Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-1247/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Automoto Klub Slavonac, Osijek, Sv. L. B. Mandića 48, OIB: 50240101934, zastupan po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv I-tuženika Auto-Reor d.o.o., Osijek, Sv. Lepolda Mandića 48b, OIB: 57868130781, zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka i II-tuženika Grad Osijek, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, radi utvrđenja postojanja služnosti/uspostave služnosti, izvan ročišta, 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena.
II. Nalaže se tužitelju Automoto Klub Slavonac, Osijek, Sv. L. B. Mandića 48, OIB: 50240101934 da I. tuženiku Auto-Reor d.o.o., Osijek, Sv. Lepolda Mandića 48b, OIB: 57868130781 plati parnični trošak u iznosu od 806,25 EUR-a (osamstošesteura- dvadesetpetcenti), u rokuk 15 dana.
III. Tužitelj Automoto Klub Slavonac, Osijek, Sv. L. B. Mandića 48, OIB: 50240101934 i II. tuženik Grad Osijek, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642 će snositi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv I. i II. tuženika radi utvrđenja postojanja služnosti/uspostave služnosti. U tužbi navodi da je vlasnik nekretnina koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, navodi kako je I. tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi na zemljišnoknjižnoj čestici 9549/4, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je II. tuženik vlasnik nekretnina koje se nalaze u zemljišnoknjižnim česticama br. 9540/3 i 9549/18, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Isto tako, navodi kako njegove nekretnine nemaju izravan pristup javnoj površini jer se između njih i javne ceste nalazi nerazvrstani put, koji se nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u vlasništvu I. tuženika, te katastarskoj čestici [katastarska čestica] u vlasništvu II. tuženika. Nadalje, navodi kako je imao izravni priključak svojim nekretninama do izgradnje nadvožnjaka iznad južne obilaznice prema Čepinu 1974. ili 1975., kada je II-tuženik izgradio zamjensku pristupnu cestu do njegovih (tužiteljevih) nekretnina. Zbog nepostojanja izravnog pristupa, za pristup na svoju nekretninu od 1975. se on i njegovi korisnici (autoškole, autoservis, carinski deponij oduzetih vozila i dr.) služe kolnikom preko sada katastarske čestice kčbr. [katastarska čestica] te čestica 9540/3 i 9549/1, koji kolnik ide od istoka prema zapadu, sredinom do ulaza tužitelja na katastarskoj čestici [katastarska čestica], a u širini od 6 m. Ističe kako raniji vlasnici potonjih nekretnina tužitelju nisu nikada osporavali ni branili korištenje ovim kolnikom, iako ova služnost nije upisana u zemljišnim knjigama. Nadalje, navodi kako je I. tuženik nakon što je stupio u posjed kupljene nekretnine, ishodio građevinsku dozvolu te gradio objekt na istočnoj strani navedene ceste, pa je tako 08. prosinca 2021. I. tuženik prekopao navedenu cestu i na taj način onemogućio nesmetano prometovanje prema njegovim nekretninama. Dakle, na taj način tužitelj smatra da mu se zabranjuje da se koristi kolnikom navedenim u tužbi. Osim toga, tužitelj navodi da nakon što I-tuženik izgradio poslovnu zgradu, prema saznanjima, navedenim prolazom neće se moći prometovati jer će to biti buduće dvorište I-tuženika. U odnosu na II-tuženika, tužitelj navodi kako isti ne poduzima svoje zakonske ovlasti da bi navedenu cestu uknjižio u svoje vlasništvo jer se radi o nerazvrstanoj cesti. Tužitelj navodi kako ovom tužbom traži utvrđenje da postoji pravo služnosti kolnika i slobodnog prolaza na teret katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra u korist katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, a što tuženici osporavaju. Ističe kako za pristup svojoj nekretnini koristi nekretnine tuženika preko 45 godina i služe se kolnim putem istok zapad od ulice sv. Leopold Bogdan Mandić, koja je vlasništvo tuženika, a koji se tome nisu nikada prije protivili. Isto tako, naveo je kako je u poštenom posjedu služnosti kolnika istok – zapad preko nekretnina tuženika preko 45 godina, te je stekao ovu služnost dosjelošću, budući je izvršavao sadržaj te služnosti duže od 20 godina. Slijedom svega navedenog predložio je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je naveo da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da pored nekretnina tužitelja i tuženika postoji put oznake kč. br. [katastarska čestica] koja predstavlja javni put i s koje se, krećući se sa sjevere strane predmetne nekretnine te njegovim skretanjem ka jugu, a potom u lijevo od zapada ka istoku, može doći na svoju nekretninu. Sukladno navedenom, tuženik smatra da tužitelj može ostvariti svoje pravo na pristup do svojih nekretnina i javnom cestom, te nema potrebe prelaziti preko njegove nekretnine, a pogotovo ne da taj put, kao i do sada, bude postavljen na način da praktički dijeli nekretninu tuženika na dvije odvojene cjeline.
3. U odgovoru na tužbu II. tuženik je naveo da je nesporna j tvrdnja tužitelja pod točkom I. i II. tužbe da je I-tuženik upisani vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je II-tuženik u zemljišnoj knjizi upisan s pravom vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], ali ističe da je sporna tvrdnja tužitelja pod točkom III. tužbe i to da se na nekretninama oba tuženika nalazi nerazvrstana cesta. Točno je, navodi, da se na njegovoj nekretnini, označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], nalazi izgrađena cesta koja se nastavlja i prelazi preko dijela k. č. br. [katastarska čestica], te preko k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]. Navedena cesta, navodi, proteže se od Ulice sv. L. B. Mandića pa sve do Našičkog naselja i u naravi predstavlja i u zemljišnoj knjizi, a i u posjedovnom listu je upisana kao ulica, pa samim tim predstavlja javno dobro u općoj upotrebi. Međutim, iako je na dijelu nekretnine I-tuženika u naravi bila izgrađena cesta ona ne predstavlja nerazvrstanu cestu, niti javno dobro u općoj upotrebi jer dio asfaltirane površine koji je u vlasništvu fizičke osobe ili pravne osobe, ne može imati status javnog puta. Nadalje, navodi kako se služnost kolnika osniva preko neke nekretnine kao poslužne, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. Prema tome, I. tuženik bi također imao štetu ako bi se osnovala služnost kolnika preko sredine njegove nekretnine jer isti gradi poslovne objekte na svojoj parceli te bi mu navedena služnost ometala obavljanje poslovne djelatnosti. Ističe i da tužitelj ima mogućnost pristupiti svojim nekretninama preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nije nužno osnivati služnost kolnika preko nekretnina tuženika. Slijedom naprijed navedenog, predložio je sudu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
4. Punomoćnici parničnih stranaka su zajedničkim podneskom od 19. prosinca 2024. izvijestili sud da tužitelj povlači tužbu u cijelosti, a da se tuženici usuglašavaju s povlačenjem tužbe, te da su stranke suglasne da tužitelj i II. tuženik snose svoje troškove postupka, dok će I. tuženiku tužitelj naknaditi parnični trošak u iznosu od 806,25 EUR-a u roku 15 dana.
5. Budući da je tužitelj povukao tužbu, te da su stranke suglasne da tužitelj i II. tuženik snose svoj trošak postupka, a da će I. tuženiku tužitelj naknaditi parnični trošak, te da su tuženici pristali na povlačenje, ovaj sud je na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) odlučio kao u toč. I. i II. izreke rješenja
5.1. S obzirom da je tužitelj dužan II. tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 806,25 EUR-a, sud je odlučio kao pod toč. II. izreke rješenja.
Osijek, 22. siječnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- Pun. tužitelja
- Pun. I. tuženika
- II. tuženiku
