REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-165/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. TT, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2023. broj K- 25/2023 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2024. broj I Kž-46/2024-10, u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. TT za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2023. broj K-25/2023 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2024. broj I Kž-46/2024-10 TT je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i šest mjeseci zbog četiri kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ.
2. Osuđenik je putem branitelja Tomislava Hotka, odvjetnika u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „… pozivom na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 2. zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđene u članku 468. st. 2. tj. zbog povrede prava na pravično suđenje …kao i pozivom na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 3. zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku … jer osuđenik nije počinio kaznena djela za koje je pravomoćno osuđen …“ s prijedlogom da se „… ukine pobijanu presudu … i vrati predmet na ponovno odlučivanje.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik obrazlaže povredu prava na pravično suđenje navodom da je u prvom suđenju bio oslobođen od optužbe za sva djela te da ni u ponovljenom suđenju „… ponovno nije nedvojbeno utvrđeno da bi … počinio kaznena djela …“ pa da je „… njegova ranija višestruka osuđivanost za ista ili istovrsna kaznena djela jedina … i isključiva osnova za donošenje osuđujuće presude za počinjenje kaznenih djela … koja on nije počinio i za počinjenja kojih djela nije bilo dokaza u prvotnom postupku … a još manje u ponovljenom suđenju 2024. godine.“ Smatra da mu je time povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/97. -pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. -pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.- pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) te presumpcija nevinosti zajamčena u čl. 6. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija). Prigovara kako je u žalbi „… ukazivao na sve povrede i propuste prvostupanjskog suda, a drugostupanjski sud je propustio paziti po službenoj dužnosti i ukazati na učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika.“ Tvrdi da je žalbeni sud povrijedio odredbu čl. 487. st. 1. ZKP jer „… nije argumentirano potkrijepio, odnosno cijenio izložene žalbene navode.“ niti se „… kritički osvrnuo na institut in dubio pro reo, a za koji je evidentno bilo mjesta za primjenu obzirom na nalaz i mišljenje vještaka u ponovljenom postupku.“
6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev se može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Nadalje, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona zahtjev podnosi, potrebno je konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje također znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) što je osnova za utvrđenje krivnje i primjenu materijalno pravnih odredbi zakona.
7. Utvrđenje identiteta, konkretno, da je upravo osuđenik osoba koja je počinila terećena kaznena djela, odlučna je činjenica koja je bila predmetom dokazivanja tijekom rasprave, a potom problematizirana u žalbenom postupku. Ponovno polemiziranje osuđenika u zahtjevu o nepravilnosti utvrđenja ove činjenice, navodom da se radi o povredi prava na pravično suđenje, izraz je njegova nezadovoljstva ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud.
8. Nadalje, vezano uz spomenute prigovore podvedene pod (tešku) povredu prava na pravično suđenje i ne/primjenu načela in dubio pro reo (uključujući i naznačene povrede čl. 14. Ustava i čl. 6. st. 2. Konvencije) valja reći da je krivnja osuđenika utvrđena nakon kontradiktorno provedenog dokaznog postupka tijekom kojeg je na raspravi osuđeniku bilo omogućeno pratiti tijek postupka uz branitelja, izjašnjavati se, predlagati i aktivno sudjelovati u izvođenju dokaza (ispitivati svjedoke, vještaka), dakle poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Valja istaknuti da je promašena tvrdnja u zahtjevu kako „…suprotno uputi Vrhovnog suda RH, nisu neposredno saslušani svi svjedoci već su pročitani zapisnici…“ jer je u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud izveo sve „raspoložive dokaze“ sukladno ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (rješenje od 5. travnja 2023. broj I Kž-608/2020), bilo neposrednim ispitivanjem svjedoka na raspravi ili čitanjem zapisnika o iskazima svjedoka ispitanim na ranije provedenim raspravama u prisutnosti stranaka (čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP).
8.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima sud temelji utvrđenje da je upravo osuđenik počinitelj kaznenih djela za koja je proglašen krivim. Tako je sud prvog stupnja iscrpno i temeljito, u odnosu na svako kazneno djelo, povezujući iskaze svjedoka-žrtava o osobi počinitelja, sa rezultatima provedenih prepoznavanja te nalazom i mišljenjem vještaka Vojina Maštruka za svoja utvrđenja dao razumne i dostatne razloge.
8.2. Osuđenik je u žalbi protiv prvostupanjske presude naznačio da istu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, o imovinskopravnim zahtjevima i troškovima postupka. Međutim, sadržajem žalbe osporavana je pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zaključak da je upravo osuđenik počinitelj kaznenih djela, kako je to jasno ocijenio i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, koji, protivno tvrdnji u zahtjevu, nije propustio ispitati pobijanu presudu po službenoj dužnosti (odlomak 6.1., 12. i 12.1. presude).
8.3. U odnosu na ključni prigovor iz žalbe, o nedostatku dokaza da je upravo osuđenik počinitelj predmetnih kaznenih djela, drugostupanjski sud je podrobnim argumentima zamjerke otklonio, u odnosu na svako kazneno djelo posebno, uzimajući u obzir iskaze svjedoka i ishode provedenih prepoznavanja, te osobito vodeći računa o individualnim karakteristikama izgleda osuđenika i počinitelja sa snimki video kamera (odlomci 8.1. do 8.6.) ne nalazeći osnova za primjenu načela in dubio pro reo (odlomak 12.1.).
9. Prema izloženom, kako iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor (pouzdanost radnje prepoznavanja u kontekstu iskaza svjedoka na raspravi i biometrijskog vještačenja), nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP. Pored toga, povezujući argumentaciju prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno je razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika, iznijeti razlozi su više nego dostatni, razumni i uvjerljivi pa nije osnovano ni smjeranje osuđenika na povredu pravičnosti postupka zbog proizvoljnosti sudova pri ocjeni dokaza i utvrđenju činjenica odnosno arbitrarnosti osude.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
