REPUBLIKA HRVATSKA

PR-172/2023-51

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Jankomir 11, Zagreb, OIB: 39696562783, zastupana po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09. prosinca 2024.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 22. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, Jankomir 11, Zagreb, OIB: 39696562783, isplatiti tužitelju ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 219,42 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 35,83 EUR od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,83 EUR od 16.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od10,86 EUR od 16.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od16,36 EUR od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,58 EUR od dana 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,81 EUR od dana 16.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,29 EUR od dana 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od dana 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,53 EUR od dana 16.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 27,04 EUR od dana 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR od dana 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR od dana 16.11.2015.g. pa do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 482,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime razlike plaće za iznos od 554,36 EUR bruto, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Tužitelj je u razdoblju od 02. travnja 2014.g pa do 02. travnja 2019.g. prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad u redovnom radu, od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radom subotom i nedjeljom, u dežurstvu, kada je morao biti nazočan na radnom mjestu (u bolnici) i nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnome povezan sa obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnom mjestu, u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu, (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu) jer se prekovremenim radom, kada je rad javnim službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, i na dane kada je tužitelj trebao biti slobodan, nakon odrađenih smjena i nakon odrađenog turnusa, ali je toga dana ipak radio po nalogu tuženika.

Svi sati rada odrađeni na navedeni način predstavljaju prekovremeni rad, pošto se prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su važili u utuženom razdoblju, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, u tekućem mjesecu pomnoženo sa 8 sati.

Navedene prekovremene sate rada, tužitelj je mjesečno u utuženom razdoblju, odrađivao i u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotama, nedjeljama ali ih tuženik nije tako obračunavao niti isplatio, odnosno nije ih obračunao i isplatio s obzirom na kategoriju vremena kada su ti sati odrađeni, a što je tuženik bio u obvezi, temeljem Zaključka broj 48 sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane dana 03. ožujka 2014.g. Zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju, odrađenog na blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, tužitelju nije u cijelosti isplaćena naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, a na koju ima pravo temeljem tada važećeg Zakona o radu čl. 60. st. 1. (NN 149/09, 61/11) kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a identična odredba sadržana je u važećem Zakonu o radu NN 93/14. U ponovljenom postupku, prema konačno specificiranom zahtjevu, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razlike plaća u ukupnom iznosu od 219,42 EUR bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Ističe kako je tuženik u spornom razdoblju isplatio tužitelju sve što je bilo u obvezi isplatiti na temelju pravnih propisa, sukladno odredbama za to razdoblje važećih Kolektivnih ugovora i to Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12).

Odredbama čl. 47 KU-a i čl. 50. TKU-a jasno je normirano da se plaća sastoji od plaće i dodataka na osnovnu plaću.

Dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje računaju se na osnovnu plaću, ali u istu ne pada prekovremeni rad. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Ističe kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.g. obračunavaju na osnovnu plaću. Ovo stoga što postoji izričito uređenje, suglasnosti volje stranaka KU-a iz 2013.g. glede smisla i domašaja ugovorenih odredba o dodacima i uvećanjima plaće, te načinu obračuna i isplate istih. Postoje, nadalje, usuglašena obvezujuća tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a iz 2013.g. koja, također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Stoga se može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredaba o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravo, protivno volji ugovorenih strana KU-a iz 2013.g.

Nadalje, navodi da sukladno odredbi čl. 319 st. 1 ZOO-a odredbe ugovora imaju se primjenjivati onako kako glase, dakle ne treba ih posebno tumačiti. Uz to ne postoji niti potreba niti opravdanje za tumačenje jasnih izričitih odredbi kolektivnog ugovora. Osim toga, Zaključci povjerenstva na koji se tužitelj poziva su stavljeni van snage i to Zaključkom 153, te je stoga jasno da se tužitelj poziva na potpuno pogrešne zaključke.

Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u sudsku praksu (list 17-20, 32-41, 125-128, 132-141 spisa), Zaključak sa 6. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 22 spisa), Zaključke sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 23-25 spisa), Zaključke sa 13. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 26-27 spisa), Zaključke sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 28-29 spisa), Zaključke sa 30. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 30-31 spisa), Evidenciju rada i platne liste tužitelja na CD-u (list 44 spisa), Zaključak sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 48 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 53-59 spisa), dopis Sindikatu (list 64-65 spisa), usmenim očitovanjem vještaka (list 77-78 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-1327/2020-2 od 14. prosinca 2020.g. (list 107- 113 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd- 2937/2021-2 od 06. srpnja 2021.g. (list 150-152 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-1234/2021-2 od 05. listopada 2022.g. (list 163-168 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Ovaj sud je dana, 21. rujna 2020.g., pod poslovnim brojem Pr-1101/2019, donio presudu kojom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće ukupan bruto iznos u visini od 5.826,57 kn bruto (773,78 EUR), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.265,62 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je žalbu tuženika, Županijski sud u Splitu, pod poslovnim brojem Gž R-1326/2020 od 14. prosinca 2020.g., odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda, poslovni broj Pr-1101/2019. Povodom revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1234/2021 od 05. listopada 2022.g. ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1236/2020 i presudu ovog suda poslovni broj Pr-1101/2019, u toč. I i II izreke, te u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog navedeno je kako se Zaključak broj 153 u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148, a koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage.

6. U ponovljenom postupku, tužitelj od tuženika prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike plaće potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 219,42 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec i to sve za razdoblje od lipnja 2014.g. do listopada 2015.g. 7. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu sukladno odredbi čl. 186 b st. 3 Zakona o parničnom postupku, te je tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa su stoga neosnovani navodi tuženika u kojima navodi kako je istu potrebno odbaciti.

8. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a kako to propisuje čl. 47 st. 2 KU-a. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Navedeno je propisano i odredbom čl. 59 st. 1 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11).

10. Sukladno odredbi čl. 59 st. 8 citiranog Kolektivnog ugovora prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a navedeno je propisano i odredbom čl. 51 st. 10 KU-a (NN 143/13).

11. Nadalje valja istaknuti kako je odredbom čl. 37 st. 2 KU 2011., čl. 36 st. 2 KU 2013. propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje iznosi ukupno 5.826,57 kn, a odnosi se na 4.961,26 kn po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka za prekovremene sate određene na neradne dane, državne blagdane i praznike, te na iznos od 865,31 kn neisplaćenih bruto razlika po osnovi naknade za godišnji odmor. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dok je tuženik istome prigovorio, stoga je sud proveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom iskazu naveo kako se njegov nalaz i mišljenje odnosi i obuhvaća ukupan fond radnih sati bez uračunavanja sati odrađenih na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, te je u svom nalazu dao izračune koji uopće nisu ovisni o tumačenjima odnosno Zaključcima 148 i 153, te je mišljenja kako navedena dva Zaključka na potpuno isti način definiraju što tvori mjesečni fond radnih sati i to na isti način kao što je to i u samom kolektivnom ugovoru definirano. Nadalje, navodi kako Zaključak broj 169 istog povjerenstva govori drugačije od Zaključka broj 153, pa stoga u cijelosti ostaje kod svog danog nalaza i mišljenja.

13. Sud nije u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje, ovo iz razloga što je Zaključkom broj 153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati, a sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdane i neradne dane određeni zakonom, evidentiraju se kao redovni rad, te se ubrajanju u redovnu mjesečnu satnicu.

14. Sukladno Zaključku broj 153 Povjerenstva, a temeljem Kolektivnog ugovora, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

15. Imajući u vidu kako je Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora donijelo Zaključak broj 153, a kojim se izvan snage stavlja Zaključak broj 148, te kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu sa 8 sati, a sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdane i neradne dane određene Zakonom, evidentiraju se kao redovan rad, pa je stoga u konkretnom slučaju, a sukladno i obrazloženju odluke Vrhovnog suda RH( Rev-1234/2021), potrebno izvršiti obračun mjesečnog fonda sati i eventualnih prekovremenih sati uz primjenu Zaključka broj 153.

16. U ponovljenom postupku, tužitelj od tuženika potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa u iznosu od 219,42 EUR bruto, i to za vremensko razdoblje od lipnja 2014.g. do listopada 2015.g., te se u ponovljenom postupku tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, radi čega je tužitelja valjalo odbiti sa djelom tužbenog zahtjeva u visini od 554,36 EUR, kao neosnovanim.

Valja napomenuti da tuženiku nije sporna visina kao i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, ali i nadalje mu je sporan osnov, te se izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

17. Tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodataka iz st. 1 (za prekovremeni rad 50%) i st. 8, čl. 51 KU-a, jer se isti, prema čl. 51 st. 12 KU-a međusobno ne isključuju.

18. Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, (bez blagdana subota, nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati, te svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, a kako to propisuje Zaključak broj 148. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a je na Sjednici od 21. prosinca 2015.g. donijelo Zaključak broj 153 koji propisuje kako redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati.

19.Tumačenje Zaključka broj 148 je izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključka broj 153, dana 21. prosinca 2015.g.

20. Tužitelj je prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživao razliku plaće za vremensko razdoblje kada je na snazi bio Zaključak broj 148, te je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na vremensko razdoblje kada je na snazi Zaključak broj 153, odnosno povukao je dio tužbenog zahtjeva za vremensko razdoblje od studenog 2015.g. do veljače 2019.g., a budući se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, valjalo je tužitejla odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 554,36 EUR, kao neosnovanim.

21. S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu s gore navedenim odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju (Zaključak broj 148), te budući je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da je u ukupnom zbroju isti uskladio sa Zaključkom broj 148, slijedom svega gore navedenog, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju razlike plaća u ukupnom bruto iznosu od 219,42 EUR, a sve za vremensko razdoblje od lipnja 2014.g. do listopada 2015.g., a koja visina među strankama nije sporna.

22. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata računajući od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 92, st. 3 Zakona o radu.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, čl. 155 i čl. 156 Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj je potraživao naknadu troška, sukladno troškovniku prema vrijednosti predmeta spora po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (vps. 219,42 EUR), a ne prema prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu (vps. 773,78 EUR), stoga mu je sud priznao trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 25 bodova, sastav podneska od 30.04.2019.g. 25 bodova, pristup na ročište 14.05.2019.g. 25 bodova, sastav podneska od 22.05.2019.g. 18,75 bodova, pristup na ročište 11.11.2019.g. 25 bodova, sastav podneska od 20.05.2020.g. 25 bodova, pristup na ročište 03.06.2020.g. 25 bodova, pristup na ročište 23.06.2020.g. 25 bodova, pristup na ročište za objavu presude, 25 bodova, sastav podnesak od 03.11.2023.g. 25 bodova, pristup na ročište 07.11.2023.g. 25 bodova, pristup na ročište 09.12.2024.g. 25 bodova, pristup na ročište za objavu presude 12,5 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 3 i Tbr 9 toč. 1 i toč. 3 Tarife), što ukupno iznosi 306,25 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 765,62 EUR.

Tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 28,35 % svog zahtjeva (ukupno je tražio iznos od 773,78 EUR, dok mu je dosuđen iznos od 219,42 EUR), te je glede osnove uspio sa 100% zahtjeva, što ukupno iznosi 128,35%, podijeljeno sa 2 (pravna osnova i visina) je 64,17%, dok sa druge strane, tuženik nije uspio u dijelu osnove zahtjeva, a u odnosu na visinu je uspio sa 71,65%, a što podijeljeno sa 2 (pravna osnova i visina) iznosi 35,82%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 64,17%, s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 35,82%, dobije se 28,35%, te tuženik treba tužitelju naknaditi 28,35% opravdanog i potrebnog troška.

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku iznose 765,62 EUR (sa 25% PDV-a), odnosno sukladno uspjehu u sporu od 28,35% iznose 217,05 EUR, te mu je priznat ukupan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, pa mu je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 482,50 EUR. Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 22. siječnja 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika