REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-139/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 17, protiv tuženika SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, vr. p. s. 4.805,81 eura, nakon glavne javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja NP iz OU Ivana Boškovića odvjetnika u Požegi, a u nenazočnosti uredno pozvanih tužitelja FP i tuženika SP, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.805,81 eur (ranije 36.209,40 kuna) sa zakonskim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena počevši od 3. prosinca 2021. pa do isplate, a i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka po odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj FP u tužbi koju je podnio protiv tuženika SP činjenično iznosi da su ĆP s prebivalištem u [adresa] u mjestu Brugg, Dr. K. Rütschi strasse 2 i tuženik SP bili u poslovnom odnosu prema kojem je bio dogovor da će ĆP pronalaziti i otkupljivati polovne stvari u Švicarskoj, a nakon toga će SP te polovne stvari odvoziti u Hrvatsku i prodavati putem oglasnika.

2. Nadalje, tužitelj ističe kako je ĆP pozajmio tuženiku iznos od 1.118,37 švicarskih franaka (dalje u tekstu: CHF) i navedeni iznos da je uplaćen na račun tuženika 9. prosinca 2019., a koji račun tuženika se vodi u Erste & Steiermarkischen Bank d.d., a 20. rujna 2020. da je ĆP kupio kombi teretno vozilo Ford Tranzit 280 TDCi broj šasije: [broj šasije] registarskih oznaka [registarska oznaka] za iznos 3.900,00 CHF, a navedeno vozilo da je kupljeno radi obavljanja posla tj. prijevoza stvari i prodaje istih. Dana 1. listopada 2019. potpisan je ugovor kojim je vlasništvo vozila prebačeno na tuženika SP (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi lakšeg korištenja prijelaza preko granice, registracije osobnog automobila i dr.

3. Između ĆP i tuženika nedugo nakon početka suradnje došlo je do nepovjerenja i nesporazuma te je izostao daljnji oblik suradnje i zbog toga je ĆP tražio povrat zajma u iznosu od 1.118,37 CHF, kao i vraćanje kombi teretnog vozila. Tuženik se o navedenom oglušio i automobil je prepisao na drugu osobu, a tužitelj tvrdi da je navedenim postupcima tuženik oštetio ĆP za iznos od 5.018,37 CHF odnosno 36.209,40 kuna na dan podnošenja tužbe.

4. ĆP je, tvrdi tužitelj, 10. srpnja 2020. pred svjedocima potpisao ugovor o ustupu tražbine koji se odnosi na iznos od 5.018,37 CHF, a po osnovi zajma i kupoprodaje i vrijednosti navedenog kombi vozila i tu tražbinu je ĆP ustupio tužitelju koji prema ugovoru o ustupu tražbine od 28. lipnja 2021. ima pravo navedeni novčani iznos zahtijevati upravo od tuženika.

5. Zaključno tužitelj ističe da je dopisom od 8. srpnja 2021. kontaktirao tuženika s namjerom da se navedeni spor riješi mirnim putem, međutim tuženik je prijedlog tužitelja u cijelosti odbio pa tužitelj podnoseći tužbu protiv tuženika predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, kako stoji u izreci presude, a što znači da tužitelj od tuženika po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijeva iznos od 36.209,40 kuna tj. zbog uvođenja valute euro kao nacionalne valute u Republici Hrvatskoj tužitelj od tuženika zahtijeva 4.805,81 eur, a jer je to novčani iznos koji se dobije preračunavanjem iz valute hrvatska kuna u valutu euro, a pri obračunu konverzijskog tečaja 1 euro = 7,53450 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 3. prosinca 2021. pa sve do isplate i troškom parničnog postupka na koji zahtijeva zateznu kamatu od presuđenja pa sve do isplate.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da je sporni automobil njegovo vlasništvo, da je vlasništvo stekao na temelju kupoprodaje, a vezano za plaćanje obveza (carine i dr.) da je vidljivo da je sve plaćeno s njegove strane i u njegovo ime, njegovim osobnim novcem.

7. Što se tiče posudbe 1.000,00 eura tuženik je istakao da je tužitelj rekao svojoj kćeri, tuženikovoj supruzi AP da joj poklanja taj novac radi toga što joj nikada u životu nije bio otac, a jer ju je napustio dok je ona bila beba i onda neka si sa tim novcem uplati vozački ispit i da nije potrebno da on vraća pozajmicu ĆP jer će on – FP vratiti dug ĆP.

8. Zaključno je tuženik istakao da su ga tužitelj i ĆP pokušali pod prijetnjom natjerati da vrati vozilo, da je on slučaj prijavio kriminalističkom inspektoru u Zagrebu, da je inspektor uzeo na provjeru kupoprodajni ugovor i prometnu dozvolu te da je utvrdio da je sporno vozilo njegovo 100% i nakon toga mu vratio dokumente. Vezano za isticanje kako su tužitelj i ĆP njemu prijetili naglasio je da je njegova supruga doživjela veliki stres zbog navedenog događaja i da joj je zbog toga počela naglo otpadati kosa. Tužitelju je stavio na teret da je napakostio svojoj kćerci AP i to više nego itko u životu.

9. Na pripremno ročište 29. travnja 2024. nisu pristupjeli tužitelj i tuženik, a sud je pripremno ročište proveo u nenazočnosti tuženika jer je tužitelja zastupao zamjenik njegovog opunomoćenika, odvjetnička vježbenica JP iz OU Ivana Boškovića, odvjetnika u Požegi.

10. Sud je prethodni postupak zaključio i odredio glavnu raspravu na dan 5. srpnja 2024. u 09,30 sati. Tužitelja je o ročištu trebao obavijestiti njegov opunomoćenik na temelju raspravnog rješenja od 29. travnja 2024. Sud je prihvatio dokazni prijedlog radi saslušanja svjedoka ĆP te i svjedoka AP, a isto tako je odlučio da će vršiti uvid u pisane dokaze koji prileže uz tužbu i koji su otiskani na hrvatskom književnom jeziku dok će uvid u druge pisane dokaze sud vršiti samo ako budu prevedeni na hrvatski književni jezik. Ročištu za glavnu raspravu od 5. srpnja 2024. nazočili su tužitelj i njegov opunomoćenik dok nisu nazočili uredno pozvani tuženik SP i svjedoci ĆP i AP, a imajući u vidu činjenični supstrat tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev od strane tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ovaj sud je odlučio provesti raspravu u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika sukladno odredbi članka 295. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

11. Na ročištu od 5. srpnja 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22) i to tako da je od tuženika zahtijevao 4.805,81 eur zajedno sa sporednim potraživanjima tj. zakonskim kamatama i troškovima parničnog postupka, a kako bi sud mogao utvrditi eventualnu odgovornost tuženika za naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, upravo je na temelju iskaza tužitelja trebalo utvrditi one pravno relevantne činjenice koje bi se mogle dovesti u vezu sa zahtijevanom pravičnom novčanom naknadom koju tužitelj od tuženika zahtijeva.

12. Dakle, na raspravi od 5. srpnja 2024. sud je izvršio uvid u pisanu dokumentaciju i to račun – uplatnicu broj 82464-H084-18033 na ime BP, [adresa], na iznos od 625,00 kuna (stranica 49 spisa), potvrdu gradskog Ureda za financije Grada Zagreba od 17. listopada 2020. (stranica 50 spisa), rješenje o plaćanju naknade gospodarenja otpadnim vozilima (stranica 51-53 spisa), rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 17. listopada 2020., pročitan je zapisnik o utvrđivanju vrijednosti carinske robe Carinske uprave carinskog ureda Zagreb, Klasa: 413-01/20-03/3503 Ur broj: 513-02-3017/38-20-1 od 14. listopada 2020. te izvršen i uvid o ustupu tražbine (stranice 8-10 spisa). Nakon izvršenih uvida i čitanja pisane isprave sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja.

13. Raspravu od 5. srpnja 2024. sud je odgodio jer je iz iskaza tužitelja utvrdio da su i tuženik i ĆP tužiteljevi zetovi, a supruga tuženika AP je tužiteljeva kćerka. Zbog činjenica koje je na ovaj način bilo moguće utvrditi sud je zaključio da te činjenice nisu pravno relevantne i ne mogu se podvesti pod one činjenice na temelju kojih bi se mogla utvrditi odgovornost tuženika za neimovinske štete tužitelju. Zato je sud na prijedlog tužitelja, a sve zbog eventualnog sporazuma između parničnih stranaka raspravu odgodio i odlučio saslušati svjedoke ĆP i AP, a i tuženiku dati mogućnost da na pravno prihvatljiv način eventualno dopuni svoj odgovor na tužbu. Međutim, iako je sud odgodio raspravu i nova ročišta za glavnu raspravu utvrdio na dan 6. rujna 2024., 13. rujna 2024., a i 7. studenog 2024., raspravi se nisu odazvali svjedoci AP ni tuženik SP, a iako je tijekom postupka tužitelj izjavio da će o raspravi usmeno obavijestiti svjedoka ĆP, opunomoćenik tužitelja je na ročištu od 7. studenog 2024. izjavio da svjedok ĆP ne može pristupiti u sud radi svjedočenja sve do travnja 2025.

14. Raspravnim rješenjem od 7. studenog 2024. sud je odgodio raspravu zakazanu za 7. studenog 2024. i novo ročište za glavnu ročište je utvrđeno na dan 20. prosinca 2024. Unatoč ponovnim pozivima raspravi nisu nazočili svjedok AP ni tuženik, a kako je napomena dostavljača (dva puta) da su isti obaviješteni o preporučenoj pošiljci koju su trebali podići u poštanskom uredu u Zagrebu, ali preporučenu pošiljku nisu podigli sud je zaključio da su o ročištu uredno obaviješteni.

15. Svjedok ĆP nije nazočio ročištu, ali je dostavio potpisanu izjavu (stranica 86 spisa).

16. U datoj procesnoj situaciji izostala je mogućnost da sud pokuša i eventualno utvrdi sporazum između parničnih stranaka, a imajući prvenstveno na umu da je tužitelj, tuženiku i svjedoku ĆP punac i da bi ranije nastale nesporazume između tužitelja i tuženika ublažili ili definitivno pravno uredili kroz sklapanje sudske nagodbe.

17. No, kako ročištu za glavnu raspravu od 20. prosinca 2024. nisu pristupili tužitelj, tuženik te svjedoci ĆP i AP rasprava je održana u nenazočnosti parničnih stranaka i sud je odlučio ponovo izvršiti uvid u pisanu dokumentaciju, kako je ranije identificirana i ponovno identificirana u zapisniku od 20. prosinca 2024. (stranica 88 spisa) te i pročitati iskaz tužitelja koji je tužitelj dao na raspravi od 7. srpnja 2024.

18. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva na temelju činjenica iznesenih u tužbi, a koja je tužitelj nastojao pravilno argumentirati u svom stranačkom iskazu.

19. Naime, na temelju pisanih dokaza sud je utvrdio da su ugovorom o ustupu tražbine zaključenim **.**.2021. ĆP kao ustupitelj i FP kao primatelj utvrdili da je predmet toga ugovora uređenje međusobnih odnosa između ugovornih strana, a s obzirom na ustup tražbine u odnosu na dužnika SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a što znači da ĆP kao ustupitelj tražbine izjavljuje da ima nenamireno novčano potraživanje prema SP po osnovi zajma u visini od 1.118,37 CHF i po osnovi zajma od 3.900,00 CHF s tim da je prvi iznos uplaćen na račun SP koji se vodi u Erste & Steiermarkischen Bank 9. prosinca 2019., a iznos od 3.900,00 CHF temelji kao potraživanje za kupovinu kombi vozila od 30. rujna 2020. Također je tužitelj kao primatelj ustupljenog potraživanja prihvatio ustupljeno potraživanje, a ugovorne stranke su se suglasile da je isključivi vlasnik i nositelj svih novčanih potraživanja navedenih u članku 2. stavku 1. Ugovora o ustupu tražbine te i svih s njima povezanih sporednih prava (kamata) upravo primatelj ustupljene tražbine tj. tužitelj. U članku 4. navedenog ugovora se određeno navodi da se potraživanje na koje ima pravo primatelj ustupljene tražbine odnosi na zajmove u navedenim iznosima.

20. Dakle, tužitelj od tuženika nije zahtijevao ustupljenu mu tražbinu od ustupitelja ĆP po osnovi zajma već je tijekom cijelog postupka od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a u iznosu koji je bio protuvrijednost 5.018,37 CHF (1.118,37 + 3.900,00 = 5.018,37 CHF) tj. zahtijevao je u tužbenom zahtjevu 36.209,40 kuna (tužba od 11. siječnja 2022.), a naknadno zahtijevao novčani iznos od 4.805,81 eur po osnovi pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete.

21. Odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23 - dalje: ZOO/05) propisano je da o pravima osobnosti u smislu toga zakona se razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

22. Saslušan u svrhu dokazivanja upravo je tužitelj iskazao da su i tuženik i ĆP njegovi zetovi, a sve u najboljoj namjeri da je dogovoreno između njega i tuženika da će on – tužitelj u Švicarskoj kupovati polovne stvari i dovoziti ih u Republiku Hrvatsku, a da će njegov zet ĆP koji ima prebivalište u [adresa] omogućiti tuženiku i njegovoj supruzi, a kćerci tužitelja da ĆP svojim novcem kupi navedeno kombi teretno vozilo i da se isto registrira na tužitelja. Tužitelj je potvrdio da je upravo ĆP pozajmio novac tuženiku te mu i naknadno dostavio iznos od 3.900,00 CHF za kupnju navedenog vozila. Nakon što tuženik nije ĆP vratio pozajmljeni novac, a niti mu po pozivu predao navedeno kombi teretno vozilo tužitelj na temelju navedenog ugovora o ustupu tražbine potražuje one novčane iznose koji su se odnosili na zajam i to u iznosu od 1.118,37 CHF i onaj iznos koji se odnosi na vrijednost kupljenog vozila tj. 3.900,00 CHF tj. protuvrijednost 36.209,40 kuna, a sada 4.805,81 euro. Tužitelj je obrazložio da je htio pomoći kćerki AP i zetu SP, da bi im on i dalje pomogao, ali da ga je povrijedilo to što su oni zanemarili činjenice koje su istinite, a to znači da su izigrali njegovo povjerenje i on se zbog toga osjeća prevarenim. Na kraju je tužitelj iskazao da se on još uvijek osjeća jako jadno zbog postupanja njegovog zeta SP, a jer za takovo postupanje zna i njegova druga kćerka LP. Tužitelj je tako obrazložio svoje pravo zbog povrede prava osobnosti napominjući da se još uvijek osjeća jako jadno.

23. Treba istaći da svaka povreda prava osobnosti iz članka 19. ZOO/05 ne znači i bezuvjetno pravo nekog oštećenika za isplatu pravične novčane naknade. To pravo će u slučaju spora ostvariti samo onaj oštećenik ako sud nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravo na isplatu pravične novčane naknade. Pri odlučivanju o visini, dakle iznosu pravične novčane naknade sud treba imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilj kojemu služi ta naknada, a pri tome sud ima obvezu voditi računa da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njegovom naravi i društvenom svrhom. Sve to su okolnosti koje su mjerilo težine povrede prava osobnosti, ali su ujedno i zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije u to pravno područje, a kako stoji propisano u odredbi 1100. stavak 2. i 3. ZOO/05.

24. Subjektivni osjećaj tužitelja da je dogovor između njega, tuženika i drugog zeta tj. ĆP bio takav da je on – tužitelj htio tuženiku i svojoj kćerci AP pomoći, ali da ga je tuženik prevario, nije ujedno i ona povreda prava osobnosti iz članka 19. ZOO/05 koja bi davala tužitelju pravo na isplatu pravične novčane naknade. Naime, na temelju navedenih pisanih dokaza odnos između tužitelja i tuženika u građanskopravnom smislu može eventualno biti naknada imovinske štete ili, a vezano za ugovor o ustupu potraživanja može biti zahtjev za isplatom navedenog iznosa, ali nikako ne može biti građanskopravni odnos u kojem bi tužitelj osnovano od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete. U smislu odredbe članka 1046. ZOO/05 šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda pravo osobnosti (neimovinska šteta).

25. Tužitelj nije dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu jer, po ocjeni ovog suda, a zbog činjenica koje je istakao kao stranka u svom stranačkom iskazu, nije povrijeđeno tužiteljevo pravo na njegovu čast, ugled i dostojanstvo. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je svom zetu tj. tuženiku i kćerci AP zajedno s drugim zetom ĆP htio pomoći, a u situaciji kad netko nekome pomogne, posebice ako mu pomogne materijalno, a onaj koji je pomognut to ne priznaje, onda onaj koji je pomogao, ako postoji pravna osnova može određeno materijalno dobro zahtijevati nazad, a može zahtijevati i restitucijski zahtjev od pomognutog, osim u slučaju ako se eventualno ne radi o darovanju i sl.

26. Dakle, tijekom ovog parničnog postupka na tužitelju je bio teret dokaza i to da tužitelj iznese tvrdnje o činjenicama na kojima zasniva svoj zahtjev – onus proferendi i da predloži dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje – onus probandi. U parničnom postupku koji je pretežito zasnovan na raspravnom načelu bila je dužnost tužitelja da iznese činjenična i dokazna sredstva prikladna da uvjere sud u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njegovog zahtjeva. Tužitelj u tome nije uspio u ovom parničnom postupku i onda je sud utvrdio da njegove tvrdnje o tome da je pretrpio neimovinsku štetu nisu istinite i njegov tužbeni zahtjev je zbog tih razloga valjalo odbiti, a nakon što tužitelj u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a nije iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev za isplatom pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete.

27. Budući da tuženik nije zahtijevao trošak parničnog postupka u pisanom odgovoru na tužbu i iako je o svim procesnim radnjama bio uredno obaviješten, a niti jednim podneskom nakon podnesenog odgovora na tužbu nije aktivno učestvovao u postupku i nije postavio zahtjev za naknadnom troška parničnog postupka o trošku sud nije odlučivao.

28. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 22. siječnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Lalić, Trg pobjede 17, Slavonski Brod

2. SP, [adresa]