REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11143/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika AI, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika AI, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 29. studenoga 2024. godine, broj: Pp-15606/2024-4, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika AI kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022) okrivljenik AI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik AI proglašen je krivim zbog prekršaja članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, u koju se uračunava vrijeme u kojem je bio lišen slobode, kao jedan dan zatvora, pa mu je preostalo za izdržati još 14 dana zatvora.

2. Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog odluke o sankciji, jer da pri izricanju kazne zatvora prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, posebice činjenicu da je već u tijeku polaganje vozačkog ispita.

Okrivljenik predlaže žalbu prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i izreći novčanu kaznu, ili društveno koristan rad.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točki 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o izrečenoj sankciji, ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora odmjerena u primjerenom trajanju obzirom na težinu prekršaja, opasnost djela i ostale okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Prvostupanjski je Sud imao već u vidu kao olakotne okolnosti, okolnosti koje se ističu u žalbi, te je svoju odluku o sankciji obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, kritične zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja, za koji je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022) propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 EUR-a ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

Vijeće ovog Suda dakle zaključuje da će se upravo primijenjenom prekršajnom sankcijom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, te da će ta sankcija utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i suzdrži se od činjenja prometnih prekršaja.

U odnosu na žalbeni prijedlog da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi, treba navesti da je rad za opće dobro na slobodi institut, koji je uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka kojima je izrečena novčana kazna.

7. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a, do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda, primjeren složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 (tri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.