Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6916/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 10. lipnja 2024., broj: 22. Pp-379/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se žalba okr. ČT kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ČT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 10. lipnja 2024., broj: 22. Pp-379/2024-7, proglašen je krivim okr. ČT da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 929,06 eura, u koju se lišenje slobode 9. i 10. prosinca 2022. uračunava kao 79,63 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 849,43 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 13,27 eura.
2.Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice Ankice Horvat, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5.Okrivljenik u žalbi osporava da bi svoju suprugu fizički napao na način da bi je desnom rukom primio za vrat, smatra da ova činjenica nije uopće dokazana, ističe da se utvrđenje iste temelji jedino i isključivo na iskazu DT, da oštećena nije zadobila tjelesne ozljede niti se na žalila u tom pravcu pa je nejasno zašto sud upravo iskaz DT smatra realnim i uvjerljivim a iskaz okrivljenika neuvjerljivim i usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, navodi da je oštećena i sama pravomoćno osuđivana za obiteljsko nasilje, da je sklona podnošenju prijava protiv njega kako bi si u brakorazvodnoj parnici osigurala bolju poziciju vezano za donošenje odluke s kojim će roditeljem djeca živjeti, da oštećena samostalno prepričavajući predmetni događaj nije uopće spomenula kako bi je okrivljenik primio za vrat već je o događaju iskazivala suglasno obrani okrivljenika, a tek naknadno, na izravni upit suda, navela da ju je okrivljenik primio za vrat te ističe da činjenica kako je oštećena prilikom iskazivanja bila uzrujana, uplakana i emocionalna ne mogu biti jedini kriteriji da se njen iskaz procijeni kao uvjerljiv i da se jedino na njemu temelji osuđujuća presuda.
6.Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom, ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Osim toga, prvostupanjski sud je proveo i dokaznu radnju suočenja okrivljenika i žrtve nasilja pa nije točno da se pobijana presuda temelji samo na iskazu žrtve nasilja. Pogrešno smatra okrivljenik da je iskaz žrtve nasilja nevjerodostojan već samim time što se radi o žrtvi nasilja, niti na vjerodostojnost njenog iskaza može utjecati činjenica da je i sama pravomoćno osuđivana za obiteljsko nasilje. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja tvrdnjom da oštećena nije zadobila nikakve tjelesne ozljede niti se na iste žalila, jer tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu, u kojem slučaju bi se radilo o nekom obliku tjelesne ozljede koje su propisane u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo. Iz navedenog razloga, nedostatak utvrđenja postojanja tjelesnih ozljeda kod DT ne znači da okrivljenik nije počinio radnje koje čine biće prekršaja tjelesnog nasilja.
7.Svjedokinja žrtva nasilja DT, ispitana u prvom postupku 10. prosinca 2022., dakle jedan dan nakon počinjenja djela, kojom prilikom je provedeno i suočenje s okrivljenikom, te ispitana u ponovljenom postupku 9. svibnja 2024. kojom prilikom je također provedeno suočenje s okrivljenikom, iskazivala je okolnosno, dosljedno i neproturječno i u njenom iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Osim toga, provođenjem dokazne radnje suočenja okrivljenika i žrtve nasilja, potvrđena je vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se, osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Na temelju provedenog suočenja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je izveo osnovan zaključak o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje AT.
8.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9.U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik navodi da mu je prvostupanjski sud, kod odmjeravanja kazne, cijenio kao otegotnu okolnost dosadašnje prekršajno kažnjavanje iako njemu nije poznato da bi u posljednjih osam godina bio prekršajno kažnjavan za slične prekršaje. Razmotrivši žalbene navode, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno, kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, cijenio kao otegotno okrivljenikovu dotadašnju osuđivanost, ali ne za „slične prekršaje“ kako se to u žalbi pokušava prikazati, nego za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (odluka Općinskog suda u Zlataru broj Pp-1000/2021, pravomoćna 1. kolovoza 2021., kako je to vidljivo iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske na listu 33 spisa). U odnosu na ovu okolnost treba navesti da je u međuvremenu, do donošenja ove drugostupanjske odluke, nastupila rehabilitacija zbog čega se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, no unatoč tome ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer je okrivljenik proglašen krivim za teži oblik nasilja u obitelji, a izrečena mu je, prije svega, blaža vrsta kazne (za ovaj prekršaj propisana je i kazna zatvora), a osim toga novčana kazna mu je izrečena doista minimalno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11.Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalnu skrb i tužitelja.
