Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-868/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetma članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Kuvač, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-557/2019-19 od 2. travnja 2021., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Tužiteljeva žalba izjavljena protiv točke I. izreke presude se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u točki II. izreke tako da se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-557/2019-19 od 2. travnja 2021. u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke):

a) potvrđuje u točki I. izreke;

b) preinačuje u točki II. izreke tako da točka II. izreke glasi:

" Nalaže se tužitelju platiti tuženici parnične troškove u svoti od 829,52 EUR (6.250,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja tako da se rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-557/2019-19 od 2. travnja 2021.:

a) preinačuje u točki I. izreke tako da točka I. izreke glasi:

"Mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi tj.1327,36 EUR (10.001,00 kn)."

b) potvrđuje u točki II. izreke.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe u svoti od 518,45 EUR (3.906,25 kn).

IV. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u svoti od 414,76 EUR (3.125,00 kn).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom broj P-557/2019-19 od 2. travnja 2021. odlučio doslovce:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Ovr-5108/2017 Općinskog suda u Rijeci u odnosu na ½ nekretnine u suvlasništvu tužitelja, koja nekretnina je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno knjižni odjel Rijeka upisana kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom Etažno vlasništvo, dvosobni stan broj 4 na drugom katu, koji se sastoji od 2 sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe, u ukupnoj površini od 65,22 m2 sa pripadajućom drvarnicom upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nalazi se u zgradi označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] objekti, dvorište površine 1154 m2 k. o. [katastarska općina].'

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn (slovima: petnaesttisućašestodvadesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

2. Istog dana pod istim poslovnim brojem

r i j e š i o  j e

"I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 130.000,00 kn (slovima: stotridesettisućakuna)

II. Odbija se prijedlog tužitelja za prekid postupka do okončanja postupka posl.br. Ovr- 5108/17 kao neosnovan."

3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. i II. izreke) i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica je odgovorila na žalbu i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba protiv presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari (točka I. izreke) i točke II. rješenja nije osnovana, djelomično je osnovana protiv odluke o troškovima postupka (točka II. izreke) a osnovana je protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja.

6. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi:

- da je sud neosnovano odbio njegov prijedlog za prekidom ovog postupka do okončanja postupka koji se među istim strankama vodi pod brojem Ovr-5108/17 jer da je odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari da je ovrha br. Ovr-5108/2017 Općinskog suda u Rijeci nepravomoćno obustavljena rješenjem od 24. ožujka 2020. kada su i ukinute sve ovršne radnje radi čega je ovaj postupak za tužitelja postao bespredmetan;

- da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenje ovog postupka i da bi tužbu povukao ukoliko bi ovrha Ovr-5108/2017 bila pravomoćno obustavljena;

- da je kontradiktoran i nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je tražbina prestala prijebojem 15. siječnja 2018. te polaganjem novca na javnobilježnički polog 13. prosinca 2018. i 22. siječnja 2018.;

- da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem jer da je s obzirom na izjavu o prijeboju od 15. siječnja 2018., a kojom je izvršen međusobni prijeboja tražbina stranaka, nemoguće bez financijskog vještačenja utvrditi postoji li još dug tuženice prema tužitelju i u kojem iznosu te je li tuženica posljedično tome ovlaštena voditi ovršni postupak na nekretnini protiv tužitelja;

- da je sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 130.000,00 kn s obzirom da tužbeni zahtjev ne glasi na novčanu svotu nego na utvrđenje radi čega je tužitelj vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 10.000,01 kn.

7.O žalbi protiv presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem obveze i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 365. stavak 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao ni žalbeni razlog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., a u vezi s člankom 221. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj kritizirajući odbijanje dokaznog prijedloga financijskog vještačenja, radi čega je prema poimanju žalitelja nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7.2. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tog utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima:

– da je tuženica kao ovrhovoditeljica 18. rujna 2017. pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci prijedlogom za ovrhu radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine od 90.285,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama te novčane tražbine od 37.892,35 kn (parnični troškovi) sa kamatom i to na jednoj polovici dijela nekretnine o tužiteljevom vlasništvu pobliže opisane u tom rješenju;

– da je ovršni postupak pokrenut temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Rijeci br. P-2467/10 od 18. prosinca 2014., pravomoćne 2. rujna 2016., a ovršne 27. listopada 2016.;

– da je presudom iz prethodnog podstavka tužitelj obvezan isplatiti tuženici svotu od 90.285,85 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te iznos od 37.892,35 kn parničnih troškova sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja;

– da je presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-4751/2015 od 7. studenog 2017. (pravomoćna 24. listopada 2018.) tuženica obvezna isplatiti tužitelju svotu od 60.118,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja te parnični trošak u svoti od 11.951,46 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude;

– da je tužitelj dopisom od 15. siječnja 2018. izjavio građansko pravni prijeboj za iznos od 60.118,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškova postupka u svoti od 11.951,46 kn;

– da je izjava o prijeboju iz prethodnog podstavka uslijedila nakon pokretanja ovršnog postupka (prijedlog za ovrhu 18. rujna 2017.) i prije pravomoćnosti presude broj P- 4751/2015 Općinskog suda u Rijeci (pravomoćna 24. listopada 2018.);

- da je tužitelj ponovo izjavio prijeboj podneskom od 6. prosinca 2018. za iznos od 46.286,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a temeljem presude istog prvostupanjskog suda broj P-697/18, a koji je postupak u tijeku u vrijeme davanja izjava o prijeboju kao i u vrijeme zaključenja glavne rasprave jer nije pravomoćno okončan;

– da je tuženica 13. prosinca 2018. položila iznos od 82.887,52 kn kod javnog bilježnika (glavnica, sudski troškovi zatezne kamate prema presudi Županijskog sudu u Splitu br. Gž-449/2018 od 24. listopada 2018. i Općinskog suda u Rijeci broj P- 4751/15 od 7. studenog 2017.) te iznos od 30.000,00 kn 22. siječnja 2018. ili sveukupno 112.887,52 kn;

– da je tužitelju, na njegov zahtjev za isplatu od 24. rujna 2020., isplaćen navedeni iznos u cijelosti tog istog dana 24. rujna 2020.;

– da je nepravomoćno obustavljena ovrha u predmetu istog prvostupanjskog suda br. Ovr-5108/17 od 24. ožujka 2020. i ukinute sve provedene radnje jer je FINA sud izvijestila da ovdje tuženica, a tamo ovrhovoditeljica, nije uplatila predujam za pokriće troškova provedbe ovrhe - prodaje elektroničkom javnom dražbom iako je uredno primila zaključak o prodaji nekretnine 2. prosinca 2019., te je sud primjenom članka 95 a. stavak 4. i članka 72. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ) ovrhu obustavio;

– da rješenje o obustavi ovrhe iz prethodnog podstavka nije pravomoćno jer je tuženica, tamo ovrhovoditeljica, izjavila žalbu protiv navedenog rješenja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanje prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljeva tražbina temeljem koje je zahtijevao utvrđenje ovrhe nedopuštenom prestala ispunjenjem jer je tužitelju (ranije ovršeniku) isplaćena na njegov zahtjev tražbina koju je stavio u prijeboj. Sud je stoga istaknuti prigovor prijeboja tužiteljevih tražbina (temeljem nepravomoćnih presuda u vrijeme isticanja prigovora prijeboja) ocijenio neodlučnim za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Ocjenjuje se potrebnim kazati da protivno tuženičinom poimanju prijeboj jest način prestanka obveznog odnosa kod kojeg se međusobne tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina odnosa iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa pa je za institut prijeboja bitno da se prebijaju tražbine s tražbinama iz barem dva obveznopravna odnosa, a koje ne moraju imati istu pravnu osnovu, niti tražbine moraju biti iste vrijednosti, niti moraju nastati u isto vrijeme. Kod prijeboja se ne obračunava dug s tražbinom, pa ne može doći do prijeboja ako postoji samo jedan obveznopravni odnos. Kod prijeboja uopće ne dolazi do faktičnog ispunjenja obveze, niti se one zamjenjuju s nekom drugom, već dolazi do međusobnog obračunavanja - prebijanja tražbina između istog vjerovnika i dužnika, tj. kad između istih osoba istodobno postoje međusobne tražbine, gdje je dužnik iz jednog odnosa postao u drugom odnosu vjerovnik svog vjerovnika iz prvog obveznog odnosa, pa da ne dođe do nepotrebnog i skupljeg faktičnog ispunjenja međusobnih postojećih obveza, strane tih odnosa svoje tražbine obračunavaju (prebijaju).

10.1. Pogrešno je i poimanje tuženice da se tražbine iz nepravomoćnih presuda navedenih u obrazloženju pobijane presude ne mogu zaplijeniti.

10.2. Slučajevi kada je prijeboj isključen propisani su članku 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Pogrešno je i tuženičino poimanje da bi njezino protivljenje prijeboju, kojeg je izjavio tužitelj, utjecalo na učinak prijeboja jer za učinak prijeboja u načelu nije nužna suglasnost druge strane.

11. Međutim, s obzirom da je tuženica tijekom postupka ispunila obvezu, jer je tužitelj nakon što je tuženica položila novčanu svotu kod javnog bilježnika koja odgovara njezinoj obvezi iz pravomoćnih presuda temeljem kojih je tužitelj dao izjavu o prijeboju i dokazivao da je njegova obveza prestala temeljem članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, dobrovoljno zatražio, a javni bilježnik mu je položenu svotu isplatio, to je iz navedenog tužiteljevog ponašanja opravdano zaključiti da je odustao od prigovora prijeboja prije nego je sud o tom prigovoru odlučio, odnosno prije nego je utvrđivao činjenice bitne za ocjenu navedenog materijalno pravnog prigovora.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključivši da je tužiteljeva tražbina prestala ispunjenjem prije nego je sud odlučio o prigovoru prijeboja, odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Pravilnost tog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima.

13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u točki I. izreke prvostupanjske presude odbio zahtjev na proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa je odlučeno kao u točki I.a ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. O žalbi protiv rješenja

15. Prvostupanjski je sud međutim pogrešno točkom I izreke prvostupanjskog rješenja utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 130.000,00 kn.

16. Naime tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora iznosom od 10.001,00 kn kojoj vrijednosti predmeta spora je tuženica prigovorila u odgovoru na tužbu predloživši da sud odmjerio vrijednost predmeta spora iznosom od 128.172,20 kn.

17. Člankom 40. stavak 2. i 3. ZPP-a propisano je:

„U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.“

18. Dakle, sud je trebao najkasnije na pripremnom ročištu provjeriti točnost naznačene vrijednosti i rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora.

19. Sud je propustio to učiniti na pripremnom ročištu, a rješenjem od 16. lipnja 2020. (stranica 57 spisa) odredio je vrijednost predmeta spora u iznosu od 130.000,00 kn. 20. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022., u postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.

20.1. Nije, dakle, nastupila prekluzija prava za utvrđenje vrijednosti predmeta spora. Prvostupanjski je sud trebao ocijeniti tuženičin prigovor vrijednosti predmeta spora koji je naznačio tužitelj.

20.2. Prvostupanjski je sud utvrdivši vrijednost predmeta spora u svoti od 300.000,00 kn, premda se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, već na nenovčanu tražbinu, pogrešno točkom I. pobijanog rješenja utvrđivao vrijednost predmeta spora različito od one koju je označio tužitelj u tužbi. Pravilnom primjenom članka 40. stavak 2. ZPP-a, a obzirom da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, trebalo je prihvatiti kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kako se zbog te povrede postavlja pitanje visine troškova postupka (članak 40. stavak 3. ZPP-a), to je pobijano rješenje valjalo preinačiti i mjerodavnom odrediti vrijednost predmeta spora koju je naznačio tužitelj u tužbi tj. 1327,36 EUR (10.001,00 kn).

21. Zbog pogrešne utvrđene vrijednosti predmeta spora i odlukom o troškovima (točka II. izreke prvostupanjske presude) je povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužitelja.

22. Stoga je tuženici valjalo priznati parnični trošak za pojedine radnje koje joj je sud dosudio i to trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.točka 1 . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore - „Narodne novine“, broj 138/23) 100 bodova, trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr.9. točka 1. Tarife) sve uvećano za PDV od 25 % što ukupno iznosi 829,52 EUR (6.250,00 kn), pa je točku II. izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti. Stoga je odlučeno kao u točki I.b izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

23. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljev prijedlog za prekid postupka do okončanja ovršnog postupka koji se vodi pred istim sudom pod brojem Ovr-5108/17 kao neosnovan iz razloga koje je naveo u pobijanom rješenju.

23.1. U ocjeni žalbenih navoda da bi, ukoliko ovrha Ovr-5108/17 bude pravomoćno obustavljena, tužitelj izgubio pravni interes za vođenje postupka i tužbu povukao, valja kazati da je povlačenje tužbe dispozicija stranke, a da se tužba ne bi odbacila zbog nedostatka pravnog interesa za vođenje ovog postupka ukoliko bi ovrha bila pravomoćno obustavljena, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kao što nisu ostvareni ni ostali žalbeni navodi na koje ukazuje žalitelj. 24. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja temeljem članaka 368. stavak 1., 373. točka 3. i 380 točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac