Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-670/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sutkinji Mariji Vetmi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg kao punomoćnica zastupa odvjetnica Dora Hanžeković Žuža iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pn-30/2020- 39 od 25. svibnja 2022., 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku, broj Pn-30/2020-39 od 25. svibnja 2022.

a.) preinačuje:

- u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno o sporednoj tražbini - zateznim kamatama na dosuđenu svotu od 265,45 EUR (2.000,00 kn) od 23. svibnja 2017. do 19. siječnja 2022. tako da u tom dijelu izreke glasi:

"Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata na dosuđenu svotu od 265,45 EUR (2.000,00 kn) od 23. svibnja 2017. do 19. siječnja 2022. kao neosnovan."

- u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno o sporednoj tražbini – parničnim troškovima tako da u tom dijelu glasi:

„ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju HT troškove postupka u iznosu od 869,33 EUR (6.550,00 kn) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je dosuđena naknada štete u svoti od 682,53 EUR (5.142,50 kn) i zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2017. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Filijala Sisak (OIB:26187994862) da tužitelju FT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) plati na ime naknade štete iznos od 5.142,50 kn (slovima: pettisućastočetrdesetdvijekune i pedesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 23. svibnja 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.050,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Filijala [adresa] (OIB:26187994862) da tužitelju FT iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) plati na ime naknade štete iznos od 722,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos temeljem čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima teče od 23.05.2017.g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva s uvećanjem eskontne Poslovni broj: 8 Pn-30/2020-39 2 stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana." kao neosnovan.

2. Protiv točke I. presude tuženik izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tj. iz razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3., kako je to i propisano člankom 467. stavkom 1. ZPP-a. Prema tome, ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje .

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na sporednu tražbinu, a nije osnovana u odnosu na glavnu tražbinu.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi, a koju je skrivio tuženikov osiguranik.

7. Tužitelj najprije potražuje iznos od 3.092,50 kn (nakon odbitka nesporno isplaćenog iznosa od 2.907,50 kn). Nakon zaključenog prethodnog postupka, provedeno je medicinsko vještačenje temeljem kojeg je tužitelj postavio konačni zahtjev u iznosu od 5.865,00 kn. Navedenu je preinaku dopustio prvostupanjski sud rješenjem od 6. travnja 2022.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja te da je tuženik osiguratelj vozila. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju platio iznos od 2.907,50 kn prije pokretanja postupka. U ovoj fazi postupka sporna je visina štete dosuđene u točki I. izreke, početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu štetu po povećanom tužbenom zahtjevu (265,45 EUR) i visina parničnih troškova.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se dana 18. ožujka 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika;

- da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku te da mu je tuženik isplatio iznos od 2.907,50 kn;

- da tužitelj ističe kako je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika;

- da tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja predmetnom događaju budući da isti nije prilagodio kretanje svog vozila osobinama i stanju ceste, odnosno da se tužitelj prije skretanja nije uvjerio da istu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu;

- da je pred Općinskim sudom u Sisku pravomoćno okončan postupak u predmetu Pn-84/17, povodom istog štetnog događaja, ali po tužbi vlasnika vozila kojim je u štetnom događaju upravljao ovdje tužitelj;

- da je predmetu iz prethodnog podstavka provedeno prometno vještačenje;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj radnju skretanja počeo 2,8 s prije sudara, dok je osiguranik tuženika intenzivno kočenje počeo 1,5 s prije sudara odnosno da se sudar mogao izbjeći jedino odustajanjem samog osiguranika tuženika od radnje pretjecanja, a za koju radnju nisu niti postojali tehnički uvjeti (obzirom na punu središnju liniju kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja i podataka MUP), dok u tom slučaju sam tužitelj, koji je poduzeo sve zakonom propisane preduvjete za skretanje ulijevo (uključivanjem pokazivača smjera i pogledom u retrovizor i unatrag) nije mogao bilo kojom svojom radnjom sam sudar;

- da je radi utvrđenja opsega štete provedeno medicinsko vještačenje;

- da je obzirom na dinamiku štetnog događaja (sudarnom položaju i jačini udara vozila) i činjenici da je u automobilu imao maloljetno dijete, tužitelj nakon udara doživio i šok zbog brige za dijete;

- da je zbog povrede prava osobnosti na zdravlje (kako fizičko tako i duševno), a koje se u konkretnom slučaju očitovalo u nategnuću mišića vrata i uboju leđa, a tužitelj pretrpio bolove lakog inteziteta u trajanju od 10 dana;

- da je tužitelj pretrpio strah jakog inteziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja zbog prisutnosti djeteta u automobilu te samog šoka nakon sudara i brige za dijete.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti štetnog događaja, prvostupanjski sud je temeljem članka 1100. stavak 1. i članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada iznosi 8.050,00 kn. Obzirom da je tuženik po predmetnom događaju djelomično naknadio štetu u iznosu od 2.907,50 kn, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 5.142,50 kn točkom I. prvostupanjske presude, dok je višak zahtjeva tužitelja u iznosu od 722,50 kn odbio kao neosnovan u točki II.

11. Žalitelj u bitnom osporava visinu dosuđene neimovinske štete, početak tijeka zateznih kamata, dosuđene parnične troškove te ukazuje na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.

12. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, s obzirom da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni.

13. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio naknadu za bolove i strah, dosuđujući novčanu naknadu za pretrpljeni strah u izrazito prekomjernom iznosu, nisu osnovani. Neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti je jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete u vidu pretrpljenih fizički boli, različitih oblika duševnih boli i straha nisu samostalan oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

14. Zbog navedenog, prihvaćajući argumentaciju prvostupanjskog suda u cijelosti, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka, a temeljem kvalifikatornih okolnosti bitnih za dosudu neimovinske štete, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1000. stavka 1. ZOO-a dosudivši naknadu štete u iznosu od 5.142,50 kuna.

15. Žalitelj žalbom dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava osporavajući dosuđeni tijek zateznih kamata. Navodi da tužitelj nije dokazao točan dan podnošenja odštetnog zahtjeva (a za koji datum prvostupanjski sud veže početak tijeka zateznih kamata) te da, obzirom da je preinačena tužba povećanjem tužbenog zahtjeva, zatezne se kamate imaju priznati isključivo od trenutka preinake.

16. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika prosuđuju i prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) koji je lex specialis. Tužitelju temeljem članka 12. ZOOP-a pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana 23. svibnja 2017. uzimajući u obzir da tužitelj nije dostavio sudu dokaz kada je tuženiku podnio odštetni zahtjev, a 23. svibnja 2017. predstavlja datum kojeg je tuženik svojim dopisom (stranica 14 spisa) potvrdio kao dan zaprimanja zahtjeva tužitelja.

18. Međutim, na iznos od 2000,00 kuna (iznos za koji je tužitelj podneskom od 20. siječnja 2022. preinačio tužbu povećavši tuženi zahtjev umanjeno za iznos od 722,50 kuna koji je odbio prvostupanjski sud u točki II. izreke) tužitelju pripadaju zatezne kamate prema konačno podstavljenom, povišenom tužbenom zahtjevu. Dakle, u tom dijelu u odnosu na dosuđeni početak tijeka zateznih kamata preinačena je prvostupanjska presuda temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a i odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos od 2.000,00 kuna za razdoblje od 23. svibnja 2017. (od odštetnog zahtjeva) do 19. siječnja 2022. (dan prije preinake tužbe) pa je odlučeno kao u točki I.a) prva alineja izreke.

19. Žalitelj smatra kako je tužitelju pogrešno priznat sastav odštetnog zahtjeva. U odnosu na tu tvrdnju, valja kazati kako tužitelju pripada trošak odštetnog zahtjeva bez obzira na to što njegovo podnošenje nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju je radnja uz koju se veže dospijeće tijeka obveze naknade štete pa tužitelj opravdano potražuje naknadu za taj trošak.

20. Međutim, u pravu je žalitelj kada pobija trošak sastava podneska od 11. svibnja 2020., trošak pribavljanja pravnih savjeta i mišljenja i to 2 sata za pravno savjetovanje u iznosu od 1.250,00 kn te trošak razmatranja spisa, izvida pravomoćnosti i izvršnosti, pribavljanje isprave za stranku i to 2 sata u iznosu od 625,00 kn.

21. Podneskom od 11. svibnja 2020. tužitelj po pozivu suda dostavlja ispravljenu tužbu. Obzirom da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava žalbe, osnovano iznosi žalitelj da je tužitelju dvaput neosnovano dosuđen parnični trošak za isti podnesak. Što se tiče troška pružanja pravnih savjeta i mišljenja te troška razmatranja spisa, izvida pravomoćnosti i izvršnosti, pravilno ističe žalitelj kako ih tužitelj nije ničim dokazao i opravdao.

22. Slijedom navedenog, budući da se radi o troškovima koji prema članku 155. ZPP- a nisu bili potrebni za vođenje parnice, odnosno tužitelj nije određeno naveo razloge koji te troškove opravdavaju, valjalo je u tom dijelu preinačiti pobijanu odluku te na temelju članka 373. ZPP-a odlučiti kao u točki I.b izreke ove odluke.

23. Unatoč činjenici što je žalba djelomično osnovana u odnosu na odluku o sporednoj tražbini – zateznim kamatama na dosuđenu svotu od 265,45 EUR (2.000,00 kn) te u odnosu na odluku o troškovima postupka, ovaj sud žalitelju nije dosudio trošak žalbenog postupka obzirom da se uspjeh žalbe u kvalitativnom smislu odnosi isključivo na sporedne zahtjeve, a u žalbi je samo djelomično uspio.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Vetma