Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-417/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po skrbnici ER, [adresa], a ista po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku iz Koprivnice, radi uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave dana 19. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, skrbnice tužitelja i tuženika te objave 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je na ime uzdržavanja tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi s iznosom od 300,00 EUR (tristo eura) mjesečno, počevši od 17. listopada 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a dospijevajuće do svakog posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na račun skrbnice ER, br. [broj bankovnog računa], otvoren kod Podravske banke d.d. Koprivnica.

II. Odbija se zahtjev tuženika DR za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 16. listopada 2023. podnio tužbu radi uzdržavanja protiv tuženika u kojoj navodi da je rođen **.**.1987., s time da boluje od umjerene retardacije, Downovog sindroma, hiperaktivnosti i epilepsije, i dr. zbog čega nije savladao govor niti socijalne vještine, a uslijed svega toga isti je i djelomično lišen poslovne sposobnosti. Ističe kako od razvoda braka tužiteljevih roditelja, tuženik ni na koji način nije doprinosio ni brigom ni uzdržavanjem za tužitelja, potpunu brigu o istome je preuzela majka. Isti je zbog zdravstvenog stanja bio smješten u ustanovu, međutim, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja isti je od 5. travnja 2023. do 5. lipnja 2023. boravio u bolnici, dok je nakon izlaska istog iz bolnice skrb preuzela majka koja o njemu skrbi u svojem domaćinstvu. Navodi kako treba 24-satnu skrb budući da prima kisik 24 sata, ima traheotomu i sondu za hranjenje. Svaki dan, osim vikendom, u domaćinstvo dolazi fizioterapeut, redovito ga se previja, čiste mu se pluća i kanila. Smatra kako je tuženik dužan doprinositi za njegovo uzdržavanje s iznosom od 300,00 EUR mjesečno.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je on od 2009. godina kada je razveden brak njega i majke tužitelja, skrbio o istome na način da je, zbog svoje invalidnosti, istome osigurao smještaj u Centru za rehabilitaciju Varaždin, Podružnica Pustodol. Ističe kako je F te mu je utvrđen stupanj invalidnosti od 60%, to je i jedino logično bilo, a obzirom na tužiteljeve dijagnoze, da bude smješten u ustanovu koja mu može pružiti potrebnu njegu i skrb. Smatra kako je majka tužitelja iskoristila njegovo zdravstveno stanje na način da je tijekom boravka istog u ustanovi koristila naknadu koju je tužitelj ostvarivao na temelju svog stanja. Smatra kako majka tužitelja nije stručna i školovana za brigu o osobi kojoj je potrebna 24-satna njega, čemu govori u prilog činjenica da se tužitelju u srpnju 2022., nakon što je jeo varivo, zapeo grašak u početnom lijevom dijelu glavnog bronha nakon čega su uslijedile daljnje teže dijagnoze te je bio u bolnici gotovo 15 dana, a što se ne bi dogodilo da je isti primao odgovarajuću skrb u ustanovi, iz koje ga je njegova majka, na vlastitu inicijativu i u vlastitom interesu, sa svrhom stjecanja statusa roditelja njegovatelja te stjecanja prihoda, ispisala. Ističe kako je tužitelj, a obzirom da tuženik ima status HRVI, bio oslobođen plaćanja troškova smještaja u ustanovi. Ističe kako tužitelj prima veliku invalidninu zbog svojeg invaliditeta. Za sebe navodi kako ostvaruje mirovinu od oko 800,00 EUR mjesečno, od čega otplaćuje kreditu u Podravskoj banci d.d. od 175,00 EUR mjesečno, pa bi plaćanjem uzdržavanja došla u pitanje njegova egzistencija.

3. Među strankama nije sporno da je tuženik otac tužitelja, da je tužitelj rođen **.**.1987. i da je 19. srpnja 2005. postao punoljetan, kao i da je istome utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% obzirom da je istome dijagnosticiran sindrom Down, mentalna retardacija, epilepsija kao i da tužitelj trenutno stanuje s majkom. Sporno je je li tužitelj trebao ostati na smještaju u ustanovi, koji su njegovi troškovi s osnova mjesečnog uzdržavanja te je li tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja i s kojim iznosom.

4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid dokumentaciju tužitelja na strani 4-23 spisa, potvrdu o stanju duga na strani 33 spisa, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Koprivnica na strani 41 spisa, zdravstveni karton tužitelja u omotnici na strani 42 spisa, dopis HZMO na strani 43-44 spisa, dokumentaciju tužitelja na strani 46-55 spisa, rješenje Centra za socijalnu skrb Koprivnica na strani 60-63 spisa, dopis Centra za rehabilitaciju Pustodol s dokumentacijom na strani 67-76 spisa, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Koprivnica sa dokumentacijom na strani 79-84 spisa te 87-89 spisa, saslušao je skrbnicu tužitelja ER i tuženika u svrhu dokazivanja.

5. Skrbnica tužitelja ER navela je kako je tužitelj do 2020. boravio u Centru za rehabilitaciju Pustodol, no kako se tamo razbolio, uzela ga je na kućnu njegu. Kako joj nije bilo rečeno da se mora vratiti do određenog trenutka, a koji rok je propustila, to je ostao s njom živjeti. Dodala je kako je tužitelj 100% -tni invalid zbog čega je i ona dobila status roditelja njegovatelja te s tog osnova mjesečno dobiva 690,00 EUR, dok drugih prihoda nema. Istaknula je kako njih dvoje žive u iznajmljenoj kući za koju plaća najamninu od 250,00 EUR, a od režija plaća struju, smeće i televiziju, s time da dobiva vaučer za struju od 70,00 EUR mjesečno, tako da na ime režija mjesečno treba doplatiti nekih 50,00 do 60,00 EUR. Sve lijekove i sve potrebno za njegove kronične bolesti dobiva preko HZZO-a, dok ona kupuje dodatke prehrani sukladno uputi liječnika, za što godišnje izdvaja nekih 200,00 do 300,00 EUR. Dodaje kako tužitelj ostvaruje prihod s osnova osobne invalidnine u iznosu od 230,00 EUR mjesečno, dok drugih prihoda nema. Obzirom da treba 24-satnu njegu svakog dana dolazi asistent na 4 sata osim vikendom i praznikom, a isto tako ima pravo na njegu u kući svaki dan, osim praznika i vikenda. Ističe kako tužitelj može normalno jesti svu hranu koju mu miksa budući da ga hrani putem sonde te za hranu mjesečno za njega izdvaja oko 250,00 EUR. Za njegovu odjeću i obuću godišnje izdvaja oko 200,00 EUR, a za higijenske potrepštine oko 25,00 do 30,00 EUR mjesečno budući da mora kupovati kreme za njegu i vlažne maramice. U kući se griju na pelete tako da za to mjesečno izdvaja oko 150,00 EUR, za vrijeme sezone grijanja koja traje oko 6 mjeseci. Iz navedenog proizlazi kako se mjesečne potrebe tužitelja kreću u iznosu od oko 400,00 EUR mjesečno.

6. Tuženik je naveo kako je FR bio smješten u Pustodolu na osnovu toga što je on ratni vojni invalid te je iz tog razloga tužitelj dobio doživotni smještaj besplatno, tako da on smatra kako ga nije trebalo vaditi iz Pustodola. Dodao je kako on FR ne daje nikakve novce, niti ga posjećuje obzirom da mu je to njegova majka branila i prijetila mu policijom. Dodao je kako živi u vlastitoj kući sa izvanbračnom suprugom, za režije izdvaja oko 350,00 EUR mjesečno, za hranu oko 500,00 EUR mjesečno, s time da plaća i kredit od oko 170,00 EUR mjesečno. Njegovi prihodi su oko 1.000,00 EUR mjesečno, dok izvanbračna supruga prima obiteljsku mirovinu u visini od nekih 290,00 EUR mjesečno.

7. Što se tiče navoda tuženika da je tužitelj bio smješten u Centru za rehabilitaciju Varaždin, Podružnica Pustodol, besplatno te da je tamo imao svu potrebnu njegu i uvjete, sukladno čemu nije bilo potrebe da se isti uzima na kućnu njegu od strane majke tužitelja valja navesti kako iz rješenja Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 29. travnja 1998. (strana 88-89 spisa) proizlazi da se tada malodobni tužitelj smještava u Ustanovu za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju „Dubravka Lekić“ Varaždin-Jezerčica, Donja Stubica s danom 29. travnja 1998., pri čemu da troškove smještaja u Ustanovu kao i pomoć za osobne potrebe terete sredstva Ministarstva rada i socijalne skrbi Zagreb. Ujedno je određeno da dio troškova smještaja snose roditelji, što će se riješiti posebnim ugovorom. Rješenjem istog Centra od 30. studenog 1999. izmijenjeno je prethodno rješenje na način da se tužitelju priznaje smještaj u Domu socijalne skrbi za djecu Jezerčica. Nadalje, rješenjem istog Centra od 31. 5. 2005. tužitelju je priznat smještaj u Centru za rehabilitaciju Varaždin, Podružnica Pustodol, rješenjem istog Centra od 12. listopada 2015. priznat mu je smještaj u Centru za rehabilitaciju Varaždin, rješenjem istog Centra od 11. ožujka 2019. priznat mu je smještaj u Centru za rehabilitaciju, Podružnica Pustodol, rješenjem od 14. travnja 2021. tužitelju je ukinuto pravo na socijalnu uslugu smještaja s danom 31. ožujka 2021. Iz navedenog rješenja vidljivo je da je majka ER zatražila prekid smještaja za FR budući da se isti nalazi kod nje te ona brine o njemu i ne planira ga vraćati u Centar za rehabilitaciju.

8. Iz svih navedenih rješenja vidljivo je da je tužitelj bio smješten u Centar za rehabilitaciju temeljem rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb (sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad), a sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, s time da je u rješenju od 29. travnja 1998. izričito navedeno kako roditelji nisu u mogućnosti u cijelosti snositi troškove smještaja zbog čega će iste podmirivati Ministarstvo rada i socijalne skrbi, dok će dio troškova snositi roditelji, o čemu će se sklopiti posebni ugovor.

9. Stranke su na ročištu 19. prosinca 2024. izričito navele kako nikada nisu sklapali nikakav ugovor o plaćanju troškova za tužitelja niti ih je ikada itko zvao na plaćanje bilo kakvih troškova njegovog smještaja.

10. Iz navedenog proizlazi kako je cjelokupni trošak smještaja za tužitelja plaćalo Ministarstvo rada i socijalne skrbi, pri čemu navode tuženika da obzirom da je hrvatski ratni vojni invalid te da je bio oslobođen plaćanja troškova smještaja za tužitelja u Centru za rehabilitaciju zbog čega smatra kako niti ne bi trebao i dalje plaćati troškove njegovog uzdržavanja tim više što nije niti tražena njegova suglasnost za prestanak navedenog smještaja, sud ne smatra relevantnim za ovaj postupak (čak i da je takve tvrdnje tuženik dokazao, a što nije) budući da na strani tužitelja nastupa upravo punoljetno dijete tuženika, a ne njegova majka te da tužitelj, kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. R1 Ob- 126/2019 od 26. kolovoza 2020., između ostalog i za odlučivanje o smještaju, nije mogao utjecati na odluku o prekidu smještaja u Centru za rehabilitaciju, već je o tome odluku donijela majka tužitelja ER, kao njegova skrbnica.

11. Prema tome, činjenica je da o tužitelju skrbi majka, ER i to od 31. ožujka 2021. kada je istome prestala socijalna usluga smještaja u Centru za rehabilitaciju Varaždin (a koju odluku nije donio tužitelj već njegova skrbnica) te da se radi o punoljetnom djetetu kojem je utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% te koje je u potpunosti ovisno o tuđoj pomoći, što u konačnici između stranaka nije bilo niti sporno. Iz navedenog proizlazi kako su tužitelja dužni uzdržavati roditelji dok ta nesposobnost traje, a kako je to propisano odredbom čl. 290. st. 4. ObZ-a pri čemu tužitelj nedvojbeno ima pravo na uzdržavanje neovisno o situaciji u kojoj se nalazi, a na koju nije sam niti utjecao. Je li tužitelj trebao ostati u Centru za rehabilitaciju ili ne, odnosno pruža li majka adekvatnu skrb tužitelju, nije na ovome sudu da procjenjuje, obzirom da se u ovome predmetu odlučuje samo o zahtjevu za uzdržavanje, no valja samo navesti kako je majci priznat status roditelja njegovatelja te je ista imenovana i skrbnikom tužitelju rješenjem od 9. prosinca 2022. (strana 60-62 spisa), u kojem rješenju je istaknuto da je ista majka tužitelja, da s njim živi u istom kućanstvu, da neprestano o njemu brine te da je u odnosu na nju dano pozitivno mišljenje od strane socijalne radnice, dok iz priloženog zdravstvenog kartona tužitelja nije vidljivo da bi u odnosu na skrb o istome došlo do bilo kakvog propusta.

12. Odredbom čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 156/23, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je da su punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Iz navedene odredbe proizlazi da je obveza uzdržavanja iz navedenog članka, obveza oba roditelja, dok je čl. 291. st. 1. ObZ-a propisano da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje.

13. Isto tako, odredba čl. 316. st. 2. ObZ-a propisuje da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

14. Nadalje, sukladno čl. 307. ObZ-a u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti će u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

15. Iz provedenog postupka i dostavljene dokumentacije (strana 41 spisa) proizlazi da je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu od 232,00 EUR mjesečno, zatim pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata te mu s te osnove pripada pravo na sufinanciranje troškova električne energije, plina i/ili toplinske energije. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (strana 43 spisa) proizlazi da od 1. siječnja 2024. rješava se pravo tužitelja na inkluzivni dodatak sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku (NN br. 156/23).

16. Osobna invalidnina se ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

17. Imajući u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama, po ocjeni ovog suda zbog različite prirode i oblika doprinosa takva socijalna davanja, koja u konkretnom slučaju proizlaze iz invaliditeta tužitelja ne mogu se smatrati prihodom tužitelja kojima bi bio dužan učestvovati u svom uzdržavanju.

18. Navedeno pravno shvaćanje o pravnoj prirodi prava na osobnu invalidninu izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako i Rev-2350/14, Rev- 543/16, te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2490/18).

19. Ukoliko je u međuvremenu tužitelju priznato pravo na inkluzivni dodatak valja samo navesti kako se sukladno čl. 5. Zakona o inkluzivnom dodatku niti isti ne smatra prihodom u smislu zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

20. U odnosu na mogućnosti tuženika, uzimajući u obzir da ostvaruje mjesečni prihod od prosječno 1.126,13 EUR mjesečno (podaci na strani 44 spisa), da živi s izvanbračnom suprugom koja ostvaruje obiteljsku mirovinu od 290,00 EUR mjesečno, pri čemu da su njegove mjesečne potrebe (ne i potrebe njegove izvanbračne supruge) utvrđene u visini od nekih 800,00 EUR mjesečno (troškovi najma, hrane, režija, kredita i tekućih životnih troškova), sud je utvrdio da je tuženik u mogućnosti doprinositi uzdržavanju tužitelja mjesečnim iznosom od 300,00 EUR (koliko u konačnici i tužitelj potražuje tužbom), a obzirom na utvrđene potrebe tužitelja od nekih 450,00 EUR mjesečno, a majka sukladno svojim mogućnostima u preostalom dijelu s tim što se njoj kao roditelju s kojim tužitelj stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja sukladno čl. 316. st. 2. ObZ-a.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima, pa je tuženik dužan platiti i zatezne kamate, tekuće od svake pojedine dospjele, a neplaćene obveze sve do isplate. Budući da tužitelj u tužbi nije naveo datum dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja, sud je kao datum dospijeća odredio posljednji dan u mjesecu za koji se plaća uzdržavanje, a analognom primjenom odredbe čl. 289. st. 3. ObZ-a. Također, sud je odredio da se iznos uzdržavanja uplaćuje na račun skrbnice tužitelja ER, budući da sukladno čl. 261. ObZ- a skrbnik samostalno obavlja poslove redovitog upravljanja štićenikovom imovinom, pri čemu se izdaci za životne potrebe štićenika namiruju, između ostalog, iz sredstava dobivenih od osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati štićenika, a o podmirenju troškova uzdržavanja u konačnici brigu vodi upravo skrbnica štićenika.

22. Što se tiče troškova valja navesti kako tužitelj koji je uspio u postupku u cijelosti nije tražio trošak, dok je tuženik zatražio trošak u iznosu od 500,00 EUR s PDV-om, sukladno čemu je i o predmetnom zahtjevu valjalo odlučiti.

23. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

24. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor to se i njegov zahtjev za naknadom troška ukazuje u cijelosti neosnovanim, sukladno čemu je istoga valjalo odbiti.

25. Temeljem navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica iz Koprivnice

2. Bruno Petrovčić, odvjetnik iz Koprivnice