Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1963/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. HM, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi s člankom 293. stavkom 2. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. HM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 19. siječnja 2024., klasa:211-07/24-3/774, urbroj:511-18-10-24-1, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljenika HM se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca ukida.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika HM kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik HM obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura)/188,36 kuna (stoosamdesetosam kuna i tridesetšest lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik HM i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.050,00 eura, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi s člankom 293. stavkom 2. (utvrđena novčana kazna od 390,00 eura) i iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 660,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ništa od navedenog u prekršajnom nalogu ne poriče, no dodaje da mu novčana kazna ugrožava egzistenciju s obzirom da je umirovljenik, te da bi mu oduzimanje vozačke dozvole stvaralo probleme iz razloga što je njegova kćer fgh% invalid i istu mora 2-3 puta tjedno voziti doktoru. U prilogu prigovora dostavlja Nalaz i mišljenje HZMO od 21. siječnja 2011.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je za prekršaj iz toč. 2. izreke novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za prekršaj iz točke 2. zakonom je propisana novčana kazna od 660.00 do 1990,00 eura, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kazne za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz toč. 1. propisana novčana kazna u iznosu od 130,00eura i koja novčana kazna se u slučaju prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih osoba uvećava za iznos od 260,00 eura, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa uvećanog za iznos od 260,00 eura. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru osporava u konkretnom slučaju osnovanost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
Prije svega, iz dostavljenog Nalaza i mišljenja HZMO od 21. ožujka 2011. proizlazi da kod ŠM postoji tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od 100%.
Dakle, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od dva mjeseca. Međutim, imajući na umu da u spisu nema podataka da bi okrivljenik ranije bio prekršajno osuđivan i da bi protiv njega bio u tijeku neki drugi prekršajni postupak te imajući na umu da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je otac osobe s invaliditetom (100%), a što činjenici okrivljenikove neosuđivanosti i priznanja djela daje veći značaj, budući je okrivljeniku za obavljanje obiteljskih obveza vezanih uz potrebe osobe s invaliditetom, nužno upravljanje motornim vozilom, po stanovištu ovog suda, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa.
Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.
8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
9. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Benkovac-Obrovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
