REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5263/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DŽ, državljanina [adresa], smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika ABC, [adresa], ..., zastupanog po opunomoćeniku LŽ, radi ograničenja slobode kretanja, 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/24-03/48, URBROJ: 511-19-48-24-1 od 12. prosinca 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ..., da isplati odvjetniku ABC, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova pravne pomoći u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/24-03/48, URBROJ: 511-19-48-24-1 od 12. prosinca 2024., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1991. u mjestu ABC, ABC, državljaninu ABC, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova RH, na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do dva mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako pobijano rješenje nije moguće ispitati te nije jasno kako je tuženik utvrdio da su protiv tužitelja raspisane tjeralice. Smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Tvrdi da ga tuženik u postupku donošenja rješenja nije saslušao u svojstvu stranke, niti je izveden ijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja. Ističe da mu nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, da je bolesna osoba, imao je epileptični napad i na aerodromu u Zagrebu te mu ograničenje kretanja loše utječe na ionako narušeno zdravlje. Smatra da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni, relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja te nedostaju razlozi odabira izrečene mjere. Tužitelj smatra da ne postoji nijedan razlog za ograničavanje kretanja, a čak i da postoji, tvrdi da se svrha mogla postići blažom mjerom. Dodaje kako duljina trajanja određene mjere u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena. Predlaže sudu da zakaže raspravu, izvede dokaz saslušanjem tužitelja te poništi osporeno rješenje i odobri mu besplatnu pravnu pomoć. Također predlaže da sud dopusti odgodni učinak tužbe do okončanja upravnog spora, jer bi mu se izvršenjem pobijanog rješenja počinila nenadoknadiva šteta, s obzirom da mu je ograničeno kretanje temeljem nezakonitog rješenja, a svrha bi se svakako postigla i blažom mjerom te odgodni učinak ne bi bio protivan javnom interesu, a žalba protiv pobijanog rješenja nije dopuštena.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Obrazlaže da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti, temeljem članka 54. stavka 11., stavka 2. točke 3. i stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17 i 33/23, dalje Zakon), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu ABC potrebne ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Navodi kako je za tužitelja utvrđeno da u Schengenskom informacijskom sustavu ima izrečene mjere i to zabrane ulaska i boravka na državno područje država članica Schhengenskog prostora te odluku o vraćanju odnosno napuštanju Schengenskog prostora, kao što je navedeno u obrazloženju rješenja. Dodaje kako se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima, nakon čega je tuženik donio zakonito rješenje o ograničenju slobode kretanja, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju tužitelja, a koji dostavlja u prilogu. Tuženik napominje da je tužitelju pružena liječnička pomoć u službenim prostorijama Postaje aerodromske policije Pleso od strane dežurnog liječnika Ambulante stalne pripravnosti Zračne luke „KŽ“, nakon čega je prevezen na daljnju hospitalizaciju u Klinički bolnički centar Zagreb, gdje je pregledan i uz nalaz liječnika otpušten istog dana. Mišljenja je da navodi iz tužbe u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, iz čega proizlazi da predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 21. siječnja 2025.

6. Na raspravi tuženik obrazlaže da je ograničenje kretanja određeno na rok od dva mjeseca, jer je to najkraće vrijeme koje je potrebno za pribavljanje putnog lista za stranca, s obzirom da veleposlanstvo odnosno konzulat ABC nije u Republici Hrvatskoj te za provedbu prisilnog udaljenja ili eventualno dragovoljnog povratka.

6.1. Sud je na raspravi odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući da je tužitelj saslušan uz pomoć tumača u postupku prije donošenja osporavanog rješenja, o čemu spisu tuženika prileži zapisnik od 12. prosinca 2024.

7. Iz osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj od dana 29. kolovoza 2023. godine tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, čiji status odobrenja međunarodne zaštite je u postupku, a isti je dana 12. prosinca 2024. godine vraćen u Republiku Hrvatsku sukladno Dublinskom postupku iz ABC, Švicarska, charter zrakoplovom. Nadalje, provjerom putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova te Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, utvrđeno je da predmetni ima raspisane dvije mjere u Schengenskom informacijskom sustavu i to „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“ od 30. listopada 2023., koja je raspisana od strane Francuske te „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju - članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860“ od 11. studenoga 2024., koja je raspisana od strane Švicarske.

8. Tužitelj je u postupku prije donošenja rješenja, uz pomoć tumača, na zapisnik od 12. prosinca 2024. izjavio da je prošle godine tražio azil u Hrvatskoj kada su ga uhvatili na granici da ilegalno želi prijeći. Prije toga je bio u Grčkoj, gdje je tražio azil i živio tamo 6 godina. Radio je i plaće su jako male, pa je htio doći u Hrvatsku i biti ovdje. Zatražio je azil i zaprimili su ga, ali tužitelj je tu ostao samo jedan dan i otišao je za Sloveniju. U Sloveniji je bio oko mjesec dana u centru za azilante, rekli su da mora tražiti azil i da će onda moći otići, to je i napravio. Nakon Slovenije otišao je za Italiju, pa za Švicarsku, gdje je boravio nekoliko mjeseci kada su ga kontrolirali i rekli da mora otići jer ne može tamo ostati, da je azilant u Hrvatskoj. Nakon toga je otišao u Francusku, tamo je isto bio nekoliko mjeseci i radio je kao mesar dok ga nisu uhvatili. Tada su mu rekli da mora otići, ali nisu mu dali nikakve papire i nije bio nigdje zadržan. Zvao je svog prijatelja u Švicarsku ponovno, koji mu je našao posao i tužitelj je došao. Nakon mjesec dana opet su ga uhvatili u nezakonitom boravku i smjestili u centar, gdje je bio oko mjesec dana i iz centra su ga danas deportirali u Hrvatsku. Stvarno nije napravio nikakvo kazneno djelo i više ne želi nikuda drugdje ići. U Alžir ne može ići niti se želi vratiti. Od članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj nema nikoga, a nema odobrenje boravka u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je zaključio da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona. Navedenom odredbom je propisano da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

10. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom je pravilno utvrđeno da se svrha ograničenja slobode kretanja ne može postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance. Naime, tužitelj je već idući dan nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj nezakonito napustio teritorij Republike Hrvatske te prošao pola Europe bez identifikacijskih isprava, slijedom čega je pravilno zaključeno da u konkretnom slučaju postoji opasnost od bijega, imajući u vidu i da su mu raspisane dvije mjere u Schengenskom informacijskom sustavu.

11. Člankom 52. stavkom 3. Zakona propisane su obveze tražitelja međunarodne zaštite, koje između ostaloga uključuju poštivanje Ustava, zakona i drugih propisa Republike Hrvatske te ostajanje na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite. Nadalje, prema članku 54. stavku 4. Zakona rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske i rezultate Eurodac sustava.

12. Tuženik je ograničenje kretanja odredio temeljem članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona, ali je isto tako mogao primijeniti i točku 1. toga stavka (radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega).

13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda rješenje je zakonito, jer su ispunjeni uvjeti za izricanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do dva mjeseca je nužan za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme da se okonča postupak međunarodne zaštite te ako je potrebno od Veleposlanstva Alžira pribavi putni list za tužitelja, koji nema identifikacijske isprave. Sud napominje kako je netočan navod opunomoćenika tuženika na raspravi da se Veleposlanstvo Alžira ne nalazi u Republici Hrvatskoj, jer se isto nalazi u ABC, Babonićeva ulica 94, međutim navedeno nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

14. Prigovori iz tužbe nisu osnovani, jer je, suprotno navodima tužbe, tuženik u postupku donošenja rješenja saslušao tužitelja u svojstvu stranke, o čemu je spisu priložen zapisnik te je izvršio uvid u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova i Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, na koji način je utvrdio da tužitelj ima raspisane dvije mjere u Schengenskom informacijskom sustavu i to „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“ od 30. listopada 2023., koja je raspisana od strane Francuske te „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju - članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860“ od 11. studenoga 2024., koja je raspisana od strane Švicarske. Stoga je tuženik izveo dokaze iz kojih se može zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja. Prema ocjeni suda u rješenju su navedeni konkretni, relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja i odabir izrečene mjere. Navod tužitelja da mu ograničenje kretanja loše utječe na ionako narušeno zdravlje nije dokazan odgovarajućom medicinskom dokumentacijom. Naime, tužitelj uz tužbu nije priložio medicinsku dokumentaciju, dok je spisu tuženika priložen nalaz KBC Zagreb od 12. prosinca 2024., iz kojeg je razvidno da je tužitelj opserviran nakon epileptičkog napadaja, koji je provociran neredovitim uzimanjem antiepileptičke terapije te je otpušten istog dana.

15. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja zakonitog rješenja bi u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu. Stoga je na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

17. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

17.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik ABC, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

17.2 Sud je odbio zahtjev za naknadu troškova pravne pomoći u preostalom dijelu tj. u odnosu na putni trošak od 16,12 eura, jer pružatelj pravne pomoći nije priložio nikakav dokaz da je 17.12.2024. bio u Prihvatnom centru, Obedišće Ježevsko, radi konzultacije sa strankom.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik [naziv], [adresa]

2. [naziv], [naziv], [naziv], [adresa]. U spis