Poslovni broj: Usž-3376/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PN iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1430/2022-32 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1430/2022-32 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/22- 01/66, urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 4. svibnja 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/21-04/64, urbroj: 338-21-02-02-21-7 od 17. prosinca 2021. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju, dijagnoza šifre prema MKB-10: M 24.5, priznata je kao posljedica ozljede na radu pod dijagnozama šifri: S 01.1, S 00.0, S 16 i S 40 pretrpljene dana 20. srpnja 2000. te su mu u vezi navedene dijagnoze priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. (točke III. i IV. izreke) Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen..

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, od 17. prosinca 2021. kojim tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10: M 24.5, nije priznata kao posljedica ozljede pod dijagnozama šifri: S 01.1, S 00.0, S 16 i S 40 pretrpljene dana 20. srpnja 2000. te su mu u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud nesonovano prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipovića-Čugure, kirurga, prema kojem kronične degenerativne promjene u lijevom ramenu tužitelja nisu doprinijele nastanku sporne dijagnoze M 24.5 (Kontraktura lijevog ramena), te da nije postojala predispozicije zdravstvenog za nastanak bolesti. S tim u vezi navodi da je tužitelj imao kronične degenerativne i upalne strukturne promjene od ranije. Drži da je sudski vještak dao kontradiktorno mišljenje kada je naveo da priznata ozljeda na radu uzrokovala pogoršanje statusa lijevog ramena, iz čega proizlazi da te ozljede nisu same uzrok kontrakturi, već su pretrpljene u prometnoj nesreći dovele do akutizacije tegoba degenerativno promijenjenog lijevog ramena. Premda za ozljedu lijevog ramena postoje podaci o kontinuritetu liječenja, smatra da to ne znači da je automatski ta bolest nastala kao posljedica pretrpljene ozljede. Drži da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu prema članku 53. stavku 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 75/14. do 2/22.-dalje: Pravilnik), jer postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede što predstavlja zapreku za priznanje prema članku 67. stavku 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: Zakon). Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te da Sud riješi predmetnu upravnu stvar na način da odbije tužbeni zahtjev. Budući da osporava odluku u meritumu osporava i odluku o trošku.

4. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje prema članku 169. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

5. Člankom 53. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.).

6. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti (dio stavka 3. istog članka 53. Pravilnika).

7. Člankom 67. stavkom 5. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da se tužitelj ozlijedio u prometnoj nesreći 20. srpnja 2020. prilikom vožnje službenim dostavnim vozilom poslodavca Hrvatske pošte d.d. Zagreb, te mu je priznata ozljeda na radu prema dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji S 40.0 (Kontuzija ramena i nadlaktice), S 01.1 (Otvorena rana u području očne vjeđe) S 00.0 (Površinska ozljeda vlasišta) i S 16 (Ozljeda mišića i tetiva). Među strankama je sporno, može li se dijagnoze M 24.5 (Kontraktura lijevog ramenog zgloba ) priznati posljedičnom dijagnozom ozljede na radu.

9. U upravnom su postupku pribavljeni nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja (Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Zagreb od 9. prosinca 2021. i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. ožujka 2022.) koji suglasno navode da kontraktura lijevog ramenog zgloba tužitelja nije verificirana u specijalističkim nalazima, te ne udovoljava kriterijima kontrakture kao definitivnog stanja. Pojašnjeno je da je tužitelju ranije dijagnosticirana luksacija lijevog ramena, te da se radi o posljedicama degenerativnih promjena. Stoga je zaključeno da je postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja tužitelja te se ne radi o posljedici ozljede na radu.

10. Na prijedlog tužitelja, u sporu je provedeno sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipoviću-Čuguri, iz područja medicine, kirurgije i traumatologije, koji je dodatno saslušan na raspravi 20. svibnja 2024. Nakon detaljne analize medicinske dokumentacije, anamneze i obavljenih medicinskih pretraga, vještak je naveo da nakon ozljeđivanja tužitelja 20. srpnja 2000. postoji kontinuitet tegoba tužitelja s lijevim ramenom od štetnog događaja, (od ranije priznata Dg S 40 Kontuzija ramena i nadlaktice) te da postoji veza s pogoršanjem statusa lijevog ramena (Dg M 24. 5 Kontraktura lijevog ramena). Konstatirao je da postoji medicinska mogućnost da se takva ozljeda dogodi i na zdravom ramenu i manjom silom, no da to nije moguće sa sigurnošću tvrditi, jer takve ozljede nastaju najčešće mehanizmom u štetnom događaju. Osvrnuo se na navode tuženika da sporna dijagnoza nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji te naveo da se pojam kontrakture široko koristi u dijagnosticiranju, no da je da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je u nalazima specijalista navedeno da se kod tužitelja pogoršava funkcionalni status, do redukcije kretnji preko 2/3 očekivanog opsega kretnji lijevog ramena. Također razlog što je tužitelj imao luksaciju ramena u djetinjstvu ne znači da bi ona imala za posljedicu znatno narušenje strukture lijevog ramena, budući da takva oštećenja nemaju posljedice na funkcionalnost lijevog ramenog zgloba. Zaključio je da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja od 20. srpnja 2000. i sporne dijagnoze kontrakture lijevog ramena, te da se radi o posljedici ozljede na radu.

11. Prvostupanjski sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, te utvrdio da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Stoga je poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika i tužitelju priznao dijagnozu M 24.5 (Kontraktura lijevog ramena ) kao posljedicu već ranije priznate ozljede na radu, prema odredbama Zakona i Pravilnika. I prema ocjeni ovoga Suda, nalaz sudskog vještaka je dan prema pravilima struke, a razvidno je da je odgovoreno na sve primjedbe tuženika da se ne radi o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja prema članku 67. stavku 5. Zakona, koje tuženik ponavlja u ovdje podnesenoj žalbi.

12. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

13. Tuženik posebno ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o trošku spora. Kako je odluka o trošku utemeljena na odredbi članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano, presuda ni u tom dijelu nije nezakonita.

14. Trebalo je stoga na temelju odrede članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska