Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-512/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika JI, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika JI protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj K-310/2024 od 22. listopada 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025. u nazočnosti optuženika JI, njegovog branitelja Siniše Milevoja, odvjetnika iz Pule i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Larise Kerekeš

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika JI odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli – Pola, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. JI zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11.) i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. KZ/11., za koja mu je utvrdio kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2024. pa nadalje. Na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen ima izvršiti osam mjeseci, a ostatak kazne u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime provedenog vještačenja u iznosu od 336,00 eura i platiti sudski paušal u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Istom presudom opt. JI je, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobođen optužbe zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. KZ/11. na štetu svog oca ZI.

2. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Siniši Milevoju, odvjetniku iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da ga se blaže kazni, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinske državne odvjetnice u Puli – Pola, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru koje je nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Budući je branitelj optuženika Siniša Milevoj, odvjetnik iz Pule, u podnesenoj žalbi zahtijevao da se optuženika, koji se nalazi u istražnom zatvoru Zatvora u Puli i njega izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti opt. JI i njegovog branitelja Siniše Milevoja, odvjetnika iz Pule, čija je prisutnost osigurana uz pomoć audio – video uređaja u prostoriji Zatvora u Puli, gdje je branitelj izložio najvažnije dijelove žalbe, predlažući da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da ga se blaže kazni, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, što je u cijelosti podržao i optuženik osobno, navodeći da izlaganju svog branitelja nema ništa za dodati (čl. 475. st. 7. ZKP-a). U Županijskom sudu u Bjelovaru sjednici je bila nazočna zamjenica ŽDO u Bjelovaru Larisa Kerekeš, koja je podržala odgovor ODO u Puli – Pola na žalbu optuženika i predložila da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitnih povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP-a, optuženik navodi da je sud, izmjenom činjeničnog supstrata optužnice, prekoračio optužbu, jer je u činjenični opis djela za koja je optuženika proglasio krivim, dodao broj njegovog mobilnog telefona, a tog navoda u podnesenoj optužnici nije bilo. Također se ističe da je za istu radnju bacanja stola na oca optuženik proglašen krivim i oslobođen optužbe, što presudu čini u tolikoj mjeri nerazumljivom da se ne može ispitati.

8. Odgovarajući na istaknute žalbene prigovore, prvostupanjski sud prije svega ističe da je netočan navod kako je sud u činjenični opis djela samovoljno dodao broj mobitela optuženika, jer je isti bio naveden i u optužnici pa se ne radi ni o kakvom prekoračenju optužbe, kako se to pogrešno insinuira u podnesenoj žalbi, obzirom da se presuda, sukladno odredbi čl. 449. st. 1. ZKP-a, odnosi na osobu koja je optužena i djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj optužnici.

9. Neosnovani su i neprihvatljivi daljnji žalbeni prigovori o nerazumljivosti presude vezano za opis fizičkog obračuna optuženika sa roditeljima, koji je započeo namjerom optuženika da na oca baci stol, što je rezultiralo nanošenjem tjelesne ozljede majci, za što je optuženik proglašen krivim, kao i ocu, za što je oslobođen optužbe. Ne radi se ni o kakvom proturječju ili nerazumljivosti presude, već o opisu istog događaja verbalnog i fizičkog napada optuženika na roditelje, pri čemu je sud u odnosu na sve odlučne činjenice koje tvore biće terećenih kaznenih djela, dao dovoljno jasne i argumentirane razloge, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Žalbenim prigovorima činjenične prirode optuženik prigovara ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda i zaključcima koje je sud iz takve ocjene izveo, ističući da su oštećenici, kao roditelji optuženika, prihvatili blagodat nesvjedočenja i nisu iskazivali o predmetnom događaju pa, po stajalištu obrane, nema nikakvih dokaza da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

11. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra, nakon pažljive analize i ocjene rezultata provedenog dokaznog postupka, da je prvostupanjski sud ocjenu o kaznenoj odgovornosti optuženika za kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11. temeljio na materijalnoj dokumentaciji u spisu, odnosno preslikama poruka sa mobilnih telefonskih uređaja oštećenika, koje nedvojbeno sadrže prijetnje smrću ocu, dok prijeteća poruka poslana majci, koja se odnosi na oca „ja ću ga ubiti“, sadrži prijetnju smrću njoj bliske osobe, time da je i sam optuženik u svojoj obrani na raspravi naveo kako je predmetne poruke slao ocu, sa kojim se „zakačio“ zbog posla, a majci samo onda kada nije mogao doći do oca.

12. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11., nanesene majci MI, optuženik se tereti da je tijekom fizičkog i verbalnog obračuna s roditeljima, majku udario nogom u lijevu natkoljenicu, nanijevši joj tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva lijeve natkoljenice. Navedeno proizlazi iz medicinske dokumentacije za oštećenicu MI (list 20 spisa), koja je na hitnom prijemu Opće bolnice Pula pregledana istoga dana 6. srpnja 2024. u 23,44 sati, kada je navela da se oko 19,00 sati posvađala sa sinom, koji ju je nogom udario u lijevu natkoljenicu te je opisana ozljeda u vidu kontuzije lijeve natkoljenice. Prvostupanjski sud je predmetnu medicinsku dokumentaciju doveo u vezu sa nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka, koji je decidirano naveo da je ošt. MI zadobila tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva lijeve natkoljenice, koja je u okolnostima fizičkog sukoba mogla nastati mehanizmom jednokratnog udarca nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom, primjenom sile slabijeg intenziteta.

13. Budući je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je kritične zgode došlo do verbalnog i fizičkog sukoba alkoholiziranog optuženika sa roditeljima, što optuženik u svojim obranama pred državnim odvjetnikom i na raspravi ne osporava, a proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u njegovom organizmu (imao 0,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) te kako je oštećenica prilikom pregleda na hitnom prijemu pulske bolnice iste večeri navela da ju je sin udario nogom u lijevu natkoljenicu kada je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva lijeve natkoljenice, što je potvrđeno i provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, prvostupanjski sud je pravilno i opravdano utvrdio da je optuženik, na način kako ga se tereti, s izravnom namjerom počinio i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. KZ/11. na štetu svoje majke MI.

14. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. KZ/11., počinjeno na štetu MI.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prestrogo kažnjen visinom jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kao i visinom dijela te kazne od osam mjeseci koji će se izvršiti, ističući kako se u međuvremenu pomirio sa roditeljima, koji ga ne terete, što je trebalo cijeniti kao znatnu olakotnu okolnost na njegovoj strani.

16. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena i ispravno ih doveo u vezu sa nađenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika, koji je mlađe životne dobi, izrazio je iskreno žaljenje zbog svega što se dogodilo te se u međuvremenu pomirio sa roditeljima, koji su mu oprostili, iako je i prekršajno kažnjen zbog nasilja u obitelji pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, izvršio je pravilan izbor vrste i mjere kazne, osudivši optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da će se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci izvršiti, a ostatak kazne u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

17. Drugostupanjski sud stoga smatra da su, suprotno žalbenim navodima optuženika, visina utvrđenih kazni zatvora za svako pojedino kazneno djelo, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11., kao i visina izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i izricanje djelomične uvjetne osude na temelju čl. 57. KZ/11., primjerene kako težini i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, tako i stupnju krivnje i osobnim svojstvima optuženika te će njima u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

18. Iz navedenih razloga žalba optuženika odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar