Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10080/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalist Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LP, zastupan po branitelju Goranu Lučiću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine, broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20), odlučujući o žalbi okrivljenika LP, podnesenom protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. travnja 2024., poslovni broj: Pp-5829/2022-17, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LP i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura koji je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 76.a stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura.

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu pobijajući istu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi kako je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nepotpuno i pogrešno utvrđeno, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te bitnih povreda postupka. Nastavno iznosi sve kao u obrani kako iz činjeničnog opisa djela sadržanog u optužnom aktu ne proizlaze zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja te je potrebno donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Optužnim aktom nije navedeno tko je okrivljeniku naložio mjeru samoizolacije i na koji način se okrivljenik nije pridržavao navedene mjere. Okrivljenik kao u obrani navodi prvostupanjske spise u kojim su okrivljenice zbog istog djela prekršaja oslobođeni od optužbe, te navodi kako je tražio da prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 121. Prekršajnog zakona izdvoji iz spisa preslik „izlista“ obzirom se na istom ne može temeljiti sudska odluka niti ista predstavlja zakoniti dokaz, a što je Općinski prekršajni sud u Splitu odbio rješenjem, ne obrazlažući isto.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

6. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka. Prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika.

8. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge, kao i što je obrazložio zašto izlist nije na prijedlog branitelja izdvojio iz spisa kao nezakoniti dokaz.

9. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te pravilno primijenio propis koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela prekršaja.

10. Bez osnove je i žalbeni navod okrivljenika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, posebice obrane okrivljenika iz svih izvedenih dokaza uključujući navode prigovora koji je sastavni dio spisa i pravilno zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložio, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, prema stajalištu ovog Suda i prema recentnim propisima Republike Hrvatske, subjekti koji građanima određuju mjere samoizolacije nisu bili obvezni izdavati formalna pisana rješenja o određivanju mjere samoizolacije pa, stoga, okrivljeniku nije bilo potrebito uručiti, broj i datum rješenja kojim je okrivljeniku određena mjera samoizolacije, a za konkretizaciju činjeničnog opisa djela, ne traže se podaci o rješenju na temelju kojega je samoizolacija određena i tko je izdao rješenje.

11. Dakle, činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je okrivljenik pravilno i zakonito oglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a za koje je prvostupanjski sud izrekao primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona ublaženu novčanu kaznu.

13. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Željko Kudrić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.