Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalist Željka Kudrića kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ZELENDVOR d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe. JD, oboje branjeni po Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 93. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o lovstvu (Narodne novine br.: 99/18, 32/19,32/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba šumarske i lovne inspekcije, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 8. veljače 2024., poslovni broj: 39 Pp-2753/2022-9, u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe ZELENDVOR d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe JD i podnositelja optužnog prijedloga Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba šumarske i lovne inspekcije i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 (sto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.
Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 1.100,00 eura, a II-okr. odgovorna osoba od 60,00 eura, zbog prekršaja iz članka 93. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o lovstvu, opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 20,00 eura.
2.
Protiv te presude okrivljenici po branitelju i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbu pobijajući istu okrivljenici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede zakona. Okrivljenici u žalbi u bitnome navode da su sa zakašnjenjem od 5 ili 6 dana platili drugu ratu, dakle platili lovozakupninu u cijelosti. Stoga je pogrešno utvrđeno da su okrivljenici lovili bez uplaćenih sredstava, plaćanjem prve rate stekli su pravo loviti u idućoj lovnoj godini, naime, 01.10. nije prestalo to pravo slijedom čega je pogrešno primijenjen zakon. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama ističući da sud nije pravilno odmjerio visinu novčane kazne s obzirom na okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na pretjerano blagi način kojim se neće postići svrha kažnjavanja. Tužitelji u žalbi navodi raspon propisane novčane kazne.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nisu osnovane.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
6. Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji okrivljenika u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Nadalje, neosnovano okrivljenici prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi zakona, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu čl. 88. Pekršajnog zakona zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, kao i što je dao valjane razloge za krivnju okrivljenika. Suprotno tvrdnji okrivljenika prekršaj iz članka 93. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o lovstvu čini lovoovlaštenik odgovorna osoba ako lovi bez uplaćenih sredstava (člankom 30. stavak 3. je jasno propisano da bez uplaćenih sredstava iz stavka 1. ovoga članka lov nije dopušten), dok je člankom 30. stavak 1. tog Zakona propisano da lovozakupnik je dužan do 1. ožujka platiti 50 % iznosa godišnje naknade za pravo lova za iduću lovnu godinu, a preostali iznos naknade za pravo lova zaključno do 30. rujna tekuće godine, što okrivljenici niti ne spore o žalbi, već i ističu da su svoju obvezu ispunili sa zakašnjenjem.
8.
Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
9. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud zakonito okrivljenike oglasio krivim i pravilno izrekao novčanu kaznu. Pobijajući odluku o prekršajnoj sankciji, podnositelj optužnog prijedloga je samo naznačio da se izricanjem ublažene novčane kazne, neće ostvariti svrha kažnjavanja, navodeći visinu zapriječene novčane kazne, a da pri tome nije naveo niti imovne prilike okrivljenika kojima bi potkrijepio žalbeni prijedlog i doveo u sumnju primjerenost odredbe čl. 37 Prekršajnog zakona, jer pri odmjeravanju novčane kazne između ostalog treba uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja, što žalitelj nije naveo u žalbi. S obzirom da žalba tužitelja u tom pravcu ne sadrži nikakove relevantne podatke, osim zakonom zapriječene novčane kazne za počinjenje prekršaja, te predlaže se da se okrivljenicima izrekne zakonom propisana novčana kazna, ovaj Sud vezan okvirima žalbe nije ovlašten utvrđivati činjenice koje bi opravdale izricanje zapriječene novčane kazne, nego shodno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispituje samo one povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.
10. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
11. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika i tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Željko Kudrić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
