Poslovni broj: Gž R-475/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1595/2017-116 od 19. lipnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1595/2017-119 od 1. kolovoza 2024. u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1595/2017-116 od 19. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1595/2017-119 od 1. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, tako da se sudi:

„1. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici terenski dodatak u iznosu od 736,66 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od

- 19,91 eura od 16. srpnja 2012. do isplate;

- 39,82 eura od 16. rujna 2012. do isplate;

- 19,91 eura od 16. prosinca 2012. do isplate;

- 19,91 eura od 16. veljače 2013. do isplate;

- 39,82 eura od 16. listopada 2013. do isplate;

- 39,82 eura od 16. studenog 2013. do isplate;

- 39,82 eura od 16. ožujka 2014. do isplate;

- 19,91 eura od 16. svibnja 2014. do isplate;

- 59,73 eura od 16. lipnja 2014. do isplate;

- 39,82 eura od 16. srpnja 2014. do isplate;

- 19,91 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate;

- 59,79 eura od 16. rujna 2014. do isplate;

- 19,91 eura od 16. veljače 2015. do isplate;

- 59,73 eura od 16. ožujka 2015. do isplate;

- 19,91 eura od 16. lipnja 2015. do isplate

- 39,82 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate;

- 19,91 eura od 16. ožujka 2016. do isplate;

- 79,63 eura od 16. travnja 2016. do isplate;

- 59,73 eura od 16. svibnja 2016. do isplate;

- 19,91 eura od 16. lipnja 2016. do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. srpnja 2012. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok se zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 5.514,58 eura odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.057,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. lipnja 2024. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana, dok se zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 5.220,00 eura odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 216,75 eura, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici terenski dodatak u iznosu od 5.534,98 eura uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, koje teku na točno označene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 716,26 eura sa zatraženim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.270,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. lipnja 2024. do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.006,67 eura sa zatraženim kamatama odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) , s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.1. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila sve žalbene navode tuženice kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije. Tužiteljica je zatražila trošak za sastavljanje odgovora na žalbu

2.2. Žalba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu terenskog dodataka za razdoblje od prosinca 2011. do 22. kolovoza 2017., sve sa zatraženim zateznim kamatama.

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica kod tuženice u razdoblju od prosinca 2011. pa do 22. kolovoza 2017. bila zaposlena radila u zasebnoj ustrojstvenoj jedinici unutar tužene, koja je klasificirana stupnjem tajnosti, na poslovima detektivke za posebne kriminalističke poslove,

- da u evidencijama prisutnosti na radu koje je tuženica dostavila u spis nije evidentiran terenski rad tužiteljice, te da po povratku s terenskog rada tužiteljica nije ispunjavala radne naloge,

- da u evidenciji prisutnosti na radu (Registar R27), na temelju koje se sačinjavao obračun plaće, ne postoje rubrike za upisivanje podataka o polasku na teren i povratku, niti o mjestu terena, već samo rubrika za ukupni terenski dodatak u koju se upisivao novčani iznos bez navođenja radnih sati,

- da iz iskaza svjedokinje GŽ, administrativne tajnica u Službi posebnih krim poslova, proizlazi da je podatke u Registar R27 upisivala na temelju podataka iz rasporeda rada koje je vodio svjedok IŽ, i na temelju informacija koje ja saznala dan nakon predviđenog rasporeda rada, te da se u raspored rada upisivala smjena službenika, bolovanje, dopust, i broj predmeta, da se vrijeme rada službenika, područje na kojem se rad obavljao, predmet na kojem se radilo, sastav ekipe, podaci o službenom vozilu koje se koristilo i završno vrijeme kada je službenik napustio službene prostorije, upisivalo u knjigu dežurstva, ali da knjiga dežurstva nije predstavljala službene evidenciju, te da se podaci iz nje nisu upisivali u Registar R 27, kao što se u taj registar nisu upisivali niti podaci iz knjižice vozila u koju su vozači upisivali tko je zadužio vozilo, vrijeme polaska, povratka, kilometražu, početnu i završnu relaciju,

- da je tužiteljica je tijekom postupka predlagala da tuženica u spis dostavi evidenciju o radnom vremenu, rasporede rada (podatke o mjestima i datumima i satima koje je tužiteljica provela obavljajući terenski rad), radne naloge koje su radnici koji su obavljali terenski rad ispunjavali nakon obavljenog terenskog rada, Registar R27, knjigu dežurstva, izvješća koja se pišu kod svakog izlaska na teren i knjižice vozila,

- da je tuženica tijekom postupka navela da Služba posebnih kriminalističkih poslova u kojoj je tužiteljica radila tijekom upućivanja na teren svojim policijskim službenicima nije izdavala radne naloge, već se njihov terenski rad evidentirao u propisanim službenim evidencijama o dnevnom rasporedu službe i prisutnosti na radu (Registar R 27), dok je u odnosu na ostalu dokumentaciju istaknula da ista nosi oznaku tajnosti, pa bi iznošenje te dokumentacije izvan njezinih prostora bilo u suprotnosti s propisima o tajnosti podataka,

- da je nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Petre Blaškić iz "Centra za financijska vještačenja" od 14. rujna 2021. utvrđeno da je visina naknade za terenski rad izračunata sukladno članku 56. Kolektivnog ugovora i Tumačenju broj 5/56., te da je vještakinji omogućen uvid u dokumentaciju 3. rujna 2021. u prostorijama Policijske postaje Opatija. Broj odrađenih sati tužiteljice izražen u utuženom razdoblju da je utvrđen na temelju evidencije o radu, te da je za one dane kada je evidentirano da je tužiteljica radila više od osam sati izvršena analiza dnevnog rasporeda rada i pisanih izvješća na osnovu kojih su utvrđeni sati rada tužiteljice izvan stalnog radnog mjesta. Vrijeme provedeno izvan stalnog radnog mjesta izračunato je od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada do povratka, a dobiveni iznosi terenskog dodatka umanjeni su za ukupan isplaćeni iznos dodatka za terenski rad. Pod pretpostavkom da tužiteljici za svaki rad na terenu koji je trajao najmanje osam sati i za koji nije isplaćena dnevnica pripada puni neto iznos terenskog dodatka u visini od 150,00 kuna, da potraživanje tužiteljice po osnovi neisplaćene naknade za terenski dodatak iznosi 6.720,00 kuna (891,9 eura), te da pri izradi nalaza i mišljenja nisu korišteni podaci iz knjižice vozila jer isti, s obzirom na dostatnost druge dokumentacije, nisu bili relevantni,

- da iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka IŽ, GŽ, ŽŽ, ĆŽ, LŽ i RŽ proizlazi da je tužiteljica ostvarila u prosjeku od 4-6 terenskih dodataka mjesečno,

- da je potraživanje tužiteljice za razdoblje od studenog 2011. pa do svibnja 2012. u zastari.

6. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na iskazu tužiteljice i svjedoka iz kojih proizlazi da je tužiteljica prosječno ostvarila pet terenskih dodataka mjesečno u razdoblju od studenog 2011. do kolovoza 2018. i dosudio joj iznos od 5.534,98 eura, navodeći u obrazloženju svoje odluke kako nije mogao ispitati nalaz i mišljenje sudske vještakinje Petre Blašković u pogledu broja ostvarenih terenskih dodataka jer prilikom izrade nalaza i mišljenja nije izvršila uvid u knjižicu vozila.

7. Međutim, navedeni zaključak prvostupanjskog suda da se odluka o zahtjevu tužiteljice mogla donijeti isključivo na temelju iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, zanemarujući nalaz i mišljenje sudskog vještaka u pogledu broja ostvarenih terenskih dodataka, je pogrešan.

8. Naime, iz evidencije o radnom vremenu (Registar R27) koja se nalazi u spisu jasno i decidirano proizlazi da je tužiteljici upisan terenski rad, a navedeno proizlazi i iz mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada i obračunskih isprava za isplatu plaće, za razdoblje od studenog 2011. do kolovoza 2018., te je na temelju te dokumentacije sačinjen i nalaz i mišljenje sudske vještakinje Petre Blaškić. Pritom je ova vještakinja u svom iskazu, očitujući se na prigovore tužiteljice, navela da joj je tuženik dostavio na uvid izvješće o radu i svu ostalu evidenciju o prisutnosti na radu osim knjižice vozila koju nije niti tražila, jer nije smatrala da je ta evidencija mjerodavna, te da je iz evidencije rada izolirala samo one dane kada je tužiteljica radila osam ili manje sati, a terenski dodatak da je računala od trenutka kretanja na put, a ne od dolaska na lokaciju, pa do povratka u bazu, kao i svaki put kada je tužiteljica odlazila u mjesto koje je različito od mjesta rada, bez obzira što se ista nalazi u istoj županiji, u skladu s člankom 56. Kolektivnog ugovora koji propisuje da se terenski dodatak treba isplatiti za vrijeme izvan stalnog mjesta rada, a ne samo županije.

8.1. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je tuženik dostavio cjelokupnu vođenu evidenciju radnog vremena u kojem je evidentiran terenski rad tužiteljice, to je teret dokazivanja na tužiteljici da joj terenski rad nije bio isplaćen za cijeli iznos koji potražuje.

9. Prema odredbi članka 131. stavka 4. ZR/09., odnosno članka 135. stavka 4. ZR/14., propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe članka 4. stavka 1. i 2. ZR/09., odnosno članka 5. stavka 1. i 2. ZR/14., teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, kako je u ovom slučaju tuženica tijekom postupka na pravno valjan način dokazala da je terenski rad tužiteljici pravilno evidentiran, jer to proizlazi iz evidencija radnog vremena Registra R27, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti nalaz i mišljenje financijske vještakinje u kojoj je naknada za terenski rad umanjena s osnove već isplaćenog terenskog rada jer tužiteljica nije pružila suprotne dokaze, odnosno da je takav terenski rad doista i ostvarila.

10. Za istaći je da je službena evidencija radnog vremena isprava koju poslodavac vodi po zakonu ali ona nije javna isprava jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz članka 230. stavak 1. ZPP-a. (Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske istovjetno Rev-2007/2017 od 31. ožujka 2021.), ali radno vrijeme se evidentira približno istodobno kada se rad vrši, i što je obavljala administrativna tajnica u Službi posebnih krim poslova na temelju Rasporeda rada koju je vodio IŽ voditelj službe, pa ovakva evidencija bez obzira što ne udovoljava definiciji javne isprave, ima snažnu dokaznu snagu i uvjerljivost. Tužiteljica je mogla predlagati izvođenje dokaza da te evidencija nije istinita i pokušati dokazati svoje suprotne tvrdnje, ali bi ti dokazi trebali imati snažniju dokaznu snagu i uvjerljivost. Prema mišljenju ovog suda, za razliku od prvostupanjskog suda kvaliteta iskaza tužiteljice i svjedoka nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena, pri čemu se ovdje ne radi o situaciji kada poslodavac uopće nije vodio evidenciju radnog vremena svog djelatnika, u kojem bi slučaju iskazi svjedoka mogli popuniti tu prazninu.

11. Budući da tužiteljica nije dokazala da je postojao neevidentirani terenski rad za koji nije ostvarila naknadu, trebalo je prihvatiti nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka i tužiteljici s osnove terenskog rada za utuženo razdoblje dosuditi 736,66 eura s pripadajućim kamatama od nespornog dospijeća toga iznosa do isplate, a u preostalom dijelu njezin zahtjev odbiti kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem tekstu: OT/23). Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužiteljici je zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika priznat trošak prema Tbr. 7. točki 1. Tarife za sastavljanje sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), pristupa na ročište 16. studenog 2017., 29. listopada 2018., 10. listopada 2019., 16. listopada 2020., 27. svibnja 2022., 6. srpnja 2022., 27. siječnja 2023., 15. ožujka 2023., 20. studenog 2023., 21. ožujka 2024. i 8. svibnja 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), sastav podnesaka od 5. siječnja 2018., 9. siječnja 2019., 25. siječnja 2019. i 3. listopada 2019. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podnesaka od 7. veljače 2020., 5. listopada 2021., 1. prosinca 2021., 14. srpnja 2022., 4. listopada 2022., 30. ožujka 2023. i 9. travnja 2024. (po 50 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23 umjesto traženih 100 bodova) te sastav podneska od 30. siječnja 2023. (25 bodova prema Tbr. 8/4 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 4.937,50 eura. Kako je tužiteljica u sporu uspjela s 56% tužbenog zahtjeva (100% osnova + 12% visina/2), a tuženica je uspjela sa 44% tužbenog zahtjeva (0% osnova + 88% visina/2), pa nakon prijeboja, proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 12% tužbenog zahtjeva, zbog čega joj na ime parničnog troška pripada iznos od 592,5 eura uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura, odnosno pripada joj 1.057,03 eura.

13. Odlučujući o troškovima na ime žalbenog postupka, ovaj je sud priznao tuženici trošak za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, u iznosu od 250 eura, a imajući na umu njezin uspjeh sa žalbom (86,7%) primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 163. ZPP-a, dok je zahtjev tužiteljice za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen iz razloga što prema mišljenju ovoga suda ta radnja nije bila potrebna za parnicu na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

14. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić