Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11685/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe ROX d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe AF, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju suglasnosti („Narodne novine“, broj: 80/2013, 14/2014, 32/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. rujna 2022., broj: Pp-14251/2022-2, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba ROX d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba ŽF su na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju suglasnosti, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj, pa je trebalo u fazi ispitivanja optužnog prijedloga presudom okrivljenike osloboditi od optužbe.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava u bitnom navodeći da je sud prije donošenja oslobađajuće presude trebao sukladno članku 161. stavak 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od 8 dana.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
6. Naime, tužitelj pogrešno navodi da je odluka o oslobađanju I okrivljenika ROX d.o.o. i II okrivljenika AF pogrešna iz razloga jer je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da dopuni optužni prijedlog.
7. Međutim, prvostupanjski je sud ispitujući optužni prijedlog, ispravno zaključio da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, budući da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nedostaje bitno zakonsko obilježje djela prekršaja, a to je navod da okrivljenici nisu osigurali da proizvod bude praćen uputama i podacima na hrvatskom jeziku ili na jeziku koji mogu razumjeti potrošači i drugi korisnici.
8. Naime, okrivljenicima se stavlja na teret da su:” dana 9. rujna 2021. u poslovnim prostorijama sjedišta društva ROX d.o.o., Slavonska avenija 100, stavili na tržište Republike Hrvatske nesukladne reflektirajuće prsluke model 02059/YG801A u količini od 15.072 komada, koji nisu sukladni s propisanim zahtjevima koji se odnose na taj proizvod koji su određeni Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti i pravilnicima iz članka 4. Zakona, odnosno nisu ispunili obveze propisne Uredbom (EU) 2016/425, odnosno važećem propisu koji se odnosi na taj proizvod,
pa da bi time počinili prekršaj iz članka 7. stavak 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti, kažnjiv za pravnu osobu po članku 22. stavak 1. podstavak 2. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi po stavku 2. istog članka Zakona.
9. Odredbom čl. 7. st. 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti, koja se sankcionira odredbom čl. 22. st. 1. pod. 2 i st. 2. istog Zakona, a koji prekršaj je okrivljenicima optužbom stavljen na teret, propisuje novčano kažnjavanje pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe ako suprotno člancima 5., 7. i 8. ovog Zakona, stavi proizvod na tržište ili na raspolaganje na tržištu. Člankom 7. stavak 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti propisano je da u slučaju kada propisi iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona to zahtijevaju uvoznik je obavezan osigurati da proizvod bude praćen uputama i podacima o sigurnosti na hrvatskom jeziku ili na jeziku koji mogu razumjeti potrošači i drugi korisnici. To znači da je, za prekršaj koji je predmet ovog postupka da okrivljenici nisu osigurali da proizvod bude praćen uputama i podacima na hrvatskom jeziku ili na jeziku koji mogu razumjeti potrošači i drugi korisnici konstitutivni element bića tog djela koji nužno mora biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojeg opisano djelo nije prekršaj. Slijedom navedenog, jasno je i nedvojbeno da je činjenica neosiguravanja da proizvod bude praćen uputama i podacima o sigurnosti na hrvatskom jeziku ili na jeziku koji mogu razumjeti potrošači i drugi korisnici konstitutivno obilježje inkrinimiranog prekršaja i mora biti jasno vidljiva iz činjeničnog opisa djela za koji se okrivljenik proglašava krivim. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da djelo na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj te je, na temelju obligatorne zakonske odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, donio oslobađajuću presudu u odnosu na taj prekršaj.
10. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da je sud bio u mogućnosti, u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, u slučaju da nedostaje kakav odlučni podatak bez kojeg se ne može voditi postupak ili bi podaci bili pogrešni, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, a što je isti propustio učiniti. Suprotno takvim žalbenim navodima, tužitelju se napominje da je odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito propisano da će sud, ako ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Dakle, propisano je obligatorno donošenje oslobađajuće presude u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga ako činjenični opis prekršaja u optužbi ne sadrži sve bitne i konstitutivne elemente, kao što je to u ovom prekršajnom predmetu.
11. Stoga je ovaj Sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku, nalazeći da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
