Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10293/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene. pravne osobe Signore j. d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe ĆU, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 16 i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 7. studenog 2024., broj: Pp-1262/2024-8, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), I. okrivljena pravna osoba Signore j. d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba JU
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi:
inspekcijskim nadzorom, te nastavno dana 23. rujna 2024. uvidom u dostavljenu dokumentaciju bilo utvrđeno da I okrivljena pravna osoba kao poslodavac I II okrivljenik odgovorna osoba nisu radnici KU omogućili korištenje dnevnog odmora u skladu sa člankom 74. Zakona o radu,
pa da bi time počinili prekršaj iz članka članka 228. stavka 1. točke 16 i stavka 2. Zakona o radu.
II Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja je bespredmetna.
III Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. citiranog Zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I. okrivljena pravna osoba Signore j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba JU su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 210,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 16 i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredbi Prekršajnog zakona i posljedično tome odluke o kazni u iznosu od 4.110,00 do 7.960,00 eura. Žalitelj ističe da je izrečenom kaznom povrijeđena odredba čl. 37. st. 3. toč. 2. Prekršajnog zakona kojom se obvezno ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1327,23 eura kao što je u predmetnom slučaju kazna može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog Prekršajnim zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pogledu odluke o kazni.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.
6. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivim okrivljenike da je inspekcijskim nadzorom, te nastavno dana 23. rujna 2024. uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno da I okrivljena pravna osoba kao poslodavac I II okrivljenik odgovorna osoba nisu radnici KU omogućili korištenje dnevnog odmora u skladu sa člankom 74. Zakona o radu, te je okrivljenicima izrekao novčane kazne radi prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 16 i stavka 2. Zakona o radu.
7. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 16 i stavka 2. Zakona o radu, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 74.). Člankom 74. stavak 1. ovog Zakona propisano je da tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno. Stavkom 2. ovog članka Zakona propisana je iznimka od stavka 1. ovog članka kojom je poslodavac dužan punoljetnom radniku koji radi na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, osigurati pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje osam sati neprekidno, a stavak 3. istog članka Zakona propisano je da se radniku iz stavka 2. ovog članka, mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg dnevni odmor nije koristio, odnosno koristio ga je u kraćem trajanju.
8. Iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u izreci pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu nedostaje činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 228. stavak 1. točke 16. i st. 2. Zakona o radu, jer nije naznačeno vrijeme radnice provedeno na radu, iz kojeg razloga se ona ne može niti valjano ispitati.
9. Budući da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a kako to u konkretnom predmetu nije slučaj, istom nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, to opisano djelo nije prekršaj.
10. Slijedom navedenog, kako iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 228. stavak 1. točke 16. i st. 2. Zakona o radu, to je ovaj Sud, u povodu žalbe tužitelja, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni optužbe.
11. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Zagrebu 22. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
