Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1812/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ALDIS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FT, koje brani Joško Mikulić, odvjetnik u F & PARTNERI, Odvjetničko društvo d.o.o. iz Splita, zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18.,121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ALDIS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FT, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, od 28. prosinca 2021., Klasa: UP/I-740-04/21-02/188, Urbroj: 513-07-17-21-11, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe ALDIS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FT, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravno označava kao prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16. 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23. - dalje u tekstu: Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom), te se okrivljenoj pravnoj osobi ALDIS d.o.o., na temelju članka 34.a stavka 1. točke 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi FT, na temelju članka 34.a. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenima.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ALDIS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FT te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje o prekršaju.

III Okrivljenici pravna osoba ALDIS d.o.o. i odgovorna osoba FT obvezni su platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30 (trideset) eura, svaki, na temelju članka 138. stavka 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 15 (petnaeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to okrivljena pravna osoba ALDIS d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba FT novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18.,121/19. i 138/20.), činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjenično stanje i odluke o kazni, u kojoj u bitnom ističu da je postupak poreznog nadzora koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja bio proveden nezakonito i s nizom propusta i to konkretno službena osoba je postupila protivno odredbi članka 120. stavka 1. Općeg poreznog zakona odnosno suprotno zakonu, nije najkasnije 8 dana prije početka nadzora žalitelju uručila odnosno dostavila obavijest o poreznom nadzoru, što je vidljivo već iz obrazloženja pobijanog rješenja gdje na str. 4 obrazloženja jasno stoji da su „carinski inspektori na dan početka poreznog nadzora osobno vlasniku JT uručili obavijest o poreznoj provjeri.“ Svakako u pobijanom rješenju nije naveden niti jedan razlog koji bi opravdao ovakav postupak, u smislu stavka 2. citiranog članka. Službena osoba postupila je protivno članku 121. stavku 2. Općeg poreznog zakona, odnosno nije uzela u obzir bitne činjenice koje idu u korist poreznom obvezniku, a što je rezultiralo pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Žalitelji u žalbi apostrofiraju određene olakotne okolnosti koje je prema mišljenju ove žalbe, a pritom respektirajući obranu okrivljenih, nužno sagledati te iste cijeniti. Nesporna je činjenica da u postupanju okrivljenika nije bilo namjere, da postupanjem nije nastala šteta za proračun, dakle, ukupan promet u spornom periodu je uredno prijavljen i prikazan. Odlučno je da je okrivljena pravna osoba naručila i instalirala opremu za fiskalizaciju. Nesporno je da je oprema za fiskalizaciju prijavljena poreznoj upravi. Nesporno je i to da je unatoč činjenici postojanja zakonske norme sasvim jasno da na nivou RH nije bilo životno moguće u danom roku povezati i uključiti sve aparate na fiskalni sustav. Nesporna je i činjenica postojanja tehničkih problema prilikom instalacije opreme. Žalitelji nadalje ističu da je kao olakotne okolnosti potrebno respektirati i činjenicu da je direktor i zz pravne osobe preminuo svega nekoliko mjeseci prije navedenog prekršaja, da je okrivljena odgovorna osoba imenovana zz pravne osobe svega 20 dana prije počinjenog prekršaja. Također, nužno je akceptirati i činjenicu da uslijed smrti ranijeg direktora i vrijeme potrebno za primjenu odgovornih osoba, zatim vrijeme potrebno za ishođenje svih valjanih ovlaštenja za radi društva što je također dobiveno neposredno pred sam prekršaj. Ističu i da je odluka o vrsti i visini prekršajne sankcije neprimjerena, ista je i neobrazložena.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe te ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici u žalbi paušalno ističu da je počinjena bitna povreda postupka te da ista uvijek postoji kada se rješenje ne može ispitati, kada je izreka nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima ili pak ako nema razloga o odlučnim činjenicama, oni koji su navedeni potpuno su nejasni i proturječni, osim toga postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i dokaznima u postupku. Suprotno ovim potpuno paušalnim žalbenim navodima, kojima se samo prepisuje zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona bez navođenja i jedne konkretne okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak navelo je odlučne činjenice na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

9. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 23. prosinca 2021., ispitalo predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljenu odgovornu osobu, tijekom dokaznog postupka pročitao materijalne dokaze koji prileže spisu (zapisnik nadzornog tijela od 1. ožujka 2021, službenu zabilješku od 25. veljače 2021., službenu evidenciju PURH fiskalizacija, pregled detaljnih podataka poslovnog prostora, stanje računa okrivljenih, prijavu PDV-a za siječanj i veljaču 2021., račun INTIS d.o.o. z predmetne uređaje od 21. prosinca 2020, smrtni list, podaci o upisu promjene u sudski registar, rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom R1 OB-142/2020. od 26. studenoga 2020., popis dugotrajne imovine društva ALDIS d.o.o. i certifikat FINE od 22. veljače 2021.), time da je okrivljenicima omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji ih terete i koje im idu u korist, te su imali pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze nisu imali primjedbe niti su imali daljnjih dokaznih prijedloga te je slijedom navedenog, ispunjeno pravo na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona.

10. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom obrane okrivljenih te predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom nadzoru provođenju postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije od 1. ožujka 2021., koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenike utvrdilo odgovornima za počinjenje prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a za odluku o krivnji dalo valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje oslobađaju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijela nikakve nove činjenice i dostavili dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku. Ujedno, kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru.

12. Nadalje, tvrdnja žalitelja kako je službena osoba postupila protivno odredbi članka 120. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona, nije osnovana. Odredbom članka 120. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da „obavijest o poreznom nadzoru mora biti dostavljena poreznom obvezniku najkasnije osam dana prije početka poreznog nadzora, te da se ta obavijest dostavlja poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane poreznog obveznika“, dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da „se odredba stavka 1. iznimno ne primjenjuje ako bi se time ugrozila svrha poreznog nadzora“. Dakle, iz citiranog stavka 2. članka 120. Općeg poreznog zakona, na temelju kojeg je obavljen nadzor, proizlazi da nema obveze dostavljanja obavijesti poreznom obvezniku o poreznom nadzoru najmanje osam dana prije početka nadzora i da se ta obavijest dostavlja poreznom obvezniku ili osobi koja je imenovana od strane poreznog obveznika. Prema stanju spisa porezni nadzor obavljen je na valjani način, tako da je i zapisnik o obavljenom nadzoru zakonit dokaz u postupku, a Obavijest o poreznom nadzoru, KLASA: 471-02/21-01/145, URBROJ: 513-07-17-21-01 od 25. veljače 2021. uručena je poreznom obvezniku dana 26. veljače 2021., prije početka nadzora, kojom je porezni obveznik upoznat s pravima, obvezama te posljedicama postupanja glede svojih obveza.

13. Ispitujući dalje pobijano rješenje o prekršaju glede odluke o kaznama odmjerenim okrivljenicima, uz ocjenu navoda žalbe, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja, može postići i blažim novčanim kaznama od onih koje je okrivljenicima izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

14. Uz puno uvažavanje olakotnih okolnosti utvrđenih po prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak (da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani od strane ovog tijela, ponašanje nakon počinjenog prekršaja – otklonili nedostatak i povezali se u sustav fiskalizacije, urednost u ispunjavanju poreznih obveza te okolnosti gospodarskih uvjeta poslovanja i iznenadne promjene članova uprave društva, a odgovornoj osobi utvrđene i osobne prilike – uzdržava troje djece od kojih dvoje malodobne djece i okolnost da okrivljenu pravnu osobu zastupa od 2. veljače 2021.), imajući u vidu protek vremena od počinjenja prekršaja, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju blaže novčane kazne od onih koje su izrečene osporavanim rješenjem o prekršaju. Stoga je ovaj Sud okrivljenicima ublažio novčane kazne, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ broj: 114/23.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. i koji sada za počinitelja pravnu osobu, obveznika fiskalizacije propisuje novčanu kaznu od 3.980,00 do 66.360,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura dakle, u nešto blažim iznosima od onih koji su bili propisani u vrijeme počinjenja djela, i to u rasponu od 30.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu, obveznika fiskalizacije te od 5.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.

15. Ovaj Sud je mišljenja kako su takve novčane kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i poseban svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 15 dana, koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pod točkom I izreke ove presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

17. Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to su sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka III izreke). Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od po 200,00 kuna za svakog okrivljenika, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Vijeću za prekršajni postupak, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.