REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 4392/23-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja VODOVODA I KANALIZACIJE d.o.o. SPLIT, OIB: 56826138353, Hercegovačka ulica 8 protiv tužene VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Sonji Kolovrat, odvj. u Splitu, radi isplate, izvanraspravno, dana 22. siječnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e :

I.Dužna je tužena VS, OIB: u roku od 15 dana isplatiti tuženiku Vodovodu i kanalizaciji, OIB: ukupan iznos od 56,72 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. travnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 302,40 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom dana 19. listopada 2023. g. u kojoj je naveo da je ovjerenom izjavom RSpredstavnika suvlasnika stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], potvrđeno da tužena s osnove naknade za utrošenu vodu duguje tužitelju za razdoblje od 9. rujna 2022. g. do 11. travnja 2023. g. iznos od 160,80 EUR. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na plaćanje iznosa od 160,80 EUR s pripadajućim kamatama.

U podnesku od 5. travnja 2024. g. tužitelj je dodatno naveo da je tužena od dana podnošenja tužbe (19. listopada 2023. g.) pa do pisanja podneska, koristeći usluge tužitelja za koje nije podmirila dospjele račune, povećala svoj dug prema tužitelju. Ovjerenom izjavom predstavnika suvlasnika da je potvrđeno da u razdoblju od travnja 2022. g. (račun broj 2310436380) do prosinca 2023. g. (račun broj 2410000203) tužena duguje iznos od 198,32 EUR. Stoga je postojeći zahtjev povećan za taj iznos i predloženo donošenje presude kojom će se tuženu obvezati isplatiti tužitelju ukupan iznos od 359,12 EUR s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je uredno podmirivala naknadu za utrošenu u utuženom razdoblju i to uplatama direktno na račun tužitelja koje tuženik očito nije uredno evidentirao u svoje poslovne knjige.

Stanke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tuženika odnosno odgovora na tužbu te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

U evidenciji tužitelja se pod šifrom kupca 0082040 za potrošnju vode na adresi [adresa] u [adresa] tereti stambena zgrada odnosno svi stanari.

Tužena je u odgovoru na tužbu navela da je svoje obveze u utuženom periodu u cijelosti podmirila direktnim uplatama tužitelju te je priložila dokaze o uplatama.

Tužitelj, pak, u odnosu na dostavljene dokaze o uplati nije reagirao. Predmet postupka je dugovanje za:

-period od 1. kolovoza 2022. g. do 31. ožujka 2023. g. u ukupnom iznosu od 160,80 EUR. Prema dostavljenim izjavama predstavnika stanara, pak, dugovanje tužene u ovom periodu, i to točnije prema izjavama od 10. svibnja i 24. studenog (dvije izjave) 2022. g. i 28. veljače i 6. rujna 2023. g. iznosi ukupno 1.298,38 EUR. Razliku između utuženog iznosa i iznosa iz izjava predstavnika stanara tužitelj nije objasnio.

Tužena je uz odgovor na tužbu dostavila dokaze da je za kolovoz 2022. g. uplatila iznos od 134,00 EUR, za rujan 2022. g. iznos od 97,32 EUR, za listopad 2022. g. iznos od 120,00 EUR, za studeni 2022. g. iznos od 12,92 EUR, za prosinac 2022. g. iznos od 12,92 EUR, za siječanj 2023. g. iznos od 16,00 EUR, za veljaču 2023. g. iznos od 16,00 EUR i za ožujak 2023. g. iznos od 15,20 EUR, odnosno ukupno 424,36 EUR.

Kako tužitelj nije ustrajao u dugu koji bi proizlazio iz dostavljenih izjava niti objasnio zašto traži isplatu dijela toga duga i zašto baš u iznosu od 160,80 EUR, sud je ocijenio da je tužena dokazala da je dugovanje u ovom periodu, uplatama u ukupnom iznosu od 424,36 EUR, u cijelosti podmirila.

-period od 1. travnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. u ukupnom iznosu od 198,32 EUR. Prema dostavljenim izjavama predstavnika stanara dugovanje tužene u ovom periodu, i to točnije prema izjavama od 15. ožujka (dvije izjave) 2024. g. iznosi ukupno upravo 198,32 EUR.

Tužena je uz odgovor na tužbu dostavila dokaze da je za travanj 2023. g. uplatila iznos od 16,00 EUR, za lipanj 2023. g. iznos od 18,40 EUR, za srpanj 2023. g. iznos od 20,00 EUR, za kolovoz 2023. g. dva iznosa: od 18,40 EUR i 20,00 EUR, za listopad 2023. g. iznos od 18,40 EUR, za studeni 2023. g. iznos od 15,20 EUR i za prosinac 2023. g. iznos od 15,20 EUR, odnosno ukupno 141,60 EUR. Stoga je sud ocijenio da je tužena dokazala da je dugovanje u ovom periodu, uplatama u ukupnom iznosu od 141,60 EUR, djelomično podmirila, odnosno da je ostao neplaćen dio duga za ovo razdoblje u visini od 56,72 EUR, za koji je iznos tužbeni zahtjev sud ocijenio osnovanim.

Na ovaj iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od podnošenja tužbe do isplate. Međutim, ovaj iznos nije zatražen u tužbi nego u podnesku od 5. travnja 2024. g. pa je sud ovaj zahtjev tužitelja protumačio na način da je kamata zatražena od dana podnošenja tog zahtjeva odnosno od 5. travnja 2024. g. do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio jer se radi o dugovanju temeljem računa koji su dospjeli prije podnošenja podneska od 5. travnja 2024. g., a kako proizlazi iz djelomičnog izvoda otvorenih stavaka s lista 36 spisa.

Zateznu kamatu propisanu zakonom sud je dosudio uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

Tužitelj je u podnesku od 5. travnja 2024. g. +zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se izračunava uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Međutim, temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. siječnja 2023. g. kamata se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako je sud odredio u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a jer je sud uspjeh stranaka u sporu ocijenio podjednakim radi čega postoji osnova za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 22. siječnja 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju

-pun. tužene