Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-127/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Firija, odvjetnik u Osijeku, protiv I-tuženice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-1/2019-29 od 21. studenoga 2024., dana 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-1/2019-29 od 21. studenoga 2024. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.839,81 EUR.

II. Preinačuje se isto rješenje u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.839,81 EUR-a do iznosa od 1.942,81 EUR (za iznos od 103,00 EUR) te se rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 103,00 EUR-a.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici NN iz [adresa], prijavljena na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IN iz [adresa], prijavljen na adresi [adresa], smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu kuće u [adresa], na način da su neutvrđenog dana, prije 14.02.2019. godine, promijenili bravu na kapiji i ulaznim vratima kuće u [adresa], a II- tuženik i uselio u predmetnu nekretninu pa su dužni uspostaviti ranije posjedovno stanje i vratiti staru bravu na ulazna vrata kuće i kapije ili predati sve ključeve njihovih brava tužiteljici, te kloniti se svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće, a sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženi su dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 651,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I-stupanjske presude 21. studenog 2024. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3% poena te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama“.

II/ Nalaže se tužiteljici ŽN da tuženicima NN i IN naknadi trošak postupka u iznosu 1.942,81 eura u roku 15 dana dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.667,77 eura tuženici odbijaju."

2. Rješenje suda prvog stupnja, pobija žalbom tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022- u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezati tuženike na naknadu troškova postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Rješenje suda prvog stupnja može se ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za donošenje odluke u ovom predmetu jasni su i dostatni.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem sudske zaštite posjeda nekretnine.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nikada nije živjela u predmetnoj kući, već da je živjela u svom stanu, a da je u kuću dolazila prvenstveno radi posjećivanja VN, da joj je VN dao ključ od kuće tek nakon što je "legao u krevet i kada više nije mogao na svoje noge" i to radi toga da mu donese hranu i da mu plati režije, a da navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka JN, tužiteljičinog supruga koji je potvrdio da im je VN dao ključeve, dok je još bio u kući jer su mu on i tužiteljica išli kupovati hranu, piće i slično, a nakon što je VN otišao u dom, da im je dao ključ da kontroliraju kuću i da plaćaju režije,

- iz iskaza JN supruga tužiteljice, proizlazi da su njih dvoje često išli kod VN u kuću jer je živio sam, da im je VN dao ključeve kuće dok je on još živio u kući i to zato što su mu išli kupovati hranu, piće i slično, a kada je otišao u dom, VN im je dao da kontroliraju kuću i da plaćaju račune i da je neke režije čak i odjavio s obzirom da VN tamo više nije živio, da su ključeve kuće imali on i tužiteljica, ali i tuženici. S obzirom da je radio u blizini Živojinove [adresa] u [adresa], znao je viđati upaljeno svjetlo zbog čega je pomislio da su tada tuženici u kući, a kada god bi viđao svjetlo, u kuću nije ulazio, misli da je bravu na kući promijenio II- tuženik, odnosno da je platio čovjeka koji je to promijenio, kada su on i tužiteljica pozvali policiju, policija je utvrdila da II-tuženik može ostati u kući jer tu ima prijavljenu adresu.

8. Na temelju navedenih utvrđenje cijeneći iskaze tužiteljice i svjedoka JN, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica, dolazeći u predmetnu kuću, nije vršila svoju faktičnu vlast na stvari, već da je izvršavala faktičnu vlast VN, jer je radila po njegovim nalozima i uputama, odnosno dok je isti bio bolestan i nepokretan u kući, služila ga je u smislu zadovoljavanja njegovih osnovnih životnih potreba (nabavka hrane i pića), a kasnije kada je otišao u dom, obilazila je kuću i uzimala uplatnice za plaćanje režijskih troškova.

8.1. Slijedom navedenoga polazeći od odredaba koje uređuju uvjete i način za ostvarenje sudske zaštite posjeda iz čl. 22. i čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. - dalje: ZV) sud prvog stupnja, ocijenio je zahtjev tužiteljice za pružanjem sudske zaštite posjeda neosnovanim, uz obrazloženje da tužiteljica nije vršila faktičnu vlast u kući te da nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine i da joj stoga ne pripada pravo na zaštitu posjeda.

9. U parnici radi smetanja posjeda kakva je ova, sud je sukladno odredbi čl. 441. ZPP dužan ograničiti se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stana posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti i nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Odredbom čl.22. st.1. ZV propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11. Temeljem čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Prema čl.12. st.1. i 2. ZV-a, posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari. Osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu i postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

13. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužiteljica bila samo punomoćnik u posjedovanju, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene iskaza tužiteljice i svjedoka, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

13.1. Naime, opisani zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nije bila u posjedu predmetne kuće, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Budući tužiteljica nije izvršavala faktičnu vlast u kući, ista nije imala posjed predmetne nekretnine, pa joj pravilno sud prvoga stupnja nije pružio posjedovnu zaštitu. Prema tome, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je posljednji mirni posjednik kuće, odnosno da ima posjed kakav se štiti pravilima ZV.

14. Obzirom na prethodno utvrđene činjenice neosnovani su žalbeni navodi žaliteljice.

15. Jednako tako, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji određeno upire žaliteljica. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite, a zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno odlučnih činjenica, u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

16. I materijalno pravo u smislu gore citiranih odredaba je pravilno primijenjeno prilikom donošenja osporenog rješenja, jer je sud suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

17. Slijedom navedenoga, svi žalbeni navodi tužiteljice u protivnom predstavljaju vlastitu subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza koja nema podloge u prikupljenoj i obrađenoj činjeničnoj građi te se kao takva ne može prihvatiti.

18. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka tuženicima i to u odnosu na trošak dva noćenja u hotelu. Naime, tuženici su zatražili trošak 5 noćenja u hotelu u Osijeku, a sud prvoga stupnja dosudio je tuženicima trošak za dva noćenja. Odlučujući o navedenom dijelu troška, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, a kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja preinačio.

18.1. Uvidom u dokument (list 77 spisa) razvidno da se radi o rezervaciji za razdoblje od 5. septembar 2024. do 10. septembra 2024. Budući su navedenoga datuma tuženici bili u posjedu kuće to je prvostupanjski sud neosnovano istima dosudio navedeni trošak. Ujedno, valja reći da je isti dostavljen na nizozemskom jeziku te da nije preveden. Stoga, valjalo je rješenje suda prvoga stupnja potvrditi u dijelu kojim je dosuđen trošak parničnog postupka tuženicima u iznosu od 1.839,81 EUR, budući je odluka u navedenom dijelu pravilna, kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni, a u preostalom dijelu preinačiti i tuženike sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 103,00 EUR-a odbiti.

19. Radi iznesenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč.2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je po osnovu čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao točkom II. izreke ovog rješenja.

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužiteljica uspjela samo sa dijelom sporednog zahtjeva.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

S u d a c:

Vlasta Feuš