REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1128/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvrković & Partneri d.o.o., Vukovar, dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica KŠ, službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/23-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-23-1814 od 13. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/23-01/0B, URBROJ: 341-99-05/3-23-1814 od 13. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 141-02/21-01/OB, URBROJ: 341-22-05/3-21-15056 od 1. prosinca 2021. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja u bitnome navodeći da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom jer se u spisu nalazi nalaz i mišljenje specijaliste medicine rada od 9. srpnja 2020. koji je analizom medicinske dokumentacije do tada iznio mišljenje da se daljnjim liječenjem ne može očekivati značajnije poboljšanje zdravstvenog stanja, a da je u odnosu na zdravu osobu istog spola, približno iste dobi, naobrazbe i osposobljenosti za rad, radna sposobnost tužiteljice trajno umanjena za više od pola, sve uz zaključak da se radi o trajnom gubitku profesionalne radne sposobnosti i značajnom smanjenju opće radne sposobnosti. Ističe da je tužiteljica po struci kuharica, a da ima ozljedu šake koja je u bitnoj mjeri umanjila njezinu funkciju te smatra da bez potpune funkcije šake tužiteljica ne može obavljati poslove kuharice i da postoji veliki rizik ozljeđivanja na radu rukovanjem nožem, vrelom vodom i slično. Tužiteljica je stajališta da s obzirom na njezinu dob, spol, naobrazbu i zdravstveno stanje koje je dovelo do trajno smanjene funkcije šake i posljedično gubitka fine motorike, utječe na radnu sposobnost tužiteljice u ostvarenja prava iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje dodaje da navod kako je tužiteljica prema članku 84. Zakona o općem upravnom postupku i članku 53. Zakona o upravnim sporovima imala mogućnost razgledanja i umnožavanja spisa ne utječe na pravo tužiteljice i obvezu tuženika da joj nalaz i mišljenje vještaka dostavi na očitovanje (radi mogućnosti prigovora na isti i da traži pojašnjenja nalaza) prije donošenja rješenja pa joj je tijekom postupka uskraćeno pravo na pravično odlučivanje i sudjelovanje u postupku. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 8. siječnja 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24.; – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
4.1. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenice tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sastava podneska od 2. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 eura te pristupa na ročište u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 3.750,00 eura. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 10. lipnja 2020.
7. Prema odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/2019. , 84/21., – dalje: ZOMO), smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).
8. Rješenjem Područnog ureda tuženika u Vukovaru, KLASA: UP/I 141-02/21- 01/03307232063, URBROJ: 341-22-05/3-21-15056 od 1. prosinca 2021. tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, dok je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-141-02/21-01/03307232063, URBROJ: 341-99-05/3-21-9394 od 19. svibnja 2022. odbijena žalba tužiteljICE izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 1. prosinca 2021.
9. Međutim, presudom ovoga Suda poslovni broj: UsI-667/2022-7 od 4. travnja 2023. poništeno je rješenje tuženika od 19. svibnja 2022. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, dok je u izvršenju citirane presude doneseno ovdje osporavano rješenje od 13. srpnja 2023.
10. Naime, Sud je u citiranoj presudi zauzeo stajalište da, dovodeći u vezu mišljenje tijela vještačenja u upravnom postupku prema kojem tužiteljica ne udovoljava kriterijima iz članka 39. ZOMO-a jer još nisu nastale trajne promjene u njezinom zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, a sva navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna su povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite, sa suprotnim konstatacijama specijalista medicine rada i fizijatra prema kojima se kod tužiteljice daljnjim konzervativnim liječenjem ne može očekivati značajnije poboljšanje funkcionalnog statusa lijeve šake te postoji medicinska kontraindikacija za poslove gdje se traže povećani statodinamički napori za lijevu ruku, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 18. veljače 2022. ne može prihvatiti kao pouzdanu osnovu za donošenje zakonitog rješenja tuženika. Naime, u spomenutom nalazu i mišljenju nije posve jasno odgovoreno na dva bitna pitanja, odnosno je li u ovom slučaju završeno liječenje koje može dovesti do poboljšanja zdravstvenog stanja i postoji li neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ako bi osiguranik nastavio raditi na poslovima koje obavlja.
11. U (ponovljenom) upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 920090 od 19. lipnja 2023. iz kojega proizlazi da je tužiteljica starosti 61 godinu, SSS, kuharica, radni staž 28 godina, radi kao pomoćni kuhar, odnosno u radnom odnosu je kao sezonski radnik do 22. prosinca 2022. U anamnezi se izdvaja da boluje od KOPB-a, RTG pluća: uredan nalaz, Spirometrija: uredna. 18. svibnja 2019. pala na poslu i zadobila frakturu lijevog radiusa, liječena konzervativno. Obavila 2 ciklusa fizikalne terapije uz minimalno poboljšanje 2019. godine. RTG: Distalna metafiza I. radijusa d.d. može odgovarati frakturi, no u obzir dolazi i trauma starijeg datuma, nema značajnijih pomaka ulomaka. Liječena konzervativno imobilizacijom, 21. lipnja 2019. imobilizacija ex. Prošla 2 ciklusa fizikalne terapije. 2. kolovoza 2019. po ortopedu postavljena sumnja na PŠ. Žali se i dalje na tegobe u lijevoj šaci i ograničene kretnje, za bolove uzima Doretu. Rtg lijeve šake, ručnog zgloba i podlaktice: Difuzno smanjena mineralizacija, bez patološke koštane predgradnje, promjena širina zglobnih prostora lijevog lakta. U projekciji mekih tkiva bez patomorfoloških promjena. Status na pregledu Vijeća vještaka: hod uredan, lijevo rame pokazuje uredne kretnje, šaku ne formira 50% uz bolnost, pokreti u radio-karpanom zglobu polovični uz bolnost, supinacija uredna, opozicija palca uredna, hipotrofija muskulature, ne može formirati desnu šaku razmak 3 cm. Prema mišljenju specijaliste medicine rada postoje kontraindikacije za postojeće radno mjesto. Tužiteljica ima priznatu ozljedu na radu rješenjem od 10. listopada 2019. Zadnji nalaz fizijatra iz veljače 2022.: šaka se ne formira 50%, a pasivno 75% uz bolnost, pokreti u RC zglobu DF i PF polovični uz bolnost, supinacija uredna, palac opozicije uredan, hipotrofija muskulature. Preporuka je nastavak vježbanja u kućnim uvjetima.
11.1. Vijeće viših vještaka zaključuje da je liječenje završeno jer će nastavna procedura fizikalne terapije biti održavajuća i vezana za osobni motiv i cilj funkcije šake. Poboljšanje zdravstvenog stanja (u smislu razine aktivne pokretljivosti) je ovisna o motivu tužiteljice, dok se neposredna opasnost za zdravlje ne može cijeniti jer je već jasno definiran deficit pokreta od 75%. Ovakav motorički deficit nije zastupljen u mjeri da se cijeni neki od gubitka radne sposobnosti jer se iz obrasca 2IN razabire da je zadnje radno mjesto kuhar te isto zahtijeva rad s teretima do max. 10 kg periodično, a to je rad koji ne zahtijeva precizni pokret (kao kirurg, mehaničar i sl.). Nalaz specijaliste medicine rada navodi da se ne može očekivati poboljšanje zdravstvenog stanja, ali je ograničenje pokreta u potpunosti dostatno za obavljanje poslova kuhara, nije potrebna kontinuirana snaga jedne ruke, a preciznost nije na nivou koji bi bio potreban za odluku o uvažavanju žalbenih navoda. U jednom od nalaza je naveden AŠ entitet koji je većinom povezan sa osobnim stavom prema rehabilitaciji. Stoga Viših vještaka zaključuje da ostaje kod svog prijašnjeg stava da ne nalazi neki od oblika smanjenja radne sposobnosti jer je u fazama pogoršanja zdravstvenog stanja moguće koristiti pravo iz HZZO, što je i uobičajeno po takvoj povredi.
12. Temeljem takvog nalaza i mišljenja tuženik je donio ovdje osporavano rješenje od 13. srpnja 2023. kojim je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 1. prosinca 2021.
13. Sud smatra da je predmetni nalaz, mišljenje i ocjena Vijeća viših vještaka, u odnosu na medicinske činjenice, po svom sadržaju u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18., 16/22., - dalje: Uredba) budući da sadrži medicinsku dokumentaciju tužiteljice na osnovu koje je odlučeno, nalaze u svezi s bolestima te činjenice koje iz njih proizlaze, medicinske indikacije u mišljenju su jasno obrazložene, kao i povijest bolesti tužiteljice te je u konačnosti obrazloženo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Stoga Sud smatra da je takav nalaz, mišljenje i ocjena sastavljen sukladno Uredbi te je mogao poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.
14. Pri tome valja reći da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na citiranu presudu ovoga Suda od 4. travnja 2023. obzirom da je tuženik u izvršenju iste u cijelosti postupio u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda te ponovno proveo vještačenje, dok je Vijeće viših vještaka iscrpno obrazložilo povijest bolesti tužiteljice, utvrđene dijagnoze te iz kojih razloga smatra da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja radne sposobnosti (iako pojedina medicinska dokumentacija u spisu ukazuje na suprotno) te od kakvog je utjecaja zdravstveno stanje tužiteljice na njezinu radnu sposobnost.
15. Tužiteljica navodima iz tužbe i tijekom spora ne dovodi u dvojbu Sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njezinih prava, obveza ili pravnog interesa niti je dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u svezi medicinski odlučnih činjenica, već iznosi stajalište u svezi svog zdravstvenog stanja. Pri tome valja naglasiti da su svu relevantnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu upravnog postupka vještaci uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja te da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, a kako su vještaci svoja mišljenja dostatno obrazložili i Sud ih stoga prihvaća.
16. Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužiteljice po određenim dijagnozama sa činjenicom da li kod iste na osnovu postojećih bolesti postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti, a kako tužiteljica nije predložila izvođenje dokaza u ovom sporu, kojim bi se eventualno moglo dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.
17. U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti.
18. Pri tome, za navesti je da nije osnovan prigovor tužiteljice o povredi prava na sudjelovanje u postupku. Ovo stoga što je sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka iznesen u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika pa je stoga tužiteljica imala mogućnost u tužbi i tijekom spora očitovati se u odnosu na sve relevantne činjenice, pa tako i u odnosu na sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, a što je uostalom i učinila te je Sud iste u cijelosti razmotrio.
19. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužiteljice ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora te je stoga sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
20. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 20.1. Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. 21. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 22. siječnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku