Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8508/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, zastupana po Odvjetničkom društvu MARINOVIĆ I PARTNERI j.t.d. odvjetniku Danu Marinović iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 38. stavak 1. alineja. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine", broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 22. ožujka 2023., broj: Pp-9195/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika pravne osobe ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik pravna osoba ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 38. stavak 1. alineja. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu i na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. stavak 1. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura / 5.274,15 kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna.

3. Protiv te presude, okrivljenik je po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno i nepopuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede postupka, odluke o izrečenoj kazni I troškovima postupka.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na žalbeni navod o nepostojanju kontinuiteta djela ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju 22. ožujka 2023., stupio na snagu novi Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj: 152/2022.), kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet u članku 38.a. st. 1. al. 2. istog Zakona. Budući je novim Zakonom za citirani prekršaj propisana stroža kazna prema počinitelju se, u smislu odredbe članka 3. st. 2. Prekršajnog zakona, primjenjuju odredbe ranijeg Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, jer je blaži za okrivljenike, kao što je ispravno postupio i prvostupanjski sud. Ovaj Zakon implementira odredbe Uredbe (EU) br. 165/2014, koja zabranjuje manipulacije krivotvorenje, uništavanje ili mijenjanje podataka na tahografskom listiću, uređaju ili kartici vozača i to joj je osnovna obveza kao i sigurnost i integritet podataka zabilježenih u tahografu i na kartici vozača.

8. Bit žalbe sastoji se u tome da okrivljenik smatra kako nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, suprotno rezultatima provedenog postupka iz kojih nesporno proizlazi da je žalitelj u svojstvu pravne osobe teretnim vozilom registarskih [registarska oznaka] obavljao unutarnji javni cestovni prijevoz tereta bez umetanja digitalne kartice vozača koja činjenica je utvrđena analizom podataka preuzetih s digitalnog tahografa i kartice vozača za tekući i proteklih 28 dana predmetnog vremena, kako je to i opisano u izreci pobijane presude, koji objektivni učin žalitelj i ne dovodi u pitanje, te kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 24. siječnja 2022.

9. Pogrešno žalitelj smatra da bi za propust bio odgovoran samo vozač teretnog vozila, budući pravna osoba odgovara za osobe koje su po njegovom nalogu radile na izvršenju prijevoza, a kako proizlazi iz pratećeg lista za otpad. Naime, žalitelj je u svojstvu pravne osobe dužan organizirati i osigurati proces rada sukladno pozitivnim propisima, a kako će to postići stvar je njegove organizacije rada. Eventualno postojanje određenih poteškoća oko obavljanja kontrole vozača ne dovodi do otklanjanja njegove prekršajne odgovornosti, niti žalitelj u tom smislu ističe i dokumentira konkretno poduzete mjere.

10. Žalitelj je prije početka obavljanja prijevoza dužan upoznati se sa odredbama važećeg Zakona, koji propisuje prava i obveze vezane uz organizaciju radnog vremena, obvezne odmore, te korištenje i upravljanje tahografima u cestovnom prometu te korištenje kartice vozača kao personalizirane elektroničke kartice koja se koristi za rad s digitalnim tahografima. Na njoj se pohranjuju podaci o aktivnostima vozača (vožnja, odmor, rad i dostupnost). Za počinjenje prekršaja, u smislu članka 25. Prekršajnog zakona, kriv je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv i koji je postupao iz nehaja, a s namjerom samo kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u ovom predmetu.

11. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Što se tiče žalbenih navoda koji se se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu personalnih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz navedenih razloga prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima predmetnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer prvostupanjski sud već pravilno cijeneći sve okolnosti na strani okrivljenika kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za predmetno djelo. Stoga tako odmjerenu kaznu i ovaj sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

14. Neosnovano žalitelji dovode u pitanje odluku o troškovima prekršajnog postupka, budući tu žalbenu osnovu ističu paušalno, bez konkretiziranja, a odluka je utemeljena na odredbi članka 139. stavka 3. i 5. u svezi odredbe članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušala svota troškova prekršajnog postupka određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna(13,27 eura do 663,61).

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu potvrditi

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.