REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-613/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I

Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.708,37 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1,27 eur od 7.3.08. do isplate,

- na iznos od 3,51 eur od 18.4.08. do isplate,

- na iznos od 12,57 eur od 20.11.08. do isplate,

- na iznos od 2,31 eur od 17.12.08. do isplate,

- na iznos od 13,70 eur od 13.1.09. do isplate,

- na iznos od 15,25 eur od 10.2.09. do isplate,

- na iznos od 16,03 eur od 10.3.09. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur od 20.4.09. do isplate,

- na iznos od 13,91 eur od 18.5.09. do isplate,

- na iznos od 11,01 eur od 20.6.09. do isplate,

- na iznos od 8,45 eur od 21.7.09. do isplate,

- na iznos od 9,35 eur od 24.8.09. do isplate,

- na iznos od 11,24 eur od 15.9.09. do isplate,

- na iznos od 13,07 eur od 30.10.09. do isplate,

- na iznos od 12,00 eur od 30.11.09. do isplate,

- na iznos od 14,45 eur od 22.12.09. do isplate,

- na iznos od 16,78 eur od 19.1.10. do isplate,

- na iznos od 19,23 eur od 15.2.10. do isplate,

- na iznos od 18,59 eur od 30.3.10. do isplate,

- na iznos od 22,71 eur od 14.4.10. do isplate,

- na iznos od 21,65 eur od 14.5.10. do isplate,

- na iznos od 23,72 eur od 21.6.10. do isplate,

- na iznos od 35,41 eur od 23.7.10. do isplate,

- na iznos od 32,74 eur od 27.8.10. do isplate,

- na iznos od 42,72 eur od 15.9.10. do isplate,

- na iznos od 37,46 eur od 14.10.10. do isplate,

- na iznos od 33,51 eur od 16.11.10. do isplate,

- na iznos od 45,53 eur od 21.12.10. do isplate,

- na iznos od 52,98 eur od 20.1.11. do isplate,

- na iznos od 47,58 eur od 23.2.11. do isplate,

- na iznos od 48,37 eur od 20.4.11. do isplate,

- na iznos od 44,50 eur od 25.5.11. do isplate,

- na iznos od 45,70 eur od 21.6.11. do isplate,

- na iznos od 58,86 eur od 21.6.11. do isplate,

- na iznos od 60,71 eur od 20.7.11. do isplate,

- na iznos od 75,29 eur od 29.8.11. do isplate,

- na iznos od 70,00 eur od 21.9.11. do isplate,

- na iznos od 61,75 eur od 11.10.11. do isplate,

- na iznos od 61,54 eur od 19.12.11. do isplate,

- na iznos od 60,63 eur od 19.12.11. do isplate,

- na iznos od 63,63 eur od 22.2.12. do isplate,

- na iznos od 66,92 eur od 22.2.12. do isplate,

- na iznos od 67,03 eur od 19.3.12. do isplate,

- na iznos od 64,95 eur od 17.4.12. do isplate,

- na iznos od 65,80 eur od 15.6.12. do isplate,

- na iznos od 67,03 eur od 15.6.12. do isplate,

- na iznos od 65,69 eur od 16.7.12. do isplate,

- na iznos od 65,81 eur od 20.8.12. do isplate,

- na iznos od 64,59 eur od 16.10.12. do isplate,

- na iznos od 62,31 eur od 16.10.12. do isplate,

- na iznos od 65,09 eur od 20.11.12. do isplate,

- na iznos od 66,09 eur od 21.12.12. do isplate,

- na iznos od 65,68 eur od 10.1.13. do isplate,

- na iznos od 61,64 eur od 18.2.13. do isplate,

- na iznos od 64,44 eur od 13.3.13. do isplate,

- na iznos od 65,09 eur od 26.4.13. do isplate,

- na iznos od 63,82 eur od 14.6.13. do isplate,

- na iznos od 60,09 eur od 14.6.13. do isplate,

- na iznos od 57,77 eur od 15.7.13. do isplate,

- na iznos od 59,83 eur od 16.8.13. do isplate,

- na iznos od 61,24 eur od 20.9.13. do isplate,

- na iznos od 64,86 eur od 23.10.13. do isplate,

- na iznos od 62,87 eur od 14.11.13. do isplate,

- na iznos od 63,76 eur od 11.12.13. do isplate,

- na iznos od 64,48 eur od 15.1.14. do isplate,

- na iznos od 65,88 eur od 10.2.14. do isplate,

- na iznos od 67,33 eur od 14.3.14. do isplate,

- na iznos od 66,59 eur od 23.5.14. do isplate,

- na iznos od 65,14 eur od 23.5.14. do isplate,

- na iznos od 64,47 eur od 20.6.14. do isplate,

- na iznos od 64,76 eur od 21.7.14. do isplate,

- na iznos od 66,59 eur od 1.8.14. do isplate,

- na iznos od 68,46 eur od 24.9.14. do isplate,

- na iznos od 68,30 eur od 1.10.14. do isplate,

- na iznos od 69,23 eur od 11.11.14. do isplate,

- na iznos od 70,59 eur od 1.12.14. do isplate,

- na iznos od 70,04 eur od 2.1.15. do isplate,

- na iznos od 90,22 eur od 15.1.15. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6.2.2008. sklopio sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.749,98 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Pored iznosa glavnice tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,80 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je neosnovano mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti". Tužitelj je u cijelosti otplatio predmetni kredit. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 9.10.2024.) potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 3.708,37 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 6.2.2008. (list 9-15 spisa), otplatnu tablicu (list 16-18 spisa) i prometnu karticu (list 19-28 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. 70/19,80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 18.749,98 CHF, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu br. 214340 od 6.2.2008. (list 9-15 spisa) razvidno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren i isplaćen kredit u iznosu od 18.749,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 5,80 % godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Opel Astra, da je vozilo koristio isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt, da je kredit otplatio, a vozilo u međuvremenu prodao. Kredit je podignuo u tadašnjoj Volksbank, jer je predmetna autokuća bila vezana za ovu banku. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen, tipski, te on ni na koji način nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njega nitko nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF, a do kojeg rasta je i došlo za vrijeme otplate kredita. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Također, u istom postupku pravomoćno je utvrđeno i da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim bitnim parametrima. Presudom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. odbijena je revizija tuženika (i ostalih banaka) izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno propisima o zaštiti potrošača.

11. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno.

12. Sukladno odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13), odnosno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14), predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

13. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl.

14. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Pri tome valja reći i da je tužitelj kao stranka predmetnog ugovora i korisnik kredita sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13) potrošač, pa su navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

15. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

16. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je presudom Vrhovnog suda RH br. Rev-2245/17 od 20.3.2018. zauzeto stajalište prema kojem je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4.4.2012.) došlo do prekida zastare individualnih restitucijskih zahtjeva, te kako zastara za iste zahtjeve počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U slučaju tuženika taj datum je 14.6.2018. za zahtjeve za pretplatu i po osnovi valutne klauzule i po osnovi promjenjive kamatne stope. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 2.6.2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

17. Stoga je pravni osnov za kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

18. Radi utvrđenja razlike zbog povećanja kamatne stope u spornom razdoblju i razlike koja je nastala uslijed povećanja tečaja CHF u svakom plaćenom anuitetu prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 1.10.2024. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbe, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

19. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 18.749,98 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,80 % godišnje na dan sklapanja ugovora. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Sveukupna otplata kredita prema obračunu banke iznosi 23.154,77 CHF, od čega je otplata glavnice 18.749,98 CHF i kamata 4.404,79 CHF.

20. Zaključak je vještaka da ukupna razlika s osnova promjene kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 327,42 CHF, odnosno kunska protuvrijednost od 1.962,79 kn, ili 260,50 eur, a ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 25.977,61 kn, ili 3.447,87 eur, odnosno sveukupna razlika iznosi 2.805,71 eur.

21. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utuženu razliku s osnova preplaćene kamatne stope i s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 2.805,71 eur, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

22. Pri tome valja istaknuti da je u ovom postupku sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznose koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računa od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo. Kako se na tuženika tj. banku ne primjenjuju zastarni rokovi koji proizlaze iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, (jer se isti odnose isključivo na potrošače), to proizlazi da bi potraživanja "negativne razlike" bila obuhvaćena zastarom pod uvjetom da su istaknuta u obliku prigovora radi prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a stoga jer su nastala u periodu unazad više od 5 godina. Stoga tuženiku ne pripadaju nikakve tzv. negativne razlike.

23. Na dosuđeni iznos od 2.805,71 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, a kako je to vještak utvrdio u svom nalazu.

24. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

25. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 podneska od 25.1.2024., 19.2.2024., 11.7.2024. i 9.10.2024. i pristupa na 3 ročišta od 16.5.2024., 9.9.2024. i 16.12.2024. po 200,00 eur, te pristupa na ročište za objavu presude od 22.1.2025. od 100,00 eur ili ukupno 1.700,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 425,00 eur, ili ukupno 2.125,00 eur eur. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 300,00 eur, ili sveukupno 2.425,00 eur.

27. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23'') oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika