REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-9400/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja UV, dipl.iur., te punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 6.795,42 eur / 51.200,06 kn, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 22. listopada 2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od navodi da je osiguranik tužitelja NV smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 06. listopada 2008. godine, a koju je skrivio ĐV upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Osiguranik tuženika, ĐV za predmetnu prometnu nesreću proglašen je krivim pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3055/11 od 29. veljače 2012. godine. Navedena nesreća priznata je kao ozljeda na radu. Rješenjem tužitelja broj 706306 od 01. prosinca 2008. godine iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu, te istu potražuje sukladno odredbama 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Po osnovi istog štetnog događaja, iste činjenične i pravne osnove, pravomoćno su okončani postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-5556/11 te P-2226/15, a u kojim postupcima je utvrđena, odnosno priznata suodgovornost na strani osiguranika tužitelja u visini od 20%, a u skladu sa presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž-1365/11 od 06. lipnja 2012. godine. Za razdoblje naknade štete od 01. listopada 2017. do 30. rujna 2019. godine u tijeku je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-1105/2020, odnosno za razdoblje naknade štete od 01. rujna 2015. do 30. rujna 2017. godine vođen je postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-523/18, u kojem postupku je donesena presuda 14. veljače 2020. godine, a na koju je tuženik izjavio žalbu. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine za korisnike U i KV, tužitelj da trpi štetu koja u razdoblju od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2021. godine iznosi ukupno 64.000,00 kn, a koji iznos za tužitelja predstavlja stvarnu štetu sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Obzirom na postojanje suodgovornosti od 20% na strani pokojnog osiguranika tužitelja, to tužitelj potražuje iznos od 51.200,06 kn, zajedno sa zateznim kamatama od 22. listopada 2021. godine pa do isplate te uz naknadu troškova postupka.

2. Na ročištu 25. siječnja 2024. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s važećom valutom eur te potražuje 6.795,42 eur.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se na ovaj obveznopravni odnos ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. Ističe kako bi obveza tuženika postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja osiguranika tužitelja zbog povrede na radu. Nadalje, tuženik osporava odgovornost svog osiguranika, obzirom iz predloženih dokaza nije moguće utvrditi da postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika, odnosno smatra da je odgovornost osiguranika znatno veća od 20%.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu od 06. listopada 2008.g., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3055/11 od 29. veljače 2012.g., prijavu ozljede na radu, rješenje tužitelja broj 703606 od 01. prosinca 2008.g., presudu Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru, broj Gž-1365/11-2 od 06. lipnja 2012.g., presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5556/11 od 30. travnja 2013.g. s klauzulom pravomoćnosti, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2226/15-8 od 30. lipnja 2016.g., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6740/2016-3 od 13. lipnja 2018.g., presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-523/2018-6 od 14. veljače 2020.g., obračun isplaćene mirovine, ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev, odgovor na odštetni zahtjev.

5. Sud je odustao od provođenja financijskog vještačenja, obzirom tuženik nije uplatio predujam za provođenje istog, te naveo kako odustaje od navedenog dokaznog prijedloga.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2021. godine u ukupnom iznosu od 6.795,42 eur.

8. Među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja 06. listopada 2008. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu na temelju rješenja HZMO-a od 01. prosinca 2008. godine.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pravno pitanje primjene zakona.

10. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

11. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

13. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Stoga se navedeni zakon ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju i sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine.

15. Stvarnom štetom se u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

16. Međutim, iz dokaza koji su dostavljeni u spis ne može se utvrditi postojanje stvarne štete, odnosno razlike propisane čl. 27. st. 3. ZOOP-a jer nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

17. Iako je u konkretnom slučaju prvotno tuženik predložio provođenje financijskog vještačenja, valja navesti kako teret dokaza postojanja i visine stvarne štete koju je pretrpio tužitelj leži na tužitelju, a ne na tuženiku, a tužitelj takav dokazni prijedlog u ovom postupku nije istaknuo.

18. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 25.09.2024.g. i 11.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 150,00 eur ukupno iznosi 750,00 eur.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.