Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10162/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marijana Raić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalist Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IK, zbog prekršaja iz članka 65. stavak 1.. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine br. , , , , , ) i dr, rješavajući o žalbi okrivljenika IK podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp- 5701/2023-4, od dana 4.  listopad 2023. godine. u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika IK, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se djelo okrivljenika IK činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom 1. pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 65. stavak 3.. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. , , , , , ) te se okrivljeniku IK za prekršaj iz članka članka 65. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je okrivljenik IK dužan platiti u roku od 6 mjeseci od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50.00 eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura/5000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, dok je oslobođen od optužbe radi prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci.

1.1 Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 40.00 eura/301,38 kuna.

2. Protiv osuđujućeg dijela presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu kojom istu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja iste. O žalbi u bitnome navodi da nije u upravljao vozilom. Vozila je obiteljsko, koriste ga svi članovi obitelji. Policijska uprava Šibensko-kninska trebala dostaviti fotografiju iz koje bi bilo razvidno tko je navedenog dana upravljao vozilom.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u odnosu na djelo prekršaja pod točkom 1. po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom u tom dijelu nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

6. Neosnovano žalitelj prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, posebice provedenih materijalnih dokaza, zaključio da su se okrivljenikovim ponašanjem stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 65. stavak 3.. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, što je prvostupanjski sud valjano obrazložio, te se zbog nepotrebnog ponavljanja okrivljenik upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, zaista će je nije odlučno tko je kritične zgode upravljao neregistriranim vozilom, već je odlučna činjenica da je okrivljenik vlasnik vozila i kao takav trebao voditi računa kad nitko ne smije upravljati vozilom koje je neregistrirano.

7. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda, a u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka što u konkretnom predmetu nije slučaj.

8. Proglasivši okrivljenika krivim za djelo prekršaja opisanog pod točkom 1 izreke pobijane presude, prvostupanjski sud za počinjeno djelo prekršaja je izrekao novčanu kaznu koja odgovara težini i značaju djela prekršaja i stupnju odgovornosti  okrivljenika i nije prestroga, a tim više što je izrečena novčana kazna u minimalnom iznosu zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja, dok u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje opomene prema odredbi čl. 43. Prekršajnog zakona, niti zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne čl. 38. Prekršajnog zakona.

9. Žalitelj je nadalje, pravilno po prvostupanjskom sudu upozoren na pogodnost iz članka 152. stavka 3. PZ-a o plaćanju 2/3 novčane kazne u roku koji im je određen za uplatu novčane kazne.

10. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika u izreci bila propisana novčana kazna u iznosu za djelo prekršaja pod točkom 1. od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste odnosno stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 155/2023), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 65. stavka 3. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 4.972,77 kuna za fizičko osobu, koji Zakon zbog konverzije novčane valute propisuju nešto nižu kaznu u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena, utvrđena i primjerena svim okolnostima slučaja i zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakon nije bili povoljniji za okrivljenika, nadalje, žalitelj ničim nije potkrijepio svoje žalbene navode u tom dijelu koji bi opravdavali ublažavanje novčane kazne.

11. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao izreci.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

ZAPISNIČAR :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Željko Kudrić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.