REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

R1-222/2024-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Alenu Aliću, u pravnoj stvari predlagatelja AKCIONERNOE OBŠČESTVO „ATOMSTROJEKSKPORT“, OIB: 54878665778, Ruska Federacija, Nižnji Novgorod, Trg slobode 3, zastupan po Martini Prpić, odvjetnici u, Odvjetničkom društvu Kovačević, Prpić i Simeunović d.o.o. i protivnika ADRIADIESEL d.d., OIB: 39535117137, Karlovac, Mala Švarča 155, zastupan po punomoćniku Nikoli Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić i Klaić, povodom zahtjeva za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka, dana 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Priznaje se u Republici Hrvatskoj i izjednačuje se s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj pravorijek Arbitražnog centra pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika (RSPP) broj: 74/2020-680 od 12. veljače 2021. koji glasi:

1. „Naplatiti od Dioničkog društva „Adriadiesel“ u korist Dioničkog društva „Atomstrojeksport“ kaznu za kršenje rokova dostavljanja osiguranja u visini od 1.394.271 (jedan milijun tristo devedeset četiri tisuće dvjesto sedamdeset jedan) USD i 30 centi.

2. Naplatiti od Dioničkog društva „Adriadiesel“ u korist Dioničkog društva „Atomstrojeksport“ kaznu za kršenje rokova izrade tehničke dokumetnacije u visini od 1.765.000 (jedan milijun sedamsto šezdeset pet) rubalja i 00 kopjejki.

3. Naplatiti od Dioničkog društva „Adriadiesel“ u korist Dioničkog društva „Atomstrojeksport“ kaznu za kršenje rokova izrade i usuglašavanja dinamike plana proizvodnje i isporuke opreme u visini od 118.000 (sto osamnaest tisuća) rubalja i 00 kopjejki.

4. Naplatiti od Dioničkog društva „Adriadiesel“ u korist Dioničkog društva „Atomstrojeksport“ kaznu za kršenje rokova dostavljanja izvješća u visini od 10.000 (deset tisuća) rubalja i 00 kopjejki.

5. Naplatiti od Dioničkog društva „Adriadiesel“ u korist Dioničkog društva „Atomstrojeksport“ troškove plaćanja arbitražnog spora u visini od 3.280.000 (tri milijuna dvjesto osamnaest tisuća) rubalja i 00 kopjejki.“

II. Nalaže se protustranci, u roku od 15 dana, naknaditi predlagatelju troškove postupka priznanja stranog arbitražnog pravorijeka u iznosu od 1.573,23

Eur.

III. O prijedlogu za ovrhu odlučiti će se posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Podneskom od 16. rujna 2024. predlagatelj je ovome sudu podnio prijedlog radi priznanja strane arbitražne odluke, i to pravorijeka Arbitražnog centra pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika (RSPP) broj: 74/2020-680 od 12. veljače 2021. kojim je protivniku naloženo da predlagatelju plati iznose navedene pod toč. I. izreke.

2. U svom prijedlogu predlagatelj u bitnome navodi da je dioničko društvo „direkcija jedinstvene narudžbe za AES“ (u nastavku: DEZ d.d.) je u svoje ime, a za račun i u interesu predlagatelja s protivnikom sklopilo Ugovor br. 007/8270-D/2018- RP-13 od 19. studenog 2018. (u nastavku: Ugovor) koji u odredbi čl. 10.18 sadrži ugovor o arbitraži prema kojem se svi sporovi nastali kod izvršenja Ugovora o razrješavaju prije suđenja putem pregovora odnosno, ako se pregovorima ne usuglase, sporna pitanja konačno se razrješavaju:

– arbitražom pred Ruskim arbitražnim centrom pri autonomnoj nekomercijalnoj organizaciji „Ruski institut suvremene arbitraže“ ili

– arbitražom pred Međunarodnim komercijalnim arbitražnim sudom pri Trgovačko-industrijskom sudu Ruske Federacije ili

– arbitražom pred Arbitražnim centrom pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika (u nastavku: RSPP).

U nastavku predlagatelj ističe da je dana 14. travnja 2020. DEZ d.d. pokrenuo arbitražni postupak sukladno čl. 10.18. Ugovora nakon čega je sukladno Arbitražnom ugovoru i primjenjivim pravilima RSPP-a konstituiran arbitražni sud sastavljen od 3 arbitra. Nadalje, predlagatelj navodi da je u tijeku postupka pred arbitražnim sudom došlo do subjektivne preinake tužbe na način da je procesnu poziciju inicijalnog tužitelja društva DEZ d.d., preuzeo predlagatelj. Opisanu subjektivnu preinaku dopustio je arbitražni sud odlukom od 27. listopada 2020. Predlagatelj ističe da je nakon provedenog arbitražnog postupka arbitražni sud dana 12. veljače 2021. donio konačni pravorijek pod brojem 74/2020-680 te predlaže priznanje navedenog arbitražne odluke sukladno Konvenciji o priznaju i izvršenju stranih arbitražnih odluka od 10. lipnja 1958. (u nastavku, Newyorška konvencija) i Zakona o arbitraži („Narodne novine“ br. 88/01, u nastavku ZA).

3. Prijedlog za priznanje predmetnog stranog arbitražnog pravorijeka dostavljen je protivniku, s pozivom da se o prijedlogu izjasni u roku od 15 dana.

4. Podneskom od 13. prosinca 2024. protivnik se usprotivio prijedlogu za priznanje predmetnog stranog arbitražnog pravorijeka te, u bitnome, upućuje na nedostatke ovjerenog prijevoda arbitražnog pravorijeka i Ugovora. Protivnik navodi da pravorijek ne sadrži ovjeren potpis ovlaštenih osoba Arbitražnog centra RSPP smatrajući da predmetni dokument nije prošao postupak legalizacije niti sadrži nadovjeru Apostille. U nastavku protivnik navodi da ovjereni prijevod ne sadrži tekst koji bi bio potreban za dokazivanje ovlaštenja odnosno svojstva potpisnika Arbitražnog centra RSPP te da ovjereni prijevod ima formalnih nedostataka jer nije sastavljen u formi propisanoj Zakonom o sudovima i Pravilnikom o stalnim sudskim tumačima. Pritom, protivnik upire na obrazac priložen Pravilniku o stalnim sudskim tumačima navodeći da u priloženom ovjerenom prijevodu nedostaju formalni elementi koje obrazac predviđa pa da je protivniku otežano snalaženje u podnesku predlagatelja i gotovo onemogućeno pozivanje i upućivanje na konkretna mjesta u ovjerenom prijevodu stranog pravorijeka. Nadalje, protivnik upire na nedosljednost sudskog tumača prilikom sastavljanja ovjerenog prijevoda Ugovora navodeći da izvorni tekst ugovora ima 61 stranicu, dok se prijevod sudskog tumača nalazi na 7 stranica. Protivnik je istaknuo da je predmetni pravorijek protivan javnom poretku navodeći da je u neravnopravnom položaju u odnosu na predlagatelja jer je predlagatelj član grupe Rosenergoatom, ruske agencije za nuklearnu energiju, također članice RSPP-a i da je takva pristranost Arbitražnog suda predstavlja razlog za poništaj. U nastavku protivnik ističe da je arbitražni sud povrijedio načelo prava na pravično suđenje jer rasprava putem videokonferencije nije ostavljala dovoljno vremena sudioniku da se očituje na tvrdnje predlagatelja, da je veza stalno pucala i nije bio osiguran prijevod. Također, protivnik je naveo da je Arbitražni sud ignorirao prigovore protivnika, da su iz zapisnika arbitrarno izostavljeni dijelovi rasprave. Pod toč. III. svog očitovanja protivnik upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane arbitražnog suda te ističe da je ruska arbitraža namjerno zanemarila da je postojala zabrana financijskih transakcija s bankama predlagatelja, a da je upravo ta okolnost presudno utjecala na neispunjenje obveza protivnika prema predlagatelju

5. Ovaj sud je izvršio uvid u:

– ovjereni prijevod pravorijeka Arbitražnog centra pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika (RSPP) broj: 74/2020-680 od 12. veljače 2021. i

– ovjereni prijevod relevantnog dijela Ugovora br. 007/8270-D/2018-RP- 13 od 19. studenog 2018.

Napominje se da je na poziv suda predlagatelj navedene isprave dostavio u ovjerenoj preslici pri čemu je javnobilježnička ovjera preslike i nadovjera Apostille pečata i potpisa vršitelja dužnosti javnog bilježnika Lesakova Ekaterina Olegovna prevedena na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču Danici Crnobrnja.

6. Prijedlog predlagatelja za priznanje strane arbitraže odluke je osnovan.

7. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01, dalje u tekstu: ZA) određeno je da će se strani pravorijek priznati i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj, osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. t. 1. istog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem zakonu je donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka. Stavkom 2. navedenog članka ZA propisano je kako će sud odbiti priznanje i ovrhu stranog pravorijeka ako utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

8. Uvidom u dokumentaciju spisa utvrđeno je da su prednik predlagatelja i protivnik sklopili Ugovor br. 007/8270-D/2018-RP-13 od 19. studenog 2018.

9. Iz toč. 10.18. citiranog Ugovora proizlazi da su se ugovorne strane sporazumjele da će svi sporovi i nesuglasice koje proisteknu iz ugovora rješavati u postupku prije suđenja. Nadalje, iz predmetnog ugovora je razvidno da su se stranke sporazumjele da se bilo koji spor, nesuglasica, pretenzija ili zahtjev koji proisteknu iz predmetnog Ugovora ili u vezi s njime, uključujući i sve u svezi njegovog kršenja, sklapanja, izmjene, raskida ili da je nevažeći, rješava prema izboru tužitelja:

– arbitražom pred Ruskim arbitražnim centrom pri autonomnoj nekomercijalnoj organizaciji „Ruski institut suvremene arbitraže“ ili

– arbitražom pred Međunarodnim komercijalnim arbitražnim sudom pri Trgovačko-industrijskom sudu Ruske Federacije ili

arbitražom pred Arbitražnim centrom pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika.

Ujedno je ugovoreno da je arbitražni pravorijek konačan i obvezujući za Strane i ne može se osporavati. Slijedom navedenog proizlazi da su stranke u u toč. 10.18. citiranog Ugovora ugovorile klauzulu o arbitraži. Nadalje, uvidom u predmetni pravorijek Arbitražnog centra pri Ruskom savezu industrijalaca i poduzetnika (RSPP) broj: 74/2020-680 od 12. veljače 2021. utvrđeno je da je Arbitražni sud dana 27. listopada 2020. (list 216 spisa) donio odluku o subjektivnoj preinaci kojom je u procesnu poziciju tužitelja stupio predlagatelj.

10. Sud je ocijenio da nema razloga za odbijanje priznanja stranog pravorijeka iz odredbe čl. 40. st. 2. ZA, jer je predmet spora arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske. U konkretnom je slučaju pravorijekom odlučeno o sporu s međunarodnim obilježjem koji proizlazi iz trgovačke djelatnosti. Radi se o sporu o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati i za koji nije propisana isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, odnosno o sporu koji je arbitrabilan (čl. 3. st. 1. i 2. u vezi s čl. 2. toč. 7. ZA). Ovdje valja istaknuti kako iz predmetnog pravorijeka proizlazi da je protivnik aktivno sudjelovao u arbitražnom postupku time što mu je Arbitražni sud dostavio dopis od 30. travnja 2020. kojim je obavijestio stranke o početku arbitražnog postupka te je uputi tuženiku kopije tužbenog zahtjeva. Dana 23. srpnja 2020. Arbitražni sud zaprimio je preliminarni odgovor tuženika na tužbeni zahtjev, a dana 3. kolovoza odgovor tuženika na tužbeni zahtjev. Nadalje, dana 26. kolovoza 2020. Arbitražni sud je utvrdio dinamički plan procesa kojeg je dostavio Strankama. Isto tako, iz predmetne arbitražne odluke proizlazi da je 20. listopada 2020. provedeno zasjedanje Arbitražnog suda sa sudjelovanjem predstavnika stranaka, da je u dopisu od 26. listopada 2020. strankama dostavljena kopija odluke od 27. listopada 2020., da je 28. listopada 2020. Arbitražni sud zaprimio dopis tuženika o postavljanju punomoćnika i angažmanu prevoditelja, da je 24. studenog 2020. tuženik dostavio konačne prigovore na tužbeni zahtjev, da je 1. prosinca 2020. provedeno zasjedanje Arbitražnog suda putem videokonferencijske veze uz sudjelovanje stranaka, da je 1. prosinca 2020. Arbitražni sud završio usmena saslušanja stranaka u svezi predmeta. Također, iz predmetnog pravorijeka je razvidno da je tuženik u postupku imao punomoćnika i da je sudjelovao u imenovanju arbitara. Nadalje, sud je ocijenio da priznanje pravorijeka ne bi bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Naime, javni poredak čini skup osnovnih načela političkog, socijalnog i ekonomskog života određene zemlje izraženih u prisilnim pravnim pravilima i pravilima morala, bez čijeg bi poštivanja bio doveden u pitanje politički i pravni integritet određenog društvenog uređenja. Pravorijek čije se priznanje traži ne sadrži ništa čime bi na bilo koji način bio doveden u pitanje politički i pravni integritet političkog uređenja Republike Hrvatske.

11. Po ocjeni ovog suda nejasan je i paušalan prigovor protivnika kojim upućuje na nedostatke ovjerenog prijevoda arbitražnog pravorijeka i Ugovora te ističe da predmetni dokument ne sadrži nadovjeru Apostille. Naime, Apostille je nadovjera kojom se potvrđuje vjerodostojnost pečata ili žiga i potpisa službene osobe koji se nalaze na javnoj ispravi. Prilaže se samoj ispravi ili njezinu dodatku, no ne potvrđuje vjerodostojnost sadržaja isprave. Institut Apostille reguliran je haškom Konvencijom o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava („Narodne novine“ br. 11/11) u kojoj su utvrđene javne isprave na koje se primjenjuje nadovjera umjesto postupka pune legalizacije. S obzirom da je Ruska Federacija potpisnica citirane konvencije, nema mjesta primjeni postupka pune legalizacije. Što se tiče primjene nadovjere (Apostille), ista nije potrebna za države s kojima Republika Hrvatska ima potpisane bilateralne ugovore o pravnoj pomoći, a što je slučaj s Ruskom Federacijom i što ne osporava niti sam protivnik. Međutim, protivnik, s jedne strane ističe da se na arbitražni pravorijek ne može primijeniti Ugovor između FNR Jugoslavije i SSSR-a o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima prema kojem nadovjera ne bi bila potrebna, i to iz razloga jer Arbitražni centar RSPP nije „nadležni organ“ državne ugovornice, već je to nezavisno tijelo koje djeluje pri Ruskom savezu proizvođača i poduzetnika, pa smatra da bi pravorijek trebao sadržavati nadovjeru. S druge strane, protivnik sam navodi da se radi o privatnoj arbitraži, pravnoj osobi bez javnih ovlasti koja može nositi samo pečat privatne arbitraže. S obzirom da se, kako Zakon o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu („Narodne novine“ br. 53/91), tako i Haškom Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava odnose na postupak legalizacije javnih, a ne privatnih isprava sastavljenih na području druge države, navedeni prigovor protivnika je proturječan i nejasan te ga sud nije mogao prihvatiti. Prigovor protivnika koji upire na formalne nedostatke ovjerenog prijevoda u vidu naznake broja stranica, broja ovjere i datiranja na način kako je to predviđeno obrascem priloženim Pravilniku o stalnim sudskim tumačima („Narodne novine“ 88/08, 119/18 i 21/22, dalje Pravilnik) sud nije prihvatio obzirom da je prijevod arbitražne odluke i Ugovora izvršio ovlašteni stalni sudski tumač za ruski jezik koji je potvrdio da predmetni prijevod odgovara izvorniku sastavljenom na ruskom jeziku. Tekst navedene potvrde stalni sudski tumač propisno je ovjerio svojim pečatom i potpisom. Izrada ovjerenog prijevoda sa svim formalnim elementima koje je istaknuo protivnik moglo bi imati određeni utjecaj na transparentniji izgled isprave, ali bi inzistiranje na istom, po ocjeni ovog suda, predstavljalo pretjerani formalizam, a što ne nije nužno jer ne bi imalo utjecaja na uvjerenje suda o vjerodostojnosti ovjerenog prijevoda.

11.1. Sud je ispitao prigovor protivnika kojim upire na nedosljednost sudskog tumača prilikom sastavljanja ovjerenog prijevoda Ugovora navodeći da izvorni tekst ugovora ima 61 stranicu, dok se prijevod sudskog tumača nalazi na 7 stranica. Rješenjem od 16. siječnja 2025. sud je naložio stalnom sudskom tumaču Danici Crnobrnja da se očituje odnosi li se njezin ovjereni prijevod br. Ov.: 43-R/24 na prijevod cijelog Ugovora ili samo dio te da naznači koji dijelovi isprave su obuhvaćeni prijevodom. Podneskom od 17. siječnja 2025. stalni sudski tumač Danica Crnobrnja je naznačila da se njezin ovjereni prijevod br. Ov.: 43-R/24 ne odnosi na prijevod cijelog Ugovora, već samo nekih njegovih dijelova, a prema zahtjevu naručitelja prijevoda. Nadalje, stalni sudski tumač Danica Crnobrnja je razjasnila da je navedenim prijevodom obuhvaćen uvodni dio Ugovora, točka 1. pojmovi i definicije (od 1.1. do 1.68), točka 2. predmet ugovora (2.1 i 2.2), točka 10. odgovornost strana i način rješavanja sporova (samo 10.18.) i točka 18. adresa i bankovni rekviziti stranaka. S druge strane, prema podnesku sudskog tumača navedeni prijevod nije obuhvatio točke 3. – 9., točku 10 (od 10.1. do 10.17. i od 10.19. – 10.22.)., te točke od 11. – 17. Na taj način je, po ocjeni suda, vjerodostojno razjašnjeno iz kojeg razloga ovjereni prijevod ima manji opseg od priložene izvorne isprave te je otklonjena eventualna nejasnoća o tome koji je dio izvorne isprave obuhvaćen prijevodom, a koji nije.

11.2. Daljnji prigovori protivnika bili su da je arbitražni sud povrijedio načelo prava na pravično suđenje jer rasprava putem videokonferencije nije ostavljala dovoljno vremena sudioniku da se očituje na tvrdnje predlagatelja, da je veza stalno pucala i nije bio osiguran prijevod, da je Arbitražni sud ignorirao prigovore protivnika, da su iz zapisnika arbitrarno izostavljeni dijelovi rasprave, da je arbitražni sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da je ruska arbitraža namjerno zanemarila da je postojala zabrana financijskih transakcija s bankama predlagatelja, a da je upravo ta okolnost presudno utjecala na neispunjenje obveza protivnika prema predlagatelju. U odnosu na navedene prigovore sud je izvršio uvid u arbitražni pravorijek, ali pritom nisu utvrđene povrede na koje predlagatelj upire. Ovdje valja istaknuti da pitanja koja je u svom očitovanju tematizirao protivnik, uključujući i pitanje vođenja rasprave i sadržaja zapisnika, eventualno mogu biti predmet ispitivanja u postupku povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka, ali se ne mogu ocjenjivati u postupku priznanja stranog arbitražnog pravorijeka. Isto tako, protivnik upućuje na pogrešne meritorne zaključke arbitražnog suda o pravnim pitanjima koja su bila predmet postupka te uslijed navedenog upire na povredu javnog poretka. Ocjena je ovog suda da da u okviru postupka za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka sud nije ovlašten ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja prilikom donošenja arbitražnog pravorijeka. Naime, u postupku priznanja strane arbitražne odluke sud nije ovlašten ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja i tuženika o kojima je već konačno odlučeno u predmetnom stranom arbitražnom pravorijeku, a neslaganje stranke s pravnim stajalištima arbitražnog suda u ovom predmetu ne upućuje da bi priznanje pravorijeka bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

12. Pitanje priznanja i izvršenja stranog arbitražnog pravorijeka u ovom predmetu sud je ispitao i s gledišta odredaba Konvencije o priznaju i izvršenju stranih arbitražnih odluka od 10. lipnja 1958. (dalje, Newyorška konvencija) te nisu pronađene zapreke za priznanje.

13. Slijedom svega navedenog riješeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Sukladno Tbr. 11. t. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) predlagatelj ima pravo na troškove postupka i to za sastav prijedloga za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka u zatraženom iznosu od 500,00 Eur, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 125,00 Eur. Predlagatelju je također priznat trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 9,95 Eur i trošak prijevoda u iznosu od 938,28 Eur. Zatraženi troškovi i pristojbi koje se odnose na prijedlog za ovrhu nisu obuhvaćeni ovim rješenjem jer će se o istima odlučivati posebnim rješenjem prilikom donošenja odluke o prijedlogu za ovrhu. Slijedom navedenog, riješeno je kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Sudac:

Alen Alić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja donesenog u postupku priznanja arbitražne odluke može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu RH u roku od 15 dana od dostave rješenja o priznanju, putem ovog Suda u tri primjerka (čl. 49. st. 5. ZA).

DNA:

1. predlagatelju po punomoćniku

2. protivniku po punomoćniku