Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-446/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, Zagreb (čiji je OIB: 38922958547) zastupanog po punomoćnicima Hrvoju Lui odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4. i drugi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41: Pn-12/2022-27 od 17. siječnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41: Pn-12/2022-27 od 17. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojem je tužitelju dosuđen iznos od 12.349,70 eura / 93.048,79 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže opisano kao u izreci točke I. pobijane presude.

r i j e š i o  j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41: Pn-12/2022-27 od 17. siječnja 2023., bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa preko 12.349,70 eura / 93.048,79 kuna do iznosa od 13.883,97 eura / 104.608,77 kuna, dakle za više dosuđeno u iznosu od 1.534,28 eura / 11.560,00 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom.

2. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak iznad dosuđenog iznosa od 1.932,09 eura/14.557,31 kuna do iznosa od 2.589,88 eura/19.513,46 kuna, (dakle za više dosuđenu razliku od 4.956,15 kuna/657,79 eura), tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. 3. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 250 eura.".

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, Zagreb (čiji je OIB: 38922958547) da tužitelju UĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 13.883,97 € odnosno 104.608,77 kn (slovima: trinaest tisuća osamsto osamdeset i tri eura te devedeset i sedam centi odnosno sto i četiri tisuće šesto i osam kuna te sedamdeset i sedam lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2020. godine do 18. listopada 2020. godine po stopi od 0 % godišnje, od 19. listopada 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe dok se tužitelj UĐ odbija s preostalim djelom svoga tužbenog zahtijeva.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, Zagreb (čiji je OIB: 38922958547) da tužitelju UĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.589,88 € odnosno 19.513,46 € (slovima: dvije tisuće petsto osamdeset i devet eura te osamdeset i osam centi odnosno devetnaest tisuća petsto i trinaest kuna te četrdeset i šest lipa) s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 17. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana dok se dok se tužitelj UĐ odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (tuđe njege i pomoći, troškova liječenja te izgubljene zarade) a koju štetu je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 28. listopada 2019. kada je stradao u prometnoj nesreći kao vozač skutera te zadobio teške tjelesne ozljede za koje je odgovoran osiguranik tuženika SĐ koji je upravljao vozilom marke Toyota inozemne registarske oznake i broja LJ HG499.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koja su predviđena odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nadalje, nije ni ostvaren žalbeni razlog nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpuno jasne razloge a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud. 8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio slijedeće:

- da među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva,

- da nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 22. svibnja 2020.,

- da nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 44.200,00 kuna dana 3. kolovoza 2020.,

- da je radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz u medicinsku dokumentaciju tužitelja te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu doc. prim. dr. sc. Dean Girotto dr. med.,

- da u svom nalazu i mišljenju od 25. travnja 2022. vještak - neurokirurg Doc.prim.dr.sc. Dean Girotto dr. med. ističe da je uvidom u sudski spis i u njemu priloženu dokumentaciju ustanovio da je tužitelj UĐ rođen 1972. godine nastradao u prometnoj nesreći dana 28.10.2019. godine kao vozač skutera u prometnoj nesreći te pri tom zadobio povredu desnog koljena, te opisuje kronologiju liječenja:

- da je 11.11.2019. -13.11.2019. -Hospitalizacija i operacija OB Lovran: - primarno obrađen u drugoj ustanovi gdje je utvrđen multifragmentami prijelom kondila-platao tibije potkoljenice; učinjena operacijska osteosinteza; otpušten na kućno liječenje uz preporuke hoda i ponašanja s kontrolom za 2 tjedna;

-da je 01.12.2019. -17.01.2020. - Fizoterapeut Privatni studio Vita: - fizioterapeutske usluge /drenaža otoka, tretiranje ožiljka, pasivno i aktivno razgibavanje koljena/; 4) 05.12.2019. - Ortoped.. – koljeno diskretno podraženo uz flexiju do 90 st iz pune ekstenzije; nastavak rasterećenja po uputama, 6 tjedana od operacije uputiti na RHB, potomkontrola;

-da je 20.01.2020. - 10.02.2020. – Hospitalizacija Thalasoterapija Opatija: - provedena individualna i monitorirana fiziokinezoterapija, kretnje u desnom koljenu 0/130 st.; preporuka za nastavak AFT, kontrola ortopeda po preporuci;

-da je 05.03.2020 - Fizijatar - kontrola po obavljenom stacionarnom fizikalnom liječenju, preporuča se daljnja AFT; aktulno se žali na bol u koljenu kod stajanja, hod po stepenicama bez većih teškoća, analgetike ne uzima; ekstenzija punog opsega, flexija do 140 st. tj. nešto manja nego u lijevom koljenu, bez izljeva u koljenu uz nešto manju kontrakciju desnog bedra; upućen s preporukama na AFT 10 x.,

-da je 01.04.2020. Fizijatar – kontrola po obavljenoj th; Navodi poboljšanje uz privrmeni otok koljena kod nekih aktivnosti (kodanje i na kraju dana) ekstenzija koljena punog opsega uz održanu snagu kvadricepsa.

-da u dopunskoj medicinskoj dokumentaciji se navodi: kominutivna fraktura lateralnog kondila tibije., jaka bolnost desnog koljena s svanjske strane, znaci izljeva, bez instabiliteta; 31.10.; RTG – prijelom lateralnog kondila tibije bez pomaka., - punkcija koljena i evakuacija 20 ccm stare krvi; preporučava se operacijsko liječenje, prethodno potrebno učiniti CT koljena; Naručuje se na operacijsko liječenje; da kod tužitelja UĐ ne postoje prije predmetne slične smetnje s desnom nogom i koljenom, da je operiran u Lovranu 11.11.2019. od 20.01. do 10.02.2020 bio na stacionarnoj i ambulantnoj fizikalnoj terapiji. Sada povremeno ima smetnje u vidu bolova nakon dužeg opterećenja i stajanja te vožnje automobilom. Ima osjećaj da ne može kompletno saviti koljeno. Prije ozljede tužitelj UĐ je bio dosta aktivan u sportskom pogledu te sada to ne može u punom opsegu a pogotovo vise ne može trčati zbog neugodnosti u koljenu i bolovima kod trčanja., Bio na bolovanju 7 i po mjeseci.,

-da je kod tužitelja zbog doživljene prometne nezgode smanjena opća životna aktivnost (SOŽA) od ukupno 7%. i u toj mjeri će tužitelj UĐ morati trajno ulagati pojačane napore u aktivnostima a time trpjeti dio duševne boli. Zaostale smetnje se odnose na smanjenu pokretljivost koljena u lakšem stupnju i smanjenja do 15 st od punog opsega.

-da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta do 2 x 12 sati (sveukupno nakon prometne nezgode i nakon operacijskog zahvata), srednjeg intenziteta do 3 mjeseca i slabijeg intenziteta još 9 mjeseci, Povremeni bolovi koji su posljedica zaostalih tegoba su trajne posljedice i ulaze u sveukupnu SOŽA i njene radne aktivnosti.

-da je strah primarnog karaktera bio je jačeg inteziteta i kratkotrajan pri tjelesnom ozljeđivanju u predmetnoj ozljedi ali bez trajnih posljedica. Sekundarni strah (zbog tjelesne ozljede injezinih posljedica) bio je jačeg intenziteta u trajanju od 14 dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca te slabijeg intenziteta još 7 mjeseci kao tjeskoba i zabrinutost za ishod liječenja.

-da postoje elementi za manje (blažeg stupnja) naruženja na koljenu s vanjske strane koljena od rane operacijskog reza povremeno vidljivo trećim osobama.

-da je tuđa nestručna pomoć bila je potrebna tužitelju prvih 3 tjedna po otpust s hospitalizacije do 6 sati dnevno potom u smanjenom opsegu do 3 sata dnevno slijedećih 6 tjedna do odlaska na stacionarno fizikalno liječenje. Potrebe za pojačanom ishranom nije bilo,

- da je na ročištu od 1. srpnja 2022. radi razjašnjenja nalaza te davanja odgovora na pitanje i prigovore vještak doc. prim. dr. sc. Dean Girotto dr. med., iskazao da je na osnovu medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja UĐ ustanovio je da se radilo o traumatskoj ozljedi koljena koja je kirurški zbrinuta operacijskim zahvatom i postoperacijskim liječenjem od strane fizijatra odnosno fizikalne medicine. Na dan njegovog pregleda ustanovio je u kliničkom nalazu da je ekstenzija koljena od maksimalnog punog opsega koji kod normalnog čovjeka iznosi između 130 i 150 sada je 120 stupnjeva što govorio u prilog jako dobrog zalječenja ozljede. Također prisutna je diskretna hipertrofija natkoljenice što govori u prilog i također dobrog zalječenja. S toga po prosudbi medicinskog vještaka – neurokirurga procjena je adekvatna i navedena u vještačenja sveukupno prisutna u 7%. Slične zaostale smetnje u manjem opsegu prema nekim tablicama koje su primjer ocjenjivanja procjenjuje se između 5 do 10%. S obzirom na samu primarnu ozljedu tužitelj UĐ je mogao maksimalno imat smetnje jačeg intenziteta u dva navrat gdje nakon normalno uzete ili dobivene analgetske terapije imao smanjenje bolnog intenziteta, a procijenio je da jakog intenziteta bilo je u dva navrata po 12 sati. Srednjeg intenziteta njegova je procjena da je postojala oko 3 mjeseca s time da sve to govori u kumulativnom obliku jer ne postoji bolnost cjelodnevnog karaktera. Ponekad tužitelj UĐ dnevno tužitelj UĐ može imati bolove srednjeg intenziteta koji se najčešće mogu javiti kod opterećenja nakon operacije i prilikom provođenja fizikalne terapije dok je slabijeg intenziteta procijenjeno još 9 mjeseci, a također primjereno je procijenio i prisutan sekundarni strah. Tuđa pomoć je bila potrebna tužitelju najvjerojatnije u prvih 3 tjedna po otpustu do maksimalno 6 sati dnevno, a nakon tog vremena još 6 tjedana do 3 sata nakon čega je otišao na stacionarno fizikalno liječenje. Završetak liječenja kod takvih i sličnih ozljeda prema tvrdnjama vještaka procjenjuje se do godinu dana kad se definira trajno stanje. Na kraju svoga iskaza vještak - neurokirurg doc.prim.dr.sc. Dean Girotto dr. med. je iskazao da je koristio orijentacijske tablice utvrđenja vještaka, a uzeo je u obzir i životnu dob oštećenika kao i poslove kojim obavlja i sve ostale njegove životne aktivnosti.

-da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka - neurokirurga budući je isti stručan i objektivan, a odbijen je prijedlog tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje da se provede medicinsko vještačenje po nekom drugom vještaku, obzirom da je vještak odgovorio na sva sporna činjenična pitanja, a u njegovom nalazu nema proturječnosti ili bilo kakvi nejasnoća.,

- da je radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva glede naknade za izgubljenu zaradu proveden dokaz po vještaku za računovodstvo i financije Tomislavu Prpić, dipl. oec.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpić, dipl. oec. proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju imao gubitak u zaradi u iznosu od 11.248,79 kuna (1.492,97 eura) neto, što vještak pojašnjava da je prije svega uzeo u obzir referentne vrijednosti neto isplate plaće za 2019. i 2020. (Isplaćene u redovnom radu, dakle prije i nakon štetnog događaja), ne uzimajući pri tome u obzir isplate za trošak prijevoza, te ostale neoporezive naknade i isplate (božićnice, regresi i sl.), u odnosu sa iznosom koji je zaista uprihodio (od poslodavca i HZZO-a ukupno) za period isplata plaća od studenog 2019. do srpnja 2020. u kojemu su isplaćene plaće za mjesece istopad 2019. pa do lipanj 2020.,

- da vještak Tomislav Prpić dipl.oec. ističe da je tužitelj manje uprihodio neto iznos od 11.248,79 HRK (1.492,97 €) neto.,

-da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje angažiranog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića dipl.oec., a istog je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud jer je isti stručan i nepristran.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu na imovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i /155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), utvrdio ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 130.000,00 kuna/17.253,97 eura, pa kako je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio s tog osnova iznos od 41.500,00 kuna/5.508,00 eura to je prvostupanjski sud tužitelju dosudio i daljnju razliku u ukupnom iznosu od 104.608,77kuna/13.883,97 eura.

9.1. Sa zaključkom suda prvog stupnja nije u cijelosti suglasan ovaj žalbeni sud jer osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, i dosudio tužitelju više nego je on tražio.

10. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

11. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO-a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. U konkretnom slučaju težina povrede tužitelja te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu zatražene naknade neimovinske štete kako je to cijenio i prvostupanjski sud. Naime, trajanje jačine fizičkih bolova važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio posebno pitanje straha kojeg je tužitelj doista trpio.

13. Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade tužitelju pravilno odmjerio, odnosno neimovinsku štetu po svim vidovima posebno imajući u vidu odlučivanje o iznosu neimovinske štete u suđenju kojim se primjenjuje određeni pravni standard – pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir, kako bi se omogućilo da, u situacijama koji ne odskaču od životnog prosjeka oštećeniku budu u jednakom pravnom položaju.

14. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

14.1. U postupku je saslušan liječnik vještak medicinske struke, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno je naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se je osvrnuo na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjem i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega je njegovo mišljenje u cijelosti prihvatio.

15. Imajući u vidu navedenu ozljedu koja se odnosi na intenzitet fizičkih bolova, koje je pretrpio tužitelj, doživljeni strah, umanjenje životnih aktivnosti, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada zatražena naknada po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 130.000,00 kuna/17.253,97 eura.

16. Međutim, imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik još u mirnom postupku tužitelju s osnove naknade neimovinske štete isplatio iznos od 41.500,00 kuna/ 5.508,00 eura, to tužitelj osnovano potražuje i daljnji iznos od 81.800,00 kuna / 10.856,73 eura, a prema postavljenom tužbenom zahtjevu.

16.1. Naime, potrebno je istaknuti da su dana 15. lipnja 2020. na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Izmijenjeni orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedena Izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) odnosno od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Prema tome, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je u obvezi primijeniti te kriterije jer se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku, te je ovim ujedno i odgovoreno na žalbene razloge tuženika. Prema tome, navedena Izmjena orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuje se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene što podrazumijeva i na način odlučivanja u drugostupanjskoj kao i u revizijskoj fazi postupka. Ovim je ujedno odgovoreno i na žalbene razloge.

17. Odlučujući o visini iznosa dosude, prvostupanjski sud je povrijedio pravila o procesnim pretpostavkama obzirom na predmet spora u dijelu odluke pod točkom I. izreke gdje je tužitelju dosudio viši iznos od zatraženog iznosa postavljenim tužbenim zahtjevom. Ovo stoga jer je odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio o iznosu koji tužitelj nije tražio. Naime prvostupanjski sud je povrh iznosa od 81.800,00 kuna kako je tužitelj tražio, istom dosudio i daljnji iznos od 11.560,00 kn/1.534,28 Eura pa je stoga počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na koju povredu osnovano tuženik ukazuje u žalbi.

18. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako je ozlijeđeni zbog nepotpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili ako mu je potrebna trajna pomoć, ili su mu mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

19. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (članak 1095. stavak 2. ZOO-a) kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja u iznosu od 11.248,79 kuna / 1.492,97 eura kako je to i tužitelj zatražio preciziranim tuženim zahtjevom s tog osnova na ročištu od 6. prosinca 2022. a prema nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića dipl.oec.

20. Na ovako dosuđeni iznos ukupne štete prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a dosudio pripadajuću naknadu od dana 22. svibnja 2020. kako je to tužitelj zatražio. Naime, kod primjene odredbe članka 12. ZOOP-a tužitelju pripada zakonska zatezna kamata neimovinske kao imovinska šteta od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju (tako i VSRH Rev - 660/21 od 14. rujan 2021., Rev - 820/2019 od 8. rujna 2020.).

21. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, čime je odlučeno kao u izreci ove presude, dok je dijelom valjalo uvažiti žalbu tuženika i pozivom na odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a odlučiti kao izreci pod točkom 1. ovog rješenja.

22. Odredbom članka 155. stavak 1. propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

23. Osnovano žalitelj u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a smatrajući da tužitelju pripada niži omjer postotka u parnici u odnosu na dosuđeni od 42,52%.

24. Naime, tužitelj nije u cijelosti uspio sa visinom tužbenog zahtjeva,pa kod činjenice da tuženik nije osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, već samo visinu, to je valjanom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tužitelju valjalo dosuditi uspjeh u omjeru od 28%, jer je tužitelj uspio sa 64%, a tuženik 36%. Obzirom da ovaj drugostupanjski sud akceptira sve pobrojane i utvrđene radnje prvostupanjskog suda vezano za troškove postupka, to je primjenom naprijed cit. odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a uz utvrđeni omjer od 28%, kao i vrijednost jednog boda od 2 eura, prema odredbi članka Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), valjalo potvrditi pobijanu odluku o troškovima postupka do iznosa od 14.557,31 kn/1.932,09 Eura, a za više dosuđenu razliku od 4.956,15 kuna/657,79 eur-a, odbiti zahtjev tužitelja čime je odlučeno kao u izreci pod točkom 2. ovog rješenja.

24. Imajući u vidu visinu predmeta spora kojom je tuženik uspio u žalbi, istom je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 10 točka 1. Tarife, valjalo priznat troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 250 eura.

U Splitu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević