Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-578/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Županijska lučka uprava Opatija-Lovran-Mošćenička Draga, Opatija, Viktora Cara Emina 3, OIB: 22998256158, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1 protiv tuženika LZ vl. obrta [obrt], OBRT ZA USLUGE PRIJEVOZA MOREM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 557,44 EUR s kamatom, izvan ročišta, 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 557,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. listopada 2022. do isplate po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 164,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 24. listopada 2024. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Obrazlaže da je tužitelj u svojstvu davatelja koncesije s tuženikom u svojstvu koncesionara sklopio 1. lipnja 2022. Ugovor o koncesiji broj 01/2022. Na prethodni zahtjev tuženika za davanjem koncesije u svrhu obavljanja lučkih djelatnosti i ostalih gospodarskih djelatnosti koje ne zahtijevaju korištenje postojećih i/ili izgradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području luke otvorene za javni promet lokalnog značaja luke Volosko, predmetnim Ugovorom tužitelj je tuženiku dao koncesiju za privremeno postavljanje reklamnog panoa/info punkta 2 m[2] , isključivo u svrhu marketinške promocije i prodaje brodskih karata za vlastite potrebe na pomorskom dobru koje predstavlja lučko područje luke otvorene za javni promet lokalnog značaja luke Volosko. Koncesija se sukladno Ugovoru te Odluci br. 01/2022 o davanju koncesije u svrhu obavljanja djelatnosti koje ne zahtijevaju korištenje postojećih i/ili izgradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje i nadgradnje na lučkom području luke otvorene za javni promet lokalnog značaja luke Volosko dala na razdoblje od 1. lipnja 2022. do 1. rujna 2022. Tuženik se temeljem Ugovora obvezao plaćati naknadu za koncesiju koja se sastoji od stalnog dijela godišnje naknade za koncesiju i promjenjivog dijela naknade za koncesiju. Stalni dio naknade za koncesiju utvrđen je u iznosu od 4.200,00 kuna (557,44 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) godišnje i plaćanje je ugovoreno najkasnije do 1. listopada 2022. Unatoč traženju tužitelja za plaćanjem stalnog dijela naknade za koncesiju, čiji je iznos utvrđen Ugovorom i Odlukom, tuženik dugovani iznos, nije podmirio. Usprkos ugovaranju jamstva ispunjenja obveza iz Ugovora u obliku bjanko zadužnicu u visini od 5.000,00 kuna izdanu i ovjerenu od strane tuženog, zadužnica nije valjano ispunjena pa tužitelj ovim putem mora zahtijevati isplatu svojeg potraživanja prema tuženom. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, iako su mu tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 18. prosinca 2024. putem e-Oglasne ploče sukladno odredbi čl. 133. st. 7. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) uz upozorenje da će se u protivnom donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
3. Sukladno odredbi čl. 331b. st. 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu o određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
4. Uvidom u Ugovor o koncesiji broj 01/2022 od 1. lipnja 2022. sud je utvrdio da je sklopljen između tužitelja, kao davatelja koncesije i tuženika, kao koncesionara. Sukladno čl. 1. Ugovora tužitelj je tuženiku dao koncesiju za privremeno postavljanje reklamnog panoa/info punkta 2 m[2] , isključivo u svrhu marketinške promocije i prodaje brodskih karata za vlastite potrebe na pomorskom dobru koje predstavlja lučko područje luke otvorene za javni promet lokalnog značaja luke Volosko na razdoblje od 1. lipnja 2022. do 1. rujna 2022. (Ugovor na stranici 5-12 spisa te Odluka o davanju koncesije od 6. svibnja 2022. na stranici 14-19 spisa). Stranke su u čl. 6. st. 1. ugovorile naknadu za koncesiju i to stalni dio u iznosu od 4.200,00 kuna/557,44 EUR koji se plaća najkasnije do 1. listopada 2022., koji iznos tužitelj i traži ovom tužbom.
5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je na temelju odredbe čl. 331b. st.1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u t. I. izreke presude (čl. 338. st. 5. ZPP-a).
6. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 557,44 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 164,81 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu zbog ogluhe od 13,27 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7/1 te PDV u iznosu od 25,00 EUR sukladno Tbr. 42.
7. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
Rijeka, 22. siječnja 2025.
Sutkinja
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stanka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
