Broj:Ppž-6888/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VG, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika VG, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 14. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-6426/2024-7 na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika VG, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik VG, (osobni podaci kao u presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

b) da bi dana 6. lipnja 2024. godine u 01,20 sati u Omišu, u ulici Vukovarska cesta, upravljao motociklom marke i tipa "Yamaha T Max 250", registarske oznake i broja [registarska oznaka], krećući se iz smjera istoka u smjeru zapada, u vrijeme dok mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta zbog negativnih prekršajnih bodova po izdanom rješenju Policijske postaje Omiš broj: UP/I-211-03/23-07/2216, s datumom početka mjere 17. studenog 2023. godine do 17. studenog 2025. godine,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika VG, je bespredmetna glede djela pod točkom b) izreke.

III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika VG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 i 114/22) okrivljenik VG je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, članka 282. stavka 9. cit. Zakona i iz članka 199. stavka 6. istog Zakona, te je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 dana, koja se temeljem odredbe članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona smatra izvršenom, dok mu je za preostale prekršaje sukladno članku 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.800,00 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno trajno oduzimanje predmeta, i to motocikla marke i tipa „Yamaha T-Max 250“, registarske oznake i broja [registarska oznaka] s pripadajućim ključem sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Omiš, serijski broj: [serijski broj] od 6. lipnja 2024.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žabu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluke o oduzimanju predmeta.

5. U žalbi okrivljenik ističe da sud nije uzeo u obzir da je izrazio kajanje za počinjene prekršaje te da je više trebao voditi računa o ukupnim društvenim prilikama i njegovoj materijalnoj situaciji (nezaposlen i druge osobne prilike). Sudac da je također arbitrarno donio odluku o oduzimanju motocikla koji je vlasništvo njegove majke, pa da iz obrazloženje presude proizlazi kako je i ona nedužno osuđena.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom a) izreke, te nije osnovana glede kazne i oduzimanja predmeta – osobnog vozila.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, glede djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući isto, na način kako je to činjenično opisano pod točkom b) izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

10. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da bi da bi da bi dana 6. lipnja 2024. godine u 01,20 sati u Omišu, u ulici Vukovarska cesta, upravljao motociklom marke i tipa "Yamaha T Max 250", registarske oznake i broja [registarska oznaka], krećući se iz smjera istoka u smjeru zapada, u vrijeme dok mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta zbog negativnih prekršajnih bodova po izdanom rješenju Policijske postaje Omiš broj: UP/I-211-03/23-07/2216, s datumom početka mjere 17. studenog 2023. godine do 17. studenog 2025. godine.

11. Dakle, u činjeničnom opisu je samo naveden broj i datum rješenja kojim je okrivljeniku ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, dok nije navedena izvršnost rješenja kojim se poništava vozačka dozvola, kao i točan datum izvršnosti.

12. Naime odredbom članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

13. Slijedom navedenog, djelo činjenično opisano pod točkom b) izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, jer nije navedena izvršnost rješenja, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik za to djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da su ispunjene pretpostavke za oduzimanje vozila okrivljeniku koji je već kažnjavan za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je kažnjavan zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, te je evidentno da njegovo dosadašnje sankcioniranje nije djelovalo na okrivljenika da prestane sa inkriminirajućim ponašanjem u prometu kojem je upravo predmetni motocikl sredstvo počinjenja prometnih prekršaja, uzevši u obzir i načelo razmjernosti te radi zaštite javnog interesa, odnosno sigurnosti sudionika u prometu na cestama navedena odluka u potpunosti opravdana kako to valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

15. Dakle, bez obzira što do pobijane presude nisu iscrpljeni svi oblici kažnjavanja, opasnost okrivljenika, koji uporno čini prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su predmetnim vozilom rađene vrlo sumnjive radnje, pa je očito da je iz tih razloga okrivljenik bježao policiji u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti za ostale prekršaje.

16. Činjenica vlasništva nad motornim vozilom treće osobe nije odlučna za primjenu ove mjere, a sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona.

17. Ovaj sud je stajališta da je oduzimanje vozila kako krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva opravdano i nužno kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja budući je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica i otklanjanja uvjeta koji dovode u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu. Okolnosti konkretnog slučaju opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasništva na mirno uživanje vlasništva budući se radi o naročito upornom okrivljeniku koji ne prihvaća pozitivne propise o postupanju u prometu. Stoga očito dosadašnje sankcije nisu djelovale da okrivljenik promijeni ponašanje u skladu sa pravomoćnim sudskim odlukama, pa nije odlučno je li predmetno vozilo tuđe vlasništvo, jer se okrivljenika na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

18. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. Naime, za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1320,00 eura do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to ispod propisanog posebnog minimuma, iako se nije pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, dok mu je za prekršaje pod točkama a) i d) izrekao novčane kazne koje i ovaj sud smatra primjerenima za počinjenje prekršaje, pa stoga izrečenu novčanu kaznu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona u ukupnom iznosu ovaj sud smatra primjerenom okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njihovog odmjeravanja.

20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

21. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.