REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-1276/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maru Ogresti, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Mara Ogreste, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 920,10 eur sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,00 eur od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 eur od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 eur od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 eur od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,50 eur od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,50 eur od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,50 eur od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 eur od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 eur od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 eur od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 eur od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 eur od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 eur od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,00 eur od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,00 eur od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 10,60 eur od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,50 eur od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 14,00 eur od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,00 eur od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 345,00 eur od 30.11.2012. godine do isplate,

kao i iznos od 2.265,00 eur sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 8,50 eur od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 11,00 eur od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,50 eur od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,00 eur od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,00 eur od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,00 eur od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,00 eur od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,50 eur od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,50 eur od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,50 eur od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 eur od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,00 eur od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,00 eur od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 19,00 eur od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,00 eur od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,00 eur od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,00 eur od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,00 eur od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,00 eur od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 eur od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,00 eur od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 44,50 eur od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 40,50 eur od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 41,00 eur od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 56,50 eur od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,00 eur od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 71,00 eur od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 64,00 eur od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 57,00 eur od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 56,00 eur od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 56,00 eur od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 59,00 eur od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 62,00 eur od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,00 eur od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 60,50 eur od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 62,00 eur od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,00 eur od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 61,00 eur od 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 62,00 eur od 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 60,50 eur od 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 58,00 eur od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 60,50 eur od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 545,00 eur od 30.11.2012. godine do isplate

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.039,15 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. kolovoza 2006. godine sklopio s prednikom tuženika Ugovor o kreditu radi kupovine vozila u iznosu od 19.825,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita. Ističe kako je u čl. 2. navedenog Ugovora ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa, a u čl. 4. ugovorena je valutna klauzula u CHF. Međutim, da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija niti mu je posebno obrazloženo kakve su posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. Tužitelj nije ni imao bilo kakav sastanak u banci ili razgovor na tu temu, već su ga po obrađenom zahtjevu papiri čekali kod javnog bilježnika. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, ali mu nikada nisu dostavljene obavijesti ili bilo kakvi podaci o promjeni i o visini kamatne stope. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je također odredba Ugovora kojom je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica nezakonita i ništetna. S obzirom da ništetnost odredbi znači da su nezakonita sva tuženikova (i prednikova) jednostrana povećanja kamatnih stopa, kao i povećanje tužiteljeve obveze na temelju jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK, to tužitelj potražuje isplatu preplaćenih iznosa i to u iznosu od 920,10 eur i iznos od 2.265,00 eur, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, navodeći kako je potraživanje tužitelja u zastari. Nadalje, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, a sve i kada bi bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Također, da ugovorne odredbe ugovora o kredita koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Navodi kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. To iz razloga jer je ista jasna i lako uočljiva, a što se razumljivosti valutne klauzule tiče, ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora kao savjesna ugovorna strana sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Ujedno ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, prometnu karticu, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802-2 od 03. srpnja 2023.g., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Sud je rješenjem od 08. siječnja 2024. godine utvrdio prekid postupka te je postupak nastavljen sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao pravnim slijednikom ranijeg tuženika.

6. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva pa na tu okolnost nije bilo potrebe provoditi financijsko vještačenje, a nije sporno ni da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu dana 29. kolovoza 2006. godine.

7. Prema čl. 2. Ugovora redovna kamatna stopa iznosi 5,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, efektivna kamatna stopa je 6,35%, interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope. Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.

8. Prema čl. 4. Ugovora kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

9. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, utvrđeno je da je tužitelju predmetni kredit bio potreban za kupnju automobila za osobne potrebe i to za putovanje do posla. Vidio je reklamu za kredite u Volksbanci te je tamo otišao i rekao da traži kredit, a oni su mu ponudili kredit u CHF navodeći da se radi o najpovoljnijem kreditu, s obzirom na to on ga je i prihvatio. Nije bio upozoren na bilo kakve opasnosti vezane uz valutu CHF.

10. Stoga je utvrđeno da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelju nisu bili jasno biti predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i valutne klauzule kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. -H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ('Narodne novine, broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.

12. Prema odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

13. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

14. Korisnik kredita samom činjenicom otplate kredita nije izgubio pravni interes postaviti zahtjev za povrat novčanog iznosa koji je drugoj ugovornoj strani platio temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni, jer uzrok ništetnosti sporne odredbe nije bila zabrana manjeg značaja pa iz tog razloga činjenica da je ugovor u cijelosti ispunjen sama po sebi nije bitna.

15. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, činjenica da su mu zaposlenici objasnili plasiranje ugovora, ne bi utjecalo na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale niti je tuženik dokazao da je tužitelj bio odgovarajuće informiran o svim posljedicama, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

16. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača.

17. Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tužene kao kreditora kojima ona definira povećanje kamatne stope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužitelju. Stoga je tužena kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bila dužna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tužena u konkretnom slučaju kako je to nedvojbeno utvrdio sud prvog stupnja, nije učinila.

18. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

19. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

20. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

21. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, kako to navodi tuženik, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

22. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

23. Stoga, a kako su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu i na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice, da se o tim odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da on nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika, slijedom čega je takva odredba ništava, sukladno odredbama navedenih zakona o zaštiti potrošača i rečene odluke povodom tužbe za kolektivnu zaštitu.

24. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.

25. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo kao prethodno pitanje utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

26. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare.

27. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

28. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu.

29. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke, ali ne i za prednika tuženika, mijenjale kamatne stope (točnije sedam od osam tuženih banaka) bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

30. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

31. Kako je 14. lipnja 2018. godine donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017, kojom je u odnosu na tuženika pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule, to od navedenog dana počinje teći zastara i za valutu i za promjenjivu kamatnu stopu.

32. Presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. godine.

33. Kako je tužba podnesena 29. svibnja 2023. godine, ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule. I preinaka tužbe koja je izvršena 25. travnja 2022. godine izvršena je unutar petogodišnjeg zastarnog roka za predmetno potraživanje.

34. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

35. S obzirom da visina zahtjeva tužitelja nije sporna, to je isti valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

36. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 22.03.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 11.07.2024.g. i 09.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 800,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 200,00 eur ukupno iznosi 1.000,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,15 eur, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 1.039,15 eur. 38. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.