Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-61/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom uredu Grbavac, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupano po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri,, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, na ročištu održanom 11. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, odvjetnice Marije Grbavac i punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice RI, **.**.2025., donio, objavio,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207099020, kreditna partija 7103238579 od dana 25. srpnja 2006. koji je potvrđen od strane javnoga bilježnika Milke Čergar iz Sesveta pod brojem OV-17287/2006 dana 25. srpnja 2006. i to:

Članak 1.

„… stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.550,00 CHF (slovima: dvadesettritisućepetstopedesetšvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“ „…uz valutnu klauzulu…“

Članak 2.

„…redovna kamatna stopa je tijekom postojanja ove obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…“ „…sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.“ „… u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“

Članak 7.

„ Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF.“ „ u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta/rate…“

Članak 17.C.

„ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora…“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.348,08 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, po stopi koja se od dana 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 1,16 eura od 16.09.2006. pa do isplate

- na iznos od 1,17 eura od 16.10.2006. pa do isplate

- na iznos od 0,24 eura od 16.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,09 eura od 16.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 3,27 eura od 16.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 10,97 eura od 16.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,09 eura od 16.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,99 eura od 16.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,93 eura od 16.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,12 eura od 16.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,48 eura od 16.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,78 eura od 16.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,49 eura od 16.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,23 eura od 16.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,30 eura od 16.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,55 eura od 16.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,35 eura od 16.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,72 eura od 16.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,89 eura od 16.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,42 eura od 16.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 13,57 eura od 16.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 17,51 eura od 16.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 18,23 eura od 16.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,83 eura od 16.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,67 eura od 16.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 31,52 eura od 16.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 26,65 eura od 16.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,94 eura od 16.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 33,50 eura od 16.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 34,03 eura od 16.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 31,91 eura od 16.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 33,19 eura od 16.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 33,26 eura od 16.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 37,17 eura od 16.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 45,48 eura od 16.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 54,93 eura od 16.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 64,88 eura od 16.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 48,68 eura od 16.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 43,23 eura od 16.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 43,59 eura od 16.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 44,35 eura od 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 49,05 eura od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 50,46 eura od 16.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 48,92 eura od 16.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 48,69 eura od 17.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 49,47 eura od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 50,83 eura od 16.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 49,87 eura od 17.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 48,67 eura od 17.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 44,51 eura od 16.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 48,19 eura od 16.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 49,76 eura od 16.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 48,65 eura od 16.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 47,32 eura od 16.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 46,87 eura od 16.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 46,39 eura od 16.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 49,70 eura od 16.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 44,84 eura od 16.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 44,04 eura od 16.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 44,52 eura od 16.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 44,02 eura od 16.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 45,80 eura od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 47,74 eura od 16.10.2013 do isplate

- na iznos od 1.442,41 eura od 23.10.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II.Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 667,81 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, po stopi koja se od dana 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. e po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 4,86 eura od 16.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 4,77 eura od 16.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 4,92 eura od 16.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 4,90 eura od 16.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 1,11 eura od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,92 eura od 16.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,60 eura od 16.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 1,33 eura od 28.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,72 eura od 16.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,62 eura od 16.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,60 eura od 16.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,60 eura od 16.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,87 eura od 16.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,96 eura od 16.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 16.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 16.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 16.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 16.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 17.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 16.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 16.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 8,66 eura od 16.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 17.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 17.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 17.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 16.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 16,42 eura od 23.10.2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana" kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.350,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja tekuće godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja tekuće godine, sukladno odredbi čl. 29 st. 2., 8 i 9 ZOO-a, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 10.02.2023. tužitelj u bitnome navodi da je 25. srpnja 2006. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj 3207099020 kojim ugovorom je podignuo iznos od 23.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za adaptaciju kuće, a koji je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Milke Čergar u [adresa]. Navedeni ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor sastavljen od strane tuženika, o promjeni kamatne stope nije se posebno pregovaralo, obzirom se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, propušteno mu je objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, a također tužitelj ističe da mu tuženik nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH-a Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. . Tužitelj postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovora u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, te u odnosu ništetnost naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita i kondemnatorni tužbeni zahtjev za preplatu po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope i ugovorene valute, kako i naknade za prijevremenu otplatu kredita.

2. U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu nakon obavljenog financijskog vještačenja (list 194-200) tužitelj postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev istovjetno kao u zaprimljenoj tužbi, te kondemnatorni zahtjev za isplatom preplate na ime više plaćenih iznosa kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dok ne postavlja više kondemnatorni zahtjev u odnosu na plaćenu naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva, ističe da je tužitelj dužan u ovom postupku dokazati svoj status potrošača, iznosi prigovor zastare, također navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti, jer je obraz zakonske odredbe čl. 22 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO). Tužitelj je bio informiran, bez obzira što se predmetni ugovor sklapao na standardnim obrascima, upoznat je sa rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba. Promjene kamatne stope izvršene su sukladno važećim pozitivnim propisima, osporava se da bi na strani tužitelja nastupila šteta, a ugovorena odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Također tuženik smatra da neosnovano tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne uplate kao po tužbi, jer da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

4. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao tužbu i priloge tužbi (list 1-29), odgovor na tužbu (list 33-155), podnesak tužitelja (list 163-177), pismeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka dipl. ecc. NI (list 184-191), podnesak tužitelja (list 194-200), podnesak tuženika (list 201-283), izvršeno je saslušanje tužitelja (list 284-285).

5. Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Tužitelj ČI saslušana kao parnična stranka (list 284-285) navodi da je u srpnju 2006. u poslovnici tuženika u [adresa] sklopila ugovor o kreditu na iznos od 23.550,00 CHF za adaptaciju svog stambenog objekta, a taj kredit joj je ponuđen kao najpovoljniji kredit u to vrijeme. Tražila je namjenski stambeni kredit, i isključivo joj je bio ponuđen predmetni kredit u predmetnim CHF. Trebao joj je novac i prihvatila je uvjete kredita koji su kao takvi bili naznačeni u tipskom obrascu ugovora, bez mogućnosti bilo kakvog njenog uvjeta o kreditu. U svezi s promjenjivom kamatnom stopom poznato joj je kao ekonomistu što to znači, no bilo joj je rečeno da ako će i biti kakvih promjena ugovorene kamatne stope, to će biti minimalno, sve obzirom se radi o švicarskom franku. Rok otplate bio je na 144 mjeseca, taj kredit je prijevremeno otplatila i to 2013. kada se iznos fonda i to ZB Global izjednačio sa stanjem duga po kreditu, a to je bilo osiguranje sklopljenog kredita. Plaćala je rate kredita trajnim nalogom. Kada su rate kredita počele rasti zbog promjene tečaja otišla je u banku pitati zbog čega to nastaje, a tada joj je bilo rečeno od službenika banke da oni na to ne mogu utjecati, jer da sve izračune dobivaju iz centrale. Dolazile su joj kući obavijesti banke o povećanju tečaja, a i o povećanju kamatne stope, te upravo na osnovi tih obavijesti je bila potaknuta otići u banku i pitati što se događa, te je odgovor uvijek bio isti kako je to prije opisala. Prva rata je bila negdje između 900,00-1.000,00 kuna, da bi ta rata 2013. iznosila najmanje 1.300,00 kuna mjesečno. Nitko ju u banci nije upozorio na rizike ugovorene valute kredita u CHF. Pročitala je ugovor o kreditu prije nego što je isti potpisala. Nitko joj nije nikakav rizik u svezi s ugovorenom valutom spominjao, a i tada je CHF bio stabilna valuta. Sredstva kredita utrošila je za adaptaciju svog stambenog objekta, nije nikada iznajmljivala tu kuću, nije vlasnica nikakvog obrta, OPG-a ili trgovačkog društva.

7. Sud je cijenio iskaz tužitelja životno uvjerljivim i istinitim, jer je životno i uvjerljivo opisala zbog čega je i za koje potrebe je zaključila predmetni kreditni odnos, u svom iskazu ista navodi da se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bavila nikakvom poduzetničkom djelatnošću.

8. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu, spornim se pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva, a također tuženik je iznio prigovor zastare utuženog novčanog potraživanja, te iznosi svoj stav da tužitelj ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donijete u postupku zaštite kolektivnih interesa, te da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti, jer je ista odraz zakonske odredba čl. 22 ZOO-a te da tužitelj treba u konkretnom predmetu dokazati da su mu povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što on u ovom postupku ne dokazuje.

9. Uvidom u priležeću presliku ugovora o kreditu (list 17-21), sud utvrđuje da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 25.07.2006. Ugovor o kreditu koji je potvrđen kod javnog bilježnika, u kojem je u čl. 1 ugovoren iznos kredita od 23.550,00 CHF uz valutnu klauzulu, u čl. 2 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF, a koji anuiteti u slučaju izmjene redovne kamatne stope po odluci tuženika se mogu sniziti ili povisiti. Također je uvidom u predmetnu presliku sklopljenog ugovora vidljivo da je u čl. 17C ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.

10. Spornim se pokazala osnova tužbenog zahtjeva i to da li su odredbe predmetnog kredita u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nepoštene ugovorne odredbe, odnosno ništetne, da li je nepoštena ugovorna odredba o naknadi zbog prijevremene otplate kredita koju je podmirio tužitelj, a koja proizlazi iz predmetnog ugovornog odnosa, kao i visina postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva, a također je valjalo odlučiti i o prigovoru zastare, prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao potrošača, jer tuženik osporava svojstvo potrošača tužitelju.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke (list 184- 190) proizlazi da je otplata kredita bila redovita uz primjenu trajnog naloga, kredit je u cijelosti otplaćen 22.10.2013.. Preplata tužitelja prema tuženiku, polazeći od visine primijenjenog tečaja CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita (4,613218) i početno ugovorene kamate (4,9%) po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 667,81 eura, a po osnovi tečajnih razlika ugovorene valute 3.348,08 eura. Negativni rezultati (efekti nižeg tečaja), iznose 119,69 eura. Naknada za prijevremenu otplatu kredita naplaćena je 22.10.2013. u iznosu od 101,18 eura (762,36 HRK).

12. Nakon financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kako je to prije opisano, tuženik ne osporava matematički izračun vještaka, ali smatra da je tužitelj specifikacijom preinačio tužbu, čemu se protivi i ističe prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev. Također tuženik smatra da je sud dužan u obzir uzeti iznose, odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete, jer se učinak ništetnosti proteže tada i na tuženika.

13. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP- u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Iz dokaznog postupka i to prije svega iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigla u svrhu adaptacije stambenog objekta, također je i u samom ugovoru u čl. 6 ugovorena i namjena kredita radi adaptacije kuće, da se ne bavi nikakvom poduzetničkom djelatnošću, a što tuženik nije odgovarajuće osporio tijekom ovog postupka, tako da je sud ocijenio da je tužitelj potrošač, jer Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kao i Zakon o zaštiti potrošača definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

15. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva vezanog uz utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope sud je uzeo u obzir postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Prije navedene presude potvrđene su revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH-a Revt-249/14 od 09.04.2015..

16. Bitno za ovaj postupak je to što je prije citiranom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa (i utužene banke) mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavijestima tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakovrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., radi se o nerazumljivoj, nejasnoj i apstraktnoj ugovornoj odredbi o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

17. Prema čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18. Prema odredbama čl. 82 prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81 istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

19. Prema odredbi čl. 87 citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

20. Čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

21. Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti, zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

22. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

23. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a, te su takove ugovorne odredbe ništave.

24. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva vezanog za utvrđenje ništetnosti ugovorene valutne klauzule, nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018 (kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013., a koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF) u dijelu kojim se utvrđuje da su između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Revizija tuženika je odbijena presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH-a Rev-2221/18 od 03.09.2019..

25. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

26. Predmetnim ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno je izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, predmetne ugovorne odredbe su ništetne na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019..

27. Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

28. Specificirane odredbe čl. 1, čl. 2 i čl. 7 predmetnog ugovora o kreditu po tužitelju iz tužbe su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenjem odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, po ocjeni ovog suda tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84 ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, ugovor je sastavljen po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru.

29. Primjena valutne klauzule u CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite rizika, snažnog jačanja valute CHF, pa su sve posljedice teretile tužitelja, dok je tuženik kao banka dobivao veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

30. Također tijekom postupka tuženik nije dokazivao da se zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima, a čime bi eventualno mogao opravdati svoje tzv. "neznanje o stabilnosti valute u vrijeme sklapanja ugovornog odnosa".

31. Tuženik nije prilikom ugovaranja predmetnog kredita tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, odnosno nije ga informirao o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečaja", a na koje rizike su upozoravale međunarodne financijske institucije, također tužitelja nije upozorio na rizike vezane uz činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, kao što to čini za euro, kao i riziku vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a na što je jasno upozoravao MMF.

32. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a što nastavno znači da su nepotpune one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

33. Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

34. U odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva vezan uz traženje isplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe u odnosu na prijevremenu otplatu kredita, sud upućuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. studenog 2020. broj:

Su IV-308/2020 kada je u odnosu na postavljeno pitanje "je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49 ZZP-a" odgovoreno "ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49 ZZP-a može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo".

35. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi se o toj naknadi posebno pregovaralo s tužiteljem, te da je to sastavni dio već pripremljenog tipskog ugovora o kreditu. Sud uvidom u predmetni ugovor utvrđuje da se radi o čl. 17C, kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate, a što sud smatra ništetnom ugovornom odredbom.

36. Tuženik je sebi ostavio isključivu slobodu o određivanju predmetne naknade svojim internim aktom što je protivno čl. 81 i 87 ZZP/03. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1024 st. 2 i 3 ZOO-a tuženik nije dokazao da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpio stvarnu štetu, a gore citiranom odredbom predmetnog ugovora propisano je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita, ali da je dužan platiti odgovarajuću naknadu. Tuženik ne spori da je tužitelj svoju obvezu u cijelosti izvršio, jer je prijevremenom isplatom u cijelosti vratio kredit, no odredba ugovora u odnosu na prijevremenu otplatu kredita je potpuno neodrediva i prema nepoznatoj tarifi banke u budućnosti.

37. Slijedom opisanog sud je utvrdio osnovanim postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja kako je to opisano u točki I. izreke ove presude.

38. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

40. Visinu i osnovanost dijela postavljenog kondemnatornog zahtjeva sud je utvrdio na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka kao vjerodostojnog, potpunog i stručnog, a koji je izvještačio visinu preplate i po osnovi valute i po osnovi promjenjive kamatne stope, a tužitelj je konačno i specificirao prema tom nalazu svoj tužbeni zahtjev.

41. Međutim, tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 667,81 eura, jer je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare potraživanja tuženika je osnovan. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovi promjenjive kamate počinje teći od 13.06.2014. i istekla je 13.06.2019., a tužba u ovom predmetu podnijeta je 10.02.2023., a tijek zastare računa se od pravomoćnosti dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, a to je 13.06.2014..

42. Prigovor zastare potraživanja tuženika nije osnovan u odnosu na preplatu za tečaj, radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, a odredbom čl. 215 ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.

43. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104. st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti. Tužba u ovom postupku zaprimljena je na sud 10.02.2023., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina, jer kod restitucijskog zahtjeva preplate po osnovi ništetne valutne klauzule zastarni rok počinje teći od 14.06.2018. (odluka Visokog trgovačkog suda RH-a broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđen dio presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013.).

44. Tuženik također navodi da je tužitelj vršio preinaku tužbenog zahtjeva, protivi se preinaci, ističe prigovor zastare preinačene tužbe, međutim sud dopušta preinaku tužbe, jer je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva proizašla nakon obavljenog financijskog vještačenja iz iste činjenične osnove, pa se zapravo radi o tzv. nepravoj preinaci, koja je moguća i dopuštena sukladno čl. 190 i 191 ZPP-a, a i kod preinačene tužbe zastara se računa od dana podnošenja tužbe.

45. Što se tiče tzv. negativne razlike koja predstavlja tečajne razlike kada je tužitelj plaćala anuitete po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj, za to potraživanje tuženika ne postoji pravni osnov. Naime, odredba čl. 323 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Tuženik nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita, pa ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do preplate u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, za to ne postoji odgovornost tužitelja, a niti je ista po osnovi tzv. negativne tečajne razlike nešto stekla, pa bi to stečeno morala vratiti tuženiku. Stoga, kako ne postoji utvrđena tuženikova tražbina u odnosu na tužitelja, a tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev za isplatu eventualne negativne razlike ili prigovor prijeboja, taj prigovor tuženika ukazuje se potpuno neosnovanim (Odluka Vrhovnog suda RH-a Rev-549/2023 od 18.12.2023.).

46. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate s dospijećem dan nakon plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate (čl. 1115 ZOO-a), obzirom je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene valutnog tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29 st. 2 ZOO-a.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 dalje; Tarifa), te prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je u cijelosti uspio s postavljenim deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva, a u kondemnatornom tužbenom zahtjevu uspio je u postupku od 83,37%, slijedom čega mu pripadaju u cijelosti osnovano zatraženi parnični troškovi.

48. Osnovan je zatraženi parnični trošak tužitelja i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 16.02.2024. i 21.08.2024. od po 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištima 13.02.2024. i 11.12.2024. od po 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, što predstavlja ukupni trošak zastupanja od 1.000,00 eura, trošak utrošenog predujma za financijsko vještačenje od 350,00 eura, što predstavlja sveukupni opravdani parnični trošak tužitelja od 1.350,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

49. Nije osnovan zatraženi trošak zastupanja na ročištu radi objave, obzirom taj trošak nije nužan i ne može ići na teret protivne strane, jer se sudska odluka objavljuje na eOglasna ploča sudova odmah nakon objave i dostupna je u elektronskom obliku strankama.

50. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 22. siječnja 2025.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika

2. Generiraj nalog za plaćanje sudske pristojbe

3. Presuda nepravomoćna

4. Kal 20 dana