REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1622/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MV koji glasi: ''Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.282,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 2,04 EUR od 20.3.2008. godine do isplate
na iznos od 0,59 EUR od 16.10.2008. godine do isplate
na iznos od 2,76 EUR od 21.11.2008. godine do isplate
na iznos od 0,00 EUR od 18.12.2008. godine do isplate
na iznos od 12,32 EUR od 21.1.2009. godine do isplate
na iznos od 14,64 EUR od 25.2.2009. godine do isplate
na iznos od 11,26 EUR od 1.4.2009. godine do isplate
na iznos od 9,33 EUR od 22.4.2009. godine do isplate
na iznos od 8,72 EUR od 2.6.2009. godine do isplate
na iznos od 6,48 EUR od 1.7.2009. godine do isplate
na iznos od 7,39 EUR od 29.7.2009. godine do isplate
na iznos od 7,96 EUR od 22.8.2009. godine do isplate
na iznos od 7,69 EUR od 24.9.2009. godine do isplate
na iznos od 6,82 EUR od 23.10.2009. godine do isplate
na iznos od 8,66 EUR od 27.11.2009. godine do isplate
na iznos od 11,17 EUR od 10.1.2010. godine do isplate
na iznos od 13,18 EUR od 7.2.2010. godine do isplate
na iznos od 13,31 EUR od 17.2.2010. godine do isplate
na iznos od 17,76 EUR od 3.4.2010. godine do isplate
na iznos od 16,12 EUR od 13.4.2010. godine do isplate
na iznos od 19,07 EUR od 14.5.2010. godine do isplate
na iznos od 27,36 EUR od 7.7.2010. godine do isplate
na iznos od 23,85 EUR od 31.7.2010. godine do isplate
na iznos od 28,13 EUR od 18.8.2010. godine do isplate
na iznos od 31,81 EUR od 22.9.2010. godine do isplate
na iznos od 25,89 EUR od 29.10.2010. godine do isplate
na iznos od 29,03 EUR od 23.11.2010. godine do isplate
na iznos od 37,90 EUR od 16.12.2010. godine do isplate
na iznos od 38,50 EUR od 18.1.2011. godine do isplate
na iznos od 38,84 EUR od 25.2.2011. godine do isplate
na iznos od 39,84 EUR od 25.3.2011. godine do isplate
na iznos od 37,60 EUR od 27.4.2011. godine do isplate
na iznos od 43,60 EUR od 24.5.2011. godine do isplate
na iznos od 54,79 EUR od 29.6.2011. godine do isplate
na iznos od 61,36 EUR od 16.7.2011. godine do isplate
na iznos od 67,34 EUR od 23.8.2011. godine do isplate
na iznos od 54,39 EUR od 14.9.2011. godine do isplate
na iznos od 51,16 EUR od 27.10.2011. godine do isplate
na iznos od 49,36 EUR od 22.11.2011. godine do isplate
na iznos od 52,47 EUR od 29.12.2011. godine do isplate
na iznos od 56,44 EUR od 28.1.2012. godine do isplate
na iznos od 57,14 EUR od 2.3.2012. godine do isplate
na iznos od 55,04 EUR od 31.3.2012. godine do isplate
na iznos od 56,48 EUR od 28.4.2012. godine do isplate
na iznos od 55,65 EUR od 12.5.2012. godine do isplate
na iznos od 56,74 EUR od 21.6.2012. godine do isplate
na iznos od 54,99 EUR od 20.7.2012. godine do isplate
na iznos od 55,86 EUR od 9.8.2012. godine do isplate
na iznos od 50,56 EUR od 19.9.2012. godine do isplate
na iznos od 55,28 EUR od 23.10.2012. godine do isplate
na iznos od 56,02 EUR od 18.11.2012. godine do isplate
na iznos od 55,42 EUR od 22.12.2012. godine do isplate
na iznos od 51,14 EUR od 31.1.2013. godine do isplate
na iznos od 53,42 EUR od 27.2.2013. godine do isplate
na iznos od 54,62 EUR od 27.3.2013. godine do isplate
na iznos od 53,01 EUR od 27.4.2013. godine do isplate
na iznos od 48,92 EUR od 17.5.2013. godine do isplate
na iznos od 49,48 EUR od 22.6.2013. godine do isplate
na iznos od 49,90 EUR od 18.7.2013. godine do isplate
na iznos od 52,24 EUR od 4.9.2013. godine do isplate
na iznos od 52,24 EUR od 4.9.2013. godine do isplate
na iznos od 54,13 EUR od 10.11.2013. godine do isplate
na iznos od 54,13 EUR od 10.11.2013. godine do isplate
na iznos od 52,94 EUR od 13.2.2013. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.''
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 11. ožujka 2023. tužitelj navodi kako je s tuženikom 14. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 286-048/2006 temeljem kojeg je tuženik tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.765,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Navodi kako se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva. Tužitelj je preuzetu obvezu u cijelosti ispunio. Navodi kako mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Kredit vezan uz valutu CHF ponuđen mu je kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik. U predmetnom Ugovoru postojala su dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije moga znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju nikada ne bi preuzeo takvu obavezu. Upućuje na presude donesene u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 87/09, 133/09, 78/12, 56/13). Smatra kako je sukladno odredbama čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 8. srpnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.282,28 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik je 3. svibnja 2023. podnio odgovor na tužbu u kojem prvenstveno ističe prigovor zastare, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor zastare ističe kako se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnova primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina što znači da je za sva potraživanja s tog osnova koja su nastala prije 11. ožujka 2018. nastupila zastara. Nadalje navodi kako tužba radi zaštite kolektivnih interesa nije tužba vjerovnika prema dužniku već traženje deklaratorne odluke o tome je li došlo do povrede prava potrošača ili ne. Stoga nije došlo do prekida zastare prije podnošenja ove tužbe. Nadalje navodi kako tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Navodi i kako se tužitelj neosnovano poziva na odluke VTSRH posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, a na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Na pravna utvrđenja iz navedenih presuda dopušteno je pozivati se samo u parnicama radi naknade štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnova. Navodi kako je bez obzira na to što su sudovi u kolektivnom sporu ocijenili ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopu i valutnoj klauzuli, potrebno je sagledati sve okolnosti svakog konkretnog, pojedinačnog slučaja, da bi se mogla donijeti obrazložena odluka. Nadalje navodi kako se u tužbi uopće ne navodi koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu. Ističe kako su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao i o tome želi li uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u CHF ili u EUR. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa i kredit s valutnom klauzulom u CHF. Navodi kako je u tom pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora pa tako i o valutnoj klauzuli u CHF te je poštovao sve odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Ugovor o kreditu imao je jasan i uočljiv tekst o valutnoj klauzuli u CHF. Valutna klauzula je bila dopuštena kao što je i danas, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Navodi i to da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao predvidjeti promjenu tečaja koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu iz kojeg razloga odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena. Osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. U zajedničkom podnesku stranaka od 21. studenog 2024. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva. Stranke su se usuglasile da svaka snosi svoje troškove. Stoga je sud bez daljnjeg raspravljanja na temelju odredbe čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
