Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9763/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BI, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. listopada 2024., broj: Pp-5503/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. listopada 2024., broj: Pp-5503/2022-5, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođena je optužbe okr. BI da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2.Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Tužitelj u žalbi navodi da je tumačenje prvostupanjskog suda pogrešno te da je neupitno i razvidno, iz samog činjeničnog opisa prekršaja, da se ponašanjem okrivljene narušavao javni red i mir građana. Objašnjavajući takav stav, tužitelj ističe da je okrivljena u kasnim noćnim satima vikala i galamila te da nije smatrao potrebnim navoditi kako su se posljedice reflektirale na javno mjesto, smatrajući tu činjenicu logički razumnom i općepoznatom, sve sukladno čl. 419. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, jer je neupitno kako je dvorište zgrade kao takvo dostupno pogledima i čulu s ulice pa je neupitno da je riječ o fiktivnom javnom mjestu s kojeg su se posljedice zasigurno reflektirale na javno mjesto.

6.Nije u pravu tužitelj kada, pozivajući se na odredbu čl. 419. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, tvrdi da se radi o općepoznatoj činjenici, jer činjenica je li dvorište na adresi [adresa], na koji način je mjesto događaja opisano u činjeničnom opisu optužbe u ovom predmetu, dostupno vidiku i čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta doista nije općepoznata činjenica koja se ne bi trebala utvrđivati, kako je to propisano navedenom zakonskom odredbom. Za svaki prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je javnost mjesta događaja bitno obilježje djela a počinjen je na tzv. fiktivnom javnom mjestu, nužno je u činjeničnom opisu djela navesti da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, može i navođenjem nekih parametara iz kojih bi to bilo vidljivo, jer je jedino na takav način, dakle navođenjem refleksije na neograničeno otvoreno javno mjesto, iz činjeničnog opisa vidljivo da fiktivno javno mjesto na kojem se predmetni događaj dogodio ima značaj javnog mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.Slijedom gore navedenog, a imajući na umu da se okr. BI teretila da je prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj javnost mjesta događaja čini jedan od konstitutivnih elemenata bića djela, počinila „u [adresa], u dvorištu“, dakle, na tzv. fiktivnom javnom mjestu, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće inkriminiranog prekršaja, jer nije opisano da je radnja okrivljenice (zadavanje udarca drškom metle i vika) bila vidljiva i čujna na neograničeno otovorenom javnom mjestu. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.

8.Pogrešno smatra tužitelj da je prvostupanjski sud, u situacijama kada ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, a o tome se radi u ovom predmetu, bio dužan postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da ispravi odnosno nadopuni optužni prijedlog.

9.Odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito je propisano:

„Ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe“.

10.Iz prethodno citirane zakonske odredbe, jasno je da prvostupanjski sud nije dužan, a zapravo ni ovlašten, pozvati tužitelja na ispravak donosno dopunu optužnog prijedloga kada, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji, prema citiranoj zakonskoj odredbi, prvostupanjski sud je dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe. Pojednostavljeno rečeno, čl. 161. st. 6. (a i čl. 161. st. 5.) Prekršajnog zakona ima prednost pred čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona odnosno primjena čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona može eventualno doći u obzir ako prvostupanjski sud ne donese odluku na temelju čl. 161. st. 5. ili st. 6. Prekršajnog zakona.

11.Slijedom navedenog, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitujući navedeni optužni prijedlog, donio presudu kojom je okrivljenicu oslobodio optužbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.