nakon što su dobili račune kartičnih kuća, na ispisu tih računa je vidljivo gdje su troškovi nastali te su odgovorne osobe društva Camelot rekle da se radi o troškovima koji nisu bili u svrhu ostvarenja ukupnih prihoda društva pa ih zato nisu mogli niti knjižiti. Istražujući račune tih kartičnih kuća da nemaju podlogu u računima je utvrđeno za razdoblje od 2008. do 2013.

26.1. Na posebno pitanje ODO Zagreb navela je da se ne sjeća što je utvrđeno koji su troškovi nastali i što se karticama plaćalo ali ulazni račun kartične kuće za knjiženje nije bio dovoljan bez popratnog računa o nastalom trošku. Ona se danas više ne sjeća o koliko kartica i na koja imena su one bile izdane, zna da je bila direktorova kartica, ne zna da li i na njegovu ženu iako je ona radila u tvrtci, te na ime ĐGF. Ona ovdje želi staviti jednu ogradu jer nije sigurna je li supruga direktora uopće u ovo vrijeme bila tamo zaposlena pogotovo prije nego li su oni preuzeli vođenje knjigovodstva. Kada joj se predočava dio iskaza od 29. ožujka 2018. stranica 2. drugi odlomak koji počinje riječima "naime utvrdili smo… " pa do kraja odlomka, navela je da je to točno. Naime, direktor je imao karticu i za troškove koje je on sačinio po svojim karticama su postojali računi, ali s obzirom da se manji dio odnosio na robu i usluge koji su kupljeni i koji se nisu mogli tretirati u svrhu ostvarenja ukupnog prihoda društva su oni zato tretirani kao isplata dobiti društva.

26.2. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da u času kada se dobije račun kartičnih kuća bez priloga računa o nastalim troškovima se osoba na koju kartica glasi pozove da dostavi račune o nastalim troškovima, a do tada se taj nastali trošak tretira kao pozajmica što je bilo i u konkretnom slučaju za troškove nastale po kartici direktora. Nakon što je on dostavio račune o nastalim troškovima a za one koji se nisu mogli tretirati u svrhu ostvarenja ukupnih prihoda društva su ih iz pozajmice tretirali kao isplatu dobiti. Kako je računovodstvo prije njih tretiralo račune ovih kartičnih kuća njoj nije poznato. Na daljnje posebno pitanje navela je da su dokumentaciju za vođenje knjigovodstva dobivali od TD Camelot. Nije joj poznato jesu li postojale kartice koje je moglo koristi više osoba.

26.3. Na posebno pitanje raspravnog suca navela je da je dobila podlogu za račune kartičnih kuća za sve kartice osim na kartice i troškove nastale po karticama gospođe ĐGF, odnosno za njezine kartice je dobila ulazni račun kartičara, ali ne i priloge.

26.4. Na dopunsko pitanje braniteljice navela je da nije bilo troškova po kartici direktora koji nisu bili pravdani bilo kakvim računom. Ona je željela da direktor kontaktira sa bivšim knjigovodstvenim servisom vezano uza uočene nepravilnosti, ali gospođa nije bila za suradnju.

26.5. Na dopunsko pitanje raspravnog suca navela je da ovaj trošak po karticama OGF koji nije pravdan računima je ukalkuliran kao sudski spor, a podloga je bila tužba.

27. Iz iskaza svjedokinje ĐG od 20. siječnja 2020. proizlazi da joj je poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedok jer je od ovdje optužene čula da je predmet postupka korištenje službene kartice. O korištenju službene kartice optužene nema nikakvih saznanja.

27.1. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da je ona u TD Camelot radila 2006. i 2007. na radnom mjestu prodavačice u dućanu. U to vrijeme je i RGF radila kao prodavačica ali u drugom dućanu i zna da je ona neposredno prije nego će ona prestati raditi u ovom TD prešla raditi u ured društva.

28. Iz iskaza svjedokinje OG od 20. veljače 2020. proizlazi da joj nije poznato zbog kojeg događaja je pozvana kao svjedok.

28.1. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da je bila u Camelot zaposlena 2006. i 2007. na radnom mjestu tajnice. Njezin posao se sastojao u tome da se javlja u telefon, zaprima, otvara i urudžbiram poštu. Ne zna tko je iza nje došao na ovo radno mjesto, a koliko zna DG je radio kao voditelj veleprodaje. Što se tiče zaprimljenih računa ona je njih otvarala upisivala u knjigu ulaznih računa te ih dalje prosljeđivala računovodstvu koje je za Camelot u to vrijeme vodila ČGF. Šefovi su joj bili LG i NG. Računi kartičnih kuća su dolazili na adresu firme, ali se zbog proteka vremena više ne sjeća na koji način je s tim računima funkcioniralo plaćanje. Naime, njoj logika stvari nalaže da su šefovi trebali biti upoznati s računima i sa njihovim plaćanje u dogovoru s računovodstvom ali to ne može potvrditi da je tako doista i bilo. Ne sjeća se niti li LG ikada sam plaćao račune. LGF je dolazila u firmu ali ne zna koliko često. Je li bilo kakvih problema u knjiženju računa ne zna, ne zna što su oni u kancelariji pričali. Nije joj poznato da bi itko od zaposlenika Camelota bio plaćan "na ruke".

28.2. Na posebno pitanje raspravnog suca navela je da joj nije poznato jesu li neki radnici imali kreditne kartice firme na svoje ime, ona nije.

29. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme na listu 4 spisa, proizlazi da je AG sklopila ugovor o radu sa društvom Camelot d.o.o. 26. lipnja 2007. za obavljanje poslova voditelj službe uvoza-izvoza i voditelj maloprodaje.

30. Iz odluke o otkazu ugovora o radu na listu 5 spisa od dana 6. svibnja 2013., vidljivo je da je radnici RGF otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 26. lipnja 2007. zbog poslovno uvjetovanih razloga s otkaznim rokom u trajanju od dva mjeseca kao i prava na otpremninu u iznosu od 9.753,28 kuna, a što proizlazi i iz radne knjižice na listu 6-9 spisa.

31. Ugovor o vođenju računovodstva na listu 10-11 spisa navodi kako računovodstvene usluge za Camelot d.o.o. obavlja ČGF, obrt za knjigovodstvene, računalne i poslovne usluge G, dana 1. travnja 2007.

32. Iz zadužnice na listu 12 spisa, proizlazi da je AG zadužena za Business MasterCard serijski broj [serijski broj].

33. Dokumentacija za Visa Business karticu na listu 14-17 spisa se odnosi na zahtjev za izdavanje Vise Business, Visa Corporate i Visa Business Revolving karticu, pri čemu Erste Card Club potvrđuje da je Visa Business kartica izdana na ime AG **.**.2009. temeljem zahtjeva za izdavanje Visa Business Revolving kartice od 15. lipnja 2009.

34. Iz dopisa TD Dobit na listu 18-20 spisa proizlazi da je ZG sastavila izvješće sa zaključkom da je utvrđena šteta društvu Camelot na način da je zatraženo odobrenje za knjiženje likvidiranog računa kartičara koji su se odnosili na račun kartičara radnice AG, a čiji ukupni dug prema tom izvješću iznosi 432.700,63 kune.

35. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra na listu 168-171 spisa, proizlazi da je LG član društva kao i direktor ovlašten zastupati društvo Camelot pojedinačno i samostalno.

36. Prema ugovoru o obavljanju knjigovodstvenih usluga na listu 182-188 spisa, proizlazi da ZG sklapa ugovor sa Camelot d.o.o. za obavljanje računovodstvenih usluga 1. travnja 2013.

37. Iz ispisa SMS komunikacije na listu 282-293 spisa, proizlazi da postoji komunikacija između OGF i očito LG, kojom isti šalje poruke, između ostalog, sljedećeg sadržaja "Sanja to ste znali jučer. Bilokako žuri se vama, kako zbog toga da si popravite pravnu poziju tako zbog kamata koje su već povelike. Uplatite iznos na naš račun odmah i navedite se kao uplatitelja jer vam to smanjuje kamate.", nakon čega optuženica odgovara "Dan još nisam u zg čim se vratim, javim vam se lp.", na što LG odgovara "Lijepo molim a kad će to biti po prilici", zatim odgovor optuženice "do kraja tjedna sam nazad najkasnije", pa tako optuženica u jednom navratu odgovara "Dan nisam se još vratila ruke su mi vezane znam da ste bili strpljivi al evo vraćam se sljedeći tjedan riješit ćemo sve odmah nakon božića fala lp".

38. Iz dokumentacije Erste Card Cluba proizlazi da se adresa trgovačkog društva Camelot d.o.o. nije mijenjala od 2008. te glasi [adresa], a na istu adresu je poštom bio slan R1 račun, na kojem su bili iskazani svi troškovi korisnika pojedinačno i specifikacije transakcija koje su slane i e-poštom na adresu [adresa elektroničke pošte].

39. Prema dopisu od 1. lipnja 2020. sa prilozima na listu 627-629 spisa, proizlazi da je direktorica ĆGF dostavila očitovanje da je AG **.**.2013. došla po dokumentaciju po prestanku radnog odnosa, pri čemu spisu prileži potvrda o preuzimanju dokumenata od strane RGF kojoj je GG predala odjavu za osiguranu osobu u obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada kao i zaključenu radnu knjižicu te sporazum o prestanku radnog odnosa od 3. srpnja 2013.

40. Nadalje, uvidom u pribavljenu dokumentaciju Erste Card Club od 19. ožujka 2024. s lista 671 i s listova 675-676 spisa, proizlazi da je Visa Business kartica broj 4084898831021520 na ime korisnika AG za društvo Camelot d.o.o. važila do 7/2014, otkazana je od strane poslovnog subjekta 10. listopada 2013., a koji zahtjev za otkaz je podnio poslovni subjekt istog dana. Također iz zahtjeva za hitno otkazivanje Visa Business kartice proizlazi da je isti podnio direktor LG za Camelot d.o.o. jer RGF nije vratila karticu, a isti je utvrdio nedozvoljeno korištenje te kartice.

41. Iz izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2011. broj P-1614/09-40 proizlazi da je tuženiku DG naloženo platiti tužitelju LG 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2008. te naknaditi parnični trošak, te izreke presude istog suda od 25. listopada 2011. broj P-2160/09-31 (list 647-662 i 668-683) razvidno je da je naloženo tuženiku DG da tužitelju Camelot d.o.o. vrati računalo iMac 24 u roku od 15 dana.

42. U dokumentaciju trgovačkog društva 4th Dimension (list 694-861 spisa) naveden je popis korisnika koji su koristili program 4D Wand od listopada 2008. do kolovoza 2013. pa je tako AG imala razinu 3, LG razinu 1, GG razinu 2, a ČGF razinu 3, pri čemu je LG označen crvenom bojom, a to su korisnici koji nisu ulazili u programsko rješenje 4D Wand u navedenom razdoblju. Također razina 1 je razina vlasnika, odnosno što je razina pristupa veća, to su ovlasti manje.

43. Iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Petri Blašković proizlazi da je RGF bila zaposlena u trgovačkom društvu Camelot d.o.o. u razdoblju od 26. ožujka 2007. do 14. kolovoza 2013., time da je u inkriminiranom periodu obavljala poslove voditelja službe uvoza-izvoza te poslove voditelja maloprodaje. Sukladno dokumentaciji u spisu, AG je bila ovlaštena koristiti slijedeće poslovne kreditne kartice društva Camelot d.o.o., 1. MasterCard karticu izdane od strane Raiffeisen Bank Austria d.d. te Visa Business karticu izdanu od strane Erste Card Club d.o.o. Poslovna MasterCard kartica izdana od strane Raiffeisen Bank Austria d.d. društvu Camelot d.o.o. na ime AG korištena je u razdoblju od 20. studenog 2008. do 6. srpnja 2013. U navedenom periodu ovom karticom ukupno je plaćeno 118.906,07 kuna od čega u spisu predmeta prileže računi dobavljača koji glase na društvo Camelot d.o.o. u ukupnom iznosu od 10.357,26 kuna, dok za preostali plaćeni iznos od 108.548,81 kuna ne prileže računi dobavljača ili druga poslovna dokumentacija iz koje je bilo razvidno da su navedena plaćanja izvršena u poslovne svrhe društva Camelot d.o.o. Poslovna Visa Business kartica izdana od strane Erste Card Cluba d.o.o. društvu Camelot d.o.o. na ime AG korištena je u razdoblju od 16. rujna 2009. do 9. listopada 2013. Ovom karticom izvršena su plaćanja u ukupnom iznosu od 225.415,82 kuna za koja plaćanje ne prileže računi dobavljača ili druga poslovna dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da su navedena plaćanja izvršena u poslovne svrhe društva Camelot d.o.o. Sukladno svemu navedenom, vještakinja navodi da plaćanja koja su izvršena korištenjem poslovnih kreditnih kartica društva Camelot d.o.o. koja glase na ime AG u ukupnom iznosu od 333.964,63 kune nisu pravdana računima ili drugom poslovnom dokumentacijom da su izvršena u poslovne svrhe društva Camelot.

43.1. Iz usmenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Petri Blašković proizlazi da u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 11. srpnja 2018. a koji se nalazi na listovima 424-459 spisa.

43.2. Na posebno pitanje braniteljice optužene navela je da s obzirom na dan joj zadatak, a koji se nije odnosio na obračunavanje i plaćanje poreza nije kontaktirala Poreznu upravu. Navedeni iznosi isplata ne evidentiraju se u evidencijama porezne uprave. Za izvršena plaćanja ili troškove za koje ne prileži vjerodostojna dokumentacija u poslovnim knjigama ne evidentiraju se rashodi pa sukladno tome isti ne umanjuju poreznu osnovicu, a tako je bilo i u konkretnom slučaju. Možemo reći da su se ove isplate evidentirale bilančno a za konkretna konta bi trebala izvršiti uvid u konkretnu dokumentaciju, koju bi dodatno trebalo zatražiti. Na taj način bi se znalo kako su evidentirani ovi troškovi u knjigovodstvu društva.

43.3. Na posebno pitanje raspravne sutkinje koliki su troškovi do 14. kolovoza 2013. uključujući i taj dana s obzirom da je u nalazu izračunala ukupne troškove nastale do 9.- listopada 2013. navela je da je ukupna plaćanja koja su izvršena korištenjem poslovnih kreditnih kartica TD Camelot na ime AG do 14. kolovoza 2013. iznose 306.003,10 kuna a radi se o iznosu za koji ne postoji pravdanje računima ili drugom poslovnom dokumentacijom. Za navedeno razdoblje do 14. kolovoza u odnosu na poslovnu Mastercard karticu izdanu o srane Raiffeisen bank d.d. podaci ostaju neizmijenjeni, a u odnosu na poslovnu Visa business karticu koja je izdana od strane Erste card cluba izvršena su plaćanja u iznosu od 197.454,29 kuna za koja ne prileže računi dobavljača ili druga poslovna dokumentacija da su plaćanja izvršena u poslovne svrhe.

44. Iako je optužena RGF tijekom postupka tvrdila da je ona imala ovlast i dopuštenje direktora, svjedoka HG da službene kartice Camelot d.o.o. i to VISA Business kartica, izdana od strane Erste Card Club d.o.o. broj: 4084898831021520 i Mastercard kartica izdana od strane Raiffeisen Bank Austria d.d., broj: 5474454623825853, koristi u privatne svrhe, i to mjesečno na troškove u visini od 5.000,00 do 6.000,00 kuna kao razliku u plaći jer je bila marljivi radnik, sud takvu obranu nije prihvatio, smatrajući da se radi o neuspješnom i neuvjerljivom pokušaju otklanja njezine kaznenopravne odgovornosti. Naime, suprotno proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom rasprave i to prvenstveno iz iskaza ispitanog svjedoka LG, svjedokinja ĆGF, GG odnosno CG, pa i svjedokinje LGF kao i svjedoka DG i MG, te materijalne dokumentacije. Dakle, sud nije prihvatio obranu optuženice da je ona imala ovlaštenje direktora da službene kartice koristi za osobne svrhe, pri čemu je iz izvatka po kreditnoj Mastercard kartici Raiffeisenbank d.d. te po Visa Business kartici Erste&Steiermäkische Bank d.d. vidljivo na koji način su kartice korištene i u koje svrhe, te je pregledom istih utvrđeno da su korištene u trgovinama široke potrošnje, trgovinama tekstilom, restoranima i na druge načine i to uglavnom u [adresa], gdje optuženica stanuje. Također, nije prihvaćena obrana optuženice da je njoj svjedok LG rekao da nije potrebno da donesene račune potrošene za njezine osobne usluge, kao što nije prihvaćena niti njezina obrana kako je ona obje kreditne kartice vratila po prestanku radnog odnosa, te da ne zna tko je i kako koristio osobito Visa business karticu nakon toga, jer suprotno proizlazi iz materijalne dokumentacije Erste Card Cluba te osobito iskaza svjedokinje GG.

45. Ono što treba napomenuti je da je i u ovom ponovljenom postupku sud prihvatio dio obrane optuženice da je svjedok LG imao saznanja da ona posjeduje obje ove kartice, dakle imala je njegovo ovlaštenje da ih koristi. No, ono što nije prihvaćeno, jer tako ne proizlazi iz rezultata ovog postupka, da bi to ovlaštenje bilo dano za osobne ili privatne svrhe na ime razlike u plaći, već sud smatra da je ono bilo dano isključivo i samo u poslovne svrhe.

46. Naime, iz iskaza svjedoka LG proizlazi da je on osobno ovlastio optuženu RGF za korištenje Mastercard kartice Raiffeisen banke koju joj je povjerio na način da svaki put kada bi ju je namjeravala koristiti da ga je o tome trebala obavijestiti da bi joj on odobrio, jer bi u tom slučaju znao o kakvim se troškovima radi. Pojasnio je kako je na istoj kartici bio naznačen naziv trgovačkog društva Camelot d.o.o. te je ona bila karticu ovlaštena koristiti samo uz njegovo prethodno odobrenje i samo za troškove koji su se odnosili na poslovanje trgovačkog društva. Također, on je često odlazio na poslovna putovanja na Kubu, pa je jednom imao problema s plaćanjem troškova smještaja i optuženica mu je predložila da kao trgovačko društvo ishode Visa Business karticu, a što je on i učinio. Pri tome je pojasnio da je optuženica ispunila zahtjev za ishođenje iste kartice, da ju je preuzela i zapravo je držala kod sebe. Također mu je najavila da će predmetnu karticu, kao i Mastercard karticu držati kod sebe za "rezervu" odnosno za korištenje u iznimnim situacijama, za iznimno plaćanje roba i usluga za trgovačko društvo. Na raspravi 9. rujna 2019. izmijenio je ovaj dio svog iskaza navodeći da je doznao da optuženica posjeduje i Visa Business karticu tek kada je došla obavijest o troškovima po toj kartici, a već nakon što je optuženica kod njih prestala raditi. Nakon što su mu predočene razlike u ova dva iskaza, objasnio je da je točan dio iskaza u kojem je naveo da je optuženica predložila da uzmu Visa Business karticu, ako npr. Mastercard ne bi radio jer mu se jednom dogodilo da nije mogao platiti račun na Kubi, ali je porekao da bi on u svom iskazu naveo da je ona Visa Business karticu držala kod sebe jer nije niti znao da ju ima, jer da je, znao bi da je optuženica potpisala zadužnicu kao i za Mastercard karticu. No, ta izmjena iskaza nije toliko značajna i odlučna, kraj činjenice da je ovaj svjedok tijekom postupka dosljedno tvrdio da nikada nije dozvolio optuženici korištenje poslovnih kartica u njezine osobne svrhe. Također, u ponovljenom postupku je iskazao kako je imao problema sa Mastercard karticom zbog čega se pojavila ideja da podnesu supruga i on zahtjev za Visa karticu kako bi je mogli koristiti na Kubi. Oko toga su se čuli s optuženicom te zna da je banka poslala formulare koje su potpisali supruga i on, ali da nisu znali da bi se ujedno nadopisala i optuženica. Dakle, Visa Business kartica je napravljena isključivo za njega i njegovu suprugu jer su putovali u Kubu te nije bilo potrebe da se bilo kome drugome odobri Visa Business kartica. Formulari su ispunjavani u Hrvatskoj, a optuženica ih je ispunjene poslala poštom. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LG danog u ponovljenom postupku, jer je logično i dosljedno opisao da je i ova druga Visa Business kartica, kao i ranija Mastercard kartica bila isključivo i jedino za poslovne svrhe, a jedino je to odlučni dio za inkriminaciju. Dakle, ovaj svjedok niti u jednom trenutku nije iskazao da bi postojao dogovor sa optuženicom oko korištenja poslovnih kartica u njezine osobne svrhe, a niti da bi joj plaća bila isplaćivana na taj način, odnosno korištenjem službenih kartica.

46.1. Točno je da iz materijalne dokumentacije u spisu i to zadužnice od 2. rujna 2008. proizlazi da se optuženica zadužuje za Business Mastercard karticu, a iz dopisa Erste Card Cluba je vidljivo da je poslan dopis kojim potvrđuju da je Visa Business kartica na ime RGF izdana 1. kolovoza 2009. temeljem zahtjeva za izdavanje Visa Business revolving kartice zaprimljenog 15. lipnja 2009. Spisu prileži i navedeni zahtjev iz kojega je vidljivo da se izdavanje ove Visa Business kartice traži na ime LG, AG i ĆGF. Prema tome, sud je utvrdio da je optuženica uz njegovo znanje i suglasnost posjedovala i ovu Visa Business karticu, no sama ta činjenica nikako ne upućuje na zaključak da bi postojao dogovor da optuženica koristi tu službenu karticu za njezine osobne potrebe. Navedena je službena kartica po ocjeni suda izrađena za određenu poslovnu svrhu, a njezino daljnje korištenje je ovisilo o optuženici, ali sigurno ne za njezine osobne potrebe. Uostalom, iz iskaza svjedokinje GG proizlazi da je optuženica bila zadužena samo za jednu Mastercard karticu Raiffeisen banke koju joj je za korištenje u poslovne svrhe predao direktor LG, jer da je ona uz znanje direktora posjedovala i ovu drugu karticu bi to bilo zabilježeno u njezinom file-u. Dakle, ova svjedokinja je potvrdila da je korištenje Mastercard kartice bilo isključivo u poslovne svrhe, jer bi sve ostalo bilo upisano u njezinom fileu. U ponovljenom postupku ova svjedokinja je ponovno potvrdila kako su ona i optuženica imale svaka svoju Mastercard karticu te da ona nije znala da postoji neka treća Visa Business kartica, jer nije bila niti navedena u sustavu. Pitanje te treće kartice se pojavilo nakon što je optuženica otišla iz društva odnosno prestala raditi, jer su počeli dolaziti računi na ime te kartice, a oni nisu mogli fizički dokazati na čemu se ti računi temelje jer nisu postojali u društvu originalni računi sa slipom. Također, ova svjedokinja je potvrdila kako je ona Mastercard karticu koristila u službene svrhe, npr. za službeni put vezano za nekakav sajam ili potrepštine vezano za maloprodaju, na primjer, kada se otvori dućan u Rijeci pa je tada kupovala papir, na primjer čokoladica za dućan i to je sve bilo u dogovoru sa šefom. Iako je svjedokinja ĆGF navela da joj nije poznato na koji način je optuženica došla u posjed Visa Business kreditne kartice, ali da pretpostavlja da ju je sama ishodovala i preuzela i da nema nikakvog traga da bi optužena Visa Business karticu preuzela u društvu Camelot d.o.o., taj dio njezinog iskaza sud nije posebno cijenio, jer ista ionako u inkriminirano vrijeme nije bila često u društvu Camelot d.o.o. zbog brige o djetetu. Točno je da je ova svjedokinja navela i u ponovljenom postupku kako ona nije podnosila zahtjev za izdavanjem kartice Visa Business kartice, a što opet nije posebno od odlučnog značaja, kada je utvrđeno da je svjedok LG doista u dogovoru sa optuženicom opisao kako se pojavila ideja da supruga i on podnesu zahtjev za Visa karticu kako bi je mogli koristiti na Kubi. Oko toga su se čuli s optuženicom te zna da je banka poslala formulare koje su potpisali supruga i on, ali nisu znali da bi se ujedno nadopisala i optuženica. Dakle, Visa Business kartica je napravljena isključivo za njega i njegovu suprugu jer su putovali u Kubu te nije bilo potrebe da se bilo kome drugome odobri Visa Business kartica. Osim toga, i svjedokinje GG te ĆGF su potvrdile kako je upravo optuženica bila "desna ruka" LG, dok sama svjedokinja ĆGF navodi suglasno iskazu svjedoka LG da ona u to vrijeme nije puno boravila u trgovačkom društvu jer se bavila djetetom koje je bilo u to vrijeme bolesno, onda njih dvije niti nisu morale imati saznanja o činjenici da je upravo LG odobrio ishođenje optuženic i Visa Business kartice, kako je to naveo u svom prvotnom iskazu. Prema tome, jasno je da su ne samo Mastercard kreditna kartica, već i Visa Business kreditna kartica od strane optuženice mogle biti korištene uz znanje i odobrenje, samo i isključivo u poslovne svrhe.

47. Po ocjeni suda nije logična, životna ni uvjerljiva obrana optuženice kako joj se protekom vremena posao nagomilao, zbog čega je direktoru skrenula pažnju da ne može više za iste novce raditi taj daleko veći obujam posla, a plaća joj je do tada bila 5.500,00 kuna na račun, a nešto je dobivala i na ruke te se stoga na prijedlog direktora s njim dogovorila da će joj on na njezino ime izvaditi kreditne kartice i da će kao naknadu za taj povećani obujam posla moći kartice koristiti u privatne svrhe, za iznos od 5.000,00 do 6.000,00 kuna mjesečno jer je smatrao da joj to pripada s obzirom da je bila marljiv radnik i to je trebalo platiti jer je to lakši način na koji će joj moći isplaćivati veću plaću. Nije prihvaćena niti obrana u ponovljenom postupku kako je u inkriminirano vrijeme bilo jako puno posla, ona je to rekla LG te ga zatražila nekakvu nadoknadu jer nije mogla toliko poslova obavljati, a ujedno se i obim posla povećavao. Čak je iskazala kako misli da direktor u nekom trenutku nije imao više načina kako bi izvlačio novac iz firme, time da se radilo o stipendijama za "fiktivnu djecu", a dosta je potrošio i na druge načine kao npr. njima je plaćao prijevoz u gotovini, studentske ugovore i putne naloge tako da firma to nije mogla više financijski podnijeti. Tvrdila je i dalje da su se LG i ona usmeno dogovorili da će ona dobiti dvije službene kartice, bile su to prvo Master, a naknadno Visu. On je te zahtjeve potpisao, te je njihov dogovor bio takav, a s obzirom da joj nije mogao dati onu nadoknadu koju je tražila, da može mjesečno potrošiti za svoje osobne potrebe oko 5 do 6 tisuća kuna mjesečno. Sve to na neki način je pokrivalo njezin obim posla budući da je radila od jutra do sutra te joj je bilo jako naporno obavljati taj posao jer se sve svodilo na to da ona odrađuje pa i onda kada bi poslodavci otišli 3 mjeseca na godišnji. Ovakav način obrane ne samo da nije životan i uvjerljiv, već je i dalje suprotan iskazu svjedoka LG i svjedokinje ĆGF, ali i iskazu svjedokinje GG odnosno CG koja ne zna da bi se službene kartice koristile u osobne svrhe, kao i iskazu svjedoka MG koji je iskazao da kada bi nešto kupio vezano za poslovanje firme, donio bi račun u knjigovodstvo i to bi se proknjižilo, znao bi kupiti dijelove za potrebe izrade sustava za redomat i slično, ali ne za osobne potrebe. Nikada nije ništa kupovao na svoju karticu u dućanu, na primjer u Konzumu. Dakle, nitko nije potvrdio da bi postojao takav dogovor između optuženice i svjedoka LG, neovisno o činjenici što je optuženica u inkriminirano vrijeme bila njegova „desna ruka“ i osoba od povjerenja.

48. Osim toga, životno je neuvjerljivo da bi optuženica pristala na ovakav način "isplate plaće" bez i jednog pisanog traga, jer se doista radi o iznosu koji je dosezao još jednu mjesečnu plaću optuženice. To je pak suprotno i dijelu obrane optužene u kojem ona navodi da su ti troškovi mjesečno bili različiti, od 1.000,00 do 8.000,00 kuna, da nekada nije ništa niti potrošila jer za to nije imala vremena. U ponovljenom postupku je optuženica navela kako je ona na ime te osobne potrošnje znala trošiti u Konzumu, dakle, radilo bi se o špeceraju, DM-u, možda bi si kupila koju torbu, otprilike do 5 do 6 tisuća mjesečno, koji put bi to bilo i manje, ne bi svaki put potrošila sav taj dogovoreni iznos. Osim toga, na te kartice su se kupovale i druge stvari za poslovanje pa tako i stolice, stolovi za LG ili bi se registrirao automobil. Sada je optuženica pak tvrdila kako je ovaj dogovor bio upravo zato jer svjedok LG više nije mogao dizati gotovi novac, varalo se na carini, npr. dolazila je roba bez markica, krivotvoreni su ugovori i računi, dakle bilo je svakakvog nezakonitog poslovanja.

49. No, potpuno je nejasno zašto bi onda optuženica pristala na takav način potrošnje, kada je istovremeno vidjela kako njezin direktor više nije mogao dizati gotovinu, varao na carini, odnosno da je u firmi sve više bilo nezakonitog poslovanja. No, već je rečeno, da takva obrana nije životna niti logična, tim više što niti svjedok LG u niti jednom trenutku nije potvrdio da bi on pristao na takvu „nadoknadu plaće“, a niti je logično da bi pristao da optuženica svaki mjesec troši neodređeni iznos na ime njezinih osobnih troškova, ne znajući koliko će joj onda zapravo isplatiti plaću koji mjesec. Također, optuženica bi onda sigurno imala račune za takvu potrošnju, te bi ih predavala prilikom knjiženja, jer bi to bio jedini način na koji bi se onda ti troškovi mogli pravdati i ulaziti u trošak društva, a ona bi mogla dokazati da postoji takav dogovor. Nije životno niti logično da direktor nekog društva dozvoli korištenje dviju poslovnih kartica u osobne svrhe i to da ona kada se pojave određeni problemi s računima, kaže optuženici kako će on to sve riješiti sa knjigovotkinjom, tim više što je jedino te račune mogla donijeti optuženica i nitko drugi. Nije niti uvjerljivi dio obrane da svjedok LG nikad nije komentirao da je previše potrošila, jer bi po tome proizlazi da bi optuženica, da je doista takav dogovor postojao, mogla sama trošiti koliko želi i smatra da joj pripada na ime razlike plaće. Optuženica je isto tako u svojoj obrani neuvjerljivo tvrdila kako je pitala direktora što će biti kada ju knjigovotkinja bude pitala vezano za te troškove, na što joj je on rekao da je on to riješio s knjigovodstvom i kada ju je doista u nekoliko navrata knjigovotkinja pitala vezano uz te troškove, uputila ju je na LG. Ovaj dio obrane optuženice sud nije isto prihvatio, s obzirom da nije bio suglasan iskazu svjedokinje LGF, ali niti iskazima svjedoka LG i ĆGF. Naprotiv, svjedokinja LGF, je navela da je ona direktora upozoravala konstantno da postoje otvorena potraživanja za koje nema podlogu u računima za učinjene troškove, ali se nije mogla sjetiti je li direktora upozoravala upravo na RGF, nego je baš nju osobno i konstantno upozoravala da nedostaju ti računi za troškove koji dolaze po izvacima i koji nisu pratili izvatke. Od direktora nije dobila nikakve konkretne odgovore, osim da će to riješiti, koji odgovor svjedokinje ni u kojem slučaju ne znači da je direktor bio upoznat sa troškovima optuženice, jer je na navedeni nedostatak ukazivala i svjedokinja ZG, ali je po njezinom upozorenju direktor LG odmah dostavio račune i za njega nije bilo otvorenih stavki jer je sve opravdao, otvorene stavke su ostale samo za optuženicu, kako je to svjedokinja ZG i navela u svom iskazu.

50. Što se tiče pitanja utvrđenja načina zaprimanja računa u oštećeno trgovačko društvo Camelot d.o.o. te postupanja s računima po poslovnim karticama koje uključuje kontrolu i podmirenje tih računa u društvu Camelot d.o.o., sud je utvrdio sljedeće.

50.1. Naime, iz iskaza svjedoka LG proizlazi da je pošta za društvo Camelot d.o.o. uvijek dolazila na adresu sjedišta firme te je navedenu poštu primala optuženica i to ulazne račune te izvode kartičara te svjedokinja LGF, kojoj su računi odneseni ili bi dolazila u firmu po njih dva puta tjedno te bi ih ona proknjižila, a što su suglasno potvrdile i svjedokinja GG, ĆGF te MGF. Nadalje, iz iskaza svjedoka LG proizlazi da na službeni e- mail [adresa elektroničke pošte] nisu stizali računi. Imali su i program 4D Wand koji su koristili optuženica, svjedokinje LGF i GG te neki komercijalisti sa svojim šiframa. Treba primijetiti da iz dostavljene dokumentacije trgovačkog društva 4th Dimension proizlazi popis korisnika koji su koristili program 4D Wand od listopada 2008. do kolovoza 2013. pa je tako AG imala razinu 3, LG razinu 1, GG razinu 2, a ČGF razinu 3, pri čemu je LG označen crvenom bojom, a to su korisnici koji nisu ulazili u programsko rješenje 4D Wand u navedenom razdoblju. Također razina 1 je razina vlasnika, odnosno što je razina pristupa veća, to su ovlasti manje. Navedeno upućuje kako direktor nije koristio navedeni program, pa nije niti mogao imati saznanja o računima kartičara, barem putem tog programa. Iz iskaza svjedoka LG također proizlazi kako ga je knjigovotkinja upozoravala na probleme s računima, odnosno ako ne bi bili "zaklamani računi na izvacima", to znači ako bi se pojavili određeni troškovi na karticama radnika ili isplate iz materijalne blagajne te je direktno komunicirala s radnicima koji ne bi isplatili taj trošak. Nije s optuženicom o tome razgovarao jer nije znao da postoje određeni troškovi na karticama. U ovih 5 godina inkriminiranog razdoblja nije uočio da bi ostali neplaćeni računi na ime optuženice, a vezani za korištenje ovih kartica. LG je također iskazao kako je on mogao vidjeti stanje na Mastercard odnosno Internet RBA bankarstvu, ali s tim tokenom nije mogao vidjeti stanje na Visa Business kartici. On je na RBA Internet bankarstvu mogao vidjeti sve uplate koje su stizale, odnosno sva plaćanja uključujući i kartičara, a to bi značilo i uplate po Visa Business kartici. Međutim ono što bi se vidjelo, radilo se samo i cifri, on nije imao specifikaciju na što bi se to plaćanje odnosilo. U tim troškovima se jedino mogao vidjeti iznos plaćanja kao i banka putem koje je to izvršeno, a što se tiče specifikacije tog računa, izvodi su stizali LGF.

50.2. Iz iskaza svjedokinje GG proizlazi da je ona urudžbirala račune koji su stizali u društvo Camelot d.o.o., time da je ona za maloprodaju parafirala račune, dok je optuženica parafirala račune za veleprodaju. Pojasnila je da je na računu kartičara navedeno mjesto troška i iznos, glasio je na Camelot, te su onda kartice bile razdvojene po imenima i prezimenima.

50.3. Iz iskaza svjedokinje ČGF proizlazi da je ona zaprimala dokumentaciju nakon što je ona bila urudžbirana, a ta dokumentacija je uključivala i račune, te bi je ona kada bi je primila knjižila te stavila paraf na račune. Što se tiče kartičara sjeća se da su postojale kartice od RBA i American Express. Kada bi uočila da nedostaju dokumenti po kojima je izvršeno određeno plaćanje, točnije kada bi nedostajala specifikacija koja se odnosila na te račune, a znalo se dogoditi da nedostaje za Mastercard, a i za American Express zatražila bi tu dokumentaciju od osobe koja urudžbira, ali i od vlasnika tog računa. Znalo se dogoditi da više puta traži da je ne dobije, a u tom slučaju navedeno ostane nepodmireno kao predujam. Dakle, ona kada bi proknjižila određeni račun time bi se stvorila obveza prema tom računu prema kartičnoj kući, a ta obveza se mogla samo zatvoriti uz specifikaciju. Zna da je bio problem u firmi zbog tih specifikacija, jer ih je ona opetovano tražila, ali ih nije dobila. Zna da je te specifikacije tražila i od direktora koji je govorio da bude pribavio, ali to se nije riješilo. Zbog proteka vremena nije se mogla sjetiti je li upozoravala optuženicu da dostavi specifikacije, pa joj je predočen njezin iskaz u kojem je to navela, svjedokinja je potvrdila da je očigledno upozoravala optuženicu, ali da se zbog proteka vremena od 12 godina nije mogla sjetiti.

50.4. Iz iskaza svjedoka MG proizlazi da je LGF kada bi se pojavili takvi problemi s računima, isprintala specifikaciju troškova i potom od osobe koja je imala određeni dug zatražila da priloži račun kako bi se to saniralo kao i da je morala biti uporna jer je morala zatvoriti stanje dugovanja.

50.5. Kraja takvog stanja stvari, sud je utvrdio da su račune koji su stizali u društvo Camelot d.o.o. zaprimale optuženica, svjedokinja GG odnosno CG, ali i svjedokinja MGF. Račune za maloprodaju je urudžbirala svjedokinja GG odnosno CG, dok je optuženica urudžbirala račune za veleprodaju. Svjedokinja ČGF je zaprimala dokumentaciju nakon što je ona bila urudžbirana, a ta dokumentacija je uključivala i račune, te bi je knjižila te stavila paraf na račune. Ako je tom prilikom nedostajala specifikacija koja se odnosila na te račune, zatražila bi tu dokumentaciju od osobe koja urudžbira, ali i od vlasnika tog računa. Znalo se dogoditi da više puta traži da je ne dobije, a u tom slučaju navedeno ostane nepodmireno kao predujam. Dakle, ona kada bi proknjižila određeni račun, time bi se stvorila obveza prema tom računu prema kartičnoj kući, a ta obveza se mogla samo zatvoriti uz specifikaciju. U tom slučaju, ako se obveza ne zatvori sa specifikacijom, navedeno ostane nepodmireno kao predujam. Zna da je bio problem u firmi zbog tih specifikacija, jer ih je ona opetovano tražila, ali ih nije dobila. Uz sve to treba navesti kako je svjedokinja ZG jasno opisala da je ona u travnju 2014 zatražila priloge vezane za nastale kartične troškove. Usklađujući kartične troškove utvrdila je da nema priloga odnosno računa koji prate kartični trošak, a od čega su samo djelomično dobili račune koji prate kartični trošak. Može reći da se radilo o iznosu 336.541,55 kuna. Upravo računi koji su se odnosili na korištenje kartice optužene RGF su bili ti za koje nisu imali priloge. Nije mogla reći s kojeg osnova je ona napravila te troškove, odnosno da li ih je koristila u osobne svrhe ili u svrhe poslovanja trgovačkog društva. Pojasnila je kako su se upravo na ovakav način i plaćali predmetni računi pristigli od strane kartičnih kuća jer se očito nisu tražili prilozi odnosno predmetni računi, već se samo isti račun plaćao kartičnim kućama. Rekla bi da je ovo TD dobro poslovalo, a vjeruje da i sada dobro posluje, a kako se nije radilo o upadljivo visokim mjesečnim računima od strane kartične kuće, pretpostavlja kako direktor nije primijetio nikakva značajna odstupanja, pa je te račune samo i plaćao, a bez provjere o kakvim troškovima se radilo. Ako osoba ne dostavi račune o nastalim troškovima, taj nastali trošak tretira kao pozajmica, što je bilo i u konkretnom slučaju za troškove nastale po kartici direktora. Račune o nastalim troškovima koji se nisu mogli tretirati u svrhu ostvarenja ukupnih prihoda društva su ih iz pozajmice tretirali kao isplatu dobiti.

50.6. Točno je da je protiv svjedokinje MGF odbačena kaznena prijava, međutim, iz podataka u ovom postupku doista proizlazi kako je ona kroz pet godina inkriminiranog razdoblja provodila knjiženja bez podloge u računima. No, sud ne može ulaziti u razloge takvog postupanja, bilo da se radi o aljkavom i neurednom obavljanju poslova knjigovodstva, bilo da se radi o pomaganju optuženici u njezinom inkriminiranom postupanju, tim više što je protiv iste odbačena kaznena prijava.

50.7. Tijekom postupka je na okolnost načina korištenja kartica saslušan i svjedok DG koji u svom iskazu navodi da je i on imao službene kartice društva, a imali su ih i direktori društva i to ĆGF i LG, dok nije znao da li još netko od zaposlenika imao službene kartice. Međutim, on sam je naveo da su zaposlenicima kartice služile za plaćanje troškova reprezentacije firmi, ali i je u dogovoru s direktorom mogao točiti gorivo u osobni automobil ili kupovati negdje neke tehničke uređaje, što je bio vid kompenzacije dijela plaće. Ispitan i u ponovljenom postupku, svjedok DG naveo je kako je koristio Visa i Mastercard kartice, a misli da je neko vrijeme bio i American Express. Te bi službene kartice koristio bi za plaćanje troškova na putovanju za nekakve poslovne ručkove, dakle za poslovanje firme, ali postojao je dogovor sa poslodavcem odnosno sa LG da može koji put te službene kartice koristiti i za osobnu potrošnju. Dogovor je bio takav da bi on uz najavu poslodavcu obavio određene troškove pa bi tako možda kupio neki zvučnik, a to se događalo nekoliko puta godišnje i on bi potom sve to evidentirao u firmi. Misli da bi otprilike potrošio oko 1000 do 2000 maraka godišnje. Naravno, osim takvog dogovora za korištenje službene kartice koji put bi poslodavac dao i u gotovini određeni iznos na ruke, sve je ovisilo o tome koliko je uspješna godina. Očito je ovaj svjedok imao dogovor s LG da koji put službene kartice može koristiti i za osobnu potrošnju, ali da da bi on to učinio uz prethodnu najavu, kao i da je za svaki takav trošak knjigovodstvu je trebao biti priložen račun, što je sve suprotno obrani optuženice koja je navela kako je kartice mogla koristiti za osobne svrhe u dogovoru s LG, kao razliku plaće za povećan obujam posla. Ipak, treba primijetiti i da je ovaj svjedok zbog neurednog poslovanja pravomoćno osuđen u dva navrata, pa bi u tom dijelu trebalo uzeti njegov iskaz s rezervom, tim više što iz izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2011. broj P-1614/09-40 proizlazi da je tuženiku DG naloženo platiti tužitelju LG 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2008. te naknaditi parnični trošak (temeljem ugovora o zajmu), te izreke presude istog suda od 25. listopada 2011. broj P-2160/09-31 (list 647-662 i 668-683) razvidno je da je naloženo tuženiku DG da tužitelju Camelot d.o.o. vrati računalo iMac 24 u roku od 15 dana, koje mu je posuđeno.

51. Tijekom postupka se postavilo pitanje kako to da svjedok LG nije primijetio da optužena RGF koristi dvije poslovne kartice u osobne svrhe i to tijekom dužeg inkriminiranog razdoblja. Sud u tome nalazi više razloga. Naravno da je neobično da direktor društva tijekom inkriminiranog razdoblja od gotovo pet godina nije imao saznanja o ovim troškovima koje je optuženica činila po dvije kartice, posebno jer se u zbroju ne radi o malim troškovima. Takvu mogućnost je optuženica, kao „desna ruka“ direktora imala upravo zbog velikog povjerenja koje je direktor imao u nju, kako je to sama iskazala optuženica, a potvrdili svjedoci LG i ĆGF, kao i obujam poslova koji joj je bio povjeren. O navedenoj okolnosti je iskazivala i svjedokinja GG koja je navela da je RGF bila voditeljica prodaje i da je obavljala sve bitne poslove odnosno bila je potpisnik svih dokumenata i desna ruka direktora ovog trgovačkog društva, LG. Pri tome, u postupku je utvrđeno da je svjedok LG bio vrlo često na putu, a da njegova supruga također nije često dolazila zbog djeteta koje je u to vrijeme bilo bolesno. Radilo se i o društvu koje je u inkriminirano imalo velik promet, pa je moguće da direktor nije imao saznanja o troškovima koji su se činili po ove dvije kartice. Osim toga, da je bilo moguće da direktor nije imao saznanja o troškovima koje je optuženica činila tijekom tako dugog inkriminiranog razdoblja proizlazi i iz činjenice da je i ona zaprimala račune koji bi stizali u društvo Camelot, prema iskazu svjedokinje GG, kao i iskazu svjedoka LG. Uostalom, već je rečeno kako je utvrđeno kako niti svjedokinja MGF nije svoj posao obavljala na pravilan način, jer kada bi nedostajala specifikacija koja se odnosila na te račune, zatražila bi tu dokumentaciju od osobe koja urudžbira, ali i od vlasnika tog računa, ali ako je ne bi dobila, u tom slučaju navedeno je ostalo nepodmireno kao predujam.

52. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec Petre Blašković proizlazi da je optuženica bila ovlaštena koristiti dvije kartice društva "Camelot" d.o.o. i to MasterCard karticu izdanu od s. trane Raiffeisenbank Austrija d.d. te Visa Business karticu izdanu od strane Erste Card Cluba d.o.o. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju analizirala troškove učinjene po obje kartice te je pojedinačno popisala sve troškove nastale u periodu od 20. studenog 2008. do 6. srpnja 2013. kreditnom MasterCard karticom te za razdoblje od 16. rujna 2009. do 9. listopada 2013. nastale korištenjem Visa Business kartice. Analizom navedenih troškova vještakinja je utvrdila da je po kreditnoj MasterCard kartici izdanoj od strane Raiffeisenbank Austrija d.d. društvu Camelot na ime RGF napravljen ukupan trošak od 118.906,07 kuna, koji iznosi je vještakinja umanjila za račune dobavljača koji prileže spisu i koji glase na trgovačko društvo "Camelot" d.o.o. u ukupnom iznosu od 10.357,26 kuna te je dobila ukupan trošak po ovoj kartici od 108.548,81, kuna i taj umanjeni iznos je optuženici stavljen na teret da ga je pribavila za sebe. Vještakinja je izvršila analizu trošenja po Visa Buisiness kartici izdanoj od strane Erste Card Cluba d.o.o. u razdoblju od 16. rujna 2009. do 9. listopada 2013. te je utvrdila da je njome nastao trošak u iznosu od 225.415,82 kune. Kako je inkriminirano razdoblje odnosno razdoblje koje se optuženici stavlja na teret do 14. kolovoza 2013., vještakinja je izvršila dopunu svog nalaza i mišljenja te je navedeni iznos umanjila zaključno sa danom 14. kolovoza 2013. kada je kraj inkriminiranog razdoblja te je utvrdila da je trošak učinjen do 14. kolovoza 2013. po Visa Business kartici u iznosu od 197.454,29 kuna i čini ukupan trošak po obje kartice od 306.003,10 kune.

52.1. Ono što je važno za primijetiti je, iako se ne odnosi na inkriminirano razdoblje i iako je vještakinja trošak učinjen nakon 14. kolovoza 2013. po Visa Business Card kartici smanjila sa troškovima nastalim zaključno sa datumom 14. kolovoza 2013., da se iz nalaza mišljenja vještakinje vidi da je Visa Business kartica i dalje korištena, nakon što je optuženica već dobila otkaz u ovom trgovačkom društvu, i to do razdoblja 9. listopada 2013., a troškovi se odnose na Konzum, Mercator, Tommy, Aldi, zoološki vrt i niza drugih, pa i na području [adresa] gdje optuženica živi.

52.2. Također iz iskaza svjedokinje GG proizlazi da je optuženica nakon što je dobila otkaz, jedino vratila tj. razdužila Mastercard karticu ovog trgovačkog društva i doista nakon vraćanja te kartice više ne postoje troškovi po toj kartici odnosno zaključno posljednji trošak je učinjen 6. srpnja 2013. Međutim, upravo je samo Visa Business kartica korištena i nakon razdoblja u kojem je optuženica već prestala raditi za ovo trgovačko društvo, odnosno prema nalazu i mišljenju vještaka ona je zadnji put upotrijebljena 9. listopada 2013. S obzirom na tako utvrđene okolnosti od strane vještakinje, sud ne može prihvatiti obranu optuženice da je njoj rečeno da su i nakon njezinog odlaska korištene kartice na njezino ime jer takvih troškova po MasterCard kartici nije bilo (a tu karticu je vratila) nego ih je bilo samo po Visa Business kartici za koju ne postoji nikakva potvrda da bi ju optuženica vratila u društvo.

52.3. S tim treba povezati i dodatne materijalne dokaze koji upućuju na neistinitost obrane optuženice. Naime, iz dokumentacije Erste Card Club od 19. ožujka 2024. proizlazi da je Visa Business kartica broj 4084898831021520 na ime korisnika AG za društvo Camelot d.o.o. važila do 7/2014, otkazana je od strane poslovnog subjekta 10. listopada 2013., a koji zahtjev za otkaz je podnio poslovni subjekt istog dana. Također, iz zahtjeva za hitno otkazivanje Visa Business kartice proizlazi da je isti podnio direktor LG za Camelot d.o.o. jer RGF nije vratila karticu, a isti je utvrdio nedozvoljeno korištenje te kartice.

54. S obzirom na sve navedeno, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženica imala ovlaštenje direktora koristiti kartice, ali samo u poslovne svrhe, nikako u osobne odnosno privatne svrhe, zbog čega smatra utvrđenim da je optužena RGF uzela i za sebe zadržala ukupan iznos od 306.003,10 kune koristeći kartice za osobne potrebe, plaćajući osobne potrebe i usluge.

55. Ovakvim postupanjem optužena je ostvarila sve objektivne elemente kaznenog djela protiv imovine – kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavku 1. i 2., a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, a jer je pronevjerena velika svota novca, s obzirom na to da se radi o iznosu od 306.003,10 kune, optuženica je postupala s ciljem prisvajanja takve vrijednosti. Dakle, radi se o kvalificiranom obliku ovoga kaznenog djela jer vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kuna sukladno članku 87. stavku 29. KZ/11, a optuženica je znala o kojoj vrijednosti se radi. Ujedno se radi ispunjenju i bitnog obilježja ovog kaznenog djela jer je to kazneno djelo optuženica počinila glede tuđe pokretne stvari i imovinskog prava koji su joj povjereni na radu, odnosno kao zaposlenica trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. na radnom mjestu voditelja Službe uvoza i izvoza i voditelja maloprodaje, te stoga ovlaštena za korištenje dviju poslovnih kreditnih kartica navedenog trgovačkog društva koje su joj po nalogu direktora istog trgovačkog društva bile povjerene.

56. Optuženica je kazneno djelo počinila sa oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera prvog stupanja, što znači da je bila svjesna svoga djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Ta izravna namjera optuženice razvidna je iz činjenice da je ona svjesno koristila kartice trgovačkog društva "Camelot" d.o.o. izdane na njezino ime i koje je mogla koristiti samo u poslovne svrhe, za osobne potrebe, a kako bi neosnovano plaćala svoje osobne potrebe u vidu robe i usluga te Interneta. Sama izravna namjera optuženice je razvidna upravo iz upornosti u njezinom postupanju, koju upornost je iskazala u namjeri pribavljanja imovinske koristi, na način da je redovito, mjesečno, tijekom pet godina na taj način plaćala svoje osobne potrebe, na koji način je prisvojila tuđu pokretnu stvar, odnosno imovinsko pravo koje se sastoji u plaćanju novčanih iznosa karticama, a koje su joj povjerene na radu za rad, za koji novac kojim su podmireni troškovi učinjeni po karticama je upravo i znala da se radi o novcu oštećenika i da će oštećenik na čije ime su kartice izdane, te račune i morati podmiriti. Ovakvo postupanje optužene RGF upućuje na svijest i htijenje optuženice u odnosu na počinjenje ovog kaznenog djela, a jer je ista bila svjesna da se radi o karticama koje može trošiti samo u poslovne svrhe, pa podredno time i novcu kojim su troškovi plaćani, koji je njoj povjeren na radu i koji novac ona za sebe ne smije uzeti.

57. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile nikakve okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene RGF zbog čega je sud utvrdio da je ista u odnosu na ovo kazneno djelo bila ubrojiva, odnosno da je upravo svojim ponašanjem ostvarila sva njegova subjektivna i objektivna obilježja, pa ju je stoga sud proglasio krivom za počinjenje kaznenog djela pronevjere.

58. Analizirajući obranu optužene RGF, treba ponoviti kako nije prihvaćena njezina obrana kako je službene kartice Mastercard i Visa Business karticu koristila uz odobrenje i dogovor s direktorom u privatne odnosno osobne svrhe kao i da može mjesečno potrošiti za svoje osobne potrebe oko 5 do 6 tisuća kuna. Nadalje, optuženica je različito opisala svoje razloge odlaska iz društva Camelot d.o.o. Tako je prvo tijekom postupka tvrdila da je pritisak vezan uz obujam posla postajao sve veći, više nije niti imala godine kao kad je počela raditi, imala je dva spontana pobačaja pa je otišla iz firme, o čemu su sklopili sporazumni otkaz ugovora o radu, te se ona zbog toga odrekla otpremnine. Nakon toga je optuženica u svojoj obrani drugačije opisala razloge odlaska, i to zbog nepravilnosti u firmi, što prema državi, što prema radnicima, pa je neovisno o novcu odlučila otići, iako su je pokušali zadržati i sa većom plaćom. Potom je navela kako njezin direktor u nekom trenutku nije imao više načina kako bi izvlačio novac iz firme, a radilo se o stipendijama za fiktivnu djecu, a dosta je potrošio i na druge načine kao npr. njima je plaćao prijevoz u gotovini, studentske ugovore i putne naloge, tako da firma to nije mogla više financijski podnijeti. No, iskazala je potom da prilikom njezinog odlaska iz firme nije bilo nekih problema i da sve ovo što je uslijedilo bilo iznenađenje, a također dodala je kako je ona nakon toga i dalje nastavila dolaziti povremeno u firmu kako bi pomogla novim zaposlenicima uvesti ih u posao. Dakle, proizlazi kako je optuženica zapravo otišla u kolovozu 2013., ali je dalje nastavila dolaziti pomagati u uvođenju posla novim zaposlenicima, time da je obje poslovne kartice vratila svjedokinji GG odnosno CG. Ipak, iz materijalne dokumentacije u spisu i to otkaza ugovora o radu je vidljivo da je ugovor o radu sporazumno prekinut zbog poslovno uvjetovanih razloga 6. svibnja 2013. i da optuženica ima pravo na otkazni rok u trajanju od dva mjeseca računajući od trenutka dostave odluke radnici, a ista je zaprimila odluku 6. svibnja 2013. dakle otkazni rok je trajao do 6. srpnja 2013. Pri tome treba posebno istaknuti i da je posljednji put kartica koju je optuženica vratila, zapravo i korištena tog 6. srpnja 2013., upravo zadnji dan otkaznog roka, pa nije istinita njezina obrana kako je obje kartice vratila prilikom otkaza, jer suprotno proizlazi iz financijsko knjigovodstveno vještačenja kao i dokumentacije Erste Card Club. Nadalje, iz točke III/ odluke o otkazu ugovora o radu je vidljivo da joj pripada pravo na otpremninu u iznosu od 9.753,28 kuna, pa nije točno da se odrekla otpremnine. Ujedno takvu obranu opovrgava iskaz svjedokinje GG prema kojem je i prije odlaska optuženice bilo naznaka da će otići zbog čega je sama potpisala sporazumni raskid ugovora o radu. Također je navela i da nakon što je otišla iz trgovačkog društva Camelot d.o.o., optuženica više tamo nikada nije dolazila. Suprotno proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje ĆGF koja je iskazala kako je optuženica dosta "nagla i neugodna osoba", na takav način se ponašala prema kupcima dobavljačima te drugim djelatnicima u društvu, a s obzirom da je Hrvatska ušla u Europsku uniju su se promijenili propisi oko carinskih obveza, pa se njezina uloga se s tog osnova u trgovačkom društvu "gasila", njezin radni odnos je prestao ugovorom o prestanku radnog odnosa. Na isti način je iskazivao i svjedok LG koji je naveo da je tijekom 2013. došlo do nekih propusta u radu optuženice, a isto tako knjigovodstvenog obrta, upozorio ih je na takav pogrešan način rada, Hrvatska je te godine ušla u Europsku uniju, došlo je do promjene u carinskom sustavu pa se iz tog razloga na neki način njezino radno mjesto ugasilo, uslijed čega su zajednički odlučili kako optuženica više ne bi bila zaposlena u njegovom trgovačkom društvu. Istovremeno je došlo i do propusta oko kontrole uplate gotovine terenskog komercijaliste u iznosu od oko 30.000,00 kuna što je sve bio okidač za odlazak optuženice iz trgovačkog društva. S obzirom da su suglasni materijalnoj dokumentaciji u spisu, u cijelosti su prihvaćeni iskazi sva tri svjedoka u dijelu u kojem opisuju okolnosti oko otkaza optužene. Nije prihvaćena niti obrana optuženice kako je iz trgovačkog društva Camelot d.o.o. nikada nisu suočili sa ovim troškovima i da bi bilo kakvih nepravilnosti, da ju nikada za to nisu pitali, jer iz iskaza svjedoka LG proizlazi da je sve otkriveno otprilike tri ili četiri mjeseca od njezinog odlaska (otkazni rok je istekao 6. srpnja 2013.), nakon čega ju je kontaktirao više puta kada mu je obećavala da će predmetni iznos novca vratiti, što se nikada nije dogodilo, prestala se javljati na njegove pozive i nikad nije uplatila predmetni novčani iznos. To potvrđuje i ispis SMS komunikacije između " OGF i očito LG", kojom isti šalje poruke, između ostalog, sljedećeg sadržaja " OGF to ste znali jučer. Bilokako žuri se vama, kako zbog toga da si popravite pravnu poziju tako zbog kamata koje su već povelike. Uplatite iznos na naš račun odmah i navedite se kao uplatitelja jer vam to smanjuje kamate.", nakon čega optuženica odgovara "Dan još nisam u zg čim se vratim, javim vam se lp.", na što LG odgovara "Lijepo molim a kad će to biti po prilici", zatim odgovor optuženice "do kraja tjedna sam nazad najkasnije", pa tako optuženica u jednom navratu odgovara "Dan nisam se još vratila ruke su mi vezane znam da ste bili strpljivi al evo vraćam se sljedeći tjedan riješit ćemo sve odmah nakon božića fala lp". Iz podataka u spisu proizlazi da su ove SMS poruke nastale tijekom studenog i prosinca, da se radi o kontaktu imena " OGF" te da se " OGF" poziva na uplatu određenog iznosa, ali se " OGF" ispričava, tražeći strpljivost i da će nakon Božića sve riješiti. Upravo iz takve komunikacije sud prihvaća kao vjerodostojan iskaza svjedoka LG u kojem je naveo da je kontaktirao optuženicu i koja je obećavala podmiriti dugovanje.

59. Iskaz svjedoka LG sud je osobito cijenio u dijelu u kojem je opisao da on nije dozvolio korištenje službenih kartica optuženici u osobne svrhe.

60. Prihvaćen je iskaz svjedokinje ĆGF u dijelu da je optuženica bila desna ruka LG i osoba od povjerenja, da je ona brinula o bolesnom djetetu, a inače je majka troje djece. Prihvaćen je njezin iskaz i u dijelu da je optuženica primala poštu, a tu poštu je nosila LGF u knjigovodstvo.

61. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje GG, osobito u dijelu u kojem je opisala da nije znala da postoji Visa Business kartica, kao i da je optuženica prilikom otkaza vratila samo Mastercard karticu, te u dijelu u kojem je opisala način zaprimanja i postupanja s računima u društvu Camelot d.o.o.

62. Također, iskaz svjedokinje MGF sud je osobito cijenio u dijelu u kojem je iskazala da kada bi nedostajala specifikacija koja se odnosila na te račune, zatražila bi tu dokumentacije od osobe koja urudžbira, ali i od vlasnika tog računa, kao i da se znalo dogoditi da je više puta traži i da je ne dobije, a u tom slučaju navedeno ostane nepodmireno kao predujam.

63. Iskaz svjedokinje ZG je u cijelosti prihvaćen istinitim jer je svjedokinja u potpunosti nezainteresirana za ovaj postupka i samo je nakon preuzimanja knjigovodstva izvršila usklađenja temeljem kojih je otkriven način na koji je optuženica koristila predmetne kartice.

64. Iskaz svjedoka DG posebno je cijenjen u dijelu gdje je isti iskazao da su zaposlenicima kartice služile za plaćanje troškova reprezentacije firme ali je u dogovoru s direktorima mogao sipati gorivo u osobni automobil i kupovati neke tehničke uređaje što je bio vid kompenzacije djela plaće, a za to je prije u tu svrhu korištenja kartice tražio usmeno odobrenje direktora, a koje troškove je kontrolirala tajnica i knjigovotkinja. No, ipak treba primijetiti da je ovaj svjedok pravomoćno osuđen u dva navrata, jer iz izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2011. broj P-1614/09-40 proizlazi da je tuženiku DG naloženo platiti tužitelju LG 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2008. te naknaditi parnični trošak (temeljem ugovora o zajmu), te izreke presude istog suda od 25. listopada 2011. broj P-2160/09- 31 (list 647-662 i 668-683) razvidno je da je naloženo tuženiku DG da tužitelju Camelot d.o.o. vrati računalo iMac 24 u roku od 15 dana, koje mu je posuđeno, a što ukazuje da isti nije zakoniti postupao tijekom svog rada u oštećenom društvu.

65. Nadalje, iskaz svjedoka EG prihvaćen je u cijelosti, osobito u dijelu u kojem je opisao da je plaću uvijek primao preko računa i nikad u gotovini. Od firme Camelot sistemi zadužio je Visa karticu koju je koristio za potrebe poslovanja odnosno samo za potrebe firme. nikada nije kompenzirao svoj osobni dohodak sa dugom koji je imao i ne zna za takav način kompenziranja u firmi budući da je plaću primao preko računa, a što se tiče kartice kada bi nešto kupio vezano za poslovanje firme donio bi račun u knjigovodstvo i to bi se proknjižilo, znao bi kupiti dijelove za potrebe izrade sustava za redomat i slično, ali ne za osobne potrebe.

66. Nisu posebno cijenjeni iskazi ĐG i OG jer iste nisu imale odlučna saznanja o inkriminiranom djelu.

67. Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze dipl. oec. Petre Blašković u cijelosti je prihvaćen kao istinit, jer je dan jasno i sukladno pravilima struke i vještine, te je suglasan priležećoj materijalnoj dokumentaciji.

68. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana pisana dokumentacija, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u pitanje, te je u suglasnosti sa iskazima ispitanih svjedoka, ali prvenstveno sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvene vještakinje.

69. Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženicu cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

69.1. Kao olakotne je okolnosti sud cijenio da je optuženica zaposlena osoba, da je ista do sada neosuđivana osoba, da se uredno odazivala pozivima suda.

69.2. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

70. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za ovo kazneno djelo, odnosno da je za isto propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Pri tome je cijenjena i okolnost da šteta nije oštećeniku naknađena niti djelomično, te da iznos štete prelazi višestruko iznos kvalificiranog oblika ovoga kaznenog djela.

71. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženu RGF osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

71.1. Za ovu kaznu sud ujedno smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, pa je na temelju članka 57. KZ/11. optuženoj RGF izrečena djelomično uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam neće izvršiti ako optužena RGF u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženu RGF, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženiku za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene RGF, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

71.2. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao na umu da optuženica nije ranije dolazila u sukob sa zakonom, bilo kazneno, bilo prekršajno, ali vodeći računa da nije podmirila nastalu štetu, niti u malom dijelu. Stoga je ocjena suda da u odnosu na optuženu RGF postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će izdržavanje kazne u razdoblju od osam mjeseci doista utjecati na optuženicu da se kloni činjenja novih kaznenih djela. Sud je ocijenio da će u vremenu provjeravanja od tri godine optuženici i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđena, ali i da će u ostavljenom joj vremenu od dvije godine uz zaposlenje koje ima, naknaditi štetu oštećeniku kao posebnu obvezu uz uvjetovani dio kazne, jer će joj se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđena izvršiti u cijelosti.

71.3. Stoga je optuženici na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. naložena i posebna obveza da u roku od dvije godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom trgovačkom društvu "Camelot" d.o.o. iz [adresa] isplati iznos od 306.003,10 kuna/40.613,60 eura, a na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. je određeno da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optužena RGF u roku od dvije godine ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Dakle, optuženici je određeno da u roku od dvije godine naknadi štetu oštećeniku, a radi se o roku upravo primjerenom i dostatnom za ispunjenje svoje svrhe. Naime, sud smatra da je rok od dvije godine za naknadu štete primjeren proteku vremena od počinjenja djela, iznosu ostvarene koristi, plaći koju optuženica ostvaruje i činjenici da nema obvezu uzdržavanja.

72. Oštećenom trgovačko društvo Camelot d.o.o. iz [adresa] je dosuđen imovinskopravni zahtjev u dijelu za koji je optuženica proglašena krivom, odnosno 306.003,10 kuna, dok je u preostalom dijelu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućeno u parnični postupak, jer se radi o iznosu većem od onoga za koji je optuženica i proglašena krivom. Rok od petnaest dana za plaćanje dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva se odnosi na dobrovoljno ispunjenje obveze nakon kojeg oštećeno društvo Camelot d.o.o. može pokrenuti ovršni postupak i nije vezan za rok od dvije godine koji se odnosi na opoziv uvjetne osude u slučaju da optuženica u dvije godine ne bi ispunila svoju posebnu obvezu.

73. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optužena RGF je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka vezi iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, te na ime vještačenja za financije, računovodstvo i poreze u iznosu od 9.866,85 kuna/1.309,56 eura, odnosno sveukupno 1.409,56 eura, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, te trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem. Naime, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sud je vodio računa da je optužena RGF u radnom odnosu te da ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.300,00 eura, a njezin suprug od oko 1.000,00 eura, pri čemu nema osoba koje je dužna uzdržavati, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ana Pinculić

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj K-DO-3933/2017.

2. Optužena RGF

3. Braniteljica optuženice, odvjetnica Jelena Nujić

4. Oštećeni LG

5. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik ĆG