Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-528/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao predsjednici vijeća i sucima porotnicima Marijanu Hanžeku i Stjepanu Bunti kao članovima vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐM, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 6. srpnja 2023., broj KO-DO-273/2023-1, nakon javne rasprave održane 24. listopada 2024. i 22. siječnja 2025. održane u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Božene Šoštar Mastelić, optuženog ĐM, branitelja optuženika Domagoja Krpine, odvjetnika u [adresa] i oštećene ĐMU i punomoćnika oštećene, Krešimira Vlajčića, odvjetnika u Zagrebu, 27. siječnja 2025. objavio je, a 22. siječnja 2025. donio je te

presudio je

I. Optuženi ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Đ i OM, rođ. O, rođenog **.**.1970., s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, sa završenom SSS, strojarskog tehničara, nezaposlen, bez mjesečnih primanjima, razvedenog, oca troje punoljetne djece, bez imovine, neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 09. prosinca 2022., oko 19,08 sati, u Varaždinu, upravljao taksi vozilom marke Dacia, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se ulicom Zrinskih i Frankopana, i to lijevom od dvije prometne trake namijenjene kretanju vozila u istom smjeru, iz smjera Vidovskog trga u smjeru ulice Miroslava Krleže, te došavši do kućnog broja 21 postupio protivno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) na način da, približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu, nije vozilom upravljao osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, zbog čega se nije zaustavio ispred obilježenog pješačkog prijelaza kojim su se kretale pješakinje ĐMU i SM, koje su propisno prelazile preko pješačkog prijelaza s desna na lijevo gledano iz pravca njegovog kretanja, te je došlo do naleta prednjim lijevim dijelom vozila na imenovane pješakinje, uslijed čega su obje odbačene na kolnik te je SM zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma baze lubanje, prijeloma čeone-sljepoočne-tjemene kosti lijevo, krvne podljeve ispod tvrde moždane ovojnice sljepoočno obostrano, krvne podljeve u meke moždane ovojnice, natučenje oba sljepoočna režnja mozga i krvarenje u moždane komore, u svojoj ukupnosti osobito teške tjelesne ozljede od kojih je dana **.**.2022. preminula u Općoj bolnici Varaždin, dok je ĐMU zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma velikog izbočenja lijeve nadlaktice i oštećenja korijena šestog i sedmog vratnog živca,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio smrt jedne osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članka 227. stavka 6. u vezi stavka 2. i stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11

II. Optuženi ĐM se na temelju članka 227. stavku 6. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

te se, na temelju članka 57. KZ/11, optuženom ĆM

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne zatvora na koju je optuženi ĐM osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi ĐM dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100 (sto) eura što je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškove oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ĐM oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime troška obdukcije u iznosu od 298,62 eura, vještačenja stupnja alkoholiziranosti u iznosu od 199,08 eura i troška toksikoloških vještačenja u iznosu od 546,82 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ĐM, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u člankau 227. stavku 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članka 227. stavka 6. KZ/11.

2. Optuženi ĐM pozvan da se očituje o optužbi prvo se izjasnio da se ne smatra krivim no na raspravi održanoj 22. siječnja 2025. izmijenio je očitovanje i izjasnio se da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

3. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženik je naveo da od toga 9.12.2022. od kada se dogodio ovaj nesretni slučaj stalno misli o tome, s tim liježe i s tim se budi. Kada razmišlja o tome, on još uvijek pješakinje ne vidi na cesti, ne zna zbog čega, možda zbog mokre ceste, zbog odbljeska od asfalta ili farova drugog automobila. Naveo je da je njegova tragedija nemjerljiva s tragedijom gospođe majke i ne može se s tim usporediti. Da može, sve bi promijenio. Dodao je da je zbog navedene nesreće i posljedica koje je ona imala na njega više od 5 mjeseci uzimao lijekove Xanax, Helix i druge lijekove koje mu je psihijatar propisao. Na pitanje punomoćnika oštećene naveo je da je trenutno nezaposlen. Do rujna 2024. je radio u Samont Croatia. Trebao je otići raditi na teren u Koln na 2 mjeseca, no to nije mogao s obzirom da su mu određene mjere opreza, obveze javljanja policiji 1 mjesečno pa mu je stoga šef rekao da on takvog radnika ne treba.

Nadalje je naveo da se nesreća dogodila u ulici Zrinskih i Frankopana na lijevoj strani prometne trake, te su oštećeni prvi lijevi far i dio haube i lijeva strana stakla na automobilu. Na pitanje da li se sjeća s koje su strane oštećene dolazile, odgovorio je da pretpostavlja da s desne, ali se ne sjeća jer ih nije vidio. Da ih je vidio, svakako bi zakočio. Na raspravi održanoj 24. listopada 2024. godine naveo je da je u travnju ili svibnju 2023. poslao pismo sućuti na adresu ĐMU koju je pronašao u optužnici, te je u 2 ili 3 navrata bio na navedenoj adresi i osobno kako bi izrazio sućut, no nikada nikog nije zatekao kod kuće.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao i razgledao: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za ĐM (list 24), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za ĐMU (list 25), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrdu od 09. prosinca 2022. (list 26-28), Zapisnik o izvanrednom tehničkom pregledu od 10. prosinca 2022. (list 45-46), Zapisnik o očevidu od 11. prosinca 2022. (list 47-50), Fotodokumentaciju očevida od 09. prosinca 2022. (list 51-58), Situacijski plan od 09. prosinca 2022. (list 60-61), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01410026 (list 70), Nalaz i mišljenje vještakinje Andrine Kopjar od 19. prosinca 2022. (list 119-122), Zapisnik o vještačenju krvi i urina ĐM od 22. prosinca 2022. (list 142-143), Zapisnik o vještačenju krvi i urina SM od 27. prosinca 2022. (list 150-151), Medicinsku dokumentaciju za ĐMU (list 166-178,180, 205-207), Zapisnik o ispitivanju svjedoka PM od 01. ožujka 2023. (list 208-209), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje IM od 01. ožujka 2023. (list 210-211), Zapisnik o toksikološkom vještačenju za SM od 16. ožujka 2023. (list 215-216), Zapisnik o toksikološkom vještačenju za ĐM od 20. ožujka 223. (list 216), Prometno tehničko i medicinsko vještačenje uz nalaz i mišljenje od 15. travnja 2023. (list 230- 248) i medicinsku dokumentaciju za SM (list 260-295). Na raspravi 24. listopada 2024. dopunski je ispitana oštećena ĐMU te su na kraju dokaznog postupka pročitan izvod iz Kaznene evidencije od 22. siječnja 2025. i Prekršajne evidencije od 22. siječnja 2025. za optuženika.

5. Druge dokaze sud nije provodio jer je mišljenja da je činjenično stanje u ovom predmetu nedvojbeno utvrđeno, time da niti stranke nisu predlagale daljnje dokaze. Sud je našao da je provedenim dokazima u potpunosti potkrijepljeno priznanje optuženika, time da valja napomenuti da iz same obrane optuženika, iz njegove tvrdnje da nije vidio žrtvu SM i oštećenu ĐMU, možda zbog mokre ceste, zbog odbljeska od asfalta ili farova drugog automobila, ne proizlazi da bi optuženik doista u potpunosti priznao učin predmetnog kaznenog djela.

6. Nesporno je da je optuženik 9. prosinca 2022., oko 19,08 sati, u [adresa], upravljao taksi vozilom marke Dacia, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se ulicom Zrinskih i Frankopana, i to lijevom od dvije prometne trake namijenjene kretanju vozila u istom smjeru, iz smjera Vidovskog trga u smjeru ulice Miroslava Krleže, da su pješakinje ĐMU i SM propisno prelazile preko pješačkog prijelaza s desna na lijevo gledano iz pravca kretanja optuženika, te da je došlo do naleta prednjim lijevim dijelom vozila optuženika na imenovane pješakinje, uslijed čega su obje odbačene na kolnik te je SM zadobila teške tjelesne ozljede pobliže opisane u optužnici, od kojih ozljeda je i preminula **.**.2022. u Općoj bolnici Varaždin, dok je ĐMU zadobila teške tjelesne ozljede također detaljno opisane u optužnici.

7. S obzirom na navode optuženika da nije vidio pješakinje, i pritom je naveo da ne zna iz kojeg razloga, možda zbog odbljeska od asfalta ili farova drugog automobila, spornim se ukazuje koji je zapravo neposredni uzrok nastanka ove prometne nesreće

– da li vremenske i prometne prilike na cesti ili pak okolnost da optuženik nije vozilom upravljao s osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

8. Naime optuženiku se optužnicom stavlja na teret da je povrijedio odredbu članka 38. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZOSPC) koja odredba nalaže vozaču da, kada prilazi obilježenom pješačkom prijelazu, mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

9. Oštećena ĐMU ispitana u svojstvu svjedoka, u bitnom je iskazala da je u inkriminirano vrijeme s kćeri SM došla do pješačkog prijelaza na Ulici Zrinskih i Frankopana, da je pogledala lijevo i desno te da je uočila samo jedno vozilo koje je dolazilo njoj s lijeve strane, koje se po njenoj procjeni nalazilo dosta daleko, slijedom čega su krenule prelaziti pješački prijelaz, po sredini pješačkog prijelaza. Navela je da je padala kiša, ali ne jako, te da je kiša istim slabim intenzitetom padala i kada su prelazile predmetni pješački prijelaz. Nadalje je iskazala da je žrtva SM na sebi imala tamnoplavu dugačku jaknu do gležnja, koja je imala reflektirajuće srebrene trake širine oko 1 cm. Navela je da je vani bio mrak no rasvjetni stup kod pješačkog prijelaza i rasvjetni stup na sredini pješačkog prijelaza su radili te je cijeli pješački prijelaz bio dobro osvijetljen. Kada su se već nalazile jako blizu središnjeg otoka između kolničkih traka, po njenoj procijeni najviše još dva koraka do otoka, navela je da je osjetila snažan udarac, čula snažan tutanj i te da se sjeća da je poletjela. Žrtvu SM je ugledala malo dalje od sebe u pravcu rotora, dakle, smjeru kretanja vozila optuženog ĐM, otprilike kod šahta koji je vidljiv na prezentiranoj joj slici F3 fotodokumentacije očevida, možda malo bliže prema pješačkom prijelazu koji su prelazile.

10. Svjedok PM i svjedokinja IM oboje su iskazali da je tijekom njihove intervencije u svojstvu tima Hitne pomoći cijelo vrijeme padala kiša. Pritom je svjedok PM intenzitet kiše opisao kao kišu srednjeg intenziteta, dok se svjedokinja IM nije mogla izjasniti o intenzitetu kiše.

11. Sud je iskaz svjedokinje ĐMU ocijenio kao iskren i vjerodostojna jer je uvjerljivo i logično opisala kuda su se žrtva SM i ona kretale te situaciju na kolniku, u smislu da je kolnik bio dobro osvjetljen, da je pješački prijelaz bio označen, da je lagano padala kiša. Navedeni iskaz, u pogledu gdje su se žrtva i oštećenica nalazile u trenutku naleta vozila optuženika na njih u suglasju je s Prometno tehničkim vještačenjem iz kojeg proizlazi da su pješakinje SM i ĐMU u trenutku nesreće prešle zapadnu prometnu traku te da su prolazile preko istočne prometne trake te su prelazile posljednji metar obilježenog pješačkog prijelaza. Pritom je navedeno da su na ispravan način prelazile preko pješačkog prijelaza.

12. Nadalje, iz prometno-tehničkog vještačenja proizlazi da su vremenski uvjeti u vrijeme nesreće bili noć, kiša, javna rasvjeta u funkciji dok je asfalt bio hrapav, dobar i mokar. Žrtva i oštećena su prelazile kolnik iz smjera zapada u smjeru istoka te su se u trenutku nesreće nalazile u prolasku druge polovice istočne prometne trake, u zapadnoj kolničkoj traci u kojoj se kretalo vozilo optuženika. Neposredno prije naleta vozilo je bilo pravocrtno usmjereno kroz putanju prolaska kolnikom, a sam nalet je ostvaren prednjim lijevim farom nakon čega je tijelo nabačeno na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo.

12.1. Pješakinje su ukupno od početka ulaska na obilježeni pješački prijelaz do mjesta naleta prošle put od 5,10 metara i prolazile su posljednji metar obilježenog pješačkog prijelaza. SM je tijelom dopirala do 1,0 metar od južnog ruba obilježenog pješačkog prijelaza a majka joj je bila s njene desne strane. Pritom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su se pješakinje kretale uz desni rub obilježenog pješačkog prijelaza što je ispravni način kretanja. Osobno vozilo se u trenutku nesreće kretalo lijevom gabaritom na oko 0,5 metara od lijevo istočnog ruba zapadne kolničke trake. Pritom je brzina kretanja vozila optuženika u trenutku naleta iznosila oko 57 km/h, dok su se pješakinje u trenutku nesreće kretale brzinom oko 4,68 km/h.

12.2. Nadalje iz Prometno-tehničkog vještačenja proizlazi da je vozač, ovdje optuženi ĐM zbog mraka i kiše imao izrazito nepovoljnu prometnu situaciju u vidu mokrog i blještavog kolnika s vidljivim lokvama vode, utjecaja interferencije led dekorativne rasvjete te mogućih (ukoliko su postojala) svjetala drugih vozila ne samo u njegovoj kolničkoj traci oko njega, već i onih iz suprotnog smjera. Međutim, prometno tehnički vještak navodi da je vidljivost pješakinja koje su prelazile kolnik i uz sve ometajuće faktore bila neupitna s obzirom na to da je kolnik na mjestu nesreće bio direktno osvijetljen. Kada se tome pridoda i moguća reflektirajuća odjeća žrtve SM, zaključak je vještaka da je ista morala biti vidljiva svim sudionicima u prometu od trenutka stupanja na obilježeni pješački prijelaz.

12.3. Nadalje iz nalaza prometno tehničkog vještaka Stivena Šijaka proizlazi da je brzina kretanja osobnog vozila optuženika u trenutku naleta iznosila oko 57 km/h, da su pješakinje počele prelaziti kolničku traku u trenutku kada je osobno vozilo optuženika bilo udaljeno za 62,06 metara. Zaustavni put za brzinu od oko 57/km/h u noćnim uvjetima vožnje i na mokrom kolniku iznosi oko 33,55m. S obzirom na udaljenost vidljivosti pješakinja, kada su iste stupile na obilježeni pješački prijelaz, vozač je mogao izbjeći nesreću kočenjem da je vozio brzinom od 81,49 km/h. Nadalje, kada su pješakinje stupile na istočnu prometnu traku zapadne kolničke trake, osobno vozilo optuženika bilo je od njih udaljeno oko 25,57m te je vozač mogao izbjeći nesreću da se kretao brzinom od oko 46,28 km/h. Nadalje, navedeno je da je vozač osim kočenjem mogao i prikočivanjem smanjiti brzinu i propustiti pješakinje. Isto tako, vozač je mogao izbjeći nesreću na način da skrene u desnu prometnu traku. S obzirom na brzinu vožnje u trenutku nesreće i raspoloživi sigurni put vidljivosti od ulaska pješakinja u istočnu prometnu traku, optuženik je mogao napraviti bočni pomak od oko 0.94 metra što bi bilo dovoljno za izbjegavanjem nesreće skretanjem u desno odnosno izmicanjem vozila mijenjanjem trake. Zaključak je vještaka da prostorno vremenska analiza pokazuje da je vozač s obzirom na kretanje pješakinja preko cijelog pješačkog prijelaza i kočenjem i izmicanjem mogao izbjeći nesreću da ih je na vrijeme uočio. Iako su bili izrazito nepovoljni uvjeti za vožnju (mrak, efekt blještavila, mokri kolnik) , optuženik kao vozač morao je anulirati navedene nepovoljne uvjete na način da smanji brzinu kretanja vozila kako bi mogao reagirati na neku iznenadnu prepreku na kolniku. No pritom je vještak dodao da pješakinje koje su se kretale na obilježenom pješačkom prijelazu koje su bile u glavnom prometnom toku ne predstavljaju iznenadnu prepreku na kolniku već je kretanje pješakinja bilo i moguće i predvidivo te one nisu predstavljale iznenadnu opasnost na kolniku tim više što su u svom kretanju prošle desnu prometnu traku i prelazile su posljednji metar lijeve prometne trake. Prilagodbom brzine vožnje prometnim znakovima, vremenskim uvjetima i prometnoj situaciji na kolniku, te pravilnim praćenjem i predviđanjem prometne situacije optuženi ĐM mogao je izbjeći nesreću.

12.4. Pritom su se pješakinje u trenutku nesreće nalazile u glavnom prometnom toku i ni na koji način nisu utjecale na odvijanje nesreće. Njihovo kretanje desnom stranom obilježenog pješačkog prijelaza bilo je ispravno, u trenutku stupanja na kolnik osobno vozilo koje je vozio optuženik nalazilo se udaljeno oko 62,06 metara te pješakinje nisu imale obvezu zaustavljanja ni propuštanja nailazećeg vozila već su mogle krenuti u prelaženje, dok su svi vozači morali s povećanom pažnjom nailaziti prema obilježenom pješačkom prijelazu i zaustaviti svoje kretanje ispred njega, ako je postojala bilo kakva kolizija s pješacima.

12.5. Nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka sud u potpunosti prihvaća jer nalazi da je imenovani vještak izradi nalaza pristupio savjesno i sveobuhvatno, akceptirajući svu raspoloživu dokumentaciju, svoj nalaz je iznio jasno, argumentirano, nepristrano i stručno, time da ni stranke nisu imale primjedbe na nalaz prometno tehničkog vještaka.

13. Prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka Stivena Šijaka, a vodeći računa i o okolnostima koje proizlaze iz zapisnika o očevidu i ostalih provedenih dokaza, prihvaćajući također i iskaze svjedoka, osobito S, sud je bez imalo sumnje utvrdio da je neposredni uzrok ove prometne nesreće okolnost da optuženik nije vozilom upravljao s osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naime, iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka proizlazi da bi optuženik izbjegao nalet na pješake da se kritične zgode kretao čak i brzinom većom od one koje se kretao (81,49 km/h) u trenutku kada su pješakinje stupile na pješački prijelaz. Isto tako utvrdio je da bi optuženik izbjegao nalet na pješakinje da se kretao brzinom od 46,28 km/h u trenutku kada su pješakinje stupile na lijevu prometnu traku. Isto tako optuženik bi izbjegao nalet da je napravio bočni pomak od oko 0,94 m, odnosno skretanjem u desnu prometnu traku te su to sve bili izvedivi načini izbjegavanja nesreće u situaciji da je optuženik upravljao vozilom s osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Stoga se nameće zaključak da optuženik nije vozilom upravljao s osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, čime je povrijedio odredbu članka 38. stavka 2. ZOSPC-a.

13.1. Sud zaključuje da je optuženik kritične zgode postupao sa svjesnim nehajem, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, no suprotno tome, postupajući protivno odredbi članka 38. stavka 2. ZOSPC-a došlo je do naleta optuženikovog vozila na pješakinje SM i ĐMU uslijed čega su obje odbačene na kolnik te je SM zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma baze lubanje, prijeloma čeone-sljepoočne-tjemene kosti lijevo, krvne podljeve ispod tvrde moždane ovojnice sljepoočno obostrano, krvne podljeve u meke moždane ovojnice, natučenje oba sljepoočna režnja mozga i krvarenje u moždane komore, u svojoj ukupnosti osobito teške tjelesne ozljede od kojih je dana **.**.2022. preminula u Općoj bolnici Varaždin, što proizlazi iz medicinske dokumentacije za SM, Prometno tehničkog i medicinskog vještačenja uz nalaz i mišljenje od 15. travnja 2023. i nalaza i mišljenja vještakinje Andrine Kopjar od 19. prosinca 2022., dok je ĐMU zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma velikog izbočenja lijeve nadlaktice i oštećenja korijena šestog i sedmog vratnog živca, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije za oštećenu ĐMU i Prometno tehničkog i medicinskog vještačenja uz nalaz i mišljenje od 15. travnja 2023.

14. Na opisani način sud je bez imalo sumnje utvrdio da je optuženi ĐM počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 2. i stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11, budući da je kršenjem odredbe članka 38. stavka 2. ZOSPC-a izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala dok je druga zadobila teške tjelesne ozljede. Zbog toga je sud optuženika proglasio krivim za predmetno kazneno djelo, te ga osudio.

15. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio priznanje terećenog mu kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Točno je da je optuženik u tijeku postupak naveo da se ne smatra krivim, nakon čega je na raspravi priznao počinjenje kaznenog djela. Međutim, optuženik se može braniti kako želi, a ne mora niti iznositi obranu, pa je ipak, imajući na umu sve navedeno, priznanjem samog kaznenog djela, koje treba cijeniti, isti olakšao vođenje ovog kaznenog postupka, a samim time i ubrzao njegovo dovršenje, što je u konačnici pokazalo i zauzimanje kritičnog stava optuženika prema optužnici. Uzeto je u obzir izraženo kajanje i žaljenje optuženika, raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost optuženika.

15.2. Otegotnim je sud cijenio činjenicu da je u trenutku nesreće optuženik radio kao vozač taksija u gradu [adresa] te mu je ulica u kojoj se dogodila nesreća nedvojbeno bila dobro poznata, zatim jačinu povrede, odnosno okolnost da je u prometnoj nesreći život izgubila jedna osoba, SM, dok je druga osoba, ĐMU zadobila teške tjelesne ozljede.

16. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 227. stavka 6. KZ/11, dakle kazna zatvora od jedne do osam godina.

17. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

18. Sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Međutim, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja cijele kazne zatvora, te je stoga optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu kojom je određeno da se neuvjetovani dio u trajanju 6 mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio u trajanju 1 godine i 6 mjeseci neće se izvršiti ako optuženi ĐM u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je ocijenio da će se i takvom kaznom postići svrha specijalne prevencije. Naime okolnost da je optuženik u konačnici ipak priznao kazneno djelo te izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela dovedeno u vezu sa činjenicom da optuženik ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, odnosno da nije kazneno osuđivan te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na koju je optuženik osuđen, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno izvršiti u cijelosti, jer će već i izvršavanje neuvjetovanog dijela od 6 mjeseci postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, dok se dio kazne zatvora u trajanju 1 godine i 6 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Također će se optuženiku ovakvom kaznom omogućiti ponovno uključivanje u društvo te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, a samim time će mu biti omogućeno da nastavi živjeti na način da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja.

18.1. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije te će i drugima poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.

19. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naložio optuženom ĐM naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100 eura što je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškove oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ĐM oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime troška obdukcije u iznosu od 298,62 eura, vještačenja stupnja alkoholiziranosti u iznosu od 199,08 eura i troška toksikoloških vještačenja u iznosu od 546,82 eura i to iz razloga jer je isti nezaposlen i nema prihoda te bi, po ocjeni ovog vijeća plaćanjem i tih troškova bilo bi dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj: KO-DO-273/2023

2. Optuženi ĐM, [adresa]

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu 4. Oštećena ĐMU, [adresa]

5. Punomoćnik oštećene, Krešimir Vlajčić, odvjetnik u Zagrebu

6. U spis