Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8995/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DM fizičke osobe-obrtnika, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor i zapošljavanje i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 26. srpnja 2023., broj: Pp-2322/2022, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor i zapošljavanje i upućivanja i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv okrivljenika je odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da je okrivljenik već kažnjen za prekršaj za koji se tereti, odnosno radi se o presuđenoj stvari.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog čnjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te o dluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, u bitnom navodeći da se načelo „ne bis in idem“ u prvom redu odnosi na kazneni postupak, ali se primjenjuje i u drugim postupcima (kroz res judicata) na način da se onemogućuje provođenje postupka u sporu koji je već pravomoćno presuđen, ali je očito da okrivljeni u postupcima koji su se vodili pri tom tijelu nije pravomoćno osuđen, niti oslobođen optužbe, niti je protiv njega obustavljen postupak za predmetni prekršaj te je sud na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio odredbe materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojega je protiv okrivljenika odbio optužbu, pri čemu nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

- 6. Žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je prvostupanjski sud osnovano zaključio i obrazložio postojanje okolnosti koje u konkretnom slučaju predstavljaju prepreku za daljnje vođenje prekršajnog postupka i u obrazloženju svoje odluke za to dao razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

- 7. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/1997, 6/1999-pročišćeni tekst, 8/1999-Ispravak, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju D (D v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju I v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

9. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom kao vlasniku ugostiteljskog obrta usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/22-01/501, Urbroj: 443-02-02-11-22-1 od 12. listopada 2022., određena privrena mjera zabrane obavljanje djelatnosti, izvršno 18. listopada 2022. i traje do 1. studenog 2022., a koje se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 dana od dana donošenja rješenja tj. do 17. listopada 2022. dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna (2.654,46) eura za svakog radnika u korist Državnog proračuna. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik 14. listopada 2022. dostavi dokaz o otklonu nedostatka: Obrazac eM-1 prijavu o početku osiguranja HZMO-U za IM s danom stjecanja statusa osiguranika 11. listopada 2022. i dokaz o izvršenoj uplati iznosa 20,000,00 kuna u korist Državnog proračuna IBAN [broj bankovnog računa] s pozivom na broj HR64 7129-50709-74380-00501.

10. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

11. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor i zapošljavanje i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku, stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik platio iznos od 20,000,00 kuna za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

11. Prema tome, okrivljenik je plaćanjem novčanog iznosa od 20,000,00 kuna kažnjen za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenki ne može više biti proglašen krivim i kažnjen za isto djelo.

11. Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku, nalazeći da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.